Kontemplacija u bedi

Nisu. Pogledaj koliko "filozofskih dusa" imas po provincijama koje su u materijalnoj bedi. Mogu se razviti neki pseudoumetnici, ali tu smo daleko od ozbiljnog razvoja.

I Aristotel je rekao da je neophodno biti u materijalnom smislu obezbedjen da bi se upustilo u vise stvari.

Materijalna raskos smeta samo onda kad se na nepravilan ili los nacin upotrebljava.
 
Dragi prijatelji,
i ja mislim da nisu.Citajuci biografije nekih velikih filosofa, uglavnom su bili iz imucnih, plemickih itd. porodica ili su imali tu srecu da budu na mestima gde se burno zivelo,literarnim, naucnim krugovima, gde se jednom recju odlucivalo.
Sa ovim nikako nepotcenjujem napore svih onih filosofa koji su dolazili iz nekih drugih sredina.
 
Dobar primer su ti Nemačka i Grčka.
Nemačka sa svojim disciplinovanim i posvećenim mentalitetom su pogodni za filozofe, ali mora se računati na "okvire" takve posvećenosti u njihovim teorijama , tj. oseća im se u teorijama šum (zanemarivanje) samodestuktivnog i nacionalizam (ne fašizam već nacionalni ponos nelokalizovan na Nemačku)

Grčka ,dok je bila uredjena po principima intelektualnog prestiža (malo zbog toga što je to značilo i ekonomski prestiž, malo zbog tehnološkog prestiža , a malo i zbog cenjenog obrazovanja političke i društvene elite) imala je zlatno doba filozofije.

Zašto amerika nema danas zlatno doba filozofije?
Pa ima , mada je prisutno ograničenje koje sam jedanput naveo a to je da je društvena psihologija naučnika na zapadu uglavnom "ko prvi otkrije on prvi ima tu moć" , a na istoku "ko prvi otkrije on ima priznanje i prestiž", a u aziji "ko prvi otkrije on je bliži ispunjenju svog cilja i ispoljenju sebe".
Jeste da su sve ovo generalizacije, ali društveni status definitivno jako robuje uvedenim generalizacijama iliti stereotipima.

Tako će filozof u americi postati praktično lovac na novac (vid afirmacije teorije), u evropi lovac na priznanje i prestiž (sporedni efekat snishodljivost i gordost) i u Aziji religiozno obojen....
 
Pošto ovo nije anketa nego forum , hajde da se tako i ponašam..

Asketizam i siromaštvo.
Ovo drugo predstavlja nevolju.Znači siromah se sam definiše kao neko ko nema mogućnosti da zadovolji neku od svojih osnovnih potreba (ne samo hrana i stan) usled nedostatka novca.

Neispoljavanje želje uvek budi čoveka. Čovek koji je gladan je uvek budniji i agilniji (brže reaguje).
Ovo je dobro za filozofiju jer onda više razmišlja i više primećuje.Ima na dalje još podosta dobrih stvari kao socijalizacija (ispomoć i druželjubivost koje omogućuju i intezivnija osećanja i veze).

...Ovo je dobro za početak...

Ali nastavak je :
-stomak redovno traži svoju porciju , pa to iziskuje okretanje ka materjalnoj egzistenciji , a ne trošenju vremena na istraživanje i eksperimenat bilo misaoni bilo inicijalizovan kod okoline (ljudi kao kunići)
-strah od nemaštine i bolesti oblikuje psihu i vizuru (pećinu sagledavanja)
-svakodnevno ponašanje utiče na percepciju, a isto tako i svakodnevno okruženje
-mnoge generalizacije (filozofija ih često radi, psihologija češće , sociologija najčešće) se zasnivaju na vašem ličnom "osećaju" ispoljenosti pojave tj. nekoj vrsti statistike i ankete koje nemušto,postavljate i oblikujete svakodnevno.Kažem vašem , a mislim našem (svi znači svi).
--------------------------------------------
E, a sad asketizam.
On više predstavlja stav čoveka prema sebi.
Najčešće predstavlja posledicu stava roditelja prema osobi i projekcija je perfekcionizma , samokažnjavanja , nedovoljnog poverenja u vrednosti deteta, .....
Nisam želeo ovo da iznosim, ali ovakvo ponašanje godi filozofiji u smislu posvećivanja vremena i napora , ali ne i u smislu čišćenja od vizura i ugradjenih zabluda....
Ugradjene zablude nastale asketizmom ,najčešće imaju efekat samodovoljnosti u filozofiji....I što je najgore , celi opusi filozofskih ideja ne prenose samo ideju već i takav pristup i efekat samodovoljnosti....
 
Dragi msch81,
pitanje je koliko su ti minimalizam i asketizam rezultat tvog izbora, a koliko ih namece ovo "oskudno vreme"!
Najopasniji je asketizam u misli, oseka misli.Spavanje, dubok san.Tu treba da je borba.
Asketizam i povlacenje u pustinju, samo pod uslovom, da se jednom stupi na svetlost dana sa novom vrednoscu.
Asketizam je predvorje nihilizma i u principu ga treba izbegavati!!!
 
ArgusPanoptes:
Da li su uslovi oskudnog zivota pogodno tle za misaoni razvoj?

Ono što se ne smije zaboravljati jeste subjektivnost. Ja ću biti krajnje subjektivan. (Da li je objektivnost uopšte moguća?)

Misaoni razvoj je, kod mene, upravo srazmjeran vremenu provedenom u razmišljanju. Vrijeme provedeno u razmišljanju je, kod mene, jedan dio utrošenog vremena uopšte. Ostatak vremena, tj. drugi dio, ja utrošim za zadovoljavanje nekih egzistencijalnih potreba. Iz gorenavedenog slijedi da se, kod mene, sa povećanjem vremena utrošenog na zadovoljavanje egzistencijalnih potreba smanjuje vrijeme provedeno u razmišljanju. Kako je vrijeme provedeno u razmišljanju, kod mene, upravo srazmjerno misaonom razvoju, to slijedi da se sa povećanjem vremena utrošenog na zagovoljavanje egzistencijalnih potreba (što povlači za sobom smanjivanje vremena provedenog u razmišljanju) smanjuje misaoni razvoj.

Kakve sad ovo ima veze sa temom?

Pa, povećanje životne oskudnosti je, kod mene, upravo srazmjerno vremenu utrošenom u zadovoljavanju egzistencijalnih potreba (ili obrnuto srazmjerno vremenu provedenom u razmišljanju), što povlači sa sobom smanjenje misaonog razvoja.

Dakle, povećanje životne oskudnosti, kod mene, uslovljava smanjivanje misaog razvoja.
 

Back
Top