Draga Miro, posto sam veliki ljubitelj cevapa, a sto naravno za jednu Bosanku nije nikakvo cudo, isprobala sam gotovo sve recepte za cevape, na koje sam naisla... Medjutim, iako su gotovo svi bili vrlo ukusni, nijedan od njih ipak nije imao onaj smek pravog cevapa...
Jer, recept za prave cevape, one koji na tako specifican nacin plijene punocom okusa, ima vrlo, vrlo malo ljudi... I svi oni ga, prenoseci s koljena na koljeno, cuvaju kao porodicnu tajnu... Ono sto sam uspjela da saznam tragajuci za tim receptom, jeste to da osim originalnih sastojaka i njihovog tacno odredjenog omjera, mnogo zavisi i od vremena "stajanja" smjese, kao i masine kojom se melje meso... Jer, i ona mora biti posebna, a rucno se pravi...
Ako takav recept i "procuri" negdje, onda je to redovno za debelu svotu novaca, koja se mjeri desetinama hiljada maraka... No, i to se rijetko desava...
Upravo zato, pravi cevapi malo gdje se mogu pojesti... I, upravo zato, na mnogim mjestima - cevabdzinicama, restoranima i sl, moze se probati sve i svasta, sto se naziva cevapom, a cevapa ni vidjelo nije...
Pored toga, prodaju se i kojekakve lepinje, koje s pravom lepinjom nemaju nikakve veze, vec se prije mogu nazvati malim, okruglastim hljepcicima...
O, onima koji prodaju "cevap u kifli", da se i ne prica...
Da rezimiram, ne sumnjam da su cevapi koji se dobiju na osnovu tvog recepta vrlo ukusni, ali zaista za mene bi bilo neopisivo veliko iznenadjenje, kada bi se ispostavilo da imaju ukus bas, bas pravog cevapa...
Pozzz