Mudrost

Bez sumnje, istinska mudrost nije nešto apstraktno, već nešto posve intuitivno. Mudar čovek nije nužno onaj za koga nam se učini da većma mudro govori (možda samo tuđe pametarije, naučene i bezbroj puta ponavljane?) ili njegovi pokreti mudrošću odišu (oprez iz pukog straha, bez imalo životne kuraži, često zna da naliči mudrosti). Ovim ne kažem da takav po pravilu nije mudar. Ali, pravu mudrost je teško proceniti po njenim manifestacijama, moramo da je...jednostavno osetimo. Za takvo što, opet, potrebno je da mudrost nosimo u sebi, jer je inače nećemo ni kod drugog prepoznati.
Dva će ti čoveka govoriti štošta podjednako mudro. Jesu li obojica uistinu mudri ljudi? Jednog ćeš videti kako se već na prvom svom koraku sapliće i pada bezvoljan (ovaj sigurno nije!), dok će drugi s beskrajnim mirom na licu pokušati da preskoči kamen spoticanja, da ga ukloni s puta...pa, iako ne uspe i posrne, ostaće pribran, namah spreman da ustane i nastavi svoj put (ovaj bi mogao biti).
Mudrost je sveukupnost naše životne filosofije, način na koji je slika sveta predstavljena u našoj glavi. Ne da se, poput harizme, tako lako opisati.
 
divlja u srcu:
Za pocetak, mudar zna da nije mudar,zna da nije pametan, zna da nema dovoljno znanja. :)
Uh, jaka mu mudrost kad ne zna da jeste mudar!
Hm...sve mi ovo nekako ne štima.
Dobro, kažeš - mudar je. Zašto onda nema sposobnost da to i shvati!? Misliš, svestan je on sebe...samo to ne naziva istim imenom kao i ostali? Ne, on zna da nije mudar!? Ma, daj...ja ovo ništa ne razumem.
 
U redu...ali, mislim da ipak pomalo olaku uparujemo mudrost i pamet, mudrost i znanje. Jedno ne podrazumeva drugo. Nije to baš tako jednostavno.
Svo znanje ovog sveta i svu ljudsku pamet, čak i kad bismo mogli, da zberemo u jednom čoveku, ne bi ga učinilo mudracem. Mudrost nije u rečima i mislima u nečijoj glavi, niti pak u njegovoj veštini govora, opažanja ili sposobnosti poimanja čega. Mudrost je način na koji to znanje i tu pamet živimo, životno primenjujemo.
Možemo biti preobrazovani, prenačitani...preinteligentni, prepametni, a da opet ne mislimo niti delamo mudro.
 
Omen:
Bez sumnje, istinska mudrost nije nešto apstraktno, već nešto posve intuitivno. Mudar čovek nije nužno onaj za koga nam se učini da većma mudro govori (možda samo tuđe pametarije, naučene i bezbroj puta ponavljane?) ili njegovi pokreti mudrošću odišu (oprez iz pukog straha, bez imalo životne kuraži, često zna da naliči mudrosti). Ovim ne kažem da takav po pravilu nije mudar. Ali, pravu mudrost je teško proceniti po njenim manifestacijama, moramo da je...jednostavno osetimo. Za takvo što, opet, potrebno je da mudrost nosimo u sebi, jer je inače nećemo ni kod drugog prepoznati.
Dva će ti čoveka govoriti štošta podjednako mudro. Jesu li obojica uistinu mudri ljudi? Jednog ćeš videti kako se već na prvom svom koraku sapliće i pada bezvoljan (ovaj sigurno nije!), dok će drugi s beskrajnim mirom na licu pokušati da preskoči kamen spoticanja, da ga ukloni s puta...pa, iako ne uspe i posrne, ostaće pribran, namah spreman da ustane i nastavi svoj put (ovaj bi mogao biti).
Mudrost je sveukupnost naše životne filosofije, način na koji je slika sveta predstavljena u našoj glavi. Ne da se, poput harizme, tako lako opisati.

Lepo receno, u potpunosti se slazem 8)
 
Ma mi mudrog vidimo kao mudrog, pametnog ili sta god.
On sebe ne dozivljava tako. Niti razmislja o tome! :P
Onog casa kad kaze sebi "ja sam mudar", ode mudrost... :lol:


ps. sta mislite ko je mudriji: onaj koji je stekao mudrost iskustvom, uceci se na svojim greskama ili onaj koji je svojom mudroscu izbegao da pravi greske? :P
 
RASPRAVOM ZARADITI PRENOĆIŠTE

Ako pokrene i dobije raspravu o budizmu sa onima kod kojih je, svaki lutajući monah može ostati u zen hramu. Ako bude poražen, mora otići dalje.
U jednom hramu na sjeveru Japana boravila su zajedno dva brata monaha. Stariji je bio učen, a mlađi glup i imao je samo jedno oko.
Naiđe lutajući monah i zamoli ih za prenoćište, propisno ih pozvavši na raspravu o uzvišenom učenju. Tog je dana stariji brat bio umoran od napornog učenja, pa zatraži od mlađeg da ga zamjeni. “Idi i zahtevaj raspravu bez riječi., upozori ga.
Tako mladi monah i stranac odoše do svetištaa i sjedoše.
Ubrzo posle toga putnik ustade, ode do starijeg brata i reče mu: “Tvoj brat je sjajan momak. Porazio me je.”
“Prepričaj mi raspravu”, reče stariji brat.
“Pa”, objasni putnik, “prvo sam ja podigao jedan prst, predstavljajući Budu, prosvetljenog. Onda on podiže dva prsta, označavajući Budu i njegovo učenje. Ja podigoh tri prsta, predstavljajući Budu, njegovo učenje i njegove sljedbenike u skladnom suživotu. Zatim on zatrese stisnutom šakomom pred mojim licem, pokazujući da sve to potječe iz iste suštine. Tako me je pobjedio, i nemam pravo ostatiti ovde.” Tako reče I ode.

“Gdje je taj tip?”, zapita mlađi, dotrčavši do svog starijeg brata.“Shvatio sam da si ti pobjedio”
“Ništa ja nisam pobijedio. Isprebijaću ga.”
“Reci mi o čemu ste raspravljali” zapita stariji.
“Zašto ? Čim me je ugledao, podigao jedan prst, vređajući me da imam samo jedno oko. Kako je on stranac, pomislio sam da bih trebao biti uljudan, pa podigoh dva prsta, čestitajući mu što on ima oba oka. Onda je taj neotesani klipan podigo tri prsta, sugerirajući da nas dvojica imamo zajedno tri oka. Poludio sam i krenuo da ga udarim, ali on pobježe van i tako smo završili!”
 
divlja u srcu:
ps. sta mislite ko je mudriji: onaj koji je stekao mudrost iskustvom, uceci se na svojim greskama ili onaj koji je svojom mudroscu izbegao da pravi greske? :P
Hehe, zanimljivo... Mrtva trka.
Nije ni važno kako je došao do mudrosti, ako je došao do nje. Može se reći da se sve pre mudrosti briše, svaka greška koja se neće ponavljati svojevrsna je pobeda mudrosti nad neznanjem.
Ovaj koji je iskustvom došao do saznanja ima svoju prednost, jedan proživljeni život, za druge utisak iz prve ruke, ovaj drugi je, opet, dovoljno, pa, mudar, da te i takve greške uopšte ne pravi. Ali, svako ima svoj put ka "opamećivanju" (nazovimo to mudrošću).
Ako je preskočio da shvati jedno, shvatiće drugo na vreme, treće će proživeti, četvrto nikada neće ni shvatiti. Priča o nesavršenosti ljudskog bića. Dakle, mudar ne postoji, postoji samo mudriji.
I, šta onda raditi, praviti konkurs, anketu, ispit... :?
Zaista mudar čovek - onaj koji može mene da navede da ne ponavljam njegove greške. Neophodna su dva čoveka: Prvi koji je proživeo, pa se opametio, i drugi koji se opametio, jer je prvi proživeo...
Pa, bolje je pričati o tome ko je mudar, nego ko je mudriji... Odosmo, opet, u beskonačnost :lol:
:wink:
 
Mudrost je nesto sto se ili oseti ili ne.Ali da bi se osetila mudrost i prepoznala kod drugog i sami moramo biti mudri.
Ne-mudar covek gleda na mudrog sa podsmehom.Po meni,mudar covek je i skroman covek.
Kazu da tri puta vode do mudrosti-razmisljanje,vaspitanje i iskustvo.
Sama misao cini coveka mudrim.
 
Hektor:
Sta je za vas mudrost,koje su osobine mudrog coveka i kako steci mudrost ?

onaj koji ne srlja...pa vezhbom

shto uradi pravu stvar u pravo vreme

vezbom i disciplinom...i posmatranjem okoline..i svega..ali problem je u pogreshnim zakljuchcima

mslim kad posmatras pa zakljucis nesto a ne znas dovoljno pa pogresis.

ok mudar i kapira ne donosi povrsne zakljucke...


I IDE NA PREDAVANJA NA FAX hm. ne ide linijom manjeg otpora

kunoc

ali nekad i nije dobro biti mudar nego bolje biti glup. mudar mi je vezan za razum...ali mudar mozhe i da se zeza i zna kad da se zeza
a kad da se ne zeza

mudrog se pomalo plashe jer ih provali.
ali mozhda mudar suvishe misli pa ne uradi tu neku glupost koja ga tera dalje.

slavko je mudar.

ma ima veliko m.... JUUUUU
:roll:
 
divlja u srcu:
ps. sta mislite ko je mudriji: onaj koji je stekao mudrost iskustvom, uceci se na svojim greskama ili onaj koji je svojom mudroscu izbegao da pravi greske? :P
Ovo su dva mudraca u različitim vremenskim dimenzijama. Bespredmetno je gradirati njihovu mudrost (intimno mislim da je s mudrošću isto kao i s ljubavlju - ili voliš ili ne voliš, ne može se voleti malo niti mnogo..."mnogo voleti" je samo često korišćen lirski ukras, ne može se biti mudar malo, ponekad...).
Jedan je stekao mudrost iskustvom, učeći se na svojim (dozvolimo i tuđim) greškama...i tom svojom mudrošću će preduprediti buduće pogreške.
Drugi je svojom mudrošću, s kojom nije mogao biti rođen već ju je stekao iskustvom (baš kao i prvi), izbegao da pravi greške.
U čemu je razlika?

Možemo se samo zapitati ko je u nekoj konkretnoj životnoj situaciji postupio mudrije. Izvesna doza mudrosti u nekim našim postupcima ili promišljanjima nas, ipak, ne čini mudrima.

p.s. smesta da si se uozbiljila! :roll:
 
zainteresovana:
Umetnost (a možda se to odnosi i na sve ostalo :roll:) je u oku posmatrača.
Priča "Raspravom zaraditi prenoćište" je samo dobra ilustracija za nesavršenost ljudske komunikacije i neophodnost kombinovanja verbalne i neverbalne. Ne vidim dodirnu tačku i njenu uklopivost u filosofsku raspravu o mudrosti. Molim, ako si voljna (a zainteresovana jesi), da pojasniš...
Premda je razgovor o umetnosti na sasvim drugom mestu, kako već mudrost želiš da objasniš analogijom sa istom, moram da primetim da "Umetnost je u oku posmatrača" jednostavno ne pije vodu. To bi, nesumnjivo, značilo da je pitanje umetničkih vrednosti zapravo stvar ukusa!? Ako pođemo od toga da od publike zavisi da li je štogod umetnički vredno ili nije...dozvolićemo da čemu nedopustivo odreknemno estetski, umetnički značaj samo stoga što ga posmatra za umetnost slepo oko. To ne bi bilo mudro.
Pričajmo o mudrosti.
 
Lexa:
Hehe, zanimljivo... Mrtva trka.
Nije ni važno kako je došao do mudrosti, ako je došao do nje. Može se reći da se sve pre mudrosti briše, svaka greška koja se neće ponavljati svojevrsna je pobeda mudrosti nad neznanjem.
Ovaj koji je iskustvom došao do saznanja ima svoju prednost, jedan proživljeni život, za druge utisak iz prve ruke, ovaj drugi je, opet, dovoljno, pa, mudar, da te i takve greške uopšte ne pravi. Ali, svako ima svoj put ka "opamećivanju" (nazovimo to mudrošću).
Ako je preskočio da shvati jedno, shvatiće drugo na vreme, treće će proživeti, četvrto nikada neće ni shvatiti. Priča o nesavršenosti ljudskog bića. Dakle, mudar ne postoji, postoji samo mudriji.
I, šta onda raditi, praviti konkurs, anketu, ispit... :?
Zaista mudar čovek - onaj koji može mene da navede da ne ponavljam njegove greške. Neophodna su dva čoveka: Prvi koji je proživeo, pa se opametio, i drugi koji se opametio, jer je prvi proživeo...
Pa, bolje je pričati o tome ko je mudar, nego ko je mudriji... Odosmo, opet, u beskonačnost :lol:
:wink:
Lexa, mila moja, razmišljaš ali zbrdazdola i brzopleto donosiš zaključke. Istakla sam u tvom komentaru ono gde smatram da si na dobrom putu u poimanju mudrosti.
A to...da bi "zaista mudar čovek (bio) onaj koji može mene (tebe, ikoga) da navede da ne ponavljam njegove greške"!? hej, lagano, mudrac nije nadčovek...bar ne u tom smislu u kom mislim da ti želiš da ga predstaviš. Ko nas može, ukoliko smo nerazumni i usto (recimo) tvrdoglavi, navesti i/ili nagnati da ne činimo pogrešne korake? Niko, ali baš niko. Može nam predočiti da nešto previđamo, može nam dati dobar, mudar savet...ali mi sami moramo imati volje i sposobnosti da se od zloga izbavimo.
 
?:
Hektor:
Sta je za vas mudrost,koje su osobine mudrog coveka i kako steci mudrost ?
onaj koji ne srlja...pa vezhbom

shto uradi pravu stvar u pravo vreme

vezbom i disciplinom...i posmatranjem okoline..i svega..ali problem je u pogreshnim zakljuchcima
mslim kad posmatras pa zakljucis nesto a ne znas dovoljno pa pogresis.

ok mudar i kapira ne donosi povrsne zakljucke...

...ali mudar mozhe i da se zeza i zna kad da se zeza
a kad da se ne zeza

mudrog se pomalo plashe jer ih provali.
ali mozhda mudar suvishe misli pa ne uradi tu neku glupost koja ga tera dalje.
Impresivno!
Upravo to - mudar je onaj koji ne srlja.
Onaj koji je iskustvom, vežbom i disciplinom,...razvio svoje biće (opštu iliti racionalnu i emotivnu inteligenciju, kao i osećajnost i intuitivnost), dakle - opažljivost, logičko zaključivanje, sposobnost verbalnog izražavanja, snalažljivost, imaginativnost,...poniznost, iskrenost, fleksibilnost, trpeljivost,.....TAJ ima dar da dođe do pouzdanih rešenja, da misli i dela mudro, i da oseti kada je za šta valjan, pravi trenutak.

Dakako, odista mudar čovek neće dozvoliti da, u izvesnim situacijama koje su prevashodno stvar srca, previše mudruje.
Neumesno, neprimereno oštroumlje je ono od čega istinska mudrost ponajviše zazire.
 
Pošto je mudar i mudrost očigledno leksička kategorija bitno je:

-Ko izgovara reč, tj. ko postavlja mišljenje
...Ostalo su sve stavke Dimenzija filozofije....
Prvo uvodi ličnu referentnu (polaznu) tačku , a ostalo su metodi, ocenjivanje težine na osnovu ličnog iskustva, vreme i ostalo da ne navodim....

Uglavnom se traži gotova receptura, kao da je mudrost čokoladica koja se redom i na isti način otvara.....
 
Tuzni_patak:
Pošto je mudar i mudrost očigledno leksička kategorija bitno je:

-Ko izgovara reč, tj. ko postavlja mišljenje
...Ostalo su sve stavke Dimenzija filozofije....
Prvo uvodi ličnu referentnu (polaznu) tačku , a ostalo su metodi, ocenjivanje težine na osnovu ličnog iskustva, vreme i ostalo da ne navodim....

Uglavnom se traži gotova receptura, kao da je mudrost čokoladica koja se redom i na isti način otvara.....
Slažem se, suviše je opširna tema da bi bilo ko "poimao istinu mudrosti".
Ponekad se (ali samo deo) istine može otkriti iz gluposti.
 
Omen:
Lexa:
Zaista mudar čovek - onaj koji može mene da navede da ne ponavljam njegove greške. Neophodna su dva čoveka: Prvi koji je proživeo, pa se opametio, i drugi koji se opametio, jer je prvi proživeo... :wink:
Lexa, mila moja, razmišljaš ali zbrdazdola i brzopleto donosiš zaključke. Istakla sam u tvom komentaru ono gde smatram da si na dobrom putu u poimanju mudrosti.
A to...da bi "zaista mudar čovek (bio) onaj koji može mene (tebe, ikoga) da navede da ne ponavljam njegove greške"!? hej, lagano, mudrac nije nadčovek...bar ne u tom smislu u kom mislim da ti želiš da ga predstaviš. Ko nas može, ukoliko smo nerazumni i usto (recimo) tvrdoglavi, navesti i/ili nagnati da ne činimo pogrešne korake? Niko, ali baš niko. Može nam predočiti da nešto previđamo, može nam dati dobar, mudar savet...ali mi sami moramo imati volje i sposobnosti da se od zloga izbavimo.
Drugi deo priče govori o dva mudra čoveka. Ali, to je samo primer, i to glup.
A, što se tiče nadčoveka, da, mislim da je mudar čovek, zaista mudar, nadčovek. Zato sam i napisala da ne postoji mudar već samo mudriji.
I nad popom ima pop.
Mada, znam da se ovde ne takmičimo, ovo vreme je ugrozilo pojam mudrosti i njegov znazaj. Danas se mudrost meša sa SNALAŽLJIVOŠĆU ili pameću...
Sa druge strane, kada neko pomene mudraca odmah pomislimo na one Indijance iz američkih filmova, ili na Dalaj Lamu... :?
Kako zamišljate mudraca, DANAS?
 
a050.gif
 

Back
Top