Бајазит I, османски султан

Klaudije II Gotski

Primećen član
Poruka
704
Бајазит I (рођен 1354, умро 8. марта 1403) је био османски султан од 1389. до 1402. године. Пошто је преузео власт после погибије оца Мурата I у Косовској бици 1389, Бајазит је у току наредних година наставио са успешним ратним походима против хришћанских владара на Балкану и против других турских емира у Малој Азији. Натерао је на вазалну послушност српске великашке породице Лазаревића, Бранковића и Балшића, потукао крсташе 1396. код Никопоља и након тога довршио освајање Бугарске. Био је први османски владар који је опсео византијски Цариград, додуше неуспешно. Владавина му је окончана у бици код Ангоре 1402. када је поражен и заробљен у борби са татарским емиром Тамерланом. Умро је у заробљеништву 1403, а након његове смрти уследио је деценијски грађански рат између његових синова.

Даље читајте на сајту Историјска библиотека:

http://www.istorijskabiblioteka.com/art:bajazit-i
 
Прича о кавезу, као и о полуголој српској кнегињи која је служила Тимура, је чиста фикција из нешто каснијег периода.
"Према традицији коју су забележили познији аутори Садедин и Евлија Челебија, Тимур је једном приликом дочекао Бајазита као себи равног, одвео га у свој шатор и сео поред њега. Победник је тада упитао побеђеног шта би учинио да је исход битке био другачији. Охрабрен тоном разговора, Бајазит је одважно рекао Тимуру да би га, у случају да је овај допао заробљеништва, водао унаоколо у гвозденом кавезу. Тимур је тада наредио да се искује велики кавез у који је смештен Бајазит."
Садедин је иначе писао у другој половини 16. века, а Евлија Челебија у другој половини 17. века.

О Бајазитовој смрти постоји неколико верзија.
Византијски историчари 15. века познавали су две различите верзије: Дука је тврдио да се Бајазит отровао, док је Халкокондил записао да је султан умро од туге.
http://www.istorijskabiblioteka.com/art:bajazit-i

Прича о томе да је Бајазит убио Мурата помиње се у само једном једином извору, додуше блиском по времену настанка Косовској бици. То је биографија Кади Бурханедина, владара Сиваса, Бајазитовог великог ривала, који је на персијском 1397-1398. саставио Азис бин Ардешир. Извор се сматра неверодостојним, настао је у средини изразито нерасположеној према Бајазиту.
На наш језик је изводе превео Ф. Барјактаревић још 1925. (Податак сам нашао у књизи Петра Томца, Косовска битка, Београд 1968, стр. 32).
 
Poslednja izmena:
Прича о кавезу, као и о полуголој српској кнегињи која је служила Тимура, је чиста фикција из нешто каснијег периода.

О Бајазитовој смрти постоји неколико верзија.
Византијски историчари 15. века познавали су две различите верзије: Дука је тврдио да се Бајазит отровао, док је Халкокондил записао да је султан умро од туге.
http://www.istorijskabiblioteka.com/art:bajazit-i

Прича о томе да је Бајазит убио Мурата помиње се у само једном једином извору, додуше блиском по времену настанка Косовској бици. То је биографија Кади Бурханедина, владара Сиваса, Бајазитовог великог ривала, који је на персијском 1397-1398. саставио Азис бин Ардешир. Извор се сматра неверодостојним, настао је у средини изразито нерасположеној према Бајазиту.
На наш језик је изводе превео Ф. Барјактаревић још 1925. (Податак сам нашао у књизи Петра Томца, Косовска битка, Београд 1968, стр. 32).

Znači Moračanine nema razloga da se trudiš , sve je odgovoreno u postu iznad.
Treba dodati da je Bajazit ubio svoga brata Jakuba, samo nema razloga unositi emocije za događaje iz 1389 . . . .
 
Прича о кавезу, као и о полуголој српској кнегињи која је служила Тимура, је чиста фикција из нешто каснијег периода.
"Према традицији коју су забележили познији аутори Садедин и Евлија Челебија, Тимур је једном приликом дочекао Бајазита као себи равног, одвео га у свој шатор и сео поред њега. Победник је тада упитао побеђеног шта би учинио да је исход битке био другачији. Охрабрен тоном разговора, Бајазит је одважно рекао Тимуру да би га, у случају да је овај допао заробљеништва, водао унаоколо у гвозденом кавезу. Тимур је тада наредио да се искује велики кавез у који је смештен Бајазит."
Садедин је иначе писао у другој половини 16. века, а Евлија Челебија у другој половини 17. века.

.

Ovaj deo je dopisan pa sam propustio da komentarišem . Postoji tvrdnja da je legenda o kavezu nastala zbog grešaka u prevodu.
 
To sa kavezom nije uopšte sigurno a pogotovo nije sigurno da je ubio oca , odakle ti taj podatak za oca ? , daj izvore.
a

Nemam sigurnih izvora, kao što ih nema niko.
Ali govori mi logika.
Car Murat je sigurno bio dobro čuvan od hiljada svojih boraca i da kroz sve to prođu 3 konjanika i jedan od njih da u jeku borbe pregovara baš sa carem.
Ako je oko njega bilo na hiljade boraca, kako to da to ubistvo niko nije vidio (očevidci) pa da to opiše i ispriča.
Znači da je u šatoru kod cara bio Murat sa svojim sinovima, Bajazitom i Jakupom pa je Bajo iskoristio gužvu i oba likvidirao.
Zato je Bajazit prvi ispričao (izmislio) tek 10- tak godina kasnije, kako je jedan srpski vitez ubio cara a drugi niko ništa ni čuo ni vidio.
Pa zar je za to potrebno tražiti nešto drugo osim gole logike.
 
Poslednja izmena:
a

Nemam sigurnih izvora, kao što ih nema niko.
Ali govori mi logika.

Pazi ja ne tvrdim da nema logike i da je to nemoguće , samo logičko zaključivanje mora da se zasniva na validnim premisama . A da vidimo kakve su ovde premise ;

Car Murat je sigurno bio dobro čuvan od hiljada svojih boraca i da kroz sve to prođu 3 konjanika i jedan od njih da u jeku borbe pregovara baš sa carem.

Odkud ti podatak da je neko pregovarao sa carem ?

Ako je oko njega bilo na hiljade boraca, kako to da to ubistvo niko nije vidio (očevidci) pa da to opiše i ispriča.

Kako znaš da nisu ispričali ? Među tadašnjim Turcima je bilo baš puno pismenih pa sve što se ispriča odmah biva arhivirano :per:

Znači da je u šatoru kod cara bio Murat sa svojim sinovima, Bajazitom i Jakupom pa je Bajo iskoristio gužvu i oba likvidirao.

Da li su Jakub i Bajazit tokom bitke bili u šatoru sa Muratom ili ne to samo možemo pretpostavljati (da ne kažem nagađati). Znači kako znaš da su sva trojica bili u istom šatoru ?

Zato je Bajazit prvi ispričao (izmislio) tek 10- tak godina kasnije, kako je jedan srpski vitez ubio cara a drugi niko ništa ni čuo ni vidio.
Pa zar je za to potrebno tražiti nešto drugo osim gole logike.

Odkud ti podatak da je Bajazit prvi ispričao (izmislio) o događanima na Kosovu ?
 
Poslednja izmena:
"Бајазитово повлачење било је разумљиво ако се прихвати друга верзија догађаја позната из појединих османских извора по којој Јакуб Челебија није пратио оца у походу против Срба 1389. већ је током тог периода боравио у Анадолији. Јакуб, старији по годинама од Бајазита, наводно је у време Косовске битке регрутовао туркменске одреде у Малој Азији. Муратова изненадна смрт на бојном пољу у ствари је помогла Бајазиту као једином принцу из Османове династије присутном уз Мурата, да приграби престо током битке и да га тако прихвате и они елементи у војсци којима је Јакуб био ближи. Штавише, пошто је Бајазит почео да кује сребрни новац тек шест месеци после Косовске битке сасвим је могуће да је рат између Муратова два сина потрајао неколико месеци након султанове погибије"
http://www.istorijskabiblioteka.com/art:bajazit-i

Није извесно да је Јакуб пратио оца и брата до Косова 1389. године. Ако узмемо у обзир нумизматичке изворе тј чињеницу да је Бајазит почео да кује новац тек шест месеци после Муратове смрти може се допустити могућност да је између Муратових синова вођен краћи рат у коме је Бајазит изашао као победник.
 
Miloš Obilić istorijski nije postojao, on je izmišljen lik srpskog junaka koji, navodno, ubija sultana Murata. A istina je sasavim drugačija: sulatana Murata je ubio niko drugi nego rođeni sin Bajazit kako bi se domogao prijestola i zvanja sultana. Nije onda čudo, nego stvarnost koja odražava istinu, da sami srpski dokumenti, nastali odmah poslije bitke, ali i u narednim decenijama, uopšte ne pominju Miloša Obilića, kao što je istina da se Miloš Obilić, ni prije bitke, ni u jednom jedinom srpskom dokumentu ne pominje niti se vezuje za bilo koji kraj ondašnje Raške. Na primjer, tog srpskog viteza ne pominje ni „Pećki ljetopis“ nastao 1405.-e godine! Tek će ga, četrdeset godina nakon bitke(!) pomenuti Konstantin Filozof, ne pominjući mu ime! Ali sve do osamnaestog vijeka ni jedan jedini srpski dokument neće tretirati viteza Obilića koji je ubio Murata! Tek će se u poznatom Verković-Ostojićevom ljetopisu iz osamnaestog vijeka, Miloš Obilić pomenuti kao zet kneza Lazara, što je čita istorijska laž! Zar, da je to istina, ne bi ostalo svjedočenje o takvom Milošu Obiliću, kneževom zetu, u nekom od brojnih srpskih dokumenata iz vremena njegovog navodnog života? Bi, i te kako, ali ga nema! Zašto? Odgovor je jedan i jedini: Miloš Obilić nije postojao, ta činjenica gola je istorijska istina.

Obilić je u epske pjesme stigao zahvaljujući radu Bajazitove službe u samoj Turskoj, prije svega u Istanbulu, jer, naravno, trebalo je prikriti čin zločinačkog ubistva sopstvenog oca sultana Murata.Pazite, iz šesnaestog i sedamnaestog vijeka niđe ne postoji ni jedan jedini srpski dokument u kojem se pominju Miloš Obilić i njegov podvig!
Zašto je to tako, odgovor je već dat.
A Bajazit (munja)-maniti je završio u kavezu kao majmun.
 
Miloš Obilić istorijski nije postojao, on je izmišljen lik srpskog junaka koji, navodno, ubija sultana Murata. A istina je sasavim drugačija: sulatana Murata je ubio niko drugi nego rođeni sin Bajazit kako bi se domogao prijestola i zvanja sultana. Nije onda čudo, nego stvarnost koja odražava istinu, da sami srpski dokumenti, nastali odmah poslije bitke, ali i u narednim decenijama, uopšte ne pominju Miloša Obilića, kao što je istina da se Miloš Obilić, ni prije bitke, ni u jednom jedinom srpskom dokumentu ne pominje niti se vezuje za bilo koji kraj ondašnje Raške. Na primjer, tog srpskog viteza ne pominje ni „Pećki ljetopis“ nastao 1405.-e godine! Tek će ga, četrdeset godina nakon bitke(!) pomenuti Konstantin Filozof, ne pominjući mu ime! Ali sve do osamnaestog vijeka ni jedan jedini srpski dokument neće tretirati viteza Obilića koji je ubio Murata! Tek će se u poznatom Verković-Ostojićevom ljetopisu iz osamnaestog vijeka, Miloš Obilić pomenuti kao zet kneza Lazara, što je čita istorijska laž! Zar, da je to istina, ne bi ostalo svjedočenje o takvom Milošu Obiliću, kneževom zetu, u nekom od brojnih srpskih dokumenata iz vremena njegovog navodnog života? Bi, i te kako, ali ga nema! Zašto? Odgovor je jedan i jedini: Miloš Obilić nije postojao, ta činjenica gola je istorijska istina.

Obilić je u epske pjesme stigao zahvaljujući radu Bajazitove službe u samoj Turskoj, prije svega u Istanbulu, jer, naravno, trebalo je prikriti čin zločinačkog ubistva sopstvenog oca sultana Murata.Pazite, iz šesnaestog i sedamnaestog vijeka niđe ne postoji ni jedan jedini srpski dokument u kojem se pominju Miloš Obilić i njegov podvig!
Zašto je to tako, odgovor je već dat.
A Bajazit (munja)-maniti je završio u kavezu kao majmun.

Bajazit nije zavrsio u kavezu, Klaudije i krinka su ti vec napomenuli... Marie-Mathilde Alexandrescu Dersca je pisala o tome 1942. godine u knjizi La campagne de Timur en Anatolie (1402), imas poglavlje "La Cage du fer" (str. 120-122).
Postoji i odlican noviji rad Marcus Millwrighta i Evanthia Baboule, Bayezid's Cage: A Re-examination of a Venerable Academic Controversy, Journal of the Royal Asiatic Society, 21 (3), Cambridge University Press, 2011, pp. 239-260. Legenda o kavezu je nastala zbog gresaka u Vattierovom prevodu Ibn 'Arabshaha i radi se o dva bespotrebno umetnuta zareza.
 
Miloš Obilić istorijski nije postojao, on je izmišljen lik srpskog junaka koji, navodno, ubija sultana Murata. A istina je sasavim drugačija: sulatana Murata je ubio niko drugi nego rođeni sin Bajazit kako bi se domogao prijestola i zvanja sultana. Nije onda čudo, nego stvarnost koja odražava istinu, da sami srpski dokumenti, nastali odmah poslije bitke, ali i u narednim decenijama, uopšte ne pominju Miloša Obilića, kao što je istina da se Miloš Obilić, ni prije bitke, ni u jednom jedinom srpskom dokumentu ne pominje niti se vezuje za bilo koji kraj ondašnje Raške. Na primjer, tog srpskog viteza ne pominje ni „Pećki ljetopis“ nastao 1405.-e godine! Tek će ga, četrdeset godina nakon bitke(!) pomenuti Konstantin Filozof, ne pominjući mu ime! Ali sve do osamnaestog vijeka ni jedan jedini srpski dokument neće tretirati viteza Obilića koji je ubio Murata! Tek će se u poznatom Verković-Ostojićevom ljetopisu iz osamnaestog vijeka, Miloš Obilić pomenuti kao zet kneza Lazara, što je čita istorijska laž! Zar, da je to istina, ne bi ostalo svjedočenje o takvom Milošu Obiliću, kneževom zetu, u nekom od brojnih srpskih dokumenata iz vremena njegovog navodnog života? Bi, i te kako, ali ga nema! Zašto? Odgovor je jedan i jedini: Miloš Obilić nije postojao, ta činjenica gola je istorijska istina.

Obilić je u epske pjesme stigao zahvaljujući radu Bajazitove službe u samoj Turskoj, prije svega u Istanbulu, jer, naravno, trebalo je prikriti čin zločinačkog ubistva sopstvenog oca sultana Murata.Pazite, iz šesnaestog i sedamnaestog vijeka niđe ne postoji ni jedan jedini srpski dokument u kojem se pominju Miloš Obilić i njegov podvig!
Zašto je to tako, odgovor je već dat.
A Bajazit (munja)-maniti je završio u kavezu kao majmun.
Moračanine druže, prećeruješ kao i uvijek... preporučio bih ti knjige od Rada Mihiljčića bivšeg predsjednika akademije RS... ja sam ih čitao, čovjek je život posvetio tome i ipak sa 100%-tnom sigurnošću ne može reći da je Miloš Obilić (Kobilić, Kobilović, Kopilić...) izmišljena ličnost... a mnogi izvori kažu da je sultana Murata ubio srpski vitez, a nema nikakvih dokaza da ga je ubio Bajazit...
 
Miloš Obilić istorijski nije postojao, on je izmišljen lik srpskog junaka koji, navodno, ubija sultana Murata. A istina je sasavim drugačija: sulatana Murata je ubio niko drugi nego rođeni sin Bajazit kako bi se domogao prijestola i zvanja sultana. Nije onda čudo, nego stvarnost koja odražava istinu, da sami srpski dokumenti, nastali odmah poslije bitke, ali i u narednim decenijama, uopšte ne pominju Miloša Obilića, kao što je istina da se Miloš Obilić, ni prije bitke, ni u jednom jedinom srpskom dokumentu ne pominje niti se vezuje za bilo koji kraj ondašnje Raške. Na primjer, tog srpskog viteza ne pominje ni „Pećki ljetopis“ nastao 1405.-e godine! Tek će ga, četrdeset godina nakon bitke(!) pomenuti Konstantin Filozof, ne pominjući mu ime! Ali sve do osamnaestog vijeka ni jedan jedini srpski dokument neće tretirati viteza Obilića koji je ubio Murata! Tek će se u poznatom Verković-Ostojićevom ljetopisu iz osamnaestog vijeka, Miloš Obilić pomenuti kao zet kneza Lazara, što je čita istorijska laž! Zar, da je to istina, ne bi ostalo svjedočenje o takvom Milošu Obiliću, kneževom zetu, u nekom od brojnih srpskih dokumenata iz vremena njegovog navodnog života? Bi, i te kako, ali ga nema! Zašto? Odgovor je jedan i jedini: Miloš Obilić nije postojao, ta činjenica gola je istorijska istina.

Obilić je u epske pjesme stigao zahvaljujući radu Bajazitove službe u samoj Turskoj, prije svega u Istanbulu, jer, naravno, trebalo je prikriti čin zločinačkog ubistva sopstvenog oca sultana Murata.Pazite, iz šesnaestog i sedamnaestog vijeka niđe ne postoji ni jedan jedini srpski dokument u kojem se pominju Miloš Obilić i njegov podvig!
Zašto je to tako, odgovor je već dat.
A Bajazit (munja)-maniti je završio u kavezu kao majmun.

Zar ti taj tekst od političara Slavka Perovića koga si prilepio (sa njegovog bloga ; http://slavkoperovic.wordpress.com/2011/06/20/20-06-2001-g/) nije malo nelogičan ?

Političar Slavko Perović nije u pravu što se tiče tvrdnje o prvom pomenu Miloša Obilića (ili Kobilića) u XVIII veku kada su u pitanju srpski izvori ;

tomacprvopominjanjemobi.jpg

tomacprvopominjanjemobi.jpg

Petar Tomac, Kosovska bitka , (strane 170 -171), VIZ,Beograd 1968.
Kao što se iz ovoga može videti ime Miloša Kobilić ako ne računamo napomenu Konstantina Filozofa da se radi o blagodarnom vojniku (optuženog za neverstvo) prvi put se u srpskim izvorima pominje kod Konstantina Janičara (iz Ostrovice) krajem XV veka (nedugo zatim i kod dubrovačkog istoričara Crijeviča a u narednom periodu kod svih ostalih ) . Nekako u to vreme (približno isto vreme) Miloš Kobilić je prvi put pomenut i kod Grka i kod Turaka. Kod ovih zadnjih prvi je to učinio Ašik-paša (Ašikpašić) :

olesnickiaikapaiprvikor.jpg

Aleksej A. Olesnicki , Turski izvori o Kosovskom boju, (strana 78), Skoplje 1936.


Pre ovog pomena turski izvori ne beleže takvo ime tako da mi nije jasno na osnovu čega tj. kog izvora političar Slavko Perović tvrdi da je Bajazitova služba Obilića nametnula kao propagandnu kulisu . Isto je tako više nego nategnuta teza da je Murata ubio Bajazit . Već je ovde napisano da o tome postoji samo jedan neverodostojan izvor koji je odavno odbačen. Evo šta o tom izvoru kaže Tomac ;

tomacpersijskiizvoroubi.jpg

Petar Tomac, Kosovska bitka , (strana 175), VIZ,Beograd 1968.

Veoma je nezahvalno pisati o poreklu samog imena Miloša Obilića (Kobilića) kao ubice Murata . Ne treba isključiti mogućnost da je vinovnik Muratovog ubistva zaista imao takvo ili slično ime ali najverovatnije da je samo ime delo narodne tradicije . No da ne bih ja mudrovao prepustiću to Tomcu (obratiti pažnju na zadnju rečenicu ) ;

tomacprvopominjanjemobi.jpg

tomacprvopominjanjemobi.jpg

tomacprvopominjanjemobi.jpg

Petar Tomac, Kosovska bitka , (strane 187,188 i 189), VIZ,Beograd 1968.
 
Poslednja izmena:
A sta mislite za jednu neutralnu verziju o Muratovoj pogibiji. Da izostavimo Bajazita i Milosa. Jednostavno u jednom silovitom napadu Srbi prodrli do sultana i neki / za Turke/ nepoznati vitez ubija Murata. U protivnapadu turci pobiju taj odred pa ne ostade Srbina koji bi to dalje pricao a Turci nemaju pojma ko to bese.
Sramota je da neki nepoznati vitez rokne cara, to moze samo junak i tako se radja Milos. Posto je kod osmanlija bila cesta cistka pri preuzimanju prestola nastaje druga verzija o Bajazitu sto smatram isto realnom. Mozda je Munjeviti mislio da otac vec stariji i nesposoban / Nije isto biti u zizi bitke i imati preglednost ili iz satora davati naredjenja / Da bi izvojevao pobedu Bajazit mora imati potpunu komandu i ubija oca. Kao sto neko rece u predhodnim temama
Milos je dobro dosao i Turcima i nama.
 
Bajazit nije zavrsio u kavezu, Klaudije i krinka su ti vec napomenuli... Marie-Mathilde Alexandrescu Dersca je pisala o tome 1942. godine u knjizi La campagne de Timur en Anatolie (1402), imas poglavlje "La Cage du fer" (str. 120-122).
Postoji i odlican noviji rad Marcus Millwrighta i Evanthia Baboule, Bayezid's Cage: A Re-examination of a Venerable Academic Controversy, Journal of the Royal Asiatic Society, 21 (3), Cambridge University Press, 2011, pp. 239-260. Legenda o kavezu je nastala zbog gresaka u Vattierovom prevodu Ibn 'Arabshaha i radi se o dva bespotrebno umetnuta zareza.

Znao sam da ćeš se javiti :)

PS. pogledaj u dnevnom boravku, imaš poruku .

A sta mislite za jednu neutralnu verziju o Muratovoj pogibiji. Da izostavimo Bajazita i Milosa. Jednostavno u jednom silovitom napadu Srbi prodrli do sultana i neki / za Turke/ nepoznati vitez ubija Murata. U protivnapadu turci pobiju taj odred pa ne ostade Srbina koji bi to dalje pricao a Turci nemaju pojma ko to bese.
Sramota je da neki nepoznati vitez rokne cara, to moze samo junak i tako se radja Milos. Posto je kod osmanlija bila cesta cistka pri preuzimanju prestola nastaje druga verzija o Bajazitu sto smatram isto realnom. Mozda je Munjeviti mislio da otac vec stariji i nesposoban / Nije isto biti u zizi bitke i imati preglednost ili iz satora davati naredjenja / Da bi izvojevao pobedu Bajazit mora imati potpunu komandu i ubija oca. Kao sto neko rece u predhodnim temama
Milos je dobro dosao i Turcima i nama.

Verzija slična podvučenoj jeste moguća ali ništa više . Naime i prema Nešriju (a i pre njega još kod Urudža) u prvoj fazi bitke Srbi su odbacili tursko levo krilio i bar za trenutak ostavili nezaštićen turski levi bok centra (gde se nalazio Murat). Posle toga se po Nešriju desio protivudar Turaka . Odavde napuštamo izvore i ulazimo u hipotetičke vode. Ako bi pratili logiku podvučene verzije možemo pretpostaviti da je u momentu otkrivanja desnog boka centra, grupa srpskih ratnika prodrla do Murata i ubila ga a da su Turci u protivudaru (koji je usledio) posekli te Muratove ubice. Naravno Muratove ubice su mogle biti ubijene i pre opšteg turskog protivudara pogotovo što je pretpostavka da je taj protivudar krenuo sa turskog desnog krila a da su konjanici i janičari u centru krenuli kasnije. Pošto nemamo dovoljno verodostojnih podataka možemo samo da nagađamo. Evo kako tu ključnu scenu bitke objašnjava Tomac ;
tomacotkrivanjedesnogbo.jpg

tomacotkrivanjedesnogbo.jpg

tomacotkrivanjedesnogbo.jpg

Petar Tomac, Kosovska bitka , (strana 202,203,204), VIZ,Beograd 1968.

Možda smo se previše zadržali na Kosovskoj bitci , Bajazit I je u svom kratkom ali burnom životu imao još dogodovština.
 
Poslednja izmena:
Meni je ovo nelogično kako je napisao "tako se uvek radi" o zalamanju kad ih neko flank/obilazi kad se tako nikad ne radi :D Nego postoje uvek rezerve u pozadini koje popunjavaju mesto gde puca :D To može da se vidi na simulacijama ili uživo na eskperimentu ili čak policijske taktike za nerede ...

Centar je obično najjača pešadija i oni ako puknu puca sve, zato se oni ne diraju, več im flenkove/krila popunjavaju rezerve ... Takodje se nikad ne zakreću zbog morala. Oni jedino mogu da se organizovano povuku, ali to u ovom slučaju bi onda bilo zabeleženo da ne samo da su oterali krilo već i centar iza, a nije. Znači stiglo je pojačanje od iza...
 
Poslednja izmena:
Meni je ovo nelogično kako je napisao "tako se uvek radi" o zalamanju kad ih neko flank/obilazi kad se tako nikad ne radi :D Nego postoje uvek rezerve u pozadini koje popunjavaju mesto gde puca :D To može da se vidi na simulacijama ili uživo na eskperimentu ili čak policijske taktike za nerede ...

Centar je obično najjača pešadija i oni ako puknu puca sve, zato se oni ne diraju, več im flenkove/krila popunjavaju rezerve ... Takodje se nikad ne zakreću zbog morala. Oni jedino mogu da se organizovano povuku, ali to u ovom slučaju bi onda bilo zabeleženo da ne samo da su oterali krilo već i centar iza, a nije. Znači stiglo je pojačanje od iza...

Pa teško da mi možemo znati kako su popunili brešu koja se otkrila povlaćenjem turskog levog krila , to i Tomac kaže "Nemamo podatke o tome kako su Turci doskočili toj opasnosti". Može biti da su brešu popunili iz nekog pozadinskog reda ali se bojim da ne odemo previše u hipotetičke vode. Uglavnom, turski opšti protivnapad koji je krenuo sa desnog krila i zahvatio levo srpsko krilo i deo centra potpuno je ugrozio srpsku poziciju pa inicijativa koju je imala Brankovićeva desna strana ( krilo) nije mogla da se prebaci na centar (Lazarev). Nakon svega taj protivnapad odbacio je srpsko levo krilo (Vlatka Vukovića) a i Jakubovo levo krilo se povratilo vezujući za sebe srpsko Brankovićevo desno krilo koje onda nije moglo da pomogne ugroženom Lazarovom centru. Evo kako sve to Tomac objašnjava;

tomacotkrivanjedesnogbo.jpg

tomacotkrivanjedesnogbo.jpg

Petar Tomac, Kosovska bitka , (strana 204,206), VIZ,Beograd 1968.
 
Poslednja izmena:
Meni je ovo nelogično kako je napisao "tako se uvek radi" o zalamanju kad ih neko flank/obilazi kad se tako nikad ne radi :D Nego postoje uvek rezerve u pozadini koje popunjavaju mesto gde puca :D To može da se vidi na simulacijama ili uživo na eskperimentu ili čak policijske taktike za nerede ...

Centar je obično najjača pešadija i oni ako puknu puca sve, zato se oni ne diraju, več im flenkove/krila popunjavaju rezerve ... Takodje se nikad ne zakreću zbog morala. Oni jedino mogu da se organizovano povuku, ali to u ovom slučaju bi onda bilo zabeleženo da ne samo da su oterali krilo već i centar iza, a nije. Znači stiglo je pojačanje od iza...

To se odnosi na postavljanje prepreka. Tomac se poziva na Konstantina iz Ostrovice kada kaže da je turski centar obično bio fortifikovan.
 
Pa teško da mi možemo znati kako su popunili brešu koja se otkrila povlaćenjem turskog levog krila , to i Tomac kaže "Nemamo podatke o tome kako su Turci doskočili toj opasnosti". Može biti da su brešu popunili iz nekog pozadinskog reda ali se bojim da ne odemo previše u hipotetičke vode. Uglavnom, turski opšti protivnapad koji je krenuo sa desnog krila i zahvatio levo srpsko krilo i deo centra potpuno je ugrozio srpsku poziciju pa inicijativa koju je imala Brankovićeva desna strana ( krilo) nije mogla da se prebaci na centar (Lazarev). Nakon svega taj protivnapad odbacio je srpsko levo krilo (Vlatka Vukovića) a i Jakubovo levo krilo se povratilo vezujući za sebe srpsko Brankovićevo desno krilo koje onda nije moglo da pomogne ugroženom Lazarovom centru. Evo kako sve to Tomac objašnjava;

tomacotkrivanjedesnogbo.jpg

tomacotkrivanjedesnogbo.jpg

Petar Tomac, Kosovska bitka , (strana 204,206), VIZ,Beograd 1968.

Da, da , znači da su Turci potpuno razbili Srbima levo krilo, čim je njihovo desno pravilo haos nezadrživo sa centrom .... to jedino tako može. Inače vezano za ovo oko pojačanja, pa normalno je, to je svako imao oduvek u borbi rezervu koja stoji i uliće gde treba, pojačava ili prelazi u kontru. To je mislim, činjenica sigurno 100% .

Mada ovi su se borili i zadržali ih svaka im čast, kao lavovi ... Šteta što njihovi sunarodnici nisu mogli da im ostave ništa više nego jedan petorazredni televizijski film gde recituju kao opičeni umesto da pričaju normalno :D
 
Истине ради, Здравко Шотра је планирао рецитал у Сава центру са текстом драме Љубомира Симовића кад му наједанпут понуда мало пара да на брзину сними филм у оквиру прославе 600 година од Косовске битке. И тако и би...
 
Centar je obično najjača pešadija i oni ako puknu puca sve, zato se oni ne diraju, več im flenkove/krila popunjavaju rezerve ... Takodje se nikad ne zakreću zbog morala. Oni jedino mogu da se organizovano povuku, ali to u ovom slučaju bi onda bilo zabeleženo da ne samo da su oterali krilo već i centar iza, a nije. Znači stiglo je pojačanje od iza...

U vremenu koji pricamo Janicari su bili jedni od retkih pesadija u Evropi koji su mogli efektivno da ratuju protiv konjice.

Vecina evropskih kraljevstva jos uvek su isli na konjicu vlastele.
 
Kako to da se pominje Bajazit, a da se ne pomene ona:


Оливера Лазаревић (рођ. око 1373 - умрла после 1444. године [1]) била је најмлађа кћи кнеза Лазара Хребељановића и кнегиње Милице. У својој младости она је провела дванаест година (1390 — 1402) у харему османског султана Бајазита I, као залог миру између породице Лазаревића и Османског царства, a једно време и у заробљеништву монголског емира Тамерлана, као заточеница несрећних околности након Ангорске битке 1402. године.
 

Back
Top