Uf, kakvo pitanje. U vreme kada je nastajala televizija kakvu danas znamo, niko nije ni razmisljao o kolicini podataka koja se prenosi i prikazuje. To je prenos analognog podatka, kroz Audio/Video signal, modulaisan (utisnut) u noseci VF signal. To je potpuno druga prica u odnosu na digitalne podatke ere Interneta, kada je svaka kolicina informacija 'merljiva'.
Da malo plasticno to objasnimo: Kada slusas kada ti neko nesto govori, ti ne razmisljas o tome kako taj zvuk sempluje tvoj mozak, vec se mehanicka vibracija koja predstavlja zvuk, u tvom slusnom aparatu pretvara u odgovarajuce mozdane impulse. Kada uzmes mikrofon, i povezes ga na pojacalo, ti govoris, i taj signal se pojacava i emituje na zvucnicima. Analogni signal. E sad, ako hoces da tvoj glas prevtoris u digitalni zapis, da bi ga recimo slao preko neta, moras negde da izvrsis AD Analogno-Digitalnu konverziju. To ce najverovatnije da se desi u tvojoj audio kartici, i posle te konverzije imas digitalni signal, koji je merljiv u bitovima, odnosno bajtovima, moze da se cuva kao takav, reze na CD ili salje preko neta.