Балкански ратови

iconnewkolce.gif
Prvi Balkanski rat u slikama
iconnewkolce.gif


RG-1158-003.jpg

RG-1158-036.jpg

RG-1158-079.jpg

RG-1158-007.jpg

RG-1158-013.jpg

RG-1158-021.jpg

RG-1158-041.jpg

RG-1158-055.jpg

RG-1158-067.jpg

RG-1158-084.jpg

RG-1158-095.jpg

RG-1158-012.jpg

RG-1158-042.jpg

RG-1158-083.jpg

RG-1158-010.jpg

RG-1158-015.jpg

RG-1158-025.jpg

RG-1158-043.jpg

RG-1158-059.jpg

RG-1158-072.jpg

RG-1158-085.jpg

RG-1158-103.jpg

RG-1158-016.jpg

RG-1158-054.jpg

RG-1158-002.jpg

RG-1158-011.jpg

RG-1158-019.jpg

RG-1158-031.jpg

RG-1158-052.jpg

RG-1158-066.jpg

RG-1158-076.jpg

RG-1158-090.jpg


Jedan od najpoznatijih Grčkih ratnih brodova, čuveni Averof
smiley-Greek-Flag-ANI-1.gif


Cruiser_Averof_lithograph_by_Christidis.jpg

Kountouriotis_and_crew_on_the_deck_of_Averof.jpeg

iconnewkolce.gif
iconnewkolce.gif

Sjajan tekst - odlična političko / istorijska analiza :ok:

Kако Англосаксонци награђују савезнике

http://www.vidovdan.org/index.php?o...u-svoje-saveznike&catid=37:politika&Itemid=40

Još jedan sjajan tekst :ok:

Ratovi koji nisu doneli mir​

thumb-502-228.jpg

Naučnim skupovima u zemljama regiona, ali i Evrope, ove godine obeležava se vek od početka Balkanskih ratova kojim je potisnuto Osmansko carstvo iz Evrope, ali i od zaokruživanja državnog prostora Srbije, Crne Gore, Bugarske, Rumunije i Grčke, te stvaranja još jedne države na Balkanu – Albanije. Univerzitet u Nišu biće domaćin akademicima i istoričarima koji će izneti svoja tumačenja uzroka i posledica Balkanskih ratova. Sličan skup biće organizovan i u Vojno-istorijskom institutu u Parizu, a Istanbul će u oktobru biti domaćin velike konferencije posvećene tim ratovima.

U Prvom balkanskom ratu, koji je trajao od 8. oktobra 1912. do 14. maja 1913. godine, Srbija, Crna Gora, Bugarska i Grčka borile su se protiv Turske. Drugi balkanski rat trajao je od juna do avgusta 1913. godine.

Prvi balkanski rat​

Napadom Crne Gore na Tursku, u skladu sa dogovorom postignutim između balkanskih država, a uz podsticaj Rusije, počelo je oslobađanje Balkana od Turaka. Crna Gora je sa Bugarskom sklopila usmeni sporazum o zajedničkoj vojnoj akciji protiv Turske u septembru, a sa Srbijom posle tajnih pregovora u Lucernu u Švajcarskoj 6. oktobra 1912. i vojnu konvenciju. U skladu sa tim u rat su odmah ušle i ostale države. Srpska vojska je pobedila Turke kod Kumanova i Bitolja, a iz Makedonije su ušli u severnu Albaniju i izašli na more. Ostatak vojske oslobađao je Sandžak i Kosovo i Metohiju. Uspehe su postigli i Bugari i Grci, a crnogorska vojska, koja je nizala pobede na području Crne Gore i Metohije, opsedala je Skadar. Odbrana Skadra je popustila, i 23. aprila 1913. potpisan je sporazum po kome je svim turskim jedinicama dozvoljeno da sa lakim naoružanjem izađu iz grada. Dan kasnije Esad-paša Toptani predao je ključeve tvrđave prestolonasledniku Danilu. Međutim, 27. aprila crnogorskoj Vladi su velike sile uručile pisani zahtev da se Skadar u najkraćem roku evakuiše i preda njima. Konvencija o predaji Skadra potpisana je u Londonu 9. maja 1913, a 14. maja u Skadar je ušao odred međunarodnih snaga, na čelu sa viceadmiralom Berneom. Prvi balkanski rat zvanično je završen 30. maja 1913. potpisivanjem Londonskog ugovora. Turska je bila potisnuta s Balkana, Srbija je dobila centralnu i zapadnu Makedoniju, severni deo Sandžaka i Kosovo i Metohiju, osim dela oko Peći koji je pripao Crnoj Gori, u čiji je sastav ušao i južni deo Sandžaka. Bugarska je dobila Trakiju do linije Enez-Midije i istočnu Makedoniju, a Grčka južnu Makedoniju sa Solunom i deo Epira.

Po završetku balkanskih ratova stvorena je nova država – Albanija. Prethodno je 28. novembra u Valoni, na Narodnoj skupštini kojoj su prisustvovali predstavnici iz svih oblasti u kojima žive Albanci, Albanija proglašena za nezavisnu državu. Već 4. decembra Skupština Valone izabrala je prvu Vladu nezavisne Albanije na čelu sa Ismail Kemal-begom, koji dobio podršku Austrije i Italije. Radi ustanovljenja novih granica na Balkanu na konferenciji ambasadora Austrougarske, Italije, Rusije, Francuske, Nemačke i Ujedinjenog Kraljevstva u Londonu 17. decembra donet je načelni zaključak o formiranju Kneževine Albanije garantovane od strane šest sila, a posle tri dana priznata je nezavisna Albanija koju su 29. jula 1913. velike sile stavile pod upravu međunarodne komisije na period od deset godina, a za prvog kneza Albanije postavljen je Nemac Vilhel od Vida.

Drugi balkanski rat​

Iako je u Prvom ratu Balkanski savez bio uspešan, ubrzo se pokazalo da neće biti mira među državama koje je ujedinila želja za oslobođenjem od viševekovne turske vladavine. Drugi balkanski rat počeo je krajem juna 1913. napadom bugarske vojske na srpsku u Vardarskoj Makedoniji, u želji da promeni stanje na terenu. Crna Gora je odmah stala na stranu Srbije, poslavši joj vojnu pomoć. Grčka je napala Bugarsku, a ubrzo i Turska u želji da povrati grad Jedrene. Bugarsku je u nameri da dobije oblast Dobrudža napala i Rumunija.

Odlučujuća bitka odigrala se na reci Bregalnici između bugarske i srpske vojske. Posle sedam dana pobedila je srpska vojska, a Bugarska je u avgustu 1913. molila za mir koji je potpisan u Bukureštu. Time je završen Drugi balkanski rat u kome je Srbija dobila celu Vardarsku Makedoniju.

Ubrzo se pokazalo da ti ratovi nisu doneli mir na Balkanu.

 
Освежавам и проширујем тему старијег датума о догађајима и личностима у току Првог балканског рата на догађаје и личности и Првог и Другог балканског рата.


На сајту Југословенске кинотеке налазе се филмови који су рестаурирани и неки од њих садрже снимке из времена Балканских ратова

sqqkbm.png


Nekoliko dana posle konačne pobede Srbije nad Bugarskom u Drugom balkanskom ratu, prema vojnom izveštaju od 24. jula 1913. godine, snimatelji producenta Đoke Bogdanovića su zabeležili sedam kinematografskih slika srpske Konjiičke divizije, koja je bila ulogorena u okolini Preševa. Snimljeni su komandant konjičke divizije knez Arsenije – Arsen Karađorđević, bivak diviziona konjičke artiljerije, bivak I konjičke brigade, konjička divizija spremna sa pokret, koncentracija i priprema divizije za juriš, juriš konjičke divizije i vežbe borbe u mešavini.

2u92wbb.png


12. konjička divizija >
KONJIČKA DIVIZIJA U 32. ESKADRONU POD KOMANDOM NJ.V. KNEZA ARSENIJA U PREŠEVU

VIDEO

producent Djordje Bogdanović, izmedju ostalog i ratni snimatelj




Још кадрова
258uo21.png


1z4dgyv.png


2ithqie.png


2j43442.png
 
Poslednja izmena:
Povratak 4. puka sa ratišta
Dolazak 4. konjičkog puka u Beograd i doček na beogradskoj železničkoj stanici
producent : Đoka Bogdanović ; Jugoslovenska kinoteka

b71ls0.png



IV konjički puk „Velikog kneza Konstantina Konstantinovića“ se vratio iz Balkanskih ratova na beogradsku železničku stanicu u četiri časa po podne 3. avgusta 1913. godine, gde ga je sačekao i pozdravio veliki broj Beograđana.
Potom je puk otišao u Banjički logor gde se pridružio trupama koje su prodefilovale prestonicom naročito spremnom za svečani doček srpskih pobednika 11. avgusta 1913. godine.

VIDEO

Junaci su doputovali u otvorenim, a konji u zatvorenim vagonima ;)

wlrjol.png


23tfuc2.png
 
Poslednja izmena:
Pukovnik Nedić u borbi

Bitka na Crnom Kamenu


Čitavih mesec dana je junak iz borbi na Kosovu i kod Bitolja iz Prvog Balkanskog rata, komandant Moravske divizije II poziva, pukovnik Milovan Nedić, vodio bespoštednu borbu sa Bugarima koja se naročito razvila na visovima .
Osvajanjem vrha Crni kamen 4. jula 1913. godine Nedićevi vojnici su omogućili da se posle šest dana osvoji strateški važan vrh Kiselica i Bugari odbace u pravcu Grljana, čime su ubrzali pobednički završetak Drugog Balkanskog rata.

2z3xbbq.png


U želji da filmski zabeleži herojstvo Treće armije pod komandom generala Bože Jankovića i njene Moravske divizije II poziva Milovana Nedića, producent Đoka Bogdanović je sa svoja dva snimatelja zabeležio dvanaest kinematografskih slika sa područja na kojem su one dejstvovale tokom 16. jula 1913. godine.

VIDEO

Spisak medalja i ordenja generala Bože Jankovića
Orden Takovskog krsta
Orden Karađorđeve zvezde sa mačevima
Orden Karađorđeve zvezde
Orden Belog orla sa mačevima
Orden Miloša Velikog
Orden Belog orla
Orden Takovskog krsta sa mačevima
Orden Danila I Orden Svetog Aleksandra
Orden Franca Jozefa
Orden Legije časti
Orden Karađorđeve zvezde sa mačevima 3. i 4. reda
Orden Karađorđeve zvezde 3. reda
Orden Miloša Velikog 4. reda
Orden belog orla sa mačevima 3. reda
Orden belog orla 5. reda
Orden Takovskog krsta sa mačevima 5. reda
Orden Takovskog krsta 1, 2, 3. i 4. reda
Zlatna medalja za hrabrost
Srebrna medalja za hrabrost
Medalja za vojničke vrline
Srebrna medalja za revnosnu službu
Spomenica garde
Spomenica za Srpsko-turske ratove 1876—1878.
Spomenica za Srpsko-bugarski rat 1885—1886.
Spomenica balkanskih ratova 1912—1913.
Spomenica Prvog svetskog rata 1914—1918.
Spomenica Kralja Petra I
Albanska spomenica

Orden Legije časti 4. reda, Francuska
Orden Franca Jozefa 4. reda, Austro-ugarska
Orden Svetog Aleksandra 4. reda, Bugarska
Orden Danila 1. reda, Crna Gora
Medalja Miloša Obilića, Crna Gora
 
Poslednja izmena:
PRVO ODELJENJE MUNICIONE KOLONE DUNAVSKE DIVIZIJE I POZIVA
PRILIKOM IZNOŠENJA MUNICIJE NA POLOŽAJ CAR VRH

Drugi balkanski rat.
Na početku Bregalničke bitke, Dunavska divizija I poziva pod komandom pukovnika Pavla Jurišića Šturma nalazila se na Krivorečkom pravcu na položajima Car vrh – Kalin kamen – Sveta voda, sa zadatkom da osigura levi bok I armije, koja je trebala da krene u ofanzivu.
Prema vojnom izveštaju napisanom u Konopnici 11. jula 1913. godine, snimatelji producenta Đoke Bogdanovića zabeležili su municionu kolonu Dunavske divizije I poziva pri iznošenju municije na položaj Car vrh. Tom prilikom snimljeni su komorski volovi na ispaši kod vojničkog bivaka, uprezanje volova u komorska kola i pokret municione kolone ka položaju Car vrh.

produceнт : Đoka Bogdanović ; Jugoslovenska kinoteka
ВИДЕО
http://kinoteka.org.rs/di/efg/Http/EFG/Ser/sp_JK-Bogd-EFG119.html



GAdQYsP.png


gYgDqM9.png


zkh7ejr.png
 
Ратови на Балкану 1912. и 1913. године.
https://prvisvetskirat.rs/balkanski-ratovi-page/
“Сваку стопу ове земље ми смо по сто пута платили својом крвљу. А то знају да цене само они који су ратовали и враћали се на пуста згаришта.” Иван Милошевић.
 
Evo bas sad spremam prijemni i stigo sam do Balkanskih ratova .. autor udzbenika iz kog se pripremam je Mira Radojevic i ista pise da je u novo-oslobodjenim teritorijama ( Raska oblast , Kosovo i Vardarska Makedonija ) zivelo cak 47 posto stanovnistva druge vere i jezika a u ovih preostalih 53 posto veliki deo nije imao srpsku nacionalnu svest .. pretpostavljam da tu misli na makedonce .. pa se postavlja logicko pitanje koliko je to nase sirenje na jug zapravo bilo opravdano jer smo samo Rasku oblast uspeli zadrzati ...
 
Током Првог и Другог балканског рата 1912-1913. године штампан је у Београду, у Краљевини Србији, једном седмично специјализовани часопис посвећен овим сукобима који су се практично стопили у један. Лист се називао „Балкански рат у слици и речи“.

Le-guerre-balcaniche_23647.jpg

Српска војска у Балканским ратовима

У претпоследњем издању, у броју 39, један од чланака бави се изјавама страних стручњака о нашој ондашњој војсци, тамо је један Француз написао:

„— Српска војска је, по моме мишљењу, најозбиљнија и најбоља војска на Балкану… Ја могу да говорим са толико више независности и у толико боље, што сам пратио борбе свих главних балканских војсака. Србин је од истог грубог и примитивног штофа као и Бугарин, и са исто толико издржљивости у трпљењу и храбрости пред смрћу, али он има над Бугарином једно огромно морално преимућство: Србин је, у пуном добром смислу те речи, цивилизовано биће. Он је финији, интелигентнији, вештији да маневрише но његов противник, а ипак уноси исто толико храбрости и бујности. То није Монгол, него Словенин. У организацији трупа осећа се то више духовно стање. Организација је безмерно брже схваћена. И команда, из истих разлога, изгледа ми да показује исту надмоћ.“
http://www.rasen.rs/2018/03/francuz-o-srpskoj-vojsci-i-srbima-1913-godine/#.WrLmfSPwYdV
 
Evo bas sad spremam prijemni i stigo sam do Balkanskih ratova .. autor udzbenika iz kog se pripremam je Mira Radojevic i ista pise da je u novo-oslobodjenim teritorijama ( Raska oblast , Kosovo i Vardarska Makedonija ) zivelo cak 47 posto stanovnistva druge vere i jezika a u ovih preostalih 53 posto veliki deo nije imao srpsku nacionalnu svest .. pretpostavljam da tu misli na makedonce .. pa se postavlja logicko pitanje koliko je to nase sirenje na jug zapravo bilo opravdano jer smo samo Rasku oblast uspeli zadrzati ...

To je sad retrospektiva...kamo sreće da postoje političari koji vode zemlju i imaju viziju sa 100 godina unapred.

Srpsko pitanje još uvek nije rešeno i ostaje jedno od otvorenih tema Balkana, zajedno sa albanskim i džumblusom zvanim Bosna i Hercegovina...a možda bismo tome, uslovno govoreći, dodali i crnogorsko nacionalno pitanje. Koji će rasplet tih svih procesa biti za stotinu leta (i možda zaplet nekih novih.
 
Balkanski rat u reči i slici

List je izlazio u Beogradu jednom nedeljno tokom 1913. godine, od 20. januara do 25. decembra u svega 40 brojeva. Vlasnik i urednik časopisa bio je Dušan Mil. Šijački. List je donosio tekstove i slike o balkanskim ratovima, pa se može koristiti kao izuzetan istorijski izvor za proučavanje tog perioda. Osim tekstova koji su izuzetno informativni i obiluju činjenicama i istorijskim podacima, slike imaju veoma veliku vrednost, a među njima su i pejzaži, prikazi gradova, kao i portreti vojnika i vojskovođa, ali i običnih ljudi.

xqb0no.png
 
Подофицир с пушком
podoficir-sa-puskom-velika-prednja.jpg


Srpska vojska kod Peći (autor Vaso Radulović) 1912.
IMG_0053.jpg


Kapetan Gačić na Dušanovom mostu u Ljulj Kuli (autor Pavle Savić) 1913.
3232-P-Savic-A.jpg


Srpski oficir čita novine (autor Nikola Nikolajević)
Nikolajevic-A.jpg


Srpski oficiri sa decom iz okoline Jedrena (autor Samuilo Alkalaj)
IMG_0037.jpg


- - - - - - - - - -

Potpoučnik Bogosav Joksimovic, pp Borivoje,komandir Todor Todorovic, pp Branko i narednik Radisa Veselinović ispred vezirovog mosta
Bogosav-1-01velika01.jpg


Uspostavljanje veze na položaju (autor Samuilo Alkalaj)
IMG_0091.jpg


Ulazak srpske vojske u Jedrene (autor Samuilo Alkalaj)
IMG_0005.jpg


Srpska vojska u Gostivaru 1913. godine
srpska-vojska-u-gostivaru-1913-godine-velika-prednja.jpg
 
Troops of the Serbian 6th Infantry Regiment entering Skopje. Photograph very likely taken during the First Balkan War, 26 October 1912.
large_000000.jpg


Church dignitaries of Skopje on the way to be received by King Peter I of Serbia. Photograph very likely taken during the First Balkan war, october 1912.
large_000000.jpg


Serbian troops examining rifles, captured in large quantities from the Turks, at Skopje, October 1912.
large_000000.jpg


Turkish officers captured by the Serbs at Skopje (Uskub). Photograph very likely taken during the First Balkan War, October 1912.
large_000000.jpg


Serbian soldiers and local women drawing water from a source after the Battle of Kumanovo, October 1912.
large_000000.jpg
 
Poslednja izmena:
Почетком септембра 1912. по свој прилици је одлучено да се четнички одреди искористе на три начина.
Прва, искуснија група четничких одреда под коман-дом старих војвода и четника имала је да пређе у граничне области Турске пре избијања рата у циљу припреме канала и организације становништва за долазак друге групе четничких одреда, састављених од добровољаца, који су требали да наступају испред српске војске као диверзанти и извиђачи на дан-два пре објаве рата. Обе ове групе имале су задатак да делују у Прешевској, Кумановској и Кривопаланачкој кази.
Трећа, притајена група, оличена у послушницима војводе Василија Трбића имала је задатак да субверзивним делатностима омета мобилизацију и концентрацију турских снага у кланцима Бабуне у Велешкој кази и да ступи у активно борбено дејство по приближавању Вардару друге четничке групе или српске војске.


Мобилизација четника,
односно одреда који су требали на граници да чекају почетак рата, објављена је на два дана пре мобилизације српске војске, 28. 9. 1912. године. Мобилизацију су по налогу генерала Радомира Путника спроводили мајори Алимпије Марјановић и Милан Васић, секретар Народне одбране, који је именован за шефа четничке организације при Обавештајном одсеку Врховне команде.

Главни мобилизациони центри били су Прокупље, Врање и Рашка, где су одабир будућих четника вршили капетани Војислав Танкосић, Љубомир Вуловић и мајор Радоје Пантић. Мобилизација је завршена до 18. 10. 1912. и од мобилисаних четника формирано је пет одреда: Лапски, Гњилански, Лисички, Луковски четнички одред, Феризовићки одред Милутина Драговића, као и две чете на Јавору. Укупно су четнички одреди у Србији бројали око 1 000 бораца и нису имали посебни штаб ни команду, већ им је надређени био комадант граничне трупе Алимпије Марјановић, а задатке су
добијали од Обавештајног одсека Врховне команде.

Начелно, четнички одреди су се показали храбро и ваљано у Првом балканском рату. Као диверзанти, јуришници и пацификатори на свим тачкама
су донели корист српској војсци обезбеђујући јој преко потребну хитрину која је српском оружју и обезбедила победу.

https://www.scribd.com/document/228419902/Cetnici-u-Prvom-balkanskom-ratu-1912-godine-Uros-Sesum
 
AV ide koracima od 7 milja, ka potiranju i ponistavanju "uspeha" u balk.ratovima. Ma kako, mi danas glorifikovali "junacku i slavnu povjest", to i nije bas tako sjajno i bajno.
Zajebali smo Bugare za skoro 3/4 Mkd, gde nije bilo ni tisucu Srba, a gomila Turaka i raznih poturica, njinih derivata (Albatrosa, muhadzira, proteranih iz BiH).
Rasko polimska oblast, KiM i Polog, Porec, skopska CG sa Kuman. i SK je vise nego dovoljno, za asimilirat i bezbolno integrirat.
Oduvek smo imali izdajica i palitelja, megalomana tipa Vjekoslav, koji su za tudj racun, palili prost puk, da gine za tudje interese, taga sumanutih granica KKOV.

U bici na Kumanovu, malo se zna da je Apis i bezbedn.sektor nacisto zakazao. Nisu znali ni kretnju, ni jacinu Turaka. Spasio nas je trubac Ciga, koji je prisao blize Turcima, i svirao im trubom povlacenje.
Dzaba smo potrosili 40 tisuca ljudi u oba balk.rata. Trebali smo postivati dogovoreno i potpisano, i ne bi imali klaonicu 1915, Topl.ust.1917 i reprizu 1941.
 
Poslednja izmena:
AV ide koracima od 7 milja, ka potiranju i ponistavanju "uspeha" u balk.ratovima. Ma kako, mi danas glorifikovali "junacku i slavnu povjest", to i nije bas tako sjajno i bajno.
Zajebali smo Bugare za skoro 3/4 Mkd, gde nije bilo ni tisucu Srba, a gomila Turaka i raznih poturica, njinih derivata (Albatrosa, muhadzira, proteranih iz BiH).
Rasko polimska oblast, KiM i Polog, Porec, skopska CG sa Kuman. i SK je vise nego dovoljno, za asimilirat i bezbolno integrirat.
Oduvek smo imali izdajica i palitelja, megalomana tipa Vjekoslav, koji su za tudj racun, palili prost puk, da gine za tudje interese, taga sumanutih granica KKOV.

U bici na Kumanovu, malo se zna da je Apis i bezbedn.sektor nacisto zakazao. Nisu znali ni kretnju, ni jacinu Turaka. Spasio nas je trubac Ciga, koji je prisao blize Turcima, i svirao im trubom povlacenje.
Dzaba smo potrosili 40 tisuca ljudi u oba balk.rata. Trebali smo postivati dogovoreno i potpisano, i ne bi imali klaonicu 1915, Topl.ust.1917 i reprizu 1941.

Кажеш да си јужњак а причаш хрватски. :rotf:
 
"Evo zašto je najodlikovaniju jedinicu u istoriji srpske vojske neprijatelj nazvao GVOZDENI PUK

Čuveni Gvozdeni puk, zvaničnog naziva Drugi pešadijski puk prvog poziva "Knjaz Mihailo", najodlikovanija je jedinica u istoriji srpske vojske. Boreći se od 1912. do 1918. godine u dva balkanska i Prvom svetskom ratu, ostvarili su neverovatne podvige.

Ovo je 10 činjenica koje svakako treba znati o hrabrim vojnicima ove jedinice."./ VIDEO


Sa :

https://www.blic.rs/riznica/istorij...riji-srpske-vojske-neprijatelj-nazvao/dn4rk2w
 
"Evo zašto je najodlikovaniju jedinicu u istoriji srpske vojske neprijatelj nazvao GVOZDENI PUK

Čuveni Gvozdeni puk, zvaničnog naziva Drugi pešadijski puk prvog poziva "Knjaz Mihailo", najodlikovanija je jedinica u istoriji srpske vojske. Boreći se od 1912. do 1918. godine u dva balkanska i Prvom svetskom ratu, ostvarili su neverovatne podvige.

Ovo je 10 činjenica koje svakako treba znati o hrabrim vojnicima ove jedinice."./ VIDEO


Sa :

https://www.blic.rs/riznica/istorij...riji-srpske-vojske-neprijatelj-nazvao/dn4rk2w

i kakva vajda, toplica i dobric danas poluprazni. pricao mi pradeda da su najkrvavije borbe vodili sa srbima u au uniformama iz like, banije, korduna, krajine.
danas nam potomci tih vladaju av, djuka bizon, lazanski, cvijanovic, brnabic, popovic, mihajlovic iz tuzle.....jedva se *********a resismo i otkacismo.
 
Присјетимо се ђенерала Божидара Терзића...

Još živi legenda o đeneralu Terziću

Milorad Bošnjak | 13. decembar 2015.

Vojskovođu iz Balkanskog i Prvog svetskog rata Božidara P. Terzića od zaborava spasava serija izložbi širom Srbije. Bio je ađutant kralja Petra Prvog, a i načelnik Štaba Prve armije...

GALERIJAMA Srbije "stupa" đeneral Božidar P. Terzić, zaslužnik, iz nacionalnog sećanja nezasluženo skrajnut u zaborav. Serijom izložbi po gradovima Srbije odužuje mu se Muzej rudničko-takovskog kraja, Terzićevog zavičaja. Njeni autori su kustosi tog muzeja, istoričari Irena Mandić i Aleksandar Marušić.

- Tražili smo svaki podatak iz istoriografski bogatog života vojskovođe Terzića u fondu Vojnog muzeja, Istorijskog muzeja Srbije, Narodnog muzeja u Čačku, Arhiva Srbije, Arhiva SANU, Vojnog arhiva, Centra za bibliotekarstvo i Vojne akademije - objašnjava Marušić.

Sada celovit i detaljan, zahvaljujući kustosima, životopis Božidara Terzića svedoči o ličnosti koja se nimalo nije razmetala stečenom slavom i zaslugama, naprotiv. Potvrđuje to i ocena Terzića od srpske i svetske vojničke legende, vojvode Živojina Mišića.

Terzić je rođen 7. septembra 1867. u Gornjem Milanovcu, Višu školu Vojne akademije završava 1894. kao drugi u rangu.

- Elitni oficir, major Terzić postaje 1905. ađutant kralja Petra Prvog. Sa vojvodom Radomirom Putnikom radi plan odbrane od Turske. Po objavi rata Austrougarske, načelnik je Štaba Prve armije, pa Štaba Mačvanskog korpusa. U Kolubarsko-suvoborskoj bici, Šumadijska divizija razbija najjači austrijski korpus i odbacuje ga preko Drine. Kao pukovnik, Terzić na čelu svoje divizije pobedonosno ulazi u Beograd 2. decembra 1914. Rekonstrukcijom Vlade Nikole Pašića, 6. decembra 1915. postaje ministar vojni, a u čin generala unapređen je 1916. I u Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca obavlja odgovorne dužnosti. Terzić umire u Beogradu 29. septembra 1939. Sahranjen je u svom Milanovcu, u porodičnoj grobnici. Zavičajna opština ga je još za života proglasila počasnim građaninom...

ODLIKOVANjA ZA VITEŠTVO

VITEŠTVO Terzića dokazuju spomenice: Albanska, Svetoandrejske skupštine, Srpsko-turskog rata "Osvećeno Kosovo 1912" i rata za oslobođenje i ujedinjenje 1914-1918,Takovski krst, Spomen-krst 1913, Karađorđeve zvezde, Orden Svetog Save I reda, Orden Jugoslovenska kruna, Medalja kralja Petra Prvog Karađorđevića, francuski Orden Legije časti, italijanski Krune I stepena, engleski Saint Michael and Saint George, grčki Tetoes Ketaj, albanski Skenderbeg I reda, dva poljska - Polonia Restituta I reda i Orden Kavaljerskog reda, dva čehoslovačka - Beli lav i Ratni krst Valečni, Rumunska zvezda I reda...

VELIKI DOBROTVOR
FONDOM Zadužbine majke Jerine i sina joj Božidara P. Terzića armijskog generala, pomagao je milanovačku gimnaziju, gradnju vodovoda u Gornjim Banjanima, gradski Hram Svete Trojice. U prestonici okuplja ugledne Milanovčane: Dragišu Vasića, Srećka Tešića, Đurđa Marinkovića, s kojima 1934. osniva Udruženje Rudničana u Beogradu, za unapređenje rudničko-takovskog kraja.

"On je brzo shvatljiv, dosta bistar, vrlo postojan i nepokolebljiv; u službi je vrlo primetan, tačan i marljiv i vrši je sa voljom; pouzdan oficir; potpuno je zdrav, dovoljno je okretan i za službu uopšte upotrebljiv; savete i pouke vrlo rado prima; naravi je tihe, druželjubiv, vladanja je opšte primernog", doslovno je zapisao Mišić.

http://www.novosti.rs/vesti/srbija.73.html:581170-Jos-zivi-legenda-o-djeneralu-Terzicu
 
Не заборавимо наше храбре претке!

SRPSKI SPARTANCI Ovo nestvarno junaštvo naše vojske je 105 godina bilo ZABORAVLJENO!

Darko Nikolić
09.08.2017.

U istoriji Srbije bilo je, nažalost, strašnih ratnih stradanja. Dvadeseti vek je bio prepun takvih, za mnoga se zna, ali je jedno herojstvo umalo ostalo zaboravljeno.

Posle oslobađanja Balkana od osmanske vlasti 1912, dotadašnji saveznici nisu mogli da se dogovore oko razgraničenja. Zato je nedugo posle Prvog balkanskog rata, u leto 1913. otpočeo Drugi, kada je Bugarska bez zvanične objave ratnog sukoba napala srpsku vojsku na Bregalnici, a Grke nešto južnije.

Iako je trajao svega 32 dana, taj strašni sukob prouzrokovao je oko 16.500 srpskih žrtava, a možda i najveće herojstvo izveli su vojnici Timočke divizije drugog poziva na vrhu znanom kao "Orlov bair" (nazivan još i "Orla bair", i "Orli bajir").

Drugopozivci su bili ljudi od 32 do 38 godina. Nisu "udarna pesnica" vojske, to je bio prvi poziv (od 21. do 31. godine). Nisu imali ni najbolje oružje, to je davano "prvopozivcima". Ni najbolju odeću, ni obuću. Ali su bili regularna vojska Srbije, organizovana upravo po takvom, starosnom sistemu. I regionalnom. Po četiri puka od po dve, tri hiljade ljudi, činili su diviziju drugopozivaca. A Timočku diviziju drugog poziva činili su ljudi iz Negotina, Knjaževca i Zaječara.

Kada je počela Bregalnička bitka, Bugari su pokušavali da unište srpsku vojsku kroz centar, gde se između ostalih istakao i Gvozdeni puk, nazvan tako upravo od neprijatelja zbog svog tadašnjeg junaštva, kao i sa severne strane. Ali, istovremeno, čelni ljudi bugarske vojske hteli su da sprovedu u delo lukav plan: želeli su da srpske snage opokole sa juga, kako bi ih zbrisali. "Obuhvat", kako se to u stručnoj vojnoj terminologiji kaže, jedno je od najboljih načina da se neprijatelju zada udarac od kog oporavka nema. I, upravo su u taj obuhvat krenule velike bugarske snage, sa južne strane mesta sukoba.

Na toj, južnoj strani, ostavljena je od strane srpske komande samo Timočka divizija II (rimskim brojevima obeležavano je u srpskoj vojsci da li je u pitanju jedinica sastavljena od prvopozivaca, drugopozivaca ili trećepozivaca). Naspram sebe je Timočka II imala tri i po puta jačeg neprijatelja.

A onda, četiri dana, maltene bez hrane i sna, trajala je bitka. Nisu hteli ti drugopozivci iz Negotina, Knjaževca i Zaječara da prepuste Orlov bair, jedan tako mali, jedan tako važan vrh kod Krivolaka, blizu Kavadarca, vrh preko kog je vodio najbliži put ka ostalim srpskim snagama. I, iako su ginuli u stotinama, zaključno sa 2. i 3. julom sprečili su da Bugari obuhvate sa juga centar srpske armije. Povukli su se na kraju, ali je tada već bilo kasno za bugarski plan: centar naše vojske, kao i njeni severno postavljeni delovi, kontaofanzivom je slomio neprijatelja, što je omogućeno jer nije došlo do obuhvata sa juga.

Bio je to jeziv jul 1913, sa više desetina hiljada mrtvih. A onda, kako je to sredinom prošlog veka zabeležio vojni istoričar Savo Skoko:

"Devet meseci kasnije, na samom vrhu vrha Orlovog baira nađeno je oko 200 leševa srpskih i bugarskih vojnika, od kojih znatan broj u stojećem stavu uzajamno probodeni bajonetima, što najrečitije govori o drami koja se te noći odigrala na ovom položaju".

U istorijskim udžbenicima spominju se Leonida i njegovih 300 Spartanaca koji su se hrabro borili sa Kserksom i Persijancima, ali požrtvovanje Timočke II na vrhu Orlov bair, i to da bi se ostatak vojske spasao propasti, vredan je ne samo smeštanja u udžbenike, već i večnog sećanja.

Uostalom, srpskih vojnika je na tom položaju bilo tri i po puta manje. Kada su brojni drugopozivci izginuli, ranjenom majoru Rakeliću pridružili su se graditeljska, "pionirska" četa, telefonisti i pomoćno osoblje štaba. I izginuli su. Skoro svi. Od 4.000 koliko ih je pošlo da ne dozvoli da Orlov bair padne, živih i zdravih ostalo je 530. Ali, sa vrha su se povukli tek kada su Bugare osujetili u njihovom planu.

https://www.blic.rs/riznica/srpski-...ojske-je-105-godina-bilo-zaboravljeno/75xe8c6
 
Велика су то била војна дела и жртве имали смо једну од најспремнији војски у Европи закључно са првим светским ратом штета што су такви успеси и толике жртве протраћане узалуд да сразмерно снази, упорности, вољи није постојала достојна политичка елита која би то каналисала и материјализовала у нешто видљиво данас и вредно толиких жртава.

Мислим да се политичке прилике које су се могле искористити након првог светског рата неће никада поновити а сулудо су бачене.

Извињавам се за оф али некако балканске ратове не одвајам од првог већ их доживљавам као увертире пред велики рат.

Послато са Nokia 3.1 уз помоћ Тапатока
 
Велика су то била војна дела и жртве имали смо једну од најспремнији војски у Европи закључно са првим светским ратом штета што су такви успеси и толике жртве протраћане узалуд да сразмерно снази, упорности, вољи није постојала достојна политичка елита која би то каналисала и материјализовала у нешто видљиво данас и вредно толиких жртава.

Мислим да се политичке прилике које су се могле искористити након првог светског рата неће никада поновити а сулудо су бачене.

Извињавам се за оф али некако балканске ратове не одвајам од првог већ их доживљавам као увертире пред велики рат.

Послато са Nokia 3.1 уз помоћ Тапатока

Epilog vojnih uspeha je :
Od Kajmakcalana do Triglava, od Timoka do Jadranskog mora
JUGOSLAVIJA
Od generacije koja je podnela tolike napore i zrtve je i vise nego dovoljno.. danas pred njima sa ovim sto sada imamo i ovakvi kakvi jesmo mozemo samo da pognemo glavu sto od stida, sto od naklonosti..
 

Back
Top