O svakoj pojedinoj zemlji će ovisti da li će ona 2020. biti članica ili ne. Ima tu i drugih utjecaja i igrica, ali to nije prevladavajući faktor. Europska unija će postojati i vjerojatno će biti povezanija nego danas. Što se tiče Eurozone iz trenutačne perspektive se možda čini da neće opstati, a zapravo se radi o dvoje opcije, jedna je integracija za jedan korak unaprijed i to je ono prema čemu idu sadašnji prijedlozi. To znači da će se dio fiskalnog suvereniteta država prenijeti na Brisel i da će države članice odlučivati samostalno o potrošnji samo onih proračunskih sredstava koje same prikupe, dakle bez kredita. O potrošnji koja premašuje prihode proračuna bi se odlučivalo u Briselu čime bi se smanjila mogućnost neodgovornog rasta proračunskog deficita. Druga varijanta je raspad Eurozone u koji trenutačno ne vjerujem jer bi vjerojatno uzrokovao više štete od troškova sanacije sadašnjeg stanja.
