Moje muke nikom ponikose...

S

sasha

Zainteresovan član
Poruka
147
:arrow: ...ja da ti je stati pa gledati,kad se scase po zemlji Bosni,po Bosni zemlji da prevrne,i da druga nastanu vremena,otud dodje iz Srbije charne,iz Srbije zemlje na Balkanu,dodje junak Neshovicu Aleksandre,kojega ce pesme opevati,i u usta uzimati ljudi,uzimati,kako melem divni,jer kad dodje ljuta junacina,na licu brada od 24 dana,ljuta brada na jos ljucem licu,smedja kosa ostra kao trnje,kako vrlom junaku prilici,a iz ociju ljuta vatra seva,pogleda mu niko ne uputi,ne mogashe pogled izdrzati,ljuti pogled ljutoga junaka,kojeno ce pesma opevati,opevati za buduci porod,da se znade kada junak dodje,kada dodje kroz Visegrad prodje,satina mu aluminijumska kako buzdovan teska,al se ono poigrava s njom,kao da je metal perolaki,a sa grudi pederusha pada,pederusha sva od nike firme,nike firme najjace na svetu,dokumenta vredna njemu nosi,pasose i karticu bosansku,a da ti je vidjet mu trenerku,pa jaknu mu plavu prostepanu,sa tri pruge niz rukave duge,sto adidas za telo mu skroji,da ga ljuta ne ubije zima,a pantalone lake kao pero,drugome bi po zemlji se vukle,njemu lako kao pero nosit',tolika je snaga u junaka,kad udahne tek sa pola snage,nesta vazduha u kasabi celoj,mole ljudi "Sasha junacino,deder nama smrtnicima pustim,daruj malko toga vazduha ga,da se i mi nadisemo jadni,vrlo je srce u junaka Sashe,huknu kako hulk u onom filmu,koliko je jako pohuknuo,cupriju je iz temelja dig'o i svu vodu iz korita ister'o,al mu niko ne mogashe nista,ne mogashe svi glave pognashe,svako svojoj kuci podje,kuci podje u miru ziveti,samo lepe cure Vishegradske,tu u centru neme ostase,da gledaju neznanog im junaka,joj al gledaju htela bi ga svaka,da im daruje maloga junaka,u stomaku za 9 meseci,ili odma',medj carnim nogama,sve zavisi na kog junaka misli,ali rece ljutiti junache,jako viknu svaka od njih ciknu,"sto je bilo,sto li vam se snilo,snilo kako neki snovi pusti,za 'vakoga junaka kako princa divnog,ne pashe ni jedna cura druga,nijedna do ona sa krunom,sa krunom i alginim sapunom,kojeno ce oriflame napravit',da se telesa operu prljava,od znoja i krvnickoga rada,kruna kruni pashe,custe li dame Vishegradske,'vakoga junaka ne moz' imat' svaka,samo jedna cura Beogradska,cura mala ali odabrana,koje ce li ceskati junaka,kako junak od nje zapovedi,il' zamoli fino i kulturno,tako fino kako samo ume,da mu ledja pocese siroka,i ruke jake misicave,sa sve dlaka crnih vijugavih,kako samo junachina ima...to izusti junachina grdna,to izusti telefon ispusti,cele ce ga noci sastavljati,da se cura ne zabrine grdna,sto ga nema poruku da salje,da joj ljubi obraze rumene,rumene k'o u seoske mlade...Oj Princezo,rosnih ruza svezo,sto mi tebe u Visegrad nema,ves neopran na prozore stoji,za veceru jesti nista nema,kud cu sta cu kako kukavac sinji,kafe pijem srcka mi se sprema,srce vise izdrzat' ne mere,kofeina i ostalih cuda,cekam odmor k'o ozeblo sunce,da ti mrsim duge bujne kose,zderem kolace i sladolede,dok me sestra tvoja,lujka iz svemira,gleda k'o ludaka,jesti mi ne da mira,vec ti kapoera maestre da zavedes red,da na miru jedem kolace i sladoled........... :wink:
 
Za to vreme u Beogradu...
"Suze roni ljepotica mlada
suze roni, rumen obraz brishe,
bez princa predugo beshe,
bez princa, a bez junaka svoga,
sto se uputi Banja Luci bijeloj,
da tamo postane heroj,
ali drugde potreban beshe
u Visegrad grad dojahashe,
mali grad, kasaba velika,
gdje se cuprija na Drini digla,
a na Drini hladnoj i mutnoj.
Salje goluba vjeran princ
goluba ka bijelome gradu
svojoj ljubi, vjernoj Princezi,
suze roni sitan SMS pishe:
Ljubo moja, od zvijezda satkana,
da mi je tvoje oci gledati,
kesten oci i bijelo lice,
da me tvoje ruke zagrle,
bijele ruke bol da umire,
usne tvoje visnje rumene
da sa njih med popijem,
da vratis snagu u junaka."
Leti golub preko Srbije,
doleteo do bijeloga grada,
stade golub na terasu malu,
gde Princeza sitan vezak vezla.
Cita ona, a slova se mute,
suze roni, a glas joj podrhtava.
Uze knjigu i stade pisati:
"Dragi junace, vjerni prince,
cim osvane petak, Boze zdravlja,
eto mene u bijeloj kociji,
eto mene ka lijepom Visegradu,
darove cu donijeti vrijedne,
dobrog vina da zalijeci rane,
usne moje da te medom hrane,
bijele ruke da zalijece rane,
da budes junak nad junacima,
da se ponosi tobom Srbija,
da te slavi i veliko i malo.
Eto mene kad osvane petak,
eto mene tvoje vjerne ljube,
da ti samotne ispuni dane,
da joj dugu kosu mrsis,
da je poljupcima jutrom budis."
 
ha ha... svaka cast! No, i ja moram imati neki komentar ;)

-
Od carsijske lude Incognita, junak sashi odpozdrav na pismo.

Svakom svoja muka najmilija, ta je peva k'o bardovi vlaski, teb' junace izgleda da prija, britak, ladan vazduh visegradski.
U zao si cas ti otisao, na viteske kosarske pohode, tvrdjava nam osta necuvana, pa sav zivalj iz carsije ode.
U lance nam bacise vojvodu, vojvod' Zaka carsijskoga sina, ne daju mu ni lebac ni vodu, nabise mu klince pod noktima.
Na Kosutnjak golemome polju, novi rostilj za sutra se sprema, dvorske gospe mene bi da kolju, jer vojvode Zaka nigde nema.
Gospa Beti novinarska vila, na tocilu ostri britak nozic, 'tela mene na silu da goji, pa da kolje k'o prase za Bozic.
Avaj mene, mladjane budale, pero moje od jezika brze, kada sutra rostilj poraspale, mene jadna na njemu da prze.
Kanibali viteskoga stasa, sladice se mojim rebarcima, nema meni iz ovoga spasa, a posle ce biti zao svima.
Nema mene ko od njih da stiti, gospa moja nece sutra doci, pa kad budu pijani i siti, odbranit' se od njih necu moci.
Oj junace sasho, nepevani, svetlelo ti i u mraku lice, sedlaj svoga konja gvozdenoga, spasi vojvod' Zaka iz tamnice.
Zak vojvoda starijega kova, spas'ce mene od sigurne smrti, cim osedla Lordovog kulova, pomoc svoje razorite trti.
Pa ostani u belome gradu, gde te tvoja raja iscekuje, sta ces mladjan ti u Visegradu, dok ti gospa svu noc jadikuje.
Ostavi se junackih pohoda, neg' se vrati gde ti srce bije, ti si ipak plemickoga roda, man' se sve te kosar-iluzije.
Sta ce tebi zlato i platina, medj' svima si ti i dalje prvi, idi k' dvoru te napravi sina, naslednika tvoje hrabre krvi.
-

Drugi deo, drugom prilikom ;) :lol:
 
Sta se dimi u novome gradu,
novome gradu, Novom Beogradu,
dal je pozar, dal je eksplozija ili dodje do sudnjega dana,
nit' je pozar, nit' je eksplozija nit je doslo do sudnjega dana,
vec je to kuhinja Guardiana kuvara,
sprema palcinke svojoj lujki iz svemira,
svoju lujku zeli na'raniti da mirno spava,
da brige ne brine.
Prikacih se na se na internet,
na internet postove citati,
videh post iz beloga grada,
beloga grada, srpskoga Visegrada,
razgali post srce moje,
srce lavlje kapuera mestrea,
vide kapuerista stari da ima pashu,
pashu deliju, o kom ne treba trosit reci,
sto je on sam to reka', sto meni eksplorer mnogo sporo radi,
sporo radi pa jedva kucam,
opevat' junacinu takvu trebalo bi 3 godine dana,
3 godine dana i minimum Win XP,
nit' zbog junastva, nit kosarke igre,
no zbog ljubavi prema Princezi,
Princezi svastiki mojoj,
brige ne brini pasha, no ljute bitke bij',
tu sam ja brinut' o njima, brinut k'o sto nick Guardian nalaze,
Princezu spremat na duge pute Visegradu gradu.
Podji jednom put beogradskog pashaluka,
te cemo golem divan divaniti,
divaniti i zene ogovarati!
 
Part II ;)

-
Spremam ti se na Kosutnjak poci, nece imat' ko mene da brani, od zle Betty kanibalske moci, sto ce tamo mene da sa'rani.
Ludo srce bije u junaka , a jos ludje u dvorskoj budali, ne plasim se kanibala svaka, sto na raznju mene ce da spali.
Kosutnjacka trava upijace, moju krvcu lepljivu i vrelu, moja dusa slobodna postace, od otrova u mojemu telu.
Ovo ti je zadnje moje pismo, oj ti hrabri junacino sasha, jest da s' nikad mi videli nismo, al' o tebi pricao tvoj pasa.
A budala po carsiji ima, da odmene mene u tvom dvoru, vec osecam rostiljskoga dima, tu uzasnu, hladnu nocnu moru.
Evo sada zovem tvojeg pasu, kapoersku slavnu junacinu, da idemo mi u bitku nasu, jer se slavni ne plase da ginu.
Diz' se sada na noge lagane, podigni se iz debelog 'lada, kapoerski majstor' Guardiane, ne dozvoli da kanibal vlada.
Ako bog da srece i pameti, na Kosutnjak polju zelenome, mi cemo ti danas preziveti, i vratit' se zivi domu svome.
O tako mi Vuka Brankovica, tog heroja kukavickog reda, uz gomilu hrane a i pica, slavice se i nasa pobeda!
-

;)
 
Divnog jutra divna zora svala
kad ugledah pesnike medju nama...
Filip Visnjic ponosan bi bio
kad bi vido sto je sprski narod iznedrio
mnogo pesnika, jos vise pevaca,
da je Vuk sade medju nama
imao bi mnogo posla
sve bi piso u sitnu knjigu
i zbirku narodnih umotvorina
part V izdao.

:wink: :lol: :lol: :wink:
 
"Dopisujem se sa tobom, sedim na Kalisu ukljucena u drvo"
to mi je "ona" rekla prvo.

Te njene prve reci
otvorise ranu koja se ne leci

Njen je glas zvucao poput najlepse melodije
A tako sam zeleo znati onog ko se iza njega krije.

Sekundi postadose minuti, minuti sati, a sati dani
I jos, kaze ona nekom "sta fali golubu na grani".

Golub na grani , vrabac u ruci
A ja na strasno velikoj muci.

Nerviram se I kad Rista mali
Ode kod nje da kompjuter popravi.

Ali ako, ide jesen, I zima ce , I sneg I led
Onda Rista mali nece traziti sladoled.

Uopste me vise ne plasi mrak
Ona mi je pokazala kako treba biti jak.

Sad eto ona na pijacu ode
A meni treba kao "ono malo vode".

Nemam sta od vas kriti
Javicu vam sta ce dalje biti …
:D
 
Kad ujutru beli dan osvanu
Priprema se junak Incognito
Pod kojim se crna zemlja trese
I popusta armirani beton.

Klanja mu se sva srpska gospoda,
On je junak od beloga grada
Pobratim je Vojvode razornog,
Prijatelj mu vitez Sasha putnik
I mladjani Guardiane-sane.

Svetlo mu se pomracilo sunce,
Sto on mora na razanj kod Betty
Belilo mu udari na lice,
Al on krenu na Kosutnjak polje.

Tu ce gozba i veselje biti,
Djakonije do sad nevidjene.
 
:arrow:...ijekavica,crno-hercego-bosanska,pa sta bog da,i sreca junacka...

...ja da ti je stati pa gledati
kad se scase po netkrstarici,
krstarici,sajtu da prevrne
i da druga nastanu vremena
odmetnu se jedna ceta mala
ceta mala ali odabrana,
ima riba,ima i momaka,
sto pjesnika,a sto manijaka,
to se ne zna koji ludji jeste,
koji ludji,kako Piksi frulash,
Piksi frulash,delija na cijeni...
...no da vrnem misli moje divne,
misli divne kako svila meka,
jer radosti ne bijashe kraja,
kada vidjeh postove do jaja,
sto pisashe sve sami junaci,
i ribe im prave,Beogradske,
blago onom ko pameti nema,
jer se nema sta vise razmisljat'
jesmo prava i pred bogom raja
hrabrog srca i zlatnoga sjaja,
sve je sama svila i kadifa,
nista manje od zlata vrijednog nema,
al je muka meni pregolema,
golema je,kako Beograd sivi,
nostalgija ubija mi dushu,
hoce srce s rajom u carsiju,
jal' carsiju,jal na rostiljadu,
da Incognita na razanj okrecem,
da g'okrecem i jabuku mecem,
kako red i obicaj nalaze,
i Pcelica,ljuta slavljenica,
koja li je rodjendan slavila,
malo ljeta za takoga cvijeta,
kako samo Lord of chaos moze,
jali smuvat',jal u kosu duvat'
kako svaler iz Krusevca pravi,
to vam zborim,a s dusom se borim,
oce srce gdje mu najmilije,
sa Princezom,i jednom i drugom,
i sa ovog i sa onog svijeta,
od 24 i 26 ljeta,
a joj jesu matore djevojke,
ali svaka pashe za junaka,
kako ljuti kapoera maestre,
sto u bijelom mami tijelom,
svoju malu svemirkicu lujku,
te joj spravlja divne palacinke,
ja da ti je stati pa gledati,
kad u ruke tiganj zlatni uzme,
tiganj zlatni,optocen tefalom,
oko struka svemirkicom malom,
sto mu tepa kako bebi maloj,
ne da tebe lijepa cura mlada,
ne da nikom do sebi samoj,
kad to cushe gardian maestre,
sve mu zile na vrat iskocise,
iz ociju ziva vatra sjeva,
iz nozdrva ljuti vjetar pushe,
kako stara Micubishi klima,
u sred ljeta u kuhinji zima,
tad u'vati tiganj junachina,
uvati ga,maknut' mu ne dade,
sve mu vene na ruke igraju,
kako junak tiganj steg'o jako,
steg'o jako,kak' ne moze svako,
te dovati kutlacu zlacanu,
a pogledom dariva draganu,
sto ga gleda kako tele mlado,
tele mlado u sarena vrata,
al se ne da zbunit kapoera,
cici palacinak kako petla sinak,
hoce svoje stanje,
agregatno promjenit,
iz tecnoga u cvrsto izmjenit,
da nastane divan palacinak,
te ce imat'sa cim darivat djevojku,
darivati poljupcima umivati,
sve to gleda princeza mlada,
sve to gleda i ona bi malo,
da pomazi svojega junaka,
da pomazi i da ceshe ledja,
jaka ledja kako orman trokrilni,
da ga vidi Shapicu Aleksandre
od stida bi u zemljicu prop'o,

blago vama druzino mi znana,
sve junaci ali junakinje,
kada rostilj bez mene 'krecete,
i ja sam se ozdrao ko svinja,
kako svinja kako vepar ljuti,
boze mili cuda velikoga,
kad dovati pomijeshano meso,
sa sve sopskom kilo mesa streso,
samo rignu,na noge sve dignu,
jaka rika ko u starog bika,
to se junak pohvalno 'glashava,
kuvarica ozarena lica,slusa riku
i junaka viku,kako celu kasabicu budi,
bi joj jasno da je klopa dobra,
da je dobra kako Loki divni...
popi kolu sasha junacina,
popi kolu i lupi po stolu,
da se plashi i Kraljevic Marko,
usta junak,krenu kroz kasabu,
iz usta mu cackalica viri,
cackalica,kako drvo neko,
a ono se junak sa njom igra,
kao da je parcence drveta,
gledaju ga sojke i devojke,
i sisojke i ravne devojke,
zategla se junacka mu prsa,
zategla se i stomak predase,
pa se dive kako takav junak,
na ovome svjetu postoji...

...ja se prosrah druzino moja,
ja se prosrah i ziv ne ostah,
jer mi mnogo falite svi grdni,
da se znamo,da se upoznamo,
kako lijepo valja i trebuje,
da s' nazdravi sa pivcugom zutom,
zutom kako dukati kraljevski,
da s' nategne i pod drvo legne,
da se vari mladjani incognito,
kojega ce pjesma opjevati,
kad se svari u stomacima nasim,
a na uvce tambura kapoera,
tambura nam gardian maestre,
kako divno u tamburu svira,
kako svira srcu ne da mira,
digoshe se svi puni stomaci,
i princeze i svi im junaci,
nasta riga nasta prdekana,
muzika je,domaca i strana,
tako treba,tako valja biti,
kad se junak u bgd vrati,
kad se vrati,pa kod drage svrati,
da joj gricne uvce njeno malo,
sto bi rado na grickanje dalo,
da joj mrsi kose njene lijepe,
i obraze ljubi,rumene seljacke...
...ovo zborim sa dusom se borim,
vise srce izdrzat ne moze,
niti srce,niti organizam,
fekalije naviru iz mene,
oce vani,ja im kazem stani,
treba solja,lokacija bolja,
da s' isprazni sadrzaji razni,
kojeno ce pjesma opjevati,
pozdrav svima veselim ljudima,
sto imaju srca sva junacka,
incognita pojesti nemojte,
pravilo je junacko vitesko,
nikad ne jest' jednoga od svoji',
ko pojede dabogda se ugoji,
a ti ljuti kapoera druze,
cuvaj mlade nama princezice,
pa kad dodjem i kroz kucu prodjem,
da s vidimo da se upoznamo,
kako treba i kako valjade,
neka njih dve tamburaju malo,
a ti i ja u djingu(ili djinku),
pa da odigramo kapoeru jednu,
jednu ali vrijednu,
kojeno ce narod prepricavat
"da ko vidje dva bjela junaka,
kad s' igrase po zemlji Srbiji..."
 
U pochetku bijashe forum....U forumu beja Princeza. Od boga Rastamana dobila je lepotu, a od boginje Betty shishka mishka....Beja na forumu i Sale...Od boga LOC-a dobio je preciznu ruku, a od boginje Pchelice dobi Adidas trenerku....
Respect Sasha and Princeza....Rasta loves you a lott...
Ugl. pricha se zavrshava...bla,bla,...tresli....on....Bosna....rodishe.....deca....Guardian....Lea....Chuda velikoga....
Sale, chekamo te da dodjesh, stvarno falish, iako nemam pojma ko si ti, osim iz caski...

Sale, zasluzio si da budesh na vrhu.....Mislim da je ovo najbolji topic na forumu.Mora da si ljudina...
 
Vojska mlada na Košutnjak pođe, na Košutnjak polje brdovito, gospa Sanja prva tamo dođe, a za njome odmah Incognito.
Utom dođe junak Guardiane, da osvetli obraz svome liku, i dovede dve gospe mlađane, svoju gospu i svoju svastiku.
Da nar'ani junake bez mana, princez' Stela sitan lukac reže, jer kad vojska bude nakrkana, neće moći sa polja da beže.
Tada stiže i Lens junačina, roštilj majstor na daleko znani, sija mu se roštilj-rešetčina, iz zobnice kamen ugalj viri.
S' njime dođe i Lurche vojvoda, nadaleko poznat po visini, a i g-rock plemenitog roda, uvek veran svojoj topuzini.
Sobom nose tri tovara blaga, da daruju hrabre junačine, jer je svakom dobra piva draga, da se pune junačke mešine.
Prvi tovar teška topuzina, da napoji muzičku mašinu, struju pije ta čudna mašina, da razbije dosadnu tišinu.
Drugi tovar karton Amstel piva, iz daleke zemlje Holandije, da se pije i da se uživa, jer bez piva dobar roštilj nije.
Treći tovar Hainikena piva, pakovanog u gvozdene flaše, žuta piva ali vatra živa, da napoji moćne harambaše.
Dok junaci sakupljaše grane, gospe meso stadoše soliti, mora biti dobre hrane slane, jer bez soli ne može se piti.
Pak pristiže novinarska svita, gospa Betty prijeke naravi, od oružja pera ubojita, da događaj u novine stavi.
Gvozden' konja tija zajahala, preko polja da stigne na megdan, pak povela junak rastamana, jer bez njega megdan nije vredan.
Malo zatim i cpku dođe, čudno momče na pastuvu belom, pa kroz svitu junačina prođe, upozna se sa tom ruljom celom.
Gospa Betty ište piti vina, bela vina a flaša zelena, pa s' dohvati Inco junačina, jerbo flaša beše zatvorena.
Avaj, flaša dobro zatvorena, mađijana od vinarskih vila, onaj pampur tvrđi nego stena, otvorit' ga živa muka bila.
Stisnu Inco, junačina jaka, puče grlić i rasu se staklo, po zelenoj travi Košutnjaka, ali staklo i njega dotaklo.
Otvori se Incu ljuta rana, crven' krvca nikako da stane, a nema je njegova ian-a, da junaku pozaleči rane.
U to vreme roštilj beše gotov, pa junaci krkati stadoše, jedu mesa, piju ječmen otrov, naše muke nikom ponikoše!
Ljuti megdan junačine ter'u, ljuti megdan ljute papričice, uz svu muku kobasice žderu, i jos hrane džukce lutalice.
A kad su se piva načinili, dođe vreme da se ide kući, dvoru svome da se svako mili, pobedničke pesme pevajući.
Daće bog da bude dobrih dana, pa da kavgu neko pozametne, i da bude novijeh megdana, da se raja bar još jednom sretne.
Po čarsiji bardovi će pevat', o Košutnjak polju i roštilju, i sunce će junačine grejat', i kad tavne, 'ladne kiše liju.
 
Prijavite se ili registrujte da biste poslali poruku.

Back
Top