Na prvi porodjaj u G.bolnici otisla sa krvarenjem. Prvo me docekala nadrndana sestra i rekla da se skinem u sobi sa otvorenim prozorom(kraj decembra). Dr Lezajic me ironicno pitao jel` 2,3 kapi i kada sam se skinula odmah se uzmuvao i pregledao na UZ. I trkom gore na sto. Otvorena 7 prstiju. Od ulaska u bolnicu do kraja porodjaja 55min. Na stolu mu je babica sugerisala da li jos da se saceka za porodjaj, ali je on radio epiziotomiju. Ni dan danas ne znam da li da ga tuzim(bio je kraj smene, mozda je zurio kuci) ili zahvalim ako me je spasio. Ostavili su me ne znam ni ja koliko i kada sam se skroz ohladila, dosao je dr. Ljatifi da me krpi uz opusteno zvizdukanje u moju ranu i komentarisanje da se ne ritam (pazi recnik doktora tek porodjenoj zeni), i pricom sa babicom `Jao, sto ju je isekao.- a babica ga upozorava da ne komentarise glasno.. Pri tom moram da naglasim da sam isla na pripreme i bila veoma dobar pacijent spremna i obucena za saradnju sa medicinskim osobljem Izgleda ne dovoljno, posto su nas tretirali kao stoku). Suprug mi je bio prisutan na porodjaju, pripremili smo sampanjac da se svi pocaste, a oni su ladno izasli. Koji hladan tus. Sestre na odeljenju, cistacice, servirke - kakav odvratan odnos, svi su nesto vazni, obracaju se sa ti, naredjuju da sam spremas krevet kao ide vizita. Koja bre vizita, prolete k`o F-17. Ej, a ja prvorotka, a jos i uoci Novogodisnje noci. Treci dan su mi nenajavljeno u 10 sati rekli da izlazim u 12. I zvredjala me jedna sestra sto ni ne znam ko me je porodio. Kao da se meni neko posebno predstavljao. Paradoks svemu je da sam htela da nadjem vezu to bi bili upravo doktori Lezajic i Ljatifi. Drugi porodjaj opet u Gradskoj. Mozda mazohisticki, ali opet bez veze. U startu dolazim ljuta i samo cekam da mi neko nesto kaze. Ali situacija malo drugacija. Porodio me je dr.Bojic(onaj mladi lekar). Poprilicno nezainteresovano me je pregledao. Na stolu sam bila 4 sata, dok su on i babica sedeli u svojoj sobici sa kolegama i cekali razvoj dogadjaja. Ne mogu da kazem da me nisu obilazili ali u tim trenucima jako puno znaci da je neko stalno uz tebe, a posto je beba pozurila suprug nije odradio briseve i nisu hteli da ga puste unutra.(Sa jedne strane su u pravu, a sa druge ih osudjujem). Kada je poceo sam porodjaj bili su uz mene, ali da nije bilo babice Nade, iskusne i dobre babice on bi ne ladno opet secnuo. Kada me je babica Nada videla rekla mi je `Ma kakvo seckanje sada cemo mi to zajedno mama, zar ne! - i za par sekundi se moj cupavi plavusan oglasio. Hvala joj do neba za podrsku i pomoc. I na odeljenju su posle bile neke druge sestre i babice tako da je dojam bio malo bolji. Ali, moje dete je 24 sata u izoleti i meni to niko od babica i sestara ne sme da kaze jer informacije o bebi daje samo doktorka koje nema jer pise knjigu i samo proleti kroz hodnik i kaze da ce doci kasnije. Treci dan mi kazu da se spakujem idem sa bebom kuci. Dolaze po nas moj suprug i deda i dok izlaze iz kola sa buketom i stvarima za nas, mene prozovu i kazu da ne idem kuci jer je dete dobilo zuticu. Umalo nas sve nije kap strefila. Dan pre nego sto cu doci na porodjaj nije bilo tople vode.(U PORODILISTU NEMA TOPLE VODE U DECEMBRU, A NOCU ISKLJUCUJU GREJANJE). A kako cujem ni u ostalim porodilistima nije bolje, cak mozda i gore. Tako da buduce mame pripremite se na ovakav tretman i zapretite prijavom ili izlazenjem u novinama, i odmah ce se smiriti i biti ljubazniji. Svaka cast pojedincima, ali u mom slucaju jedva 10% njih se ponasa kako dolikuje zdravstvenim radnicima na tom radnom mestu. i sto ste drskije i bezobraznije (moze to i da bude neko od vasih - suprug, brat, sestra, itd) odmah je drugaciji odnos. Ali sve se to zaboravi kada izadjete iz bolnice sa svojim macicima. Ja sam htela redom za sve da pisem prijavu, ali cim sam izasla iz bolnice i dosla kuci proslo me je. Zelim vam lepse iskustvo.