praznovjerje i narcisoidnost nije svojstveno ljudskoj vrsti, nego samo umjetno degeneriranom uzgoju.
mogu se bez daljnjeg i životinje zaglupiti i instrumentalizirati. u jednom beskorisnom slaboumnom eksperimentu su se zaglupljivali golubi. uvijek kad su izveli određene pokrete, dobili su zrna. nakon nekog vremena su ti golubi vjerovali da svojim pokretima mogu prizivati zrna i pokušavali ih prizvati u drugim ambijentima.
mehanika je jednostavna. kaznom, prijetnjom, obećanjem i nagradom možeš ljude dresirati za nevjerojatne činove i predodžbe, na kraju se čak poliju s benzinom i upale. a da ne nabrajam što znaju raditi drugima; bogomoljci su se osobito istaknuli, nema zvjeri koja pravi takve stvari.
tak ovdje nema šta filozofirati. treba samo otvoriti oči i gledati što se kako zbiva oko nas. naravno potreban je i neki minimum uma, što su razbojnici i paraziti kod kojekakvih vjernika (ne nužno u boga) već u ranoj dječjoj dobi umrtvili. stoga si jedno tako osakaćeno ljudsko biće (takvima su, kaže se, odrezali kljun) u svojoj samodopadnosti utvara da može procijeniti da li i što određene životinje misle, ili se smatra nečim posve drugim i drukčijim, čak „višim“, a oni drugi su kao nižii. isti skelet, isti organi, napred nutra, straga van, kao crv, a pripisuje si izvanredna svojstva svog izmišljenog boga: fantazije moći nesretnog djeteta s kompleksom manje vrijednosti. i to je normalan i doživotni mentalni oblik postojanja najvećeg dijela samoproglašenog prvog svijeta.
ali imamo i prirodno degenerirane vrste. u australiji (čini mi se) živi jedna ptica veličine noja, koja od ljudi agresivno zahtijeva hranu, ako ju otvoreno pokažu, a zna i ubiti čovjeka velikom oštrom kandžom srednjeg nožnog prsta, ako se ne makne s puta kad se ona baš tamo šeće.
znamo za priču o bogomoljki, koja je jednoj zaprezi htjela zapriječiti put.
nadalje znamo za male glodavce, koji se, kad ih zajebavaš, toliko naljute, da dobiju srčani udar.
osobito izražen ego i sklonost zajebavanju s pripadnicima vlastite i drugih vrsta nalazimo također kod mačaka, vrana/svraka i još nekih drugih ptica, majmuna, svinja, slonova i sigurno mnogih drugih.
kad se slonovi usred noći stanu u krug, a u sredini se svečano ševe jedan bijeli slon i jedna bijela slonica, zasigurno si također nešto predstavljaju, što ne proizlazi iz izvorne prirode.
kad mravi mukom transportiraju jednu veću krhotinu stakla preko teškog terena (ja gledao), zasigurno to ne čine jer su gladni, nego uslijed preteka. oni također imaju zanimljive odnose s drugim životinjicama u svojoj kategoriji, uglavnom insektima, apsolutno izvan stvarne životne potrebe.
knjiga zhuagzi (čuang tse) bavi se među ostalim i razmatranjem prirode i prirodnog određenja svakog bića, o čvrstom stavu i mišljenju o jednoj stvari, načinu ili postupku itd. zanimljivo štivo:
WANDERING ON THE WAY
EarlyTaoist Tales and parables of Chuang Tzu
translated by Victor H. Mair
University of Hawai'i Press, Honolulu, Hawai'i
© Victor H. Mair, 1994
ovdje se radi na jednom prevodu, ali tek je stiglo do polovice. to će još jednu godinu potrajati. korektura se čita i izvodi naknadno, tako da je dio teksta još u sirovom stanju.
Hranim ih jednom nedeljno (posle se same snalaze). Kad god dođem dočekuju me kao da sam Bog. Isto tako me ispraćaju. (Ne razujmiješ se ti u duhovni život životinja. 
)
