Kad nestane romantike...

Kad nestane romantike, kada se zivot svede na ustaljeni ritam, kada se grlite samo posle svadja, i kada su te svadje sve cesce i cesce...
Da li je to znak da nestaje i ljubav?
Da li je to samo faza i treba gurati dalje?

Romantika nije nestala,samo ste je negde zaturili
probaj da promenis ustaljeni ritam,unesi one male
paznje i neznosti koje ste zaboravili,verujem da ce ti
biti uzvraceno i da neces biti nesrecan..
 
Kad nestane romantike, kada se zivot svede na ustaljeni ritam, kada se grlite samo posle svadja, i kada su te svadje sve cesce i cesce...
Da li je to znak da nestaje i ljubav?
Da li je to samo faza i treba gurati dalje?

Ako takvo stanje stvari traje veci deo vase veze, ti cinis sve kako bi se ona dobro osecala a ne vidis (osecas) da ti je to uzvraceno,nema postovanja,medjusonbnog
razumevanja,uvazavanja… Jednostavno ako se lose osecas,pocinjes da sumnjas da je to prava osoba za tebe,napravi prvi korak organizuj jednu lepu romanticnu veceru
i tom prilikom razmenite iskustva,misljenja sta je do sada bilo dobro a sta ne, sta bi oboje trebalo da promenite kako bi sve bilo dobro kao na pocetku…
Ako i posle toga ne bude promene,moj ti je savet da potrazis osobu koju ces razumeti ( kao i ona tebe) jer zivot je jedan, nema reprizu, a vreme tako brzo prolazi….
 
Ako takvo stanje stvari traje veci deo vase veze, ti cinis sve kako bi se ona dobro osecala a ne vidis (osecas) da ti je to uzvraceno,nema postovanja,medjusonbnog
razumevanja,uvazavanja… Jednostavno ako se lose osecas,pocinjes da sumnjas da je to prava osoba za tebe,napravi prvi korak organizuj jednu lepu romanticnu veceru
i tom prilikom razmenite iskustva,misljenja sta je do sada bilo dobro a sta ne, sta bi oboje trebalo da promenite kako bi sve bilo dobro kao na pocetku…
Ako i posle toga ne bude promene,moj ti je savet da potrazis osobu koju ces razumeti ( kao i ona tebe) jer zivot je jedan, nema reprizu, a vreme tako brzo prolazi….

Upravo tako!:okok:
 
Kad nestane romantike, kada se zivot svede na ustaljeni ritam, kada se grlite samo posle svadja, i kada su te svadje sve cesce i cesce...
Da li je to znak da nestaje i ljubav?
Da li je to samo faza i treba gurati dalje?
Pokusacu da te uputim na razlikovanje odnosa,navescu ti primer,koji sam sacuvala i kome se vracam,kako bih i sebi pojasnila..
Osećanje ljubavi i osećanje zaljubljenosti se najviše međusobno
razlikuju po tome šta mi to u stvari volimo. U ljubavi volimo drugu
osobu onakvom kakva jeste u stvarnosti, kakvom je poznajemo, a
zaljubljujemo se u osobu koju ne poznajemo dovoljno, koju smo možda
prvi put videli.



Ali, iako ne poznajemo dovoljno osobu u koju smo se zaljubili, nikako
nije slučajno da smo baš nju izabrali. Zaljubljujemo se samo u one
ljude, muškarce i žene, koji u dovoljnoj meri sliče našoj predstavi o
idealnom ili pravom partneru.

Kada registrujemo da postoji dovoljno velika sličnost u nekim
aspektima, mi nesvesno počinjemo da verujemo da i u drugim aspektima
ta osoba odgovara onome što tražimo u ljubavi. Iz tog razloga kažemo
da je zaljubljenost zasnovana na nesvesnoj projekciji takve predstave
na drugu osobu,...
Posledica je da mi više ne vidimo drugoga onakvog kakav jeste u
stvarnosti, već ga idealizujući "vidimo" kako se potpuno uklapa u našu
predstavu o pravom partneru. Doživljavamo da smo pronašli upravo
onakvu osobu kakvu smo i tražili. Zato nam ta osoba postaje tako
dragocena i zato osećamo da ako nju izgubimo, da nikada više nećemo
moći pronaći nekoga ko će nam u tolikoj meri odgovarati. Zato se u
zaljubljenosti tako grčevito držimo osobe u koju smo se zaljubili.

Zaljubljivanje nije univerzalno osećanje: da bi neko uopšte mogao da
se zaljubi mora imati izgrađenu predstavu o pravom ili idealnom
partneru. Dobar način da se odredi sadržaj nečije predstave o pravom
partneru jeste da se taj neko priseti tri osobe u koje je bio
zaljubljen ili zaljubljena, a zatim da sebi postavi pitanje: Koje su
sve njihove zajedničke osobine? U onome što im je svima zajedničko
možemo nazreti nečiju predstavu o pravom partneru.

Nije slučajno zašto neko kod drugoga traži ili veoma ceni upravo neke
određene osobine. Sadržaj ove predstave puno govori o osobi koja je
ima. Iako ljudi traže i zaljubljuju se u veoma različite partnere,
uvek postoji sistem. Neko u partneru traži nekoga sa kim će ostvariti
isti takav odnos kakav je nekada imao, a neko traži odnos kojeg nikada
nije imao, o kojem je samo maštao.

Nekada se ljudi zaljubljuju u ono što bi želeli da budu, ali što misle
da nisu: mladić koji misli da nije lep zaljubljuje se u veoma lepe
devojke; devojku nižeg rasta privlače visoki i krupni muškarci.
Fascinacija pametnim ili duhovitim osobama može značiti da fascinirani
samom sebi ne pripisuje ove kvalitete.

Kada osvestimo i razumemo razloge zbog kojih se opredeljujemo za
određeni tip partnera, pravimo korak u emocionalnom sazrevanju. A
istraživanje razloga nas može voditi ka sasvim neočekivanom.


Izvor: MTS-Mondo....srecno !
 
Pokusacu da te uputim na razlikovanje odnosa,navescu ti primer,koji sam sacuvala i kome se vracam,kako bih i sebi pojasnila..
Osećanje ljubavi i osećanje zaljubljenosti se najviše međusobno
razlikuju po tome šta mi to u stvari volimo. U ljubavi volimo drugu
osobu onakvom kakva jeste u stvarnosti, kakvom je poznajemo, a
zaljubljujemo se u osobu koju ne poznajemo dovoljno, koju smo možda
prvi put videli.



Ali, iako ne poznajemo dovoljno osobu u koju smo se zaljubili, nikako
nije slučajno da smo baš nju izabrali. Zaljubljujemo se samo u one
ljude, muškarce i žene, koji u dovoljnoj meri sliče našoj predstavi o
idealnom ili pravom partneru.

Kada registrujemo da postoji dovoljno velika sličnost u nekim
aspektima, mi nesvesno počinjemo da verujemo da i u drugim aspektima
ta osoba odgovara onome što tražimo u ljubavi. Iz tog razloga kažemo
da je zaljubljenost zasnovana na nesvesnoj projekciji takve predstave
na drugu osobu,...
Posledica je da mi više ne vidimo drugoga onakvog kakav jeste u
stvarnosti, već ga idealizujući "vidimo" kako se potpuno uklapa u našu
predstavu o pravom partneru. Doživljavamo da smo pronašli upravo
onakvu osobu kakvu smo i tražili. Zato nam ta osoba postaje tako
dragocena i zato osećamo da ako nju izgubimo, da nikada više nećemo
moći pronaći nekoga ko će nam u tolikoj meri odgovarati. Zato se u
zaljubljenosti tako grčevito držimo osobe u koju smo se zaljubili.

Zaljubljivanje nije univerzalno osećanje: da bi neko uopšte mogao da
se zaljubi mora imati izgrađenu predstavu o pravom ili idealnom
partneru. Dobar način da se odredi sadržaj nečije predstave o pravom
partneru jeste da se taj neko priseti tri osobe u koje je bio
zaljubljen ili zaljubljena, a zatim da sebi postavi pitanje: Koje su
sve njihove zajedničke osobine? U onome što im je svima zajedničko
možemo nazreti nečiju predstavu o pravom partneru.

Nije slučajno zašto neko kod drugoga traži ili veoma ceni upravo neke
određene osobine. Sadržaj ove predstave puno govori o osobi koja je
ima. Iako ljudi traže i zaljubljuju se u veoma različite partnere,
uvek postoji sistem. Neko u partneru traži nekoga sa kim će ostvariti
isti takav odnos kakav je nekada imao, a neko traži odnos kojeg nikada
nije imao, o kojem je samo maštao.

Nekada se ljudi zaljubljuju u ono što bi želeli da budu, ali što misle
da nisu: mladić koji misli da nije lep zaljubljuje se u veoma lepe
devojke; devojku nižeg rasta privlače visoki i krupni muškarci.
Fascinacija pametnim ili duhovitim osobama može značiti da fascinirani
samom sebi ne pripisuje ove kvalitete.

Kada osvestimo i razumemo razloge zbog kojih se opredeljujemo za
određeni tip partnera, pravimo korak u emocionalnom sazrevanju. A
istraživanje razloga nas može voditi ka sasvim neočekivanom.


Izvor: MTS-Mondo....srecno !

Ima dosta istine u ovoj analizi...
 
Nije samo romantika nestala. Počela je da nestaje i ljubav.
Provalio sam joj šifre za mailove i fb. I svašta našao. Dopisuje se sa bivšim dečkom koji živi u drugom gradu. Dopisivanje se meri sa porno romanom.
Kako bi on njoj i kako bi ona njemu...Kako bi oboje voleli da su blize jedno drugom, valjda da urade sve sto pisu...
Onda nadjem prepisku sa nekim drugim likom. "Prijatelj" sa neke mreze. Njemu priča kako ne zna šta da radi. Kako je i njoj i njemu krivo što su se rastali, ali kako je ipak kasno za njih dvoje.
Puk'o sam. Oterao sam je od kuce.Klela se u naseg sina da me nije prevarila i da je to samo ventil.
Oterao sam je. Nisam mogao da je gledam. Zgadila mi se. Razočarala me. Izdala.
Imamo sina, 3,5 godine. Bio je kod moje majke tada. Jos je tamo.
Ona je otišla kod sestre i zeta. Bila je tamo nekoliko dana. Zvao sam je da razgovaramo i rešimo šta ćemo.Odbijala je da dodje jer je bila u teskom psihičkom stanju.
Nekoliko dana sam bio kao zombi. Nisam jeo, nisam spavao, nisam mogao da radim na poslu kako treba, nisam funkcionisao.
Dosla je na kraju. Ja sam za to vreme razabrao misli, sabrao se, konsolidovao. Shvatio da je volim, i da ne mogu bez nje i naseg sina.
Opet se zaklela da me nije prevarila i da nikad nece, kao sto sam joj i rekao pre 4 godine: " Ako nadješ nekog boljeg, idi, samo nemoj da me praviš na majmuna."
Zaklela se da me voli, da sam joj dovoljan.
Primio sam je nazad, vratila se. Dogovorili smo se da više nikad ne prolazimo isto, da više nikad ne pomenemo šta je bilo.
Oprostio sam joj.
Mislio sam da ću lako prevazići sve, da sam dovoljno jak i stabilan. Svašta sam preživeo, padao više puta, ali uvek opet ustao i gurao dalje.
Ovo me je poremetilo. Prezupčio sam a da nisam ni svestan koliko.
Ona kaže da sam je gušio, da sam bio naporan, da je to razlog. Istina je da umem da budem naporan, težak kao crna zemlja, ali ne mogu da shvatim to kao opravdanje.
Sumnjam. Da li me voli? Ili joj treba stabilnost braka i porodice? Da li i ona ne može bez mene ili se plaši šta će bez mene?
Kada pokušam da razgovaram, kaže mi da sam opet naporan. Ne želim da se vraćam na prošlo vreme, ali me muče mnoge stvari i pitanja?
Nikome nisam govorio o ovome i ne mogu. Ni porodici ni prijateljima. Šta će biti posle? Kako će je gledati i kako će gledati mene? Ne želim da se zna šta se desilo.
Ja se trzam na svaku telefonsku poruku ili kada joj stigne mail, jer dobija izveštaj na telefonu. Pitam ko piše? Kaže da opet isto radim. Da je gušim. Kune se da se ni sa kim više ne dopisuje. A ja brinem.
Ja sam samo povredjen i sada nepoverljiv. Pokušava da me razume. Želim da joj verujem. Oprostio sam, ali me misli more i vraćaju u blisku prošlost.
Rastrzan sam.
Kažem joj da ću se i ja promeniti, kada se i ona promeni. Njoj treba prostor, razumem to. Meni sada treba dokaz ljubavi, treba mi njena ljubav.
Kaže da razume, prvo se isplače i kaže da ne može ovako, da joj se ne vraća tamo gde je izgleda boli kao i mene.
A ja ne mogu da se otrgnem od crnih misli. Postao sam nesiguran u sebe, u momentu sam postao takav. Osećam se slabo, sada kada trebam da budem jak.
Volim je. Ne mogu bez nje i bez sina. Kaze da me voli i da ne može bez mene.
Žena mi je, majka moga sina.
A misli me more.
 
Nekako sam sve više stava da pogrešno poimamo romantiku. Nisu to samo šetnje po mjesečini, slatka šaputanja uz šum mora, svijeće, cvijeće itd.
Kad postoji ljubav, tu je bliskost koja je sama po sebi romantična. I dan nikad nije rutina. Čak i ono svakodnevno ispijanje kafe ima uvijek različitu nijansu romantike.
Ima takvih parova i takvih ljubavi i sam pogled na njih, meni je prava slika romantike.
Lijepe stvari su jednostavne i uvijek prisutne.
 

Back
Top