Ево га још један првомајски јубилеј.
Glas javnosti,
Subota, 30. april, 2005.
Drustvo:
http://www.glas-javnosti.co.yu/danas/srpski/D05042904.shtml
Otvoreno pismo predsedniku Republike Srbije Borisu Tadicu
Pomozite porodici Martinovic!
Poštovani gospodine Tadicu!
Od 1. maja 1985. godine kada se desio zlocin nad Ðordem Martinovicem pa do
raspada Jugoslavije, niko od celnika srpskog rukovodstva, Draža Markovic,
Nikola Ljubicic, Ivan Stambolic, Latinka Perovic koji se i sad ne skidaju sa
politicke scene, pa ni Slobodan Miloševic, nisu ni u jednoj prilici pomenuli
slucaj Ð.M.
Znali su oni da se polulitarska flaša, koja se našla u utrobi Ðorda
Martinovica, u stvari zaglavila u pravni sistem Srbije i Jugoslavije.
O slucaju su napisane tri knjige i snimljena dva dokumentarna filma. Kada su
se knjige pojavile u knjižarama, najveci deo tiraža je otkupila Udba i
uništila, a dokumetarni filmovi "Strah od istine" i "Optužujemo" i danas,
2005. godine, zabranjeni su da se prikažu na nacionalnoj televiziji.
Za proteklih 20 godina imao sam prilike da uputim 11 pisama bivšem
predsedniku Srbije Slobodanu Miloševicu, moleci ga da obelodani istinu o
slucaju, on se nije oglasio. Ali je zato danas u Hagu sa prijatnim osmehom
slušao svoje svedoke koji su cetiri puta pomenuli slucaj Ðorda Martinovica
koji je postao simbol i metafora stradanja srpskog naroda na Kosmetu.
Paljenje Pecke patrijaršije, silovanje monahinja, trudnica, starica i
maloletnica, skrnavljenje grobova, rušenje crkava i manastira, pa i danas
kako bi se podstaklo iseljavanje.
Posle cetiri teške operacije, Ðorde je pod prisilom prodao svoju njivu u
Gnjilanu, gde su ga Šiptari unakazili. Kupio je jednu kucicu u selu Citluk
kraj Kruševca.Tu je ocekivao da ce mu država pomoci i dati bar ono što je
sud presudio. Zahvaljujuci Drugom opštinskom sudu u Beogradu, akademiku dr
Vojinu Šulevicu i dr Obrenu Popovicu, na sudu je dokazano da je nad Ð.M.
izvršeno nasilje. Drugi Opštinski sud uzeo je u obzir izjave dr Petera
Holija kao i specijalne državne komisije kako bi se utvrdila istina o
slucaju Ð.M.
Na celu ove komisije bio je dr Vladislav Dožic. Nalaz ove komisije je od
tada sklonjen od javnosti. Sud je presudio da se Ð.M. isplati zbog
pretrpljenog bola, patnji i narušenog zdravlja 150.000 nemackih maraka. Ova
presuda nikada nije sprovedena. Njeno izvršenje sprecili su bivši ministar
unutrašnjih poslova Jugoslavije Petar Gracanin i Admiral Branko Mamula. Oni
su naredili da se ceo predmet stavi u Arhivu SSNO u Nemanjinoj ulici i
zakljuca iza sedam brava.
U selu Citluk kraj Kruševca smestio je Ðorde svoje sinove Srecka, Dragana,
Gradimira, suprugu Jagodinku, cerku Olgicu, snaje i jedanaest unucadi. Kada
je pocelo NATO bombardovanje, mobilisan je najstariji sin Srecko, a potom i
Dragan i Gradimir, kao i Goran i Bojan, najstariji njegovi unuci. Pet
Martinovica iz jedne porodice mobilisano je da brane Kosovo. Za sinovima i
unucima Ðorde je izgubio san, mir i pokoj. Umro je naprasno covek nad kojim
je izvršeno nevideno nasilje.
Gospodine Tadicu, danas porodica živi u velikoj bedi, posla nema, pomoci
niotkuda. Zato javno pitam:
- Zar su potomci Ð.M, mucenika s Kosova, zaslužili da rade kao grobari na
kruševackom groblju, jer tamo ima hrane posle pomena pokojnicima.
Gospodine predsednice, pomozite, za ime Boga !
Milorad BAJIC
Režiser, novinar, clan UNS-a i NUNS-a autor dokumentarnih filmova "Strah od
istine" i "Optužujemo"
####
http://www.glas-javnosti.co.yu/danas/srpski/D05042906.shtml
Pismo Dobrice Cosica
Porodica Ðorda Martinovica iz Gnjilana, preko novinara Rajka Ðurdevica,
obratila mi se s molbom da branim istinu stradanja Ðorda Martinovica, koji
se sada leci na Vojnomedicinskoj akademiji. Kako ja nemam nikakvih
mogucnosti da tu istu saznam i javno zastupam, savest mi nalaže da Vašu
savest ucinim odgovornom za istinu o slucaju Ðorda Martinovica, službenika
Doma JNA u Gnjilanu, o kome je sa jednom novinarskom informacijom i jednim
demantujem Pokrajinskog SUP-a iz Prištine, šokirana javnost ove zemlje.
Šaljem Vam tekst novinara Rajka Ðurdevica u kome se nalaze izjave porodice
Ðorda Martinovica. Tekst je namenjen listu "Duga". Napominjem Vam da to nisu
sve cinjenice kojima porodica Martinovic zastupa tvrdnju da je nad
Martinovicem izvršen necuven zlocin.
Vi imate mogucnosti da njih cujete i svojim autoritetom omogucite objavu
istine, istine kojom se jedino može, bar donekle, da utice na smirenje
sveopšteg ogorcenja i osecanja gradanske i nacionalne poniženosti, koje je
zahvatilo sve casne ljude naše zemlje. Apelujem na vas da ovom prilikom ne
postupate po onoj kobnoj formuli kapitulanstva u ime "višeg interesa",
formuli koja cini idejnu i moralnu osnovu zvanicne jugoslovenske srpske
politike prema velikoalbanskoj agresiji na srpski narod i našu državnu
teritoriju.
Znajte, istinom o Martinovicu, koju treba što pre saopštiti narodu, istinom
po svaku cenu, možda se spasava ostatak našeg dostojanstva pred sobom i
svetom. Tom istinom, Vi ispunjavate zakletvu koju ste dali, primajuci
odgovornu i casnu dužnost koju vršite. Ne dozvolite da nas politicki slepci,
provokatori i šovinisticki licemeri guraju u još dublju medunacionalnu
mržnju, u još teži politicki i moralni bezizlaz.
######
http://www.glas-javnosti.co.yu/danas/srpski/D05042902.shtml
Prvog maja navršava se 20 godina od kako je na Kosovu izvršen jedan od
najmonstruoznijih zlocina
Srpski politicari ubijali istinu o Ðordu Martinovicu
Albanski zlocinci u Gnjilanu zlostavljali su coveka, nabili mu kocem flašu
od pola litra u utrobu, a nakon toga politicari ondašnje SFRJ licemerno
prikrivali i negirali napad na svog sunarodnika i lažima pomogli
proterivanje i iseljavanje Srba sa Kosmeta i užase koji ce tek uslediti
BEOGRAD - Desilo se to u Gnjilanu prvog maja 1985. godine. Ðordu
Martinovicu, albanski zlocinci i separatisti nabili su sa kocem polulitarsku
flašu kroz cmar u utrobu! Flaša se zaustavila tik pod desnim porebarnim
lukom, a ovaj zlocin albanski zlocinci su smišljeno pocinili kako bi
pospešili iseljavanja Srba sa Kosova, koji su se posle toga poceli masovno
iseljavati.
Flašu su iz utrobe žrtve izvadila u prištinskoj bolnici dva hirurga Albanca
i jedan srpski hirurg dr Moracic. Njega su Albanci naknadno pozvali, pošto
su se uplašili kada su otvorili utrobu i videli flašu i srcu koju je trebalo
izvaditi. Dr Moracic je posle operacije izjavio:
- Prizor koji sam zatekao bio je jeziv.
Ðorde Martinovic je posle toga operisan još tri puta, jednom na
Vojnomedicinskoj akademiji u Beogradu i dva puta u Londonu.
<http://www.glas-javnosti.co.yu/_g/spacer/spacer.gif>
<http://www.glas-javnosti.co.yu/_g/spacer/black.gif>
<http://www.glas-javnosti.co.yu/_g/spacer/spacer.gif>
Filmove zabranili:
- Dušan Mitevic, generalni direktor RTS-a
- Ratomir Vico, generalni direktor RTS-a
- Milorad Vucelic, generalni direktor RTS-a
- Dragoljub Milanovic, generalni direktor RTS-a
- Aleksandar Crkvenjakov, generalni direktor RTS-a
- Bojana Lekic, glavni urednik BK
- Aleksandar Tijanic, generalni direktor RTS-a
<http://www.glas-javnosti.co.yu/_g/spacer/spacer.gif>
<http://www.glas-javnosti.co.yu/_g/spacer/black.gif>
<http://www.glas-javnosti.co.yu/_g/sapcer/spacer.gif>
<http://www.glas-javnosti.co.yu/_g/spacer/spacer.gif>
<http://www.glas-javnosti.co.yu/_g/spacer/black.gif>
<http://www.glas-javnosti.co.yu/_g/spacer/black.gif>
<http://www.glas-javnosti.co.yu/_g/spacer/spacer.gif>
O ovom zlocinu tada je pisala celokupna domaca i svetska štampa. Samo
nekoliko dana posle operacije koja je izvedena na VMA-a, koju su opsedali
novinari, bojeci se da se Srbi na Kosovu ne dignu na ustanak, tada mocni
Stane Dolanc, ministar Unutrašnjih poslova Jugoslavije, šef
Kontraobaveštajne službe i potencijalni naslednik Josipa Broza Tita, cinio
je sve da zlocin ne bude pripisan Albancima i bude potpuno drugucaje
predstavljen javnosti.
Uz pomoc Brozovih generala, pre svega admirala Branka Mamule, generala
Milana Daljevica, generala Vladimira Vojvodica, generala i narodnog heroja
Jugoslavije Petra Gracanina i pukovnika Novaka Ivanovica, nacelnika Doma JNA
u Gnjilanu, gde je Martinovic bio zaposlen, raznim manipulacijama, obmanama
javnosti i skrivanjem istine o zlocinu, tok istrage je skrenut u drugom
pravcu.
Mnogi iskazi i cinjenice o srahovitom cinu nasilja su falsifikovani, a
javnost obaveštena da je Martinovic navodno priznao da se sam povredio.
Ocigledno je bilo da je rec o zaveri države protiv jednog malog coveka i da
se od užasnog stradanja i psihickog i fizickog maltretiranja pravi lakrdija.
O "slucaju Ðorda Martinovica" raspravljala je i skupština Jugoslavije osam
puta, ali bez rezultata. Skupština Srbije šest puta je odlagala raspravu jer
su rukovodioci smatrali da ona nije nadležna za slucaj vec prema Ustavu
Pokrajne Kosovo. Razrešenju slucaja nije pomoglo cak ni pismo našeg poznatog
pisca Dobrice Cosica, koje je javno upuceno Branku Mamuli i Dušanu Ckrebicu,
tada aktuelnom Predsedniku Skupštine Srbije.
<http://www.glas-javnosti.co.yu/_g/spacer/spacer.gif>
<http://www.glas-javnosti.co.yu/_g/spacer/black.gif>
<http://www.glas-javnosti.co.yu/_g/spacer/spacer.gif>
U zlocinu ucestvovale najmanje tri osobe
Posle operacije u Londonu u bolnici "Sveti Ðorde", cuveni proktolog svetskog
ugleda dr Peter Holi izjavio je novinaru Miloradu Bajicu:
- Iskljuceno je svako samopovredivanje, zlocin sam proucio sa svojim
kolegama, posle uvida u kompletnu medicinsku dokumentaciju, nasilje su
izvršile najmanje tri osobe. Sumnjalo se da su zlocin izvršili sestrici
Sinana Hasanija, tada aktuelnog predsednika SFRJ po kljucu, protiv kojih je
Velimir Cvetic, advokat Ðorda Martinovica pokrenuo istragu.
<http://www.glas-javnosti.co.yu/_g/spacer/spacer.gif>
<http://www.glas-javnosti.co.yu/_g/spacer/black.gif>
<http://www.glas-javnosti.co.yu/_g/sapcer/spacer.gif>
<http://www.glas-javnosti.co.yu/_g/spacer/spacer.gif>
<http://www.glas-javnosti.co.yu/_g/spacer/black.gif>
<http://www.glas-javnosti.co.yu/_g/spacer/black.gif>
<http://www.glas-javnosti.co.yu/_g/spacer/spacer.gif>
<http://www.glas-javnosti.co.yu/_g/spacer/spacer.gif>
<http://www.glas-javnosti.co.yu/_g/spacer/black.gif>
<http://www.glas-javnosti.co.yu/_g/spacer/spacer.gif>
Licemerje i laži Staneta Dolanca
Posle izjave koju je dao Stane Dolanc, ministar unutrašnjih poslova SFRJ,
ljubljanskoj televiziji, mediji više nisu pisali o "slucaju Martinovic".
U toj izjavi Dolanc je doslovce rekao prisutnim novinarima:
- Što se tice slucaja Ðorda Martinovica obustavljena je svaka istraga,
sudenja nece biti jer su moji kriminalisticki organi utvrdili da se on sam
povredio.
Zatim je Dolanc sa osmehom licemerno dodao:
- Žao mi je što je Ðorde Martinovic srpski samuraj koji je nad sobom izvršio
harakiri.
Na tu dosetku Dolanca, svi prisutni novinari su se nasmejali. Ova izjava je,
nažalost, do danas na snazi. Zbog te nje za sve ovo vreme, citave dve
decenije, slucaj za je ostao za javnost nerazjašnjen i nerasvetljen.
<http://www.glas-javnosti.co.yu/_g/spacer/spacer.gif>
<http://www.glas-javnosti.co.yu/_g/spacer/black.gif>
<http://www.glas-javnosti.co.yu/_g/sapcer/spacer.gif>
<http://www.glas-javnosti.co.yu/_g/spacer/spacer.gif>
<http://www.glas-javnosti.co.yu/_g/spacer/black.gif>
<http://www.glas-javnosti.co.yu/_g/spacer/black.gif>
<http://www.glas-javnosti.co.yu/_g/spacer/spacer.gif>
I.S.