Drugi brak roditelja

gigule

Poznat
Poruka
7.262
Zanima me kao bi ste reagovali kada bi vam jedan od rotitelja rekao da želi ponovo da uđe u brak sa drugom ženom tj. muškarcem...bez obzira da li je taj roditelj ostao udovac/udovica ili se radi o roditeljima koji su razvedeni...
Mislim tu pre svega... kako gledate na ponovni brak vaših roditelja( oba ili jednog od) u poznijim godinama...


Imam prijateljicu koja živi sa majkom koja je udovica i uvek odbacuje i samu ideju da joj majka može naći nekog čoveka i ponovo udati ili prosto da živi sa njim...Po meni je to sebično...
šta vi kažete
 
evo da dodam: mislim da je sebično zahtevati,očekivati šta li od roditelja da samuju ako to ne žele...Zar nije bolje da ono malo života što im je preostalo ne provode sami?
ja nisam u takvoj situaciji,imam oba roditelja ali gledam neke ljude oko mene kako različito reaguju na roditeljsko samovanje ili s druge strane potrebu roditelja da nađu neku srodnu dušu posle razvoda ili smrti supružnika...
 
Meni je to potpuni idiotluk da deca preko 18 godina se mesaju u to sa kim ce i kako ziveti njihovi roditelji! Krajnje sebicno, egoisticno i samozivo, po meni.

Sto se mene licno tice, ne bih imala nista protiv niti da se moji roditelji razvedu niti da se vezu za druge partnere. Moji roditelji ce dok ne umru biti moji roditelji, ziveli zajedno, ili sa nekim drugim, a meni je najbitnije da oni budu srecni, odnosno da ne budu nikad nesrecni. 'Nesrecnost' u ime drugih je uzasna stvar, lazna zrtva i krajnja neodgovornost prema sebi samom; onaj ko ije prema sebi dobar i ko sebe ne voli nemoze voleti ni druge pa ni svoju decu, i najgora stvar koju sam ikada cula je maxima 'ostao/la sam u nesrecnom i losem braku zbog DECE!' - od toga se najezim. Kakav uzas, kakve bolesne igre!
 
Moj tata je umro 1990. i mama je od tada sama. Ne da ne bih imala ništa protiv, već bi me zaista krajnje iskreno obradovalo kada bi ona našla čoveka koji joj odgovara bilo da živi sa njim ili da se "samo" viđaju.
Njoj to ne pada na pamet i, iako je u priličnoj meri naš odnos zaista dobar (generacijske razlike uvek postoje), verujem da bi nam svima bilo i lepše i bolje da i ona ima neki svoj svet nevezan za brigu o deci i čuvanje unuka.
 
Moji roditelji su se razveli pre petnaest godina.Tata se ponovo ozenio. Ja nemam nista protiv i mislim da i nije nasa stvar da se mesamo u ljubavni zivot svojih roditelja, kao sto ne volimo ni da se oni nama mesaju, zar ne? :lol: I kao sto rece smeh, bolje bi bilo i mojoj mami da je nasla nekog, nego sto je totalno okrenuta deci koja su vec odrasla i onda to ponekad prelazi u smaranje. :roll:
 
Ja sam dete razvedenih roditelja,i majka i otac ponovo su usli u drugi brak tako da imam i macehu i ocuha.Nikad ni jednom od njih nisam pravila problema ni oko razvoda ni novog braka,nije mi bilo sve jedno ali to su bile njihove odluke.U sustini ja sam uvek imala oba roditelja a dobila sam jos dva nova.Kad god nesto zaskripi znam da mogu da se oslonim na njih i to mi je najvaznije,svako zivi svoj zivot i oni i ja. :)
 
Svako ima pravo na svoj zivot i srecu.Nije tesko ponovo se udati/ozeniti,ali ako su deca vec odrasla iako su postali svoji ljudi.Tada roditelji mogu misliti na sebe i svoj zivot,a deca nemaju pravo da se bune.
 
pa sta treba da joj bude na grbaci za 10 god, pa bolje je da ima nekog nego da samuje, posle izvesnog broja go doasice joj pa ce da krene da lomi tvoju prijateljicu. Bolje joj pojasni prednsoti zivota u dvoje. Pogotovu ako su deca velika, uhaaaj!
Stvarno ne vidim zasto nekom ne dati slobodu nego da ga jos dete maltretira oko gluposti!Ako su ljudi normalni za sve postoji resenje. Naravno nije sad pametna ni fora, da deca ostanu bez icega, a da mama udavaca sve ostavi deci novog muza.
 
gigule:
Zanima me kao bi ste reagovali kada bi vam jedan od rotitelja rekao da želi ponovo da uđe u brak sa drugom ženom tj. muškarcem...bez obzira da li je taj roditelj ostao udovac/udovica ili se radi o roditeljima koji su razvedeni...
Mislim tu pre svega... kako gledate na ponovni brak vaših roditelja( oba ili jednog od) u poznijim godinama...


Imam prijateljicu koja živi sa majkom koja je udovica i uvek odbacuje i samu ideju da joj majka može naći nekog čoveka i ponovo udati ili prosto da živi sa njim...Po meni je to sebično...
šta vi kažete


Zivot ne prestaje sa razvodom ( ili smrcu jednog od supruznika ). Sasvim normalno je da osoba koja ostane sama, ponovo pozeli da ima nekoga pored sebe, pogotovo "pod stare dane"... jednostavno, da nije sam. Slazem se da je sebicno od strane dece da insistiraju na samoci svog roditelja. Jednog dana kad oni odu od kuce, roditelj ostaje sam, a decu za to vise nije briga.
Zivi, i pusti druge da zive ( moj je moto )...
 
gigule:
Po meni je to sebično...

Sebično, nedozrelo i nasilno.

Ali, ako je njena majka nju vaspitavala tako da sve uloge svoje majke svede samo na jednu ulogu :majke, onda to njih dve treba da reše (ako nije malo kasno za to), a ne treba ti da razbijaš glavu ili kvariš odnos sa svojom drugaricom.
 
gigule:
Zanima me kao bi ste reagovali kada bi vam jedan od rotitelja rekao da želi ponovo da uđe u brak sa drugom ženom tj. muškarcem...bez obzira da li je taj roditelj ostao udovac/udovica ili se radi o roditeljima koji su razvedeni...
Mislim tu pre svega... kako gledate na ponovni brak vaših roditelja( oba ili jednog od) u poznijim godinama...


Imam prijateljicu koja živi sa majkom koja je udovica i uvek odbacuje i samu ideju da joj majka može naći nekog čoveka i ponovo udati ili prosto da živi sa njim...Po meni je to sebično...
šta vi kažete

:x Prepoznadoh u ovoj prici moju majku i mog ujaka, od pre nekih petnaestak godina...i stvarno je BEZOBRAZLUK zabranjivati roditeljima pravo na zivot, kad ostanu sami. Moj deda, njihov otac, ostao je udovac - i resio ponovo da se ozeni posle izvesnog vremena, ljudi, koje su mu scene priredjivali...na kraju je isterao svoje, pa su ga odvojili od te zene, pa je pobegao u svoj stan da bi imao mira i na kraju ga se docepala jedna od onih koje love stanove i penzionere i "smrsila mu konce"...A to se ne bi dogodilo da su lepo prihvatili tu prvu bakicu koja je zaista bila fina zena...Pri tome, moja majka je razvedena, vodi svoj zivot u koji mi ne pada na um da se mesam, moj otac je ponovno ozenjen i takodje ima svoj zivot... Moj ujak je udovac i ima vezu sa drugom zenom koju mu niko ne osporava - SVI ONI TO MOGU, ALI NJIHOV TATA NIJE SMEO, e to je LICEMERJE, po meni!!!
 
Mislim da, kod male dece, a i kod malo starije, reakcija dosta zavisi od načina na koji je ostalo bez drugog roditelja. Bilo koja ljubomora (iz teme, uzrok sebičnosti) uperena protiv roditeljevog novog partnera, zapravo je na neki način zaštita tog drugog roditelja, naročito ako su roditelji razvedeni.
Ako, recimo, dete nikada nije imalo drugog roditelja, verovatno bi se čak i obradovalo na takvu vest.
A što se mene tiče, suviše sam "matora" da bi me, uopšte, bilo briga da li će oni ostati zajedno. Jedino me je briga da budu živi, zdravi i, koliko je moguće, zadovoljni. Mnogo zavisi i od atmosfere u porodici.
 
Niko ne bi trebao stajati na putu nekom novom braku... pa naposletku i u drugi brak ce se uci iz ljubavi a ne iz nekog drugog razloga, a gde je ljubav tu je i ljubav prema deci, deci moze biti samo bolje ...
 
Evo i moji se "ovih dana" razvode posle 25 godina braka. Brak im propada godinama, ali tata (inace mi je ocuh, ali meni je vise od oca) je nasao drugu zenu i resili su definitivno da se rastanu. Meni je drago zbog toga, jer kad je nesto trulo nema mu pomoci. I drago mi je da ide kod druge zene nego da zivi sam, kao sto i mami zelim da vrlo brzo nadje nekog s kim ce podeliti "stare dane". Mislim da nije isto imati 20 i biti sam i imati 50 i biti sam. Kad ljudi ne mogu vise zajedno (ili onog drugog vise nema) treba da potraze nekog drugog s kim ce podeliti sve lepe i ruzne trenutke u zivotu. Pa dok traje...
 
Mama je ostala udovica 1992. Mlada, sama, sa dve ćerke i svekrvom. Gomila problema, a rešenja ni na primer. Ostala je sama i nikada se nije ponovo udala. To je bio njen izbor. Puno je radila i obe nas školovala, svekrvu je godinama lečila i negovala do zadnjeg dana. Znam da joj je bilo neopisivo teško i da bi joj bilo mnogo lakše da je imala nekog da sa njim podeli sve te probleme. Stekla sam utisak da nikada nije prebolela mog oca. Možda je prilike propuštala iz nekih samo njoj poznatih razloga. Mislim da je zaslužila nečiju ljubav ili bar neko nežno prijateljstvo. Ja bih bih presrećna kada bi joj se desilo.
 
Moji roditelji su razvedeni od `88. godine.
Otac se ponovo ozenio, a meni nije ni dao priliku da reagujem i razmisljam o tome. A kako sam to saznao i doziveo:
Bilo je leto `96. godine, kada me je pozvao da dodjem na Seosku slavu, sto sam prihvatio. Nisam ni slutio sta ce se desiti. Kada sam stigao, ispred kuce je bilo mnostvo ljudi, sa sve zivom muzikom. U svoj toj guzvi, niko nije ni primetio da sam stigao. Prvo me je spazila tetka i pozdravila se samnom. Potom me je odvela da oca. Izljubio sam se sa njim, predao poklone i cestitao slavu. A onda...on je privukao jednu, meni skroz nepoznatu zenu i rekao:"Ovo je Valerija, moja zena. Danas smo se uzeli!" :shock: :shock:
*ebote, pomislio sam u sebi!! A ja dosao na slavu!
Definitivno sam doziveo SOK! Nista drugo.
Nisam imao nikakav osecaj u sebi u tom trenutku. A nemam ga ni danas!
Nisam ja imao nista protiv toga, jer nisam ni ziveo sa njim od `88. Jedino, ovo mi nije bilo jasno:

Kako nije imao muda da mi kaze da se zeni?!

Elem, nikada ja nisam ni imao neki poseban kontakt sa njim. Retko sam ga vidjao. A sav kontakt je prestao u januaru `97. godine, kada sam ga video poslednji put na mojoj zakletvi. I, ne bih sada ulazio u to, tj. da objasnjavam kako i zasto, jer to nije tema, a razloga je milion.

A mama se nikada nije vise udavala. To je bio njen licni izbor i zelja.
E da...ima sada prijatelja. Dobar neki cova! :lol:
I, ne smeta mi. Sasvim mi je OK!

 
gigule:
Zanima me kao bi ste reagovali kada bi vam jedan od rotitelja rekao da želi ponovo da uđe u brak sa drugom ženom tj. muškarcem...bez obzira da li je taj roditelj ostao udovac/udovica ili se radi o roditeljima koji su razvedeni...
Mislim tu pre svega... kako gledate na ponovni brak vaših roditelja( oba ili jednog od) u poznijim godinama...


Imam prijateljicu koja živi sa majkom koja je udovica i uvek odbacuje i samu ideju da joj majka može naći nekog čoveka i ponovo udati ili prosto da živi sa njim...Po meni je to sebično...
šta vi kažete

Mozda treba sebi postaviti pitanje da li imamo pravo i ko nam ga to daje da se uplicemo u tudji zivot, pa makar to bio i zivot nasih roditelja. U trenutku kada mi zapocinjemo neku vezu ne dozvoljavamo istim tim roditeljima da uticu na nas, jer imamo pravo na svoj zivot. Odakle onda uopste takvo razmisljanje o reakciji na odluke o zivotu nasih roditelja. Nama ne treba njihov blagoslov, a njima je preko potreban nas. Da nije tu neko pobrkao loncice. I nadam se da ne smeta sto se tek sada ukljucujem. Iskren pozdrav svima.

30231_wallpaper280.jpg
 

Back
Top