Čak 100.000 ljudi radi za džabe

gost 23146

Buduća legenda
Poruka
46.396
Novi Sad -- Jedan od najvećih problema s kojima se Srbija suočava je velika nezaposlenost, jer je brojka radno sposobnih bez posla, daleko iznad 700.000 ljudi.
Kada se tom broju dodaju i oni radnici koji rade, ali ne primaju platu, a njih je, po rečima predsednika Saveza samostalnih sindikata Srbije Ljubisava Orbovića oko 100.000, onda se razmere krize značajno povećavaju, jer je onda nekoliko stotina hiljada članova njihovih porodica bez primanja.Pored toga, sasvim je moguće da će, budući da potrošnja opada, da je proizvodnja sve manja, a da investicija gotovo da nema, broj nezaposlenih, ali i onih koji rade, a ne primaju zarade rasti i da će stanje biti i gore. To, naravno, negativno utiče na položaj radnika koji su, uplašeni da ne ostanu bez posla, spremni da rade i duže i za manje pare, ili da ih uopšte ne primaju, ili da rade nepreijavljeni, u crnoj ili sivoj zoni.

Po Orbovićevim rečima, položaj radnika u Srbiji je veoma loš, iako se, na osnovu postojećih zakona ne bi moglo tako reći.

"Ukoliko bi se na položaj radnika u Srbiji gledalo na osnovu zakona i kolektivnih ugovora, onda se može reći da su prava radnika dobra i da su oni zaštićeni. Naravno, situacija nije takva, a suština je da se postojeći zakoni ne poštuju, a mobing na radnom mestu je sve priustniji pa su, faktički, prava radnika u našoj zemlji, u odnosu na ona koja važe u Evropi, na veoma niskom nivou", kaže Orbović.

Predsednica Asocijacije slobodnih i nezavisnih sindikata Ranka Savić ukazuje da su radnici u Srbiji apsolutno obespravljeni, da ih mnogo radi, a ne prima zarade, a da veliku odgovornost za to snosi resorno ministartvo.

"Radnici u Srbiji nemaju nikava prava, u očajnoj su psihološkoj situaciji i ne bune se", kaže Ranka Savić i dodaje da "o tome svedoči i broj nezaposlenih u zemlji, ali i to što nikada nije bio veći broj izgubljnih radnih mesta nego u prethodnih nekoliko godina".

Oba predstavnika sindikata slažu se da je neophodno preduzeti mere koje će doprineti poboljašnju privredne situacije u zemlji, povećanju proizvodnje i boljem položaju radnika. Naravno, ne treba biti previše mudar i uvideti da se nešto mora brzo preduzeti, jer je stanje sve lošije, kao ni da ćeodugovlačenje u rešenju sadašnjih, već nagomilanih problema, dovesti do još gore situacije.
Nekoliko važnih meseci u ovoj godini već je izgubljeno, a kako stvari stoje, oni koji treba da stvaraju atmosferu u kojoj bi se stanje promenilo nabolje, za sada ne žure. Dok se važne odluke ne donesu, Srbija će, izvesno je, biti zemlja u kojoj se posao mnogo lakše gubi nego dobija/nalazi/zasluži, a takva situacija dodatno pogoršava položaj onih koji još rade. Jer kako drugačije objasniti da je puno radnika koji rade a ne primaju zarade i ćute, osim da strahuju da li će sutra imati posao i nadaju se da će, kad tad, poslodavci ipak platiti njihov rad.

http://www.b92.net/biz/vesti/srbija.php?yyyy=2012&mm=06&dd=07&nav_id=616619

Katastrofa! Tadić treba da napravi ludnice za 100 000 ljudi.:(
 
Tuga bozija.Narod ce se tesko iscupati iz ove bede jer su demokrate uvele onaj nacrnji americki divlji kapitalizam u nase drustvo ista situacija je i u Republici Srpskoj.Strasno.Ne znam sta uraditi.Globalno gospodari sveta oni pravi iz senke ogromne multinacionalne kompanije resile su da se ugledaju na kineski model kapitalizma,tako da nam se crno pise sem ukoliko opet ne izbije neki svetski rat.
 
Predsednica Asocijacije slobodnih i nezavisnih sindikata Ranka Savić ukazuje da su radnici u Srbiji apsolutno obespravljeni, da ih mnogo radi, a ne prima zarade, a da veliku odgovornost za to snosi resorno ministartvo.

Koliko je duboka rupa u kojoj se nalazi Srbija, možda najbolje govori gornja izjava predsednice nekakvih "sindikata" koja je za ovakvu obespravljenost radnika optužila resorno Ministrstvo na čijem je čelu, po mnogima, uljudan, fin i uvek dobronameran ministar Rasim Ljajić.
Populista koji obilazi porodice teškog socijalnog stanja, deli belu tehniku, a ne čini ništa da se sprovodi ionako loš zakon koji štiti radnike...

Licemerna Vlada licemeran i Ministar....
 
Све су то тековине транзиционе демократије које су на крилима НАТО бомбардера дошле у Србију да спроводе интересе страних банака и компанија
Није ни чудо што је ситуација таква када се министар рада и социјалне политике Расим Љајић више бави проблемом сарадње са Хашким трибуналом него проблемом незапослености и катастрофалног положаја радника који неретко прибегавају самокасапљењу не би ли скренули пажњу на свој положај и натерали надлежне институције и ресорног министра да се активније укључе у решавање њихових проблема.
 

Back
Top