love

ko bre osetio:mrgreen:danas je svima frka to kazu ili kazu ocekujuci reakciju..pokusaj manipulacije i kupovine emocija..u svakom slucaju se pre oseti nego kaze
 
Ја кажем кад осетим и не очекујем да одговор мора да буде аутоматски...
Не тактизирам с тим изјавама.

Исто тако, никад нисам казао ако нисам осећао...
 
Ја кажем кад осетим и не очекујем да одговор мора да буде аутоматски...
Не тактизирам с тим изјавама.

Исто тако, никад нисам казао ако нисам осећао...
Treba biti posten i prema sebi i prema drugima .
 
Па не знам.. Мсм сви ту падају у несвест, сви то увелико говоре, као све фино, ја то нити говорим, нити имам неку потребу да чујем..

a polako, reci ces i pozeleces da cujes, ima vremena...nece nikud zivot pobeci
 
a kad ste rekli "volim te"? odmah cim ste osetili ili ste sacekali da prodje vremena
:)

imo sam jednu baš bila naporna stim aj mi kaži aj mi kaži, el me voliš, el me voliš, kaži mi kaži mi...
ma idupičkumaterinu jeote...šta ti znače reči ako ih dela ne ispraćuju...
 
Ako hotju da ih ebem što pre... onda odmah kažem, ubeđujem i nagovaram :mrgreen:
...
Ne setjam se kada sam poslednji put to rekao, a sećam se kada je bilo prvi put,
onda kada sam to osetio.
 
a kad ste rekli "volim te"? odmah cim ste osetili ili ste sacekali da prodje vremena


:)

Ja sam to osećala, i posve nenadano iako nisam htela reći, u jednom razgovoru, mi se nenadano otelo...jer ja imala sam obicaj i veliku grešku, da na kraju razgovora ne kazem, sta trebala sam govoriti. Sta osecala sam , a cega sam se bojala izgovoriti. I zato sam govorila sve druge gluposti, tipa cujemo se, vazi, zdravo...a na kraju svakog poziva ja naprosto u sebi "vrištala" sam reči, da volim te do neba, da volim te do beskraja, volim naprosto najviše. Da ljubim, ljubim...i tada sam išla nešto od lekara, januar, zima, meni prsti mrznu, sećam se kao juče da bilo je, ja na ulici, i meni se nenadano otelo u sred rečenice kroz fonić: "Volim te" . Bila je gužva na ulici, mislim da nije me bio čuo...Bejah tako ponosna na sebe. Jer sma to izgovorila. Jer su mi te beskrajno lepe reči, sišle sa usana. Ja to znala sam od samog početka, ali nisam rekla. Nisam govorila. I kada više nisam mogla da govorim, ja i dalje sam osecala isto. Posve čisto. I u tome je moja vrednost bila. I veličina. I na to sam ponosna. Što sma to ipak bila rekla. Možda me nisu čuli bili, ali moje usne su to izrekle bile, i zbog toga sma srećna jako bila. Iako nisma stigla da pokazem do kraja. Do beskraja. Jer ja moje reči sam merila onome sta u duši stanovalo je. Jer i reči neizrečene , meni naprosto važne su bile. ♥
 

Back
Top