Đaci oduševljeni: Promocija književnog prvenca profesorke iz "Jovine" gimanzije

stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

111111

Legenda
Banovan
Poruka
60.297
Promocija knjige “Sledeće nedelje” autorke Rime Janjušević održaće se u četvrtak od 19 sati u novootvorenoj knjižari “Serendipity” na Spensu. U pitnju je ljubavna priča ispričana na osnovu autobiografskih događaja - “ljubav između jedne nehrvatice i jednog nesrbina koja šarmanto-džibonijevski miluje pukotine jedne raspale zemlje, nekih okrnjenih prijateljstava, lažnih brakova, napuklih života, praznine koje su ostavile očinske ljubavi...”

Rima Janjušević je među omiljenim profesorkama novosadske gimnazije “Jovan Jovanović Zmaj” gde predaje Srpski jezik i književnost. Kako kaže, pozitivna reakcija njenih đaka nakon objavljivanja svog književnog prvenca je najviše zatekla i upravo oni će i govoriti na njenoj promociji.

- Reakcija mojih učenika, zapravo njena snaga i dubina me je zatekla, a ostajem zatečena samo ako reakcije nema. Ovako sam konačno shvatila pojam lančane reakcije jer ona još traje. Moji đaci su sa radošću, oduševljenjem, egzaltacijom... komentarisali moj kreativni iskorak još pre nego što su knjigu i pročitali. Sada stižu i reakcije posle čitanja knjige i one su mi jednako dragocene. Zato sam odlučila da na promociji mog književnog prvenca govore šesnaestogodišnjaci - kaže Janjušević.

Iako je poznato da književnost nije omiljeni predmet srednjoškolaca koji neretko sami priznaju da ne vole da čitaju ili da ne vide smisao u tome, profesorka Janjušević dodaje da se to odnosi na lektire, a da se zapravo radi o društvenom licemerju.

- Moji đaci nikada neće reći kako ne vole da čitaju, oni samo ne vole da čitaju lektiru. Bar tako kažu. Zabrinutost javnosti nad spoznajom da naša deca ne vole da čitaju ili ne čitaju dovoljno, doživljavam kao još jedan primer društvenog licemerja. Kao deca ne čitaju, ali zato njihovi roditelji gutaju literaturu i nije im jasno kako mladunčad nisu genetski nasledila tu čitalačku strast. Postoje podaci o tome, i oni sa svode na neke jednocifrene procente, da je oduvek bilo tako. Istina je da ljudi generalno malo čitaju - dodaje autorka.

Na pitanje zbog čega se odlučila da napiše knjigu i to zasnovanu na stvarnim događajima iz svog života, autorka šaljivo prepričava “da je dovoljno luda da piše o sebi”.

- Verujem kako su svi produkti literature u stvari fikcija. I dnevnici, i memoari, biografije, putopisi... Ne ograđujem se od biografskog iako su to svi radili, i veliki Puškin - kaže u Onjeginu: “Nisam toliko lud da pišem o sebi.” Eto, ja ispadoh luda ili još luđa nego što jesam. Ipak, nije mi tesko da priznam kako je vremensaka distanca, a ona nije zanemarljiva, od trenutka kada je knjiga nastala, napravila i distancu između mene i glavne junakinje. Verovatno zato mi je ona i draga i nekako slatka i blesava, kada joj nisam naročito naklonjena kažem i infantilana, u svojoj potrebi da shvati. Ona pokusava da shvati, na primer, šta je to što nas pojedinačno, idividualno, jedan na jedan privlači u odnosu prema Hrvatima. Svako od nas ima nekog svog Hrvata na kome baždari svoje najfinije instrumente za prihvatanje. Međutim, kada je reč o narodu kontekst prihvatanja se gubi, retki se izjašnjavaju, a šta misle oni koji ćute, verovatno je bolje da ne znamo - iskrena je Janjušević.

Knjigu “Sledeće nedelje” objavio je Studentski kulturni centar Novi Sad.

http://www.blic.rs/Vesti/Vojvodina/...zevnog-prvenca-profesorke-iz-Jovine-gimanzije


dokle više ova šund književnost i pseudoknjiževnici
 
Pa šta i ovde na forumu ima forumašica čiji su muževi Hrvati pa svojim muževima u krevetu predstavljaju Srbiju
što meni eto ne prija pa bih tražio da se razvedu ako stvarno onoliko vole Srbiju kao što pišu po forumu :ljutko:

To kao kad Zvezdaš uhavti Grobarku pa je snima dok je talambasa a onda fotke pošalje na Jug... :mrgreen:

RAZVEDI SE SESTRO PA DA PRIČAMO KAKO SRBIJA DA VASKRSNE! :rtfm:
 
Poslednja izmena:
Promocija knjige “Sledeće nedelje” autorke Rime Janjušević održaće se u četvrtak od 19 sati u novootvorenoj knjižari “Serendipity” na Spensu. U pitnju je ljubavna priča ispričana na osnovu autobiografskih događaja - “ljubav između jedne nehrvatice i jednog nesrbina koja šarmanto-džibonijevski miluje pukotine jedne raspale zemlje, nekih okrnjenih prijateljstava, lažnih brakova, napuklih života, praznine koje su ostavile očinske ljubavi...”

Rima Janjušević je među omiljenim profesorkama novosadske gimnazije “Jovan Jovanović Zmaj” gde predaje Srpski jezik i književnost. Kako kaže, pozitivna reakcija njenih đaka nakon objavljivanja svog književnog prvenca je najviše zatekla i upravo oni će i govoriti na njenoj promociji.

- Reakcija mojih učenika, zapravo njena snaga i dubina me je zatekla, a ostajem zatečena samo ako reakcije nema. Ovako sam konačno shvatila pojam lančane reakcije jer ona još traje. Moji đaci su sa radošću, oduševljenjem, egzaltacijom... komentarisali moj kreativni iskorak još pre nego što su knjigu i pročitali. Sada stižu i reakcije posle čitanja knjige i one su mi jednako dragocene. Zato sam odlučila da na promociji mog književnog prvenca govore šesnaestogodišnjaci - kaže Janjušević.

Iako je poznato da književnost nije omiljeni predmet srednjoškolaca koji neretko sami priznaju da ne vole da čitaju ili da ne vide smisao u tome, profesorka Janjušević dodaje da se to odnosi na lektire, a da se zapravo radi o društvenom licemerju.

- Moji đaci nikada neće reći kako ne vole da čitaju, oni samo ne vole da čitaju lektiru. Bar tako kažu. Zabrinutost javnosti nad spoznajom da naša deca ne vole da čitaju ili ne čitaju dovoljno, doživljavam kao još jedan primer društvenog licemerja. Kao deca ne čitaju, ali zato njihovi roditelji gutaju literaturu i nije im jasno kako mladunčad nisu genetski nasledila tu čitalačku strast. Postoje podaci o tome, i oni sa svode na neke jednocifrene procente, da je oduvek bilo tako. Istina je da ljudi generalno malo čitaju - dodaje autorka.

Na pitanje zbog čega se odlučila da napiše knjigu i to zasnovanu na stvarnim događajima iz svog života, autorka šaljivo prepričava “da je dovoljno luda da piše o sebi”.

- Verujem kako su svi produkti literature u stvari fikcija. I dnevnici, i memoari, biografije, putopisi... Ne ograđujem se od biografskog iako su to svi radili, i veliki Puškin - kaže u Onjeginu: “Nisam toliko lud da pišem o sebi.” Eto, ja ispadoh luda ili još luđa nego što jesam. Ipak, nije mi tesko da priznam kako je vremensaka distanca, a ona nije zanemarljiva, od trenutka kada je knjiga nastala, napravila i distancu između mene i glavne junakinje. Verovatno zato mi je ona i draga i nekako slatka i blesava, kada joj nisam naročito naklonjena kažem i infantilana, u svojoj potrebi da shvati. Ona pokusava da shvati, na primer, šta je to što nas pojedinačno, idividualno, jedan na jedan privlači u odnosu prema Hrvatima. Svako od nas ima nekog svog Hrvata na kome baždari svoje najfinije instrumente za prihvatanje. Međutim, kada je reč o narodu kontekst prihvatanja se gubi, retki se izjašnjavaju, a šta misle oni koji ćute, verovatno je bolje da ne znamo - iskrena je Janjušević.

Knjigu “Sledeće nedelje” objavio je Studentski kulturni centar Novi Sad.

http://www.blic.rs/Vesti/Vojvodina/...zevnog-prvenca-profesorke-iz-Jovine-gimanzije


dokle više ova šund književnost i pseudoknjiževnici
To i nije neka književnost ,skoro svaki profesor ili nastavnik koji je završio književnost u svojoj karijeri objavi neko pisanije ako nadje izdavača , dal roman ,ili zbirku pesama i sl. ,a u 90% slučajeva je to teško sranje koje niko osim dotičnih i njihovih rodjaka i prijatelja ni ne pročita .
 
Обратити пажњу на име.
А презиме...
Па можда је удато или је конвертитско.
Иначе сад нећу моћи да спавам јер сам до сада био оперисан од љубави према кроатима.

crnogorska posla .. :manikir:
 
Promocija knjige “Sledeće nedelje” autorke Rime Janjušević održaće se u četvrtak od 19 sati u novootvorenoj knjižari “Serendipity” na Spensu. U pitnju je ljubavna priča ispričana na osnovu autobiografskih događaja - “ljubav između jedne nehrvatice i jednog nesrbina koja šarmanto-džibonijevski miluje pukotine jedne raspale zemlje, nekih okrnjenih prijateljstava, lažnih brakova, napuklih života, praznine koje su ostavile očinske ljubavi...”

Rima Janjušević je među omiljenim profesorkama novosadske gimnazije “Jovan Jovanović Zmaj” gde predaje Srpski jezik i književnost. Kako kaže, pozitivna reakcija njenih đaka nakon objavljivanja svog književnog prvenca je najviše zatekla i upravo oni će i govoriti na njenoj promociji.

- Reakcija mojih učenika, zapravo njena snaga i dubina me je zatekla, a ostajem zatečena samo ako reakcije nema. Ovako sam konačno shvatila pojam lančane reakcije jer ona još traje. Moji đaci su sa radošću, oduševljenjem, egzaltacijom... komentarisali moj kreativni iskorak još pre nego što su knjigu i pročitali. Sada stižu i reakcije posle čitanja knjige i one su mi jednako dragocene. Zato sam odlučila da na promociji mog književnog prvenca govore šesnaestogodišnjaci - kaže Janjušević.

Iako je poznato da književnost nije omiljeni predmet srednjoškolaca koji neretko sami priznaju da ne vole da čitaju ili da ne vide smisao u tome, profesorka Janjušević dodaje da se to odnosi na lektire, a da se zapravo radi o društvenom licemerju.

- Moji đaci nikada neće reći kako ne vole da čitaju, oni samo ne vole da čitaju lektiru. Bar tako kažu. Zabrinutost javnosti nad spoznajom da naša deca ne vole da čitaju ili ne čitaju dovoljno, doživljavam kao još jedan primer društvenog licemerja. Kao deca ne čitaju, ali zato njihovi roditelji gutaju literaturu i nije im jasno kako mladunčad nisu genetski nasledila tu čitalačku strast. Postoje podaci o tome, i oni sa svode na neke jednocifrene procente, da je oduvek bilo tako. Istina je da ljudi generalno malo čitaju - dodaje autorka.

Na pitanje zbog čega se odlučila da napiše knjigu i to zasnovanu na stvarnim događajima iz svog života, autorka šaljivo prepričava “da je dovoljno luda da piše o sebi”.

- Verujem kako su svi produkti literature u stvari fikcija. I dnevnici, i memoari, biografije, putopisi... Ne ograđujem se od biografskog iako su to svi radili, i veliki Puškin - kaže u Onjeginu: “Nisam toliko lud da pišem o sebi.” Eto, ja ispadoh luda ili još luđa nego što jesam. Ipak, nije mi tesko da priznam kako je vremensaka distanca, a ona nije zanemarljiva, od trenutka kada je knjiga nastala, napravila i distancu između mene i glavne junakinje. Verovatno zato mi je ona i draga i nekako slatka i blesava, kada joj nisam naročito naklonjena kažem i infantilana, u svojoj potrebi da shvati. Ona pokusava da shvati, na primer, šta je to što nas pojedinačno, idividualno, jedan na jedan privlači u odnosu prema Hrvatima. Svako od nas ima nekog svog Hrvata na kome baždari svoje najfinije instrumente za prihvatanje. Međutim, kada je reč o narodu kontekst prihvatanja se gubi, retki se izjašnjavaju, a šta misle oni koji ćute, verovatno je bolje da ne znamo - iskrena je Janjušević.

Knjigu “Sledeće nedelje” objavio je Studentski kulturni centar Novi Sad.

http://www.blic.rs/Vesti/Vojvodina/...zevnog-prvenca-profesorke-iz-Jovine-gimanzije


dokle više ova šund književnost i pseudoknjiževnici

kako dokle? pa do Tokija...
 
Promocija knjige “Sledeće nedelje” autorke Rime Janjušević održaće se u četvrtak od 19 sati u novootvorenoj knjižari “Serendipity” na Spensu. U pitnju je ljubavna priča ispričana na osnovu autobiografskih događaja - “ljubav između jedne nehrvatice i jednog nesrbina koja šarmanto-džibonijevski miluje pukotine jedne raspale zemlje, nekih okrnjenih prijateljstava, lažnih brakova, napuklih života, praznine koje su ostavile očinske ljubavi...”

Rima Janjušević je među omiljenim profesorkama novosadske gimnazije “Jovan Jovanović Zmaj” gde predaje Srpski jezik i književnost. Kako kaže, pozitivna reakcija njenih đaka nakon objavljivanja svog književnog prvenca je najviše zatekla i upravo oni će i govoriti na njenoj promociji.

- Reakcija mojih učenika, zapravo njena snaga i dubina me je zatekla, a ostajem zatečena samo ako reakcije nema. Ovako sam konačno shvatila pojam lančane reakcije jer ona još traje. Moji đaci su sa radošću, oduševljenjem, egzaltacijom... komentarisali moj kreativni iskorak još pre nego što su knjigu i pročitali. Sada stižu i reakcije posle čitanja knjige i one su mi jednako dragocene. Zato sam odlučila da na promociji mog književnog prvenca govore šesnaestogodišnjaci - kaže Janjušević.

Iako je poznato da književnost nije omiljeni predmet srednjoškolaca koji neretko sami priznaju da ne vole da čitaju ili da ne vide smisao u tome, profesorka Janjušević dodaje da se to odnosi na lektire, a da se zapravo radi o društvenom licemerju.

- Moji đaci nikada neće reći kako ne vole da čitaju, oni samo ne vole da čitaju lektiru. Bar tako kažu. Zabrinutost javnosti nad spoznajom da naša deca ne vole da čitaju ili ne čitaju dovoljno, doživljavam kao još jedan primer društvenog licemerja. Kao deca ne čitaju, ali zato njihovi roditelji gutaju literaturu i nije im jasno kako mladunčad nisu genetski nasledila tu čitalačku strast. Postoje podaci o tome, i oni sa svode na neke jednocifrene procente, da je oduvek bilo tako. Istina je da ljudi generalno malo čitaju - dodaje autorka.

Na pitanje zbog čega se odlučila da napiše knjigu i to zasnovanu na stvarnim događajima iz svog života, autorka šaljivo prepričava “da je dovoljno luda da piše o sebi”.

- Verujem kako su svi produkti literature u stvari fikcija. I dnevnici, i memoari, biografije, putopisi... Ne ograđujem se od biografskog iako su to svi radili, i veliki Puškin - kaže u Onjeginu: “Nisam toliko lud da pišem o sebi.” Eto, ja ispadoh luda ili još luđa nego što jesam. Ipak, nije mi tesko da priznam kako je vremensaka distanca, a ona nije zanemarljiva, od trenutka kada je knjiga nastala, napravila i distancu između mene i glavne junakinje. Verovatno zato mi je ona i draga i nekako slatka i blesava, kada joj nisam naročito naklonjena kažem i infantilana, u svojoj potrebi da shvati. Ona pokusava da shvati, na primer, šta je to što nas pojedinačno, idividualno, jedan na jedan privlači u odnosu prema Hrvatima. Svako od nas ima nekog svog Hrvata na kome baždari svoje najfinije instrumente za prihvatanje. Međutim, kada je reč o narodu kontekst prihvatanja se gubi, retki se izjašnjavaju, a šta misle oni koji ćute, verovatno je bolje da ne znamo - iskrena je Janjušević.

Knjigu “Sledeće nedelje” objavio je Studentski kulturni centar Novi Sad.

http://www.blic.rs/Vesti/Vojvodina/...zevnog-prvenca-profesorke-iz-Jovine-gimanzije


dokle više ova šund književnost i pseudoknjiževnici
Gori su oni vec "etablirani" antisrbi i autosovinisti, pogledaj samo vecinu dobitnika NIN-ove nagrade i ostalih znacajnih knjizevnih nagrada poslednjih par decenija.
 
Ja sam napisao da je trebalo da promoviše mržnju.I to ne samo prema Hrvatima već prema svim drugim nacijama samo prema Rusima ne.Pošto su Rusi najbolji narod na svetu.A i pravoslavci su i ne graničimo se sa njima.Tako da ne bi bilo u redu da prema njima promoviše mržnju.Treba promovisati mržnju da živimo ovako lepo i napredno u mržnji još hiljadu godina.
Толеранција је слабост.
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top