Kako pobediti...

MrNapokon

Legenda
Poruka
59.080
Asexualnost, ljubavnu depresiju, nezainteresovanost za vezu i romantiku. Svaki put kada pomislis na to, dobijes neku mucninu u stomaku, prazne emocije, i praznu misao vezanu za to.Pogledas u telefon, a onda kada pomislis na upoznavanje/razgovor/ sa tom osobom, izgubis zelju da pricas sa njom, ili ulazis sa njom u bilo sta ljubavno ?Ne samo sa tom osobom, vec redom.....
 
Ajd sad ozbiljno: stavku po stavku preispitaš sebe. Sve što vidiš. Uhvati se uvek za ono pozitivno u sebi i ne puštaj.

Znaci upornost ka unutrasnjem pozitivizmu. Znas ono, kako stvari idu valovitmo, pa jedan dan super, pa drugi dan bedak, i kada je bedak pomislis, to je trenutno i proci ce- zvuci decje, ali funkcionise he he.
 
Pa možeš, probaj. Doduše, nikakvu hemiju ti ne preporučujem. Samo malo mućnuti glavom. I svakako: obratiti se suprotnom polu za realizaciju :)

Ma ne mogu, samo se iskljucim i ide mi se odatle. Koje crno da pricamo o necemu vise osim nekog povrsnog drugarstva (nije da mi smeta, sto da ne, volim ja druzenje i zezanje). Jednom, secam se popio sam neke crvene tabletice- dala mi prijateljica, nisam mogao da zaspim, a sutra ujutru sam morao veoma rano na posao. I probudim se, hepi osmeh na licu, raspolozen, vedar, odem na posao, sa kolegama, oo gde ste ljudi sta se rad? Mogu ti reci, lep osecaj :)
 
Ma ne mogu, samo se iskljucim i ide mi se odatle. Koje crno da pricamo o necemu vise osim nekog povrsnog drugarstva (nije da mi smeta, sto da ne, volim ja druzenje i zezanje). Jednom, secam se popio sam neke crvene tabletice- dala mi prijateljica, nisam mogao da zaspim, a sutra ujutru sam morao veoma rano na posao. I probudim se, hepi osmeh na licu, raspolozen, vedar, odem na posao, sa kolegama, oo gde ste ljudi sta se rad? Mogu ti reci, lep osecaj :)

Nikad probao, niti bih. Što se mene tiče, dalje od brufena protiv glavobolje, ne idem. Ok, jesam dva puta dobio injekciju protiv jakih bolova, na hitnom prijemu, ali to meni, kao da ne deluje...
 
Asexualnost, ljubavnu depresiju, nezainteresovanost za vezu i romantiku. Svaki put kada pomislis na to, dobijes neku mucninu u stomaku, prazne emocije, i praznu misao vezanu za to.Pogledas u telefon, a onda kada pomislis na upoznavanje/razgovor/ sa tom osobom, izgubis zelju da pricas sa njom, ili ulazis sa njom u bilo sta ljubavno ?Ne samo sa tom osobom, vec redom.....

Nisi naišao na pravu osobu. Potpuno je ok, imati i periode stagnacije, periode kada naprosto čovek bolje funkcioniše sam, pogotovo jel te, ako je do sada naletao / la na pogrešno društvo, ahaM...Sada malo karikiram, ali sada ću ozbiljno...naprosto, čovek je živ organizam. Dolazi do prezasućenja. Do zamora materijala, što se kaže. Naprosto, čovek ponekad malo otupi, ali ja to svrtavam u "umor" . Umor u vidu davanja sebe osobama koje naprosto ne mogu da skontaju neke stvari mentalno, gde treba stalno nešto da se pojašnjava, gde se stalno nešto analizira, preispituje, gde te neko stalno davi...naprosto, umoriš se možda i od neuspeha. Od onoga, da ide redom "to nije ono...to", jedno za drugim. Znači, nešto ne štima. U nama smima, čim nalećemo možda na takve. A, možda je splet okolnosti. A, možda je po malo od obe stvari. Hoću reći, da kada prava naidje neko ko nam zaintrigira maštu, ko pokrene one male lude bele razigrane leptiriće, ko nam slatko zagolica um i srce, naprosto, kao da si trčao 500 km a ne osećaš umor...I tada zaboravljaš sve to navedeno, gore kao kojekave simptome, kao simptomatiku trenutačne mozda malene letargijice. :)
 
Asexualnost, ljubavnu depresiju, nezainteresovanost za vezu i romantiku. Svaki put kada pomislis na to, dobijes neku mucninu u stomaku, prazne emocije, i praznu misao vezanu za to.Pogledas u telefon, a onda kada pomislis na upoznavanje/razgovor/ sa tom osobom, izgubis zelju da pricas sa njom, ili ulazis sa njom u bilo sta ljubavno ?Ne samo sa tom osobom, vec redom.....

Naći ženu svilenog bedra koja će dragovoljno uliti vetar u jedra.
 
Nisi naišao na pravu osobu. Potpuno je ok, imati i periode stagnacije, periode kada naprosto čovek bolje funkcioniše sam, pogotovo jel te, ako je do sada naletao / la na pogrešno društvo, ahaM...Sada malo karikiram, ali sada ću ozbiljno...naprosto, čovek je živ organizam. Dolazi do prezasućenja. Do zamora materijala, što se kaže. Naprosto, čovek ponekad malo otupi, ali ja to svrtavam u "umor" . Umor u vidu davanja sebe osobama koje naprosto ne mogu da skontaju neke stvari mentalno, gde treba stalno nešto da se pojašnjava, gde se stalno nešto analizira, preispituje, gde te neko stalno davi...naprosto, umoriš se možda i od neuspeha. Od onoga, da ide redom "to nije ono...to", jedno za drugim. Znači, nešto ne štima. U nama smima, čim nalećemo možda na takve. A, možda je splet okolnosti. A, možda je po malo od obe stvari. Hoću reći, da kada prava naidje neko ko nam zaintrigira maštu, ko pokrene one male lude bele razigrane leptiriće, ko nam slatko zagolica um i srce, naprosto, kao da si trčao 500 km a ne osećaš umor...I tada zaboravljaš sve to navedeno, gore kao kojekave simptome, kao simptomatiku trenutačne mozda malene letargijice. :)

Aj eto, jos jedno 15 tak godina da sacek tu Pravu da naidje, da te poslusam. Da vidim sta ce od toga da ispadne..
 
Asexualnost, ljubavnu depresiju, nezainteresovanost za vezu i romantiku. Svaki put kada pomislis na to, dobijes neku mucninu u stomaku, prazne emocije, i praznu misao vezanu za to.Pogledas u telefon, a onda kada pomislis na upoznavanje/razgovor/ sa tom osobom, izgubis zelju da pricas sa njom, ili ulazis sa njom u bilo sta ljubavno ?Ne samo sa tom osobom, vec redom.....

Nemoj nista da ocekujes i nemoj o tome uopste da razmisljas, jer to opterecuje.
Zivis zivot, normalno, radis, druzis se sa prijateljima, u pauzama se posveti necemu sto volis, sport, citanje nije bitno.
Uzivaj u sitnicama. A nesto lepo se desi obicno kada se ne nadamo :)
 
Nemoj nista da ocekujes i nemoj o tome uopste da razmisljas, jer to opterecuje.
Zivis zivot, normalno, radis, druzis se sa prijateljima, u pauzama se posveti necemu sto volis, sport, citanje nije bitno.
Uzivaj u sitnicama. A nesto lepo se desi obicno kada se ne nadamo :)

Pa ja ne volim kada mi se to desi na taj nacin. Ja volim da ocekujem nesto. Nije to sada da neko mora da mi garantuje stvari, ali tako ispraznjenog uma, ja ne mogu da ostvarim nikakav kontakt. Jer imam osecaj da je van moje kontrole, samim time je van mog zadovoljstva.
 
Istina je to sto ti kazes. Ali kada ne ocekujem, tada ni ne zelim. I tada najvise devojaka kruzi oko mene i zeli da se upozna i da ima nesto samnom. Ali ja sam tada down. Ne zelim i to je ono, - Hvala, imponuje, ali nisam zainteresovan.
 
Asexualnost, ljubavnu depresiju, nezainteresovanost za vezu i romantiku. Svaki put kada pomislis na to, dobijes neku mucninu u stomaku, prazne emocije, i praznu misao vezanu za to.Pogledas u telefon, a onda kada pomislis na upoznavanje/razgovor/ sa tom osobom, izgubis zelju da pricas sa njom, ili ulazis sa njom u bilo sta ljubavno ?Ne samo sa tom osobom, vec redom.....

Trenutno ni ja ne bih bolje opisala stanje u kom se nalazim... ali znam i uzrok tome, umor i razocaranje. Pretpostavljam (i iskreno se nadam) da ce i ovo proci i da cu skupiti snage da ponovo verujem u ljubav i u to da ce mi se desiti onaj Pravi :).
 
Pa ja ne volim kada mi se to desi na taj nacin. Ja volim da ocekujem nesto. Nije to sada da neko mora da mi garantuje stvari, ali tako ispraznjenog uma, ja ne mogu da ostvarim nikakav kontakt. Jer imam osecaj da je van moje kontrole, samim time je van mog zadovoljstva.

Naravno da ocekujes, ali ne sme to da te okupira previse.
I ne smes dozvoliti da budes ispraznjenog uma, to nikako.
Nadam se da je ta apatija samo kratkog daha, svakoga to uhvati ponekad, ali nije dobro ako traje duze.
 
Ali, zar ne misliš, da i od prevelike želje da se nešto dogodi, se neće ništa dogoditi? Ali, i kada očekuješ, ne znači, da će striktno naići ono šta želiš. Duboko mislim, kada smo opušteni i neopterećeni onim šta dubinski želimo, tek tada se desi, ono pravo. Naprosto, svaki pritisak, bilo negativan bilo pozitivan, stvara...prelivanje, gde mora da se desi suprotno, da bi se stvari dovele u ravnotežu. Znači, moraš ipak biti otvoren za neke stvari, da bi mogao da ih uočiš, zar ne? A, opet ako za nešto nisi, što se uopšte i truditi? Znači, negde sihroncitet koji odašiljemo pri upoznavanju i željama, mora biti amnej više u nekoj sponu "ne preterivanja". Ti dubinski u stvari , barem po postovima se čini, da ti želiš to, ali da se nekako opire Um. Ili um ne želi a Srce hoće. Znači, kada nešto želimo mi smo i otvoreni za mogućnosti...jer um funkcioniše samo kada je otvoren. Tada valjda i želi. Primećuje. Stvara. Funkcioniše. Tada je sam isti i primećen.
 

Back
Top