Kako se osloboditi sebe?

Na bliske susrete druge vrste?


Ozbiljno, zašto bi iko želeo da se oslobodi sebe?
"Sebe, se" je valjda najbolji prijatelj sa Ja i moje.
Ako baš i mrzimo neki deo sebe, nije li bolje da prvo upoznamo tog neprijatelja pa tek onda da pravimo krupne rezove? A posle, ako baš insistiramo da smo pobednici, da pokažemo i malo samilosti prema poraženom Ja.
zato sto je to izvor svog ljudskog zla
 
Sta bi sad ovo?

Znam da sam usloznila ali bi jednostavnije (?) izgledalo ovako - Kada iznegiras sopstvenu volju (poriv, zelju, nameru, nagon, htenje) time odbacujes sve ono sto te cini vezanim za sopstvene potrebe (koje pak znace neku vrstu obaveze prema sebi samom, a ta obaveza iziskuje trud iako on nekada znaci ugadjanje ali moze i prisilu da bi se sebi nesto dokazalo).
Kada neko drugi iznegira tvoje potencijalne namere (uzecu pozitivne kao polaznu tacku), na svaki nacin odbaci ono sto te cini (ili sto pokusavas da dokazes kao neodvojiv a time i jedini moguci oblik sa kojim drugi mora da se nosi i prihvati), a ti u svojoj slabosti pristanes na ucenu koju tim negiranjem neko namece (prestanes da budes to sto jesi ili usvojis kao istinu ili pak nesto sto je od dobrog preslo u lose pa ga zato treba ukloniti) onda se oslobadjas sebe. To oslobadjanje ne znaci sticanje slobode vec naprotiv njen trajni ili privremeni gubitak (da zivis sa svim onim sto u sebi nosis, sta god to i kakvo god to bilo). Ono je stvar sopstvene odluke ili pak tudjeg uticaja na koji se pristaje.
Sam termin oslobadjanja sebe shvatam kao nacin odricanja od onog sto je bespotrebno, teretno, nepodnosljivo, krhko, defektno, suvisno na neki nacin. I carobni stapic jeste u dzepu - to je ona odluka da li i sta je to sto treba skloniti, odbaciti.... ali potpuno negiranje i "oslobadjanje" je nemoguce...osim u jednom slucaju. Onom sa crnicom preko. Uh...bas je jednostavno...
 
To oslobadjanje ne znaci sticanje slobode vec naprotiv njen trajni ili privremeni gubitak (da zivis sa svim onim sto u sebi nosis, sta god to i kakvo god to bilo). Ono je stvar sopstvene odluke ili pak tudjeg uticaja na koji se pristaje.
Sam termin oslobadjanja sebe shvatam kao nacin odricanja od onog sto je bespotrebno, teretno, nepodnosljivo, krhko, defektno, suvisno na neki nacin.

Gubitak slobode je odricanje od onog sto je bespotrebno... zato sto te neko natjerao da se odreknes.
 
Gubitak slobode je odricanje od onog sto je bespotrebno... zato sto te neko natjerao da se odreknes.
I kad te niko ne tera da se odrekneš raznih mogućnosti-odricanje umanjuje tvoje mogućnosti te tako i slogodu delanja,mišljenja...Malo logike
skupova ne škodi...:mrgreen:
Ako te neko tera da se odrekneš ili te prisili te onemogući-ograničava ti slobodu te si utoliko neslobodan.
Međutim;svako događanje ima superpoziciju koja se račva na mogućnosti od kojih kad se jedna ostvari,ostale pokazuju koliko je događanje neslobodno
od dejstva drugih događanja...Tako da sam taj prikaz ukazuje da nešto nije u redu i s događanjima,ali i s pojmom slobode.
Mistika ili metafizičarenje slobode usleđuje na toj tački mišljenja ALI BI TO TREBALO IZBEĆI i sagledati dešavanja iz rakursa nezainteresovanog
posmatrača.Tada pojam "sloboda" prestaje imati značaj i biva kao neki otpadak-postoji samo dešavanje kao takvo sa svim svojim atributima bez
subjekta...Malo meditacije...opuštanja i usredsređivanja...I to je to...:mrgreen:
 
"entitet" uslovno receno JA/SEBE/SE se sastoji iz misli osecanja predstava i uverenja koje neko ima o sebi samom..kako ta osoba definise sebe samu..zato to zovemo samodefinicijom i predstavlja poput svake definicije OGRANICENJE..limitaciju..u ovom slucaju samonametnutu kao sto takodje predstavlja i fiksaciju..ukorenjivanje .zaustavljanje zamrzavanje trenutnog stanja..ako je zivot reka koja tece ..samodefincija ( ego ) je onaj elemenat kod coveka koji se cvrsto uhvati za najblizi kamen i nikako ga ne pusta.. koliko ljudi shvati da treba da se otkaci od tog kamena i zaroni u vodu zivota? koliko ljudi shvati da reka ( zivot ) protekne mimo njih dok se oni cvrsto tako drze za taj kamen?
 
zovot svakom individualnom coveku donese bas ono sto tom coveku treba ..medjutim koliko ljudi u zivotu propusti te zivotne prilike ni ne prepoznajuci ih sve to vreme zauzeti jurenjem nekih svojih zelja i htenja koje njihovim ostvarivanjima postaju nebitne jer nikad i nisu bile bitne vec su ljudima samo tako izgledale
 
Znam da sam usloznila ali bi jednostavnije (?) izgledalo ovako - Kada iznegiras sopstvenu volju (poriv, zelju, nameru, nagon, htenje) time odbacujes sve ono sto te cini vezanim za sopstvene potrebe (koje pak znace neku vrstu obaveze prema sebi samom, a ta obaveza iziskuje trud iako on nekada znaci ugadjanje ali moze i prisilu da bi se sebi nesto dokazalo).
Kada neko drugi iznegira tvoje potencijalne namere (uzecu pozitivne kao polaznu tacku), na svaki nacin odbaci ono sto te cini (ili sto pokusavas da dokazes kao neodvojiv a time i jedini moguci oblik sa kojim drugi mora da se nosi i prihvati), a ti u svojoj slabosti pristanes na ucenu koju tim negiranjem neko namece (prestanes da budes to sto jesi ili usvojis kao istinu ili pak nesto sto je od dobrog preslo u lose pa ga zato treba ukloniti) onda se oslobadjas sebe. To oslobadjanje ne znaci sticanje slobode vec naprotiv njen trajni ili privremeni gubitak (da zivis sa svim onim sto u sebi nosis, sta god to i kakvo god to bilo). Ono je stvar sopstvene odluke ili pak tudjeg uticaja na koji se pristaje.
Sam termin oslobadjanja sebe shvatam kao nacin odricanja od onog sto je bespotrebno, teretno, nepodnosljivo, krhko, defektno, suvisno na neki nacin. I carobni stapic jeste u dzepu - to je ona odluka da li i sta je to sto treba skloniti, odbaciti.... ali potpuno negiranje i "oslobadjanje" je nemoguce...osim u jednom slucaju. Onom sa crnicom preko. Uh...bas je jednostavno...
 
formiranjem intralimbičkog bloka u ranom djetinjstvu koji podržava vrijednosti superega a koje se odnose na uvažavanje postojanja druge ličnosti, što dovodi do sklanjanja svojih potreba i bloka nagonskih impulsa u i radi interesa drugog, a sto dovodi do formiranja jednog takvog(uređenog,disciplinovanog) društva koje daje podjednak prostor odn slobodu za svakog ..
 
formiranjem intralimbičkog bloka u ranom djetinjstvu koji podržava vrijednosti superega a koje se odnose na uvažavanje postojanja druge ličnosti, što dovodi do sklanjanja svojih potreba i bloka nagonskih impulsa u i radi interesa drugog, a sto dovodi do formiranja jednog takvog(uređenog,disciplinovanog) društva koje daje podjednak prostor odn slobodu za svakog ..
Novosađani bili poznati po tome...:hahaha:
Sad lete kese s osamnajstog i svako sa svakim posvađan...
Susretljivosti i ljubaznosti novosadskoj dajemo dve decenije (od" jogurt revolucije"):(
 
zar sam pojam OSLOBADJANJE nije sticanje slobode?

Navar...

Se osloboditi sebe - Na primer...Zovem se Belo ali sa primesama Crnog. Crno je moj mali beleg od rodjenja. Vidim da mi to crno prlja belinu, nanelo je neprijatne fleke za gledanje pa zelim da ih uklonim. Ta promena podrazumeva stalni trud, nametljivu zelju koja tera na stalno pranje, koriscenje raznih sredstava za izbeljivanje, hemijsko ciscenje i slicno. Ono sto kvari moju opstu sliku (i pred sobom i pred drugima) je jednostavno nuzno ukloniti (da bi se sam osetio bolje a bolje se osetim i kad drugi misli bolje a jos bolje kad sam/a mislim o svemu bolje). Crna mrlja(ili mozda samo -ica) smeta...ali....ona je deo Sebe, ona sa nekom svrhom tu postoji, iz nekog razloga je tu. Mozda da belinu ne bi ucinila sterilnom, ili mozda ucinila ekstravagantnom, modernom (belo sa tufnama), da bi u stvari pokazala da savrsenstvo ne postoji. U tom slucaju - ili ces prihvatiti crno kao deo sebe ne trudeci da Se oslobodis takvu/og Sebe, niti pak hrliti da ispunis ocekivanja drugih koji u tome vide sve osim Tebe kao originala sa svim tim manama koje treba voleti i prihvatiti. Tako ces pristati na sve i prestati sa pokusajima da se oslobodis od Sebe (sa flekom). Suprotno ces po svaku cenu, mozda cak progoreti tkaninu samo da dodjes do onog sto" treba", gubeci pri tom svoje Sebe. Zato je Se osloboditi sebe gubitak slobode a ne njeno sticanje.
Ali moze biti i opcija… ta je mrlja nesto sto smo sami vremenom stekli, uslovili, naknadno napravili, greskom, nepaznjom, a znamo da to ne da ne sme da stoji tu iz estetskih razloga, nego zato sto nije prirodni nastavak nas, i onda to treba oprati. Sa uspesnim uklanjanjem tog viska se oslobadjamo od (uprljanog) sebe, vracamo izvornoj/m Sebi. Tu je sloboda vec uocljiv pojam. Se Osloboditi sebe je reakcija i akcija ali Sebe je vec negde daleko...daleko od Tebe.

Osloboditi Sebe - Na primer...Zovem se Belo ali sa primesama Crnog. Vidim da mi to Crno smeta...ne prihvatam da Crno uopste postoji...to je laz, to je prevara, to je nametnuto i tudja krivica. Ne, to Crno ne postoji, ja sam Belo i tako ce me svi videti. Ja sam rob svog Belog i meni treba sloboda (od Crnog) i cinjenice da sam nesavrsen/a.
ALI... (O)slobodicu se samo i jedino ako volim, uvazavam to sto vidim. Osloboditi sebe sastoji se u stvari u prihvatanju sebe sa teksturom i nijansama dobijenom po rodjenju…osloboditi se pritisaka i (sopstvenog i tudjeg) ocekivanja savrsenstva.
 
formiranjem intralimbičkog bloka u ranom djetinjstvu koji podržava vrijednosti superega a koje se odnose na uvažavanje postojanja druge ličnosti, što dovodi do sklanjanja svojih potreba i bloka nagonskih impulsa u i radi interesa drugog, a sto dovodi do formiranja jednog takvog(uređenog,disciplinovanog) društva koje daje podjednak prostor odn slobodu za svakog ..
Takvo društvo i kulturu izgrađivala je kineska civilizacija 5000 g. Komunisti su je srušili za 1-u deceniju.
 
i dalje sam bitan sebi.
izgleda da je hemizam jedino rešenje ako se eksperiment sprovodi u zajednici. izmeniš stanje svesti uticajem hemije na sinaptičke spojeve i otvore ti se novi horizonti (ali i provalije).
problem kod životnih filozija je što su one produkt čeonog mozga, ali džabe kad osnovniji i stariji emocionalni mozak impulsacijom totalno parališe mlađi čeoni deo (kao i celo telo) čim filozofiju probaš da sprovedeš u delo i vrati te na stari kolosek.

takođe, ono što sam uvideo je da se oslobađanje od sebe treba sprovoditi parcijalno, segment po segment.

dalje, u odnosu sa ljudima treba postaviti branu kada krenu da postavljaju pitanja lične prirode, odnosno kada traže informacije vezane za samog subjekta, tehnikom - na pitanje odgovoriti pitanjem.
samo jedna gard odbojni i što manje socijalnih fraza i veštačkih osmeha i ljubaznosti...
 

Back
Top