Od ljubavi se ne zivi...

stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

kety

Zainteresovan član
Poruka
319
:shock: .... sta mislite...isitina ili ne? Da li u zivotu treba biti racionalan i proracunat ili se voditi svojim osecanjima koja nas mogu odvesti i u propast... Ne zelim da vredjam samo me interesuje kakve stavove imate po pitanju ove teme, znam ja da nije vredno ziveti bez ljubavi, da je ona pokretac svega, ali kad znamo da se svaka ljubav na kraju pretvori u naviku, kad se 90% brakova zavrsava razvodom.... :roll: koji paradoks zar ne?
:arrow: poz
 
Eh, kety nadam se samo da ti licno nisi u nekoj depresivnoj fazi, kad pokreces ovakvu temu...
I mene cesto muce takve dileme...
Da li sam pronasla pravi odgovor...??? Nisam...
Da li bih slusala razum ili srce...? Srce, naravno, pa ma kuda me ono odvelo...
 
he, he Gaz, znala sam da ce mi se to prva javiti...thanx...depresivna faza ne, ali sam se malo zamislila ovih dana, u stvari zamislio me je neko ko je imao puno pravo da tvrdi ovu konstataciju, da me je pobio u svim mojim pokusajima da je osporim... i sta sad? Iako ne zelim da mislim da je to istina, i dobrim svojim delom i ne mislim...ipak...postoji sumnja....... a ja se kao ponosim svim svojim ljubavnim promasajima, i patnjama, eto to me je ucinilo zivom i pruzilo mi kakvo takvo iskustvo, ali cemu to kad se neke greske nikad ne mogu izbeci? I ko ce nas upozoriti makar na njih, kad vec sami necemo da mislmo o tome ...
 
Tacno... delimicno depresivna tema...

Od ljubavi se NE zivi, i to svi znaju... Mozes ti da volis koga i sta god hoces, ali ljubav te nece nahraniti... Medjutim, bez ljubavi ljudi bi bili ciste masine, koje se trude da prezive sto je duze moguce...

Treba proracunavati... treba pre svega misliti na sebe, da bi mislili i na drugog... Pod time ne podrazumevam proracune tipa 'on je bogat, ovaj simpatican... uzecu bogatog, jer ima vise da ponudi...' i sl. zato sto kalkulacije u ljubavi ne postoje... Treba praviti kalkulacije sa sobom, odnosno da omogucite sebi da prezivite... Treba imati svoju samostalnost jer za ljubav ne postoji sablon, i uvek ista moze prsnuti kao balon sapunice, a ako se previse oslanjate na partnera, nece samo ljubav 'puci', vec i vas zivot ujedno...

Dakle, treba biti 'materijalista', treba misliti na sebe, ali u to ne treba mesati ljubav... Ljubav je tu, dodje, ode... a vi ostajete da zivite sami sa sobom, gde od ljubavi nema velike koristi... Dakle, ne mesajte emocije sa 'poslom', tj. stvarima koje vam omogucavaju da prezivite... Ljubav je tu da samo ucini stvari lepsim nego sto jesu, i da vam da vise snage i elana, da se trudite da budete bolji, radite bolje... I to je jedina veza ljubavi sa 'prezivljavanjem'...

Ljubav je kao katalizator zivota, i ne treba je odbacivati, ali ujedno, ne treba odbaciti zivot zbog ljubavi...

Poz.
 
Znas ono - ne tuguj sto je proslo, raduj se sto se desilo... Znam, lakse je reci, nego uciniti, ali ipak smatram da se treba truditi, da se vlada po ovom principu... Promasaji i greske su neminovnost, ali one nam donose iskustvo, formiraju nas kao licnost... Nekad na bolje, nekad na gore...
Sve je to zivot, zar ne... (Tja, ovu frazu vjecito ponavljam...:roll: )
Sta sam ono htjela da kazem...??? Ah da... Krivac za moje do sada ucinjene greske nekad je bilo srce, a nekad bas razum, koji mi je sugerisao da nije moguce nesto, sto je ustvari bilo moguce... Samo je trebalo vjerovati... A ja nisam imala snage, hrabrosti, da vjerujem... I pogrijesila...
Zivot cesto krsi zakone fizike, hemije, racionalnosti i od nemoguceg cini moguceg... Jer je cudo, koje svi mi doticemo...
Heh, kud ja odoh... :roll: Hajde, prekidam da ne laprdam i dalje...
Ako je ko shvatio - dobro, ako nije, opet - dobro... :roll:
 
Meni ovo nije depresivna tema. Štaviše, čak je i vedra. U svakom slučaju, interesantna.
kety:
... ili se voditi svojim osecanjima koja nas mogu odvesti i u propast ... Paradoks zar ne?
Znaš, ima tu još jedna stvar, tema, koje bih hteo da se dotaknem, ne bi li smo osvelili stvar i sa druge strane. A to je činjenica da ljubav ne dolazi sama od sebe i ne opstaje u našim bićima bez našeg svesnog nastojanja.
Zaljubljenost - da. Dođe, k'o grom iz vedra neba, kao letnja oluja, protutnji, protrese celo biće i onda, jednako brzo kao što je došla tako i prođe, i ostavi nas u pitanju: "Šta mi bi ?".
Zrela ljubav je drugo. Ljubav je odnos koji se svesno gradi, razvija, gaji i neguje, i traži naše celokupno angažovanje. Tako i zato, ne "pretvori se svaka ljubav na kraju u naviku". Kao što poneka bašta zaraste u korov, ali ona koja se gaji i neguje ostane zanavek lepa i blistava.
Ne završi se ni 90% brakova razvodom. Nije baš đavo toliko crn.

Elem, svako od nas ima, (uglavnom) dovoljno vremena da pre braka razmisli: "Hoću li gajiti i razvijati ljubav prema njemu/njoj".
Kad pogledaš iz ovog ugla, (ko da mi neko stvarno guzi Fatu) paradoksa nema. Ko nije dovoljno pametan da vodi svoja osećanju u pravom smeru on može da ode u 'propast'. A i ne mora. :D

Svako je kovač svoje sreće. Dakle životna sreća se svesno, uloženim radom i angažovanjem stvara.

Nesreća je, po meni, u činjenici da neko, na žalost, nikad ne sretne osobu sa kojom bi gajio i razvijao ljubav.
 
Gazdarica:
Znas ono - ne tuguj sto je proslo, raduj se sto se desilo... Znam, lakse je reci, nego uciniti, ali ipak smatram da se treba truditi, da se vlada po ovom principu... Promasaji i greske su neminovnost, ali one nam donose iskustvo, formiraju nas kao licnost... Nekad na bolje, nekad na gore...
Sve je to zivot, zar ne... (Tja, ovu frazu vjecito ponavljam...:roll: )
Sta sam ono htjela da kazem...??? Ah da... Krivac za moje do sada ucinjene greske nekad je bilo srce, a nekad bas razum, koji mi je sugerisao da nije moguce nesto, sto je ustvari bilo moguce... Samo je trebalo vjerovati... A ja nisam imala snage, hrabrosti, da vjerujem... I pogrijesila...
Zivot cesto krsi zakone fizike, hemije, racionalnosti i od nemoguceg cini moguceg... Jer je cudo, koje svi mi doticemo...
Heh, kud ja odoh... :roll: Hajde, prekidam da ne laprdam i dalje...
Ako je ko shvatio - dobro, ako nije, opet - dobro... :roll:


HEH i TJA vec vidjeno,ajmo dalje.....
 
:arrow: Inco, skriz si u pravu kad kazes da treba misliti na sebe, da bi mogli misliti i na druge. Ali kako ne mesti ljubav i materijalizam. Ne u bukvalnom smislu, vec cinjenica je da matrijalni zivot utice na ljubav kad krene zivot u dvoje. Hteli mi to ili ne, u ljubavi mozemo uzivati sve dok ne dodju neki konkretni problemi, koji su uglavnom vezani za neke stvari materijalne prirode. I to sto kazes da treba izgraditi sebe, obezbediti sebi sigunu buducnost, super ako si u mogucnosti i sposoban za tako nesto, a ako partner nije, a ljubav postoji, sta onda... ne mozete ga osudjivati, ali ne mozete ni ziveti tako, samim tim sto cete se osecati nadmocnije nad njim... Neko vreme se to moze tolerisati, i reci da nije bino, vi se volite, ali ... Znas, cini mi se da su ta dva pojma nerazdvojiva, i da ih je tesko izbalansirati ako nisu jednaka od samog starta!
:arrow: Milojko, zaista kad ljubav pogledas iz ovog ugla koji si ti nave (ne mislim na Fatu), ljubav jeste nesto sto se vremenom gradi, i trebalo bi da budemo spremni na ono sto nas ocekuje u buducnosti jer svesno ulazimo u to! Zelim da budem optimista i da verujem u ovo sto si napisao!
:arrow: DON dragi,jesi li ti uvek ovako razuman ili sta?
 
Pa cinjenica je da materijalni problemi uticu na sve sfere zivota, pa samim tim i ljubav... Sta ja kazem je da svako od partnera treba da vodi o tome racuna, i da ne misli sta i kako onaj drugi zaradjuje za zivot...

Mislim, ono 'sto je moje tvoje je' i to je ok, ali ne treba preterivati... Ja nikada ne bih gledao materijalnu stranu moje izabranice, zato sto je to siguran pokazatelj da veza nece preziveti...

Take what life has to offer you!
 
Incognito:
Ja nikada ne bih gledao materijalnu stranu moje izabranice, zato sto je to siguran pokazatelj da veza nece preziveti...


ti si onda po mojim proracunima naje8ao. :)

ako nekome smeta da na neki nacin bude inferioran u odnosu na partnera, i to vremenom ne ispravlja, onda sledi raspad sistema. zaljubljenost i ostale zanimacije mogu da privremeno skrenu paznju sa problema, ali komfor duha je uslov za ljubav (hmmm...?).

kriterijumi su razni. sponzorusa te nece ako nisi bogatiji od nje. neka dominantna dama, direktorka sa spicastim naocarima, te nece ako nisi siromasniji od nje. one sto vole da su ravnopravne te nece ako nemas isto onoliko koliko i ona. ti vidi sta ti odgovara pa biraj. ali, ako to ne uzms u obzir pri odabiru zene - ugasio si, jer nije vazno samo ono sto je tebi bitno, vec i ono do cega je njoj stalo... sad, nije da sam se ja nekad zenio pa znam, nego posmatram okolinu, pitam, razgovaram... :)
 
taja:
izgubis srecu zbog nje? Kako bez ljubavi mozes da budes srecan?

Pa vidis bila sam sa jednim covekom koga sam volela i cenila i on mene.I onda slabost sretnem tipa mrak.Malo po malo me kupi lepim recima lepotom i sarmom.Ostavim mog Radovana.I udam se za Milovana.Kako pade ja tako je pala i druga .I sta ostade sva sjeb ana.Da perem kuvam i decu cuvam.A on budala ali upravo ono i nasta sam pala.Neda mi da suknem.Bije lupa i kosu mi cupa.A Radovan moj mili u nesreci dugo zivi.Nema njemu srece bez mene a ni meni bez njega.
 
Anonymous:
Pa vidis bila sam sa jednim covekom koga sam volela i cenila i on mene.I onda slabost sretnem tipa mrak.Malo po malo me kupi lepim recima lepotom i sarmom.Ostavim mog Radovana.I udam se za Milovana.Kako pade ja tako je pala i druga .I sta ostade sva sjeb ana.Da perem kuvam i decu cuvam.A on budala ali upravo ono i nasta sam pala.Neda mi da suknem.Bije lupa i kosu mi cupa.A Radovan moj mili u nesreci dugo zivi.Nema njemu srece bez mene a ni meni bez njega.

'Ebem ga, sad si me rastuzila. I nemam srca da ti potvrdim da si pogresila, znas ti to i sama, a opet mi je zao i tebe i tog tvog Radovana. Ponekad life sux....
 
Lord of Chaos:
Anonymous:
Pa vidis bila sam sa jednim covekom koga sam volela i cenila i on mene.I onda slabost sretnem tipa mrak.Malo po malo me kupi lepim recima lepotom i sarmom.Ostavim mog Radovana.I udam se za Milovana.Kako pade ja tako je pala i druga .I sta ostade sva sjeb ana.Da perem kuvam i decu cuvam.A on budala ali upravo ono i nasta sam pala.Neda mi da suknem.Bije lupa i kosu mi cupa.A Radovan moj mili u nesreci dugo zivi.Nema njemu srece bez mene a ni meni bez njega.

e pa shta sad napravila si izbor !! sledila si sebe to je bila odluka. ovo je kao fora tako shvatam ali ne znachi da ne mozes i dalje da menjash
 
nedaj boze nikom ovu foru.NIje meni tesko sto me Milovan tuce.Zao mi je Radovana sto nesrecan da tuguje osta.Ovo je moja kazna sta mi Milovan radi,Sto me vise bije meni bol manjije.Valjda i kada me jednom ubije.Moj Radovan mi oprosti.Greh mi je samo ove dece a i sranmota smeju im se deca sto im majka svaki dan modra i plava.I sto poneki put ispred kapije pored ogromne kuce spava.Ali sve je to bozija kazna.

Pa kazete ljubav dvaput sam volela.I sama sam izabrala.I zbog moje ljubavi prema Radovanu trpim ovo sto mi Milovan radi.Da bar njemu olaksam boli.Kada me njegovo srce jos voli.Jer kada bi me video veselu i cilu.Tada bi i njegova bol bila veca.Ljubav pa i on je nekoga voleo. ata neka koju je voleo otisla sa drugm.
 
kety:
:shock: .... sta mislite...isitina ili ne? Da li u zivotu treba biti racionalan i proracunat ili se voditi svojim osecanjima koja nas mogu odvesti i u propast... Ne zelim da vredjam samo me interesuje kakve stavove imate po pitanju ove teme, znam ja da nije vredno ziveti bez ljubavi, da je ona pokretac svega, ali kad znamo da se svaka ljubav na kraju pretvori u naviku, kad se 90% brakova zavrsava razvodom.... :roll: koji paradoks zar ne?
:arrow: poz

Nije bas toliki paradoks, mislim na to sto kazes pretvori se u naviku...A osecanja koja vode u propast? I suvisna racionalnost, takodje vodi u propast. Sta reci o ljubavi, osim da je sjajno kad je ima, a kad nije tu...pa okrenes se malo na materijalnu stranu...dok cekas da ti se ljubav vrati...tako bar ja radim, a da bolje objasnim sta mislim posluzicu se stihovima (Crvena jabuka):
"Veslaj na bilo koju stranu
samo nemoj u mestu stajati
Bog nam je dao ljubav ko hranu
i samo on zna koliko ce trajati"
 
uh, hajde i ja da se oglasim uz sav rizik da ce gomila ljudi bezvoljno preletiti ocima preko teksta bez angazovanja uma:

verujem da je besmisleno kasapiti sebe na racionalno i emotivno. nasi racionalni postupci skoro uvek su motivisani emocijama, a emocije su inspirisane uglavnom racionalnim, skoro sebicnim razlozima. mozda se nekome ne svidi ova druga misao, ali kad iskreno razmislim ispada tako. srce nam daje lazne utiske o stvarnosti i tako nas tera da je menjamo i ugodimo sebi, a to je krajnje racionalan razlog. mislim da svako od nas moze na svom primeru videti ovo.

neko je ovde rekao da se ljubav vremenom pretvori u naviku. mislim da je zaljubljenost ustvari vreme kad srce hrani nase bice uglavnom lazima, te nam daje komfor, priprema nas, i pruza odmor da skupimo volju potrebnu za vreme kad ce nam se polako, sve vise ukazivati istina. kad bi odmah znali sve o svakome, mislim da nikad ne bi nikoga voleli. duga ljubav se, po meni, pretvara u naviku onda kad nas srce ne nagradjuje dovoljno prijatnim iluzijama. po navici, potrazicemo drugog partnera jer smo zeljni prvobitne fantazije u kojoj igramo fenomenalne glavne uloge.

pravo pitanje je: da li ce se nesto promeniti i kad postanemo svesni ovoga? lakse je prihvatiti greske i obrazloziti ih nekim razlozima tipa “tako je to u zivotu” i "nema veze, idem dalje" nego menjati sebe.
 
a sta podrazumevas pod "menjanjem sebe"?
ako sve radimo iz ekoisticnih i sebicnih razloga udoivoljiti pre svega sebi, kako onda to da promenimo! Izabrati ljubav i ugoditi sebi, ili biti racionalan, birati materijalno i komfor i ugoditi sebi? I jedno i dugo ostavlja neku vrstu praznine, a zivotni cilj je spojiti sve to u jedno! Kako?
 
:shock: .... sta mislite...isitina ili ne? Da li u zivotu treba biti racionalan i proracunat ili se voditi svojim osecanjima koja nas mogu odvesti i u propast... Ne zelim da vredjam samo me interesuje kakve stavove imate po pitanju ove teme, znam ja da nije vredno ziveti bez ljubavi, da je ona pokretac svega, ali kad znamo da se svaka ljubav na kraju pretvori u naviku, kad se 90% brakova zavrsava razvodom.... :roll: koji paradoks zar ne?
:arrow: poz

ovakav post mogu napisati samo osobe koje su se razocarale u ljubav! moja poruka je - od ljubavi se zivi!
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top