O bre ljudi....Citam ovu temu sa dozom tuge i cudjenja, i pitam se: kako smo svi mi odrasli i do danas 'pretekli' pez pejdzera i mobilnog, kako su nasi roditelji znali gde smo (tako sto su nas naucili da se javimo gde smo, tako sto su znali nase prijatelje, i njihove roditelje, tako sto su nas vaspitali da budemo odgovorni, tako sto su postojali fiksni telefoni pa i telefonska govornica), a kada nisu znali gde smo to je bas bilo carobno - kakva divna sloboda! - kako li smo samo otskolovali sebe bez te cudesne sprave koja je obavezan deo skolske nastave ocito, i kako li smo dosli cak i do fakulteta, pa i do posle fakulteta (svoj prvi mobilni kupila sam sama sebi kad sam isla na kongres u Nemacku, prvenstveno zato sto mi je otac teski srcani bolesnik pa je bilo neophodno da budem ja dostupna 24 sata), i kako li je postojao zivot bez ove sprave o kojoj sad pricamo da 'zivot znaci' nasoj deci od 7 godina pa navise (a Bogami i mladjoj, verovali vi to ili ne!) - stvarno ne znam.....Tuzno je sto nam se deca danas ne igraju klikerima i od pruca napravljenim lukom i strelom, vec im je dosadno do smrti ako nemaju najnoviju Bratz ili Barbiku sa svom pratecom opremom, a decaci playstation najnovije generacije. I jos je tuznije sto smo ih MI stavili u tu poziciju jer smo pristali da se njihovo detinjstvo KONTAMINIRA uredjajima u ime kontrole, a umesto elementarnog vaspitavanja i edukacije sta je dobro a ste ne, sta je prihvatljivo a sta nije, sta je postovanje pravila i drugih ljudi, pa i roditeljskih zivaca, kad se negde odlazi. I ne zelim da slusam pricu kako je danas 'sve opasnije nego pre 25 godina' niti o tome kako je tehnologija uznapredovala i da su 'ovo drugacija vremena'. Nalazim malo opravdanja u tome, i premalo olaksanja. Najlosije sa zapada uslo je u nasu zemlju i nase domove i progutalo nasu decu. A mi smo to dozvolili....Nekad zato jer ke lakse skinuti dete sa vrata i ostaviti ga da satima igra igrice (sto od nas ne zahteva nikakav trud, zar ne?), nekada zato sto pravimo kompromise tamo gde im mesto nije pa umesto da nam se deca vracaju kuci onda kad im je receno i dogovoreno, tutnemo im mobilni 'da bar znamo gde su'.....
Ne znam sta da vam kazem, dragi moji....Svakako mislim da je sve ovo vredno dubokog razmisljanja. Jer kao sto smo i sami svedoci - eto pretekli smo bez pejdzera i mobilnog, ja do celih 25 kao sto rekoh, udjoh u vreme tehnologije bez tog 'gadget'a i nista mi nije bas falilo.....Ali. To su valjda cene koje placamo......za sve i svasta.