Sta znate o asovima i "'ticama" 1. Svetskog rata..

Gekon

Obećava
Poruka
74
Sto se tice teme o najboljim lovcima 2. Svetskog rata, to je OK. Moje neko licno misljenje je da, sto idemo dalje od svetskih ratovanja (ka nasem dobu), to je sve manje virtuoza u vazdusnim bitkama. Tacnije sve je manje bliskih vazdusnih duela. I Svetski rat je izneo najveci broj asova, kao i najslavnije i najvece borce, jer je trebalo znati manevrisati avionom a pri tom i pucati iz mitraljeza na protivnika. Ovo govorim o pocetnom periodu, periodu kada su piloti jednom rukom morali da drze pilotsku palicu, a drugom mitraljez, u duelu, sa cinjenicom da je zbog lakoce letenja bilo neophodno drzati palicu obema rukama. Kasnije je to poboljsano. Nemacki asovi, ka sto su Max Immelman i Oswald Boelke, bili su neprikosnoveni u vazduhu, bez obzira na cinjenicu da su leteli na Foker-u E-III, jednokrilcu ne toliko dobrim za vazdusni duel. Naravno pored Nemackih bilo je tu i Francuskih, Britanskih i pred kraj rata Americkih, pa i Ruskih asova. Pa prema tome......... koji su vasi omiljeni asovi, i omiljeni avioni, i zbog cega??
 
Manfred Von Richthofen
Najbolji aparati SE-5A,Albatros.Fokker D VII
Pa o crvenom vitezu je sve rečeno.Mislim da i ptice na grani već znaju sve o ovom čoveku (80 priznatih vaz. pobeda )Jedina misterija koja prati ovog asa je uzrok njegove smrti.Jedino je to ostalo ne dorečeno da li je poginuo od jednog jedinog metka ispaljenog sa zemlje(obdukcijom utvrđeno,bilo na Diskaveriju)ili je za njegovu smrt zaslužan Kanadski kapetan Ray Brown kome je zvanično priznata pobeda.
 
dr.nemanja:
Manfred Von Richthofen
Najbolji aparati SE-5A,Albatros.Fokker D VII
Pa o crvenom vitezu je sve rečeno.Mislim da i ptice na grani već znaju sve o ovom čoveku (80 priznatih vaz. pobeda )Jedina misterija koja prati ovog asa je uzrok njegove smrti.Jedino je to ostalo ne dorečeno da li je poginuo od jednog jedinog metka ispaljenog sa zemlje(obdukcijom utvrđeno,bilo na Diskaveriju)ili je za njegovu smrt zaslužan Kanadski kapetan Ray Brown kome je zvanično priznata pobeda.
Slazem se u potpunosti sa Nemackim aparatima koje si naveo. Fokker D VII je i po meni jedan od najboljih avion, poput Pfalz-a, ima strasno ubojita dva mitraljeza. D VII-ca je jos opasnija bila kada je njom upravljao as Rudolf Berthold. Njegov avion je prepoznatljivo bio ofarban: prednji trup crvenom, zadnji deo trupa plavom, a nalicije krila ofarbana u sahovska polja sa kombinacijama zute, maslinasto zelene, tamno plave i ljubicaste.
Albatros D V je odlican avion sto se tice manevarskih sposobnosti. Pre nego sto ce se pojaviti Fokker Dr.I, braca Manfred i Lotar su letela i u Albatrosu D V. Manfredov je, naravno, kao i Fokker Dr.I bio ofarban u crveno.
 
Ne bih se složio da je Albatros D.V nešto naročito dobar avion!
Za Albatros D.III je korišćen oblik krila preuzet sa francuskog lovca "Nieport", ali sa konstruktivnom greškom koja je dovodila da vibracije krila prilikom strmijeg obrušavanja. To je bilo izraženo u tolikoj meri, da je veliki broj pilota poginuo u prvih par meseci korišćenja aviona zbog lomova krila (uključujući i Hansa Imelmana, a malo je falilo da se isto desi i Fon Rihthofenu, koji je krajnjim naporom uspeo da sleti sa skoro otkinutim donjim krilima).
Albatros D.V je samo malo poboljšani D.III, vizuelno skoro potpuno isti (povećanje max. brzine od samo 11 km/h), takođe sa istim oblikom krila (i podjednako opasnim za letenje!). Tek kod D.Va su krila dovoljno ojačana (ubacivanjem čeličnog kutijastog profila u krila, što je malo otežalo i usporio avion) da se problem mogao smatrati rešenim (isto je ugrađeno i na ranije aviona, mada su jedinice na terenu bile prilično neažurne u modifikaciji aviona u upotrebi, pa je poginulo još pilota!).
Sve u svemu, Albatros je imao sasvim prosečne manevarske osobine, ali je bio dosta brz (što je uvek mnogo značilo pilotima-lovcima) i odlično naoružan. Problem sa krilima znatno je umanjio njihov uspeh (Rihthofen je, odbacivši jedno vreme problematični D.III, leteo na slabijem Pfaltz-u D.III, iako je ovaj bio naoružan samo jednim mitraljezom!), ali su iskusni piloti uskoro naučili kako najbolje da ga koriste (više puta pomenuti Rihthofen je radije leteo na Albatrosu D.V nego na Fokkeru Dr.I, iako je ovaj imao kudikamo bolje manevarske osobine, ali je zato bio osetno sporiji)
Kad se pojavio Fokker D.VII, niko više nije hteo da koristi Albatrose (osim jedinica slabijeg renomea, koji su to morali), čak je i fabrika Albatros počela proizvodnju istog aviona po licenci (pošto se njihov usavršeni D.VII pokazao kao osetno slabiji avion - što dovoljno govori o kvalitetu konstrukcije)
 
The Edge:
Ne bih se složio da je Albatros D.V nešto naročito dobar avion!
Za Albatros D.III je korišćen oblik krila preuzet sa francuskog lovca "Nieport", ali sa konstruktivnom greškom koja je dovodila da vibracije krila prilikom strmijeg obrušavanja. To je bilo izraženo u tolikoj meri, da je veliki broj pilota poginuo u prvih par meseci korišćenja aviona zbog lomova krila (uključujući i Hansa Imelmana, a malo je falilo da se isto desi i Fon Rihthofenu, koji je krajnjim naporom uspeo da sleti sa skoro otkinutim donjim krilima).
Albatros D.V je samo malo poboljšani D.III, vizuelno skoro potpuno isti (povećanje max. brzine od samo 11 km/h), takođe sa istim oblikom krila (i podjednako opasnim za letenje!). Tek kod D.Va su krila dovoljno ojačana (ubacivanjem čeličnog kutijastog profila u krila, što je malo otežalo i usporio avion) da se problem mogao smatrati rešenim (isto je ugrađeno i na ranije aviona, mada su jedinice na terenu bile prilično neažurne u modifikaciji aviona u upotrebi, pa je poginulo još pilota!).
Sve u svemu, Albatros je imao sasvim prosečne manevarske osobine, ali je bio dosta brz (što je uvek mnogo značilo pilotima-lovcima) i odlično naoružan. Problem sa krilima znatno je umanjio njihov uspeh (Rihthofen je, odbacivši jedno vreme problematični D.III, leteo na slabijem Pfaltz-u D.III, iako je ovaj bio naoružan samo jednim mitraljezom!), ali su iskusni piloti uskoro naučili kako najbolje da ga koriste (više puta pomenuti Rihthofen je radije leteo na Albatrosu D.V nego na Fokkeru Dr.I, iako je ovaj imao kudikamo bolje manevarske osobine, ali je zato bio osetno sporiji)
Kad se pojavio Fokker D.VII, niko više nije hteo da koristi Albatrose (osim jedinica slabijeg renomea, koji su to morali), čak je i fabrika Albatros počela proizvodnju istog aviona po licenci (pošto se njihov usavršeni D.VII pokazao kao osetno slabiji avion - što dovoljno govori o kvalitetu konstrukcije)
OK! Sta konkretno mislis, recimo o.... francuskim avionima. Koji bi po tebi avion iz branse Sopftwich ili Neuport, najvise parirali nekom najboljem nemackom lovcu npr. Fokker D VII ili mozda, ovako, manevarski dobar, a spor Fokker Dr. I, kao sto si naveo!!?? Vidim pomenuo si Rene-a, sto je ok, ali mi nekako Spad-ovi nisu bili obecavajuci! Mozda gresim! Jel imas neko objasnjenje ili.....?
 
Koliko mi je poznato, Gering je najviše leteo prvo na pomenutom Albatrosu D.V/Va, potom na Fokker D.VII (sa kojim je i postigao najbolje uspehe). Kao i svi piloti tada, probao je i druge avione.
Jedna od zanimljivih epizoda o njemu je da je jednom bio oboren i spasio se... padobranom! (Luftwaffe piloti su najviše koristili padobrane u Prvom svetskom ratu)
Francuski lovac Nieport bio je izuzetno okretan avion, posebno uspešan u drugoj polovini 1916 i prvoj 1917. On je uticao da zastari dotadašnji nemački favorit, Albatros D.II (kojim je Rihthofen stekao prvu slavu), i uticao na Nemce da kopiraju njegova krila u modelu Albatros D.III.
Inače, skoro svi vodeći saveznički asovi u pomenutom periodu (pogotovu moji omiljeni, Ginmer i Bol) leteli su na Njeporu, koji je bio kao izmišljen za individualce (takva je bila i taktika u tom periodu, grupna borba je uvedena tek kasnije).
Glavna mana Niepora bila je loše naoružanje, obično samo jedan mitraljez Lewis montiran iznad krila, da puca izvan polja elise. Kasnije verzije su imale mitraljez Vikers, sinhronizovan da puca kroz elisu (ali opet - samo jedan).
Druga mana (pogotovu u drugom periodu) bili su loši motori - isključivo rotacioni, koji su umanjili mogućnosti za dalji razvoj aviona. Poslednja verzija, Njepor 28, ima motor od 16O KS i DVA mitraljeza, ali bio je toliko nestabilan i već relativno spor, da ga Francuzi skoro nisu ni koristili (davani su Amerikancima i ostalim saveznicima, bez razvijene avio-industrije).
Za srpsku avio-istoriju avion Njepor vrlo je važan, pošto se prva samostalna srpska jedinica na Solunskom frontu (i prva lovačka opšte!) zvala "Njeporsko odeljenje" (dva aviona varijante Nie.XVII, 110 KS) Kasnije je cela jedna srpska ekadrila (6 aviona) imala Njepore (modeli 23, 24 sa motorom kakav je imao i Sopowith Camel, 130 KS, ali i dalje samo jedan mitraljez), koji su već u to vreme na Zapadnom frontu bili zastareli.
 

Back
Top