Misliš li da je ispravno detetu od godinu i šest meseci iz dana u dan mantrati o Bogu i religiji...
Odakle ti ideja da bih JA to smatrala ispravnim?
A kad smo kod "običnih" vrtića, obdaništa itd:
onog trenutka kada roditelj odluči da da dete na čuvanje nekom drugom (zbog zaposlenosti, socijalizacije deteta ...), mora biti svestan da će mu i ti drugi vaspitavati dete. Ma koliko mi kod kuće učili svoje dete na način koji smatramo ispravnim, ono primećuje, vidi, upija i ono što se događa van njegove kuće - od vaspitačica, kuvarica, servirki, ostale dece, u sredini u kojoj provodi dobar deo dana. Roditelj ne može uvek znati šta se dešava iza kulisa - kakve su vaspitačice, na koju nogu su ustale tog dana, jesu li njihove kvalifikacije validne po njegovom merilu validnosti. Deca su u tom uzrastu isuviše mala da bi odgovorila na sva roditeljska pitanja (šta se dešavalo u vrtiću, šta je ko rekao) a neretko i zaborave šta se zbivalo. Ali, upijaju.
U slučaju crkvenih jaslica, to ima dublju i složeniju podlogu: roditelj ŽELI, tj. svesno bira da mu dete bude u zajednici istih. I kako onda da govorimo, recimo, o zloupotrebi deteta kada takav roditelj iskreno misli da radi dobro i čini sve da svoje dete usmeri putem koji smatra jedinim pravim?
Iz MOG ugla - bilo kakvo versko mantranje malom detetu nije dobro.
Vernik će ti reći da je dobro. Neki vernici će pak tvrditi da to nije dobro i da se to ne radi u njihovoj sredini, ali će se zdušno boriti da dokažu kako je dobro dete od malena učiti veri. Pitanje je samo - KADA, u kom uzrastu, i KOLIKO.
Svi roditelji smatraju da su najbolji roditelji i da čine najbolje svom detetu.