Brak/partnerstvo/prijateljstvo/ljubav, unutar porodice?

Lexa

Buduća legenda
Poruka
30.368
Pitanje za oba ugla, i kad ste bili deca i ukoliko ih imate..... Nakon što ste dobili decu, kojim tokom je išao vaš brak (vaših roditelja)? Šta ste činili da biste održali bliskost i potpun kontakt sa partnerom? Da li su deca napravila pometnju u vašem odnosu i gde ste postavili prioritet? Da li ste se uopšte trudili da održite brak ili ste se potpuno koncentrisali na ulogu roditelja? Šta biste preporučili mladim parovima koji još nemaju decu? Koliko vam je bilo bitno da vam se roditelji slažu kada ste bili dete? Da li je svađa između vaših roditelja bila bolja ili gora varijanta od njihove ljutnje naspram vas, kao dece?

Ili, da skratim: tema je odnos između roditelja u porodici i vaše mišljenje o bitnosti tog odnosa.....
 
...pu, prva... :D

Elem...smatram da bracni partneri ne trebaju da izgube jedno drugo ukoliko dobiju decu...ne cini nas losim roditeljima to sto cemo naci vreme za sebe!!! Uz to smatram da je jako bitno da partneri "ukradu" vreme za sebe, jer to odrzava i produbljuje odnos...ne mora to biti nista grandiozno, mozda film kod kuce kada deca zaspu uz sir i vino, ili pivo i grickalice...pri tom je fizicki kontakt jako bitan, ne mislim samo na seks, vec na poljubac, drzanje za ruke, kada se naslonite jedno na drugo...
 
..lepa tema, lexa..
..roditeljstvo je samo deo braka tj odnosa dvoje koji su odluchili da imaju potomstvo..
..oni su postojali i pre roditeljstva, logichno..
..moji su bili jako blizak par i kolichina obaveza, ukljuchujuci i one oko nas, dece, kao i sve druge obaveze koje ljudi imaju
nisu mnogo uticale na njihovu bliskost..
..chini mi se da je i u vezi mene i mm slichno..
..svaki brak ima uspone i padove, svako od nas ima zute minute, postoje periodi vece ili manje bliskosti,
ali nema perioda potpune udaljenosti ili hladnoce..postoje periodi kada se zamerke odlazu a podrshka utrostruchava, sa obe strane..

..ono shto mogu sa potpunom sigurnoshcu da kazem je da nishta od pobrojanog nije bilo cheshce/redje/intenzivnije od kad imamo decu,
u odnosu na vreme pre njih, ili na vreme kad su (moj je sluchaj malo specifichan) velika deca porasla, a mala se josh nisu rodila.. :)
 
..lepa tema, lexa..
..roditeljstvo je samo deo braka tj odnosa dvoje koji su odluchili da imaju potomstvo..
..oni su postojali i pre roditeljstva, logichno..
..moji su bili jako blizak par i kolichina obaveza, ukljuchujuci i one oko nas, dece, kao i sve druge obaveze koje ljudi imaju
nisu mnogo uticale na njihovu bliskost..
..chini mi se da je i u vezi mene i mm slichno..
..svaki brak ima uspone i padove, svako od nas ima zute minute, postoje periodi vece ili manje bliskosti,
ali nema perioda potpune udaljenosti ili hladnoce..postoje periodi kada se zamerke odlazu a podrshka utrostruchava, sa obe strane..

..ono shto mogu sa potpunom sigurnoshcu da kazem je da nishta od pobrojanog nije bilo cheshce/redje/intenzivnije od kad imamo decu,
u odnosu na vreme pre njih, ili na vreme kad su (moj je sluchaj malo specifichan) velika deca porasla, a mala se josh nisu rodila.. :)

Slažem se sa Vama.
Sve je drugačije kad dodje prvo dete.
 
...eh, da, jos i ovo...uvek me je nerviralo i jako je opterecujuce za decu, kada od starijih ocekuju sve a mladje pustaju da rade sta zele...mislim da je to jako pogresno i svim silama se upirem da za decu vaze ista pravila i iste slobode...smatram da ce oni imati lepse, cvrsce i zdravije veze izmedju sebe.

Slažem se.
Hebeš "zapadne vrednosti" da nesmeš da udariš dete.
Da nebudem shvaćen pogrešno, poslednji put sam
ošamario sina (normalno vaspitno, ne jako)
kad je imao 4 godine.
Sada ima 22.

I da, kad sam bio mali
slušao sam sve starije u selu.
Posle njihova deca mene.
Mislim ono, sitnice,
da trkneš do prodavnice i sl.
 
Pitanje za oba ugla, i kad ste bili deca i ukoliko ih imate..... Nakon što ste dobili decu, kojim tokom je išao vaš brak (vaših roditelja)? Šta ste činili da biste održali bliskost i potpun kontakt sa partnerom? Da li su deca napravila pometnju u vašem odnosu i gde ste postavili prioritet? Da li ste se uopšte trudili da održite brak ili ste se potpuno koncentrisali na ulogu roditelja? Šta biste preporučili mladim parovima koji još nemaju decu? Koliko vam je bilo bitno da vam se roditelji slažu kada ste bili dete? Da li je svađa između vaših roditelja bila bolja ili gora varijanta od njihove ljutnje naspram vas, kao dece?

Ili, da skratim: tema je odnos između roditelja u porodici i vaše mišljenje o bitnosti tog odnosa.....
Pa svidjalo se to nekome ili ne, rodjenjem deteta je neminovno da se neke stvari promene. Jer ono posttaje prioritet, koji iziskuje dosta pažnje, vremena, čak i fizičke i mentalne snage. Kad se sve to sabere i oduzme, naravno da ne može odnos sa partnerom biti isti kao pre. S tim što uz malo truda, volje i medjusobne podrške, taj odnos može prerasti u nešto još bolje, dublje, čvršće.
Problem je kada ljudi nisu svesni promene koja će se dogoditi, prosto nisu pripremljeni na tako nešto, e onda se dešava da se malo pogube u tim ulogama. Ili s druge strane, kada se previše unesu u ulogu roditelja i zapostave drugo, tada opet odnos sa partnerom ispašta.
Treba naći neku sredinu i pravu meru, tako da sve lepo i skladno funkcioniše i niko ne trpi. :)
 
Pa svidjalo se to nekome ili ne, rodjenjem deteta je neminovno da se neke stvari promene. Jer ono posttaje prioritet, koji iziskuje dosta pažnje, vremena, čak i fizičke i mentalne snage. Kad se sve to sabere i oduzme, naravno da ne može odnos sa partnerom biti isti kao pre. S tim što uz malo truda, volje i medjusobne podrške, taj odnos može prerasti u nešto još bolje, dublje, čvršće.
Problem je kada ljudi nisu svesni promene koja će se dogoditi, prosto nisu pripremljeni na tako nešto, e onda se dešava da se malo pogube u tim ulogama. Ili s druge strane, kada se previše unesu u ulogu roditelja i zapostave drugo, tada opet odnos sa partnerom ispašta.
Treba naći neku sredinu i pravu meru, tako da sve lepo i skladno funkcioniše i niko ne trpi. :)

Evo da ne duzim, potpuno se slazem...:ok:
 
Pa svidjalo se to nekome ili ne, rodjenjem deteta je neminovno da se neke stvari promene. Jer ono posttaje prioritet, koji iziskuje dosta pažnje, vremena, čak i fizičke i mentalne snage. Kad se sve to sabere i oduzme, naravno da ne može odnos sa partnerom biti isti kao pre. S tim što uz malo truda, volje i medjusobne podrške, taj odnos može prerasti u nešto još bolje, dublje, čvršće.
Problem je kada ljudi nisu svesni promene koja će se dogoditi, prosto nisu pripremljeni na tako nešto, e onda se dešava da se malo pogube u tim ulogama. Ili s druge strane, kada se previše unesu u ulogu roditelja i zapostave drugo, tada opet odnos sa partnerom ispašta.
Treba naći neku sredinu i pravu meru, tako da sve lepo i skladno funkcioniše i niko ne trpi. :)
Lepo,realno,bez kicenja u smislu"joj kod mene cvetaju ruze i sve je idelno"!Znala sam jednu zenu koja se non stop hvalila svojim lepim brakom,i udavila nas je sa svojom recenicom:Moj Dragance,pa moj Dragance,sve dok je Dragance nije uplavio oko,tj nije modrilo mogla sakriti.
Elem,bitno je da oba partnera zele dete,tj da se isto ne rodi jer "tako treba".Zatim komunikacija,ne treba cutati,pa ni za sitnicu,vec o njoj razgovarati.Cak i rasprava,verbalna,argumentovana,bez uvrada,je povremeno korisna.
Nakon par godina braka,suludo je ocekivati strast izmedju partnera,ali zato jaca poznavanje onog drugog,navika da ste zajedno,pa vam prosto fali ako je partner odsutan(ako toga nema,razvodite se odmah),ili prostije receno volite tu osobu,od koje znate sta mozete ocekivati i koliko se mozete na nju-njega osloniti.Ako izgubite poverenje u partnera ili on u vas,tu,po meni,nema popravke.U bilo kom smislu,ne mislim samo na preljubu.Dakle,sa sumnjom se teko moze graditi dobar odnos,bilo da je u pitanju partner,roditelj ili pak prijatelj.
Sto se dece tice,nikada im ne obecavam ono sto ne mogu ili nemam nameru uciniti.Cak i sitnice,kad su bili mali,znate ono;ako budes dobar,kupicu ti...ili ne pretim kaznom,koju necu sama izdrzati.
Siroka ti je tema Lexa,ima tu mnogo da se pise.Nadam se da ce se tema lepo razvijati.
 
mislim da je ključ da se ne zaboravi šta je starije koka ili jaja
prvo je postojala veza i brak pa je roditeljstvo apgrejd
dete ne pretvara par u dadilje
moji su imam utisak uvek imali tu vrstu privatnosti
nismo me vukli svuda sa sobom i ukljucivali u sve
imali su vreme za sebe, baba me cuvala kad idu u kafanu ili na neko putovanje ili gde
mnogi zalepe dete za sebe ili obrnuto da se zaborave
 
:think:+ moji roditelji nisu imali idealan brak ali su za mene kao dete bili odlicno roditelji...volela sam samostalnost i poverenje koje su imali u mene i dala sam im relane razloge za to....bila sam odgovorno dete koje zna kad je vreme za obaveze a kad za zabavu....sa mamom sam bila jako bliska, ali vise kao drugaricom nego kao majkom i bas je puno uticala pozitivno na mene.....brzo sam shvatila da nije njihov odnos onakav kakav zelim u porodici jer su su dosta svadjali i nisu ziveli u za moj ukus dovoljnoj bliskosti ali na zalost to u svom prvom braku nsiam mogla da izvedem....rodila sam sina koji je postao centar moga sveta ali ne mislim da sam muza zapostavila....jednostavno, malo dete zahteva veliku paznju, ja sam se prilagodila tome a on nije.....prvi brak mi se nije odrzao bas zbog razlicitosti koje su isplivale i nastavila sam zivot kao samohrana majka....izuzetno sam posvecena porodici i moj sin je fino podneo razvod...sad sam u drugom braku, cekam drugog sina i sad imam pored sebe coveka koji razume svoju ulogu u svemu....niko tu nije zapostavljen (cak ni nasa kuca koju imamo 6 godina :)))), samo su nam potrebe razlicite.....odrasli i zreli ljud to lepo izbalansiraju i ne izvode besne gliste oko toga.....
 
Pitanje za oba ugla, i kad ste bili deca i ukoliko ih imate..... Nakon što ste dobili decu, kojim tokom je išao vaš brak (vaših roditelja)? Šta ste činili da biste održali bliskost i potpun kontakt sa partnerom? Da li su deca napravila pometnju u vašem odnosu i gde ste postavili prioritet? Da li ste se uopšte trudili da održite brak ili ste se potpuno koncentrisali na ulogu roditelja? Šta biste preporučili mladim parovima koji još nemaju decu? Koliko vam je bilo bitno da vam se roditelji slažu kada ste bili dete? Da li je svađa između vaših roditelja bila bolja ili gora varijanta od njihove ljutnje naspram vas, kao dece?

Ili, da skratim: tema je odnos između roditelja u porodici i vaše mišljenje o bitnosti tog odnosa.....



Ova tema me seti samo na jednostavnu misao i istinu: Nikad ne treba reci nikad.
 
Poslednja izmena:
Lepo,realno,bez kicenja u smislu"joj kod mene cvetaju ruze i sve je idelno"!Znala sam jednu zenu koja se non stop hvalila svojim lepim brakom,i udavila nas je sa svojom recenicom:Moj Dragance,pa moj Dragance,sve dok je Dragance nije uplavio oko,tj nije modrilo mogla sakriti.
Elem,bitno je da oba partnera zele dete,tj da se isto ne rodi jer "tako treba".Zatim komunikacija,ne treba cutati,pa ni za sitnicu,vec o njoj razgovarati.Cak i rasprava,verbalna,argumentovana,bez uvrada,je povremeno korisna.
Nakon par godina braka,suludo je ocekivati strast izmedju partnera,ali zato jaca poznavanje onog drugog,navika da ste zajedno,pa vam prosto fali ako je partner odsutan(ako toga nema,razvodite se odmah),ili prostije receno volite tu osobu,od koje znate sta mozete ocekivati i koliko se mozete na nju-njega osloniti.Ako izgubite poverenje u partnera ili on u vas,tu,po meni,nema popravke.U bilo kom smislu,ne mislim samo na preljubu.Dakle,sa sumnjom se teko moze graditi dobar odnos,bilo da je u pitanju partner,roditelj ili pak prijatelj.
Sto se dece tice,nikada im ne obecavam ono sto ne mogu ili nemam nameru uciniti.Cak i sitnice,kad su bili mali,znate ono;ako budes dobar,kupicu ti...ili ne pretim kaznom,koju necu sama izdrzati.
Siroka ti je tema Lexa,ima tu mnogo da se pise.Nadam se da ce se tema lepo razvijati.
Slažem se :ok:
A ti kojima "cvetaju ruže" i o tome trube na sva zvona, ti su mi najsumnjiviji. ;)
Imam ja komšije, muža i ženu od nekih 50-ak godina, kad ih vidiš deluju kao golupčići, uvek nasmejani, drže se za ruke, tepaju jedno drugom - kuco, maco, srećo, i tome slično, kada jedno negde izadje, ovaj drugi mu obavezno maše sa prozora i šalje poljupce, često se mogu videti na obližnjoj klupici, zagrljeni ili ona njemu u krilu, ma kao da su ispali iz neke bajke. :lol: A taj isti muž se švaleriše, pa se čak ni ne trudi da sakrije, i to godinama, ma decenijama, prosto je nemoguće da žena ne zna kad znaju i vrapci na grani. Pa mi nikada nije bilo jasno čemu sva ta parada i predstava za druge... :roll:
 
Slažem se :ok:
A ti kojima "cvetaju ruže" i o tome trube na sva zvona, ti su mi najsumnjiviji. ;)
Imam ja komšije, muža i ženu od nekih 50-ak godina, kad ih vidiš deluju kao golupčići, uvek nasmejani, drže se za ruke, tepaju jedno drugom - kuco, maco, srećo, i tome slično, kada jedno negde izadje, ovaj drugi mu obavezno maše sa prozora i šalje poljupce, često se mogu videti na obližnjoj klupici, zagrljeni ili ona njemu u krilu, ma kao da su ispali iz neke bajke. :lol: A taj isti muž se švaleriše, pa se čak ni ne trudi da sakrije, i to godinama, ma decenijama, prosto je nemoguće da žena ne zna kad znaju i vrapci na grani. Pa mi nikada nije bilo jasno čemu sva ta parada i predstava za druge... :roll:

Pa ako zna da se on svalerise a on se svalerise i opet su zagrljeni, i setaju, i bliski su, to pre znaci da su svoj zivot uredili tako da budu srecni a ne da izvode predstave.
Mozda zena vise ne zeli ili ne moze da ima seks a u svemu drugom se idealno slaze sa muzem. Mozda su taj problem resili tako da ce on svoje potrebe zadovoljavati negde drugde a njihov brak ce ostati kakav je.
Ako ti ili ja ili nas hiljadu ne bi mogli biti srecni u braku u kom jedna ili obe strane imaju izvanbracnu vezu, nikako ne znaci da su svi ljudi takvi, da je to pravilo za sve. Ljudi umeju biti srecni i kad im je zivot potpuno drugaciji od onog kojem mi tezimo.
 
Pa ako zna da se on svalerise a on se svalerise i opet su zagrljeni, i setaju, i bliski su, to pre znaci da su svoj zivot uredili tako da budu srecni a ne da izvode predstave.
Mozda zena vise ne zeli ili ne moze da ima seks a u svemu drugom se idealno slaze sa muzem. Mozda su taj problem resili tako da ce on svoje potrebe zadovoljavati negde drugde a njihov brak ce ostati kakav je.
Ako ti ili ja ili nas hiljadu ne bi mogli biti srecni u braku u kom jedna ili obe strane imaju izvanbracnu vezu, nikako ne znaci da su svi ljudi takvi, da je to pravilo za sve. Ljudi umeju biti srecni i kad im je zivot potpuno drugaciji od onog kojem mi tezimo.
Slažem se s tobom, nema pravila, i može biti da je taj par stvarno srećan. Ali je baš specifično i neobično zbog dve krajnosti. Zato i kažem da je kao predstava. A i ne mora da znači, ima nas raznih. :)
 
Лепа тема.
На брзака:
Кад се родио старији син, после 11 година нашег забављања, једино је Хелен изјавила оно што смо нас двоје мислили:,,Тако нам је било лепо све ове године, а сад дошао неки странац да нам све то поквари!'' :)
Мислим да је наше дугогодишње забављање одиграло велику улогу, с те стране, да нисмо престали да МИ будемо пар, иако смо постали родитељи.
Мада, морам признати, у једном моменту сам схватила да сам ја само домаћицасупругамајка, са акцентом на ,,мајка''.
Да не дужим, од кад су деца на факсу, ми имамо своје теме и своје време и даље, и то ми је значајно, сад сам тек сигурна да се нисмо погубили.
 
ma olako si prešla preko ovog, mnogo si romantična
šta npr ako njegova želja za sehom postane mnogo veća od tvoje?
hoćeš li mu dozvoliti alternativu? :rumenko:

:zcepanje: e nasmeja me bas....kod nas je to prosto nemoguca situacija, ja sam i dalje ta kojoj su oci gladne iako imam stomak do zuba :rumenko:....mada, znaju majke posle porodjaja da se promene, sto je itekako normalno, ali se vremenom sve to vrati na svoje.....prilagodis se tom periodu zivota i raids kako je najbolje za sve....missim, imacu dva sina u razlicitim periodima zivota, pubertetliju i bebu, bice loodo i nezaboravno :))))
 
Slažem se :ok:
A ti kojima "cvetaju ruže" i o tome trube na sva zvona, ti su mi najsumnjiviji. ;)
Imam ja komšije, muža i ženu od nekih 50-ak godina, kad ih vidiš deluju kao golupčići, uvek nasmejani, drže se za ruke, tepaju jedno drugom - kuco, maco, srećo, i tome slično, kada jedno negde izadje, ovaj drugi mu obavezno maše sa prozora i šalje poljupce, često se mogu videti na obližnjoj klupici, zagrljeni ili ona njemu u krilu, ma kao da su ispali iz neke bajke. :lol: A taj isti muž se švaleriše, pa se čak ni ne trudi da sakrije, i to godinama, ma decenijama, prosto je nemoguće da žena ne zna kad znaju i vrapci na grani. Pa mi nikada nije bilo jasno čemu sva ta parada i predstava za druge... :roll:

:roll: ja sam imala slicnu situaciju pre par godina....komsija iz drugr zgrade je nekih pola godine vozao bajs oko moje garaze, a bila je zima i prolece, ujutru kad idem na posao i oko 4 kad sam se vracala, nikad mi nista nije rekao, istina, ali je meni sve to opet bilo bolesno....s prva nisam ni ukapirala a kad je to vec ucestalo postala sam po malo zabrinuta....i onda ga vidim sa zenom kako ide pod ruku, kako cvrkuci kao da su tinejdzeri....vremenom ,ona je ukapirala sta se desava i resila problem, lepo ga je sacekala u vrfeme kad sam dolazila s posla i to mu je bio zadnji put :))))....evo i dan danas oni isto teraju, cak znaju i iste trenerke da obuku.....
 
Лепа тема.
На брзака:
Кад се родио старији син, после 11 година нашег забављања, једино је Хелен изјавила оно што смо нас двоје мислили:,,Тако нам је било лепо све ове године, а сад дошао неки странац да нам све то поквари!'' :)
Мислим да је наше дугогодишње забављање одиграло велику улогу, с те стране, да нисмо престали да МИ будемо пар, иако смо постали родитељи.
Мада, морам признати, у једном моменту сам схватила да сам ја само домаћицасупругамајка, са акцентом на ,,мајка''.
Да не дужим, од кад су деца на факсу, ми имамо своје теме и своје време и даље, и то ми је значајно, сад сам тек сигурна да се нисмо погубили.

:think: ovo i jeste vazno, da se bliskost ne izgubi zbog mora obaveza koje slede u zivotu....
 

Back
Top