- Poruka
- 7.211
Gledao sam po ko zna koji put jedan film sa Bruce Willis-om. Dva ganga trguju i bore se s vremena na vreme, a on radi malo za jedne a malo za druge. Okreni-obrni, za novac, pokokao je najviše članova i jednog i drugog ganga.
Uglavnom, kad su predstavnici obe bande dogovorili trgovinu drogom i našli se u pustinji, jedna banda je umesto droge napunila vreću brašnom, a druga banda je torbu umesto novcem napunila starim novinama. I kad su shvatili da su prevarili jedni druge, zapravo svi sve, izvadili su pištolje i puške i međusobno se poubijali. Ostao je živ samo lik koga tumači Bruce Willis. I on onda donosi racionalan zaključak: „Ovim momcima je bolje što su mrtvi; u stvari, bolje bi im bilo da nisu ni postojali.“ Hteo je reći da su uzalud živeli, jer za šta god da su živeli - poginuli su (tačnije pobili su se) zbog vreće brašna i torbe pune starih novina. Je6eš život koji se menja za torbu novina. Kakav apsurd.
Da prenesemo ovo na planetarni nivo. Ispada da se svi ljudi na svetu ubijaju, bukvalno, zbog vreće brašna i torbe pune starih novina. Ako već neće da pojedu jedni druge - zašto bi se poubijali? Mogu da razumem životinju (mesoždera) koja ubija da bi utolila glad ubijenom životinjom. Zašto bi čovek ubio čoveka ako ga neće pojesti? Zato što ga mrzi? Kakav apsurd. Slon može umreti od gladi pored mesa (ma i najboljeg pečenja na svetu), isto kao što i tigar može umreti od gladi pored pšenice (ili najboljeg hleba/kruha na svetu), jer to nije njihova hrana. Apsurd do apsurda na svakom koraku...
Setih se još jednog filma (i romana): „Knjiga o džungli“. Britanski oficir u Indiji, pripadnik nečasne razbojničke vojske koja je istrebila brojna plemena i narode na svim kontinentima, ne prezajući od najgorih zločina nad civilima, čiji su pravnici i sudije kasnije pripadnike najbolje i najčasnije vojske u istoriji osudili za najveći genocid, bez obzira što nisu obrisali nijedan narod sa lica zemlje, kao oni, pokazuje tarzanu svoje najnovije oružje, dizajnirano u Londonu, epicentru svetskog zla: koplje ima tri kraka, i pritiskom na jednu polugu na jednom njegovom delu sva tri kraka se otvaraju. Poenta? Koplje se zabija neprijatelju u trbuh (na engleskom se kaže stomak), pritisne se poluga, sva tri kraka se otvore i rašire, koplje se okrene u krug - i neprijatelju se izvade creva i sva utroba da bi umro u najgorim mukama. Tarzan, koga je britanski oficir nazvao životinjom, pitao ga je zašto bi to učinio? „Da bi ga pojeo?“ - „Ne“, odgovorio je oficir. „Zato što ga mrzim.“ I tarzan zaključuje: „Ne želim da budem čovek. Više volim da ostanem životinja.“
Uglavnom, kad su predstavnici obe bande dogovorili trgovinu drogom i našli se u pustinji, jedna banda je umesto droge napunila vreću brašnom, a druga banda je torbu umesto novcem napunila starim novinama. I kad su shvatili da su prevarili jedni druge, zapravo svi sve, izvadili su pištolje i puške i međusobno se poubijali. Ostao je živ samo lik koga tumači Bruce Willis. I on onda donosi racionalan zaključak: „Ovim momcima je bolje što su mrtvi; u stvari, bolje bi im bilo da nisu ni postojali.“ Hteo je reći da su uzalud živeli, jer za šta god da su živeli - poginuli su (tačnije pobili su se) zbog vreće brašna i torbe pune starih novina. Je6eš život koji se menja za torbu novina. Kakav apsurd.
Da prenesemo ovo na planetarni nivo. Ispada da se svi ljudi na svetu ubijaju, bukvalno, zbog vreće brašna i torbe pune starih novina. Ako već neće da pojedu jedni druge - zašto bi se poubijali? Mogu da razumem životinju (mesoždera) koja ubija da bi utolila glad ubijenom životinjom. Zašto bi čovek ubio čoveka ako ga neće pojesti? Zato što ga mrzi? Kakav apsurd. Slon može umreti od gladi pored mesa (ma i najboljeg pečenja na svetu), isto kao što i tigar može umreti od gladi pored pšenice (ili najboljeg hleba/kruha na svetu), jer to nije njihova hrana. Apsurd do apsurda na svakom koraku...
Setih se još jednog filma (i romana): „Knjiga o džungli“. Britanski oficir u Indiji, pripadnik nečasne razbojničke vojske koja je istrebila brojna plemena i narode na svim kontinentima, ne prezajući od najgorih zločina nad civilima, čiji su pravnici i sudije kasnije pripadnike najbolje i najčasnije vojske u istoriji osudili za najveći genocid, bez obzira što nisu obrisali nijedan narod sa lica zemlje, kao oni, pokazuje tarzanu svoje najnovije oružje, dizajnirano u Londonu, epicentru svetskog zla: koplje ima tri kraka, i pritiskom na jednu polugu na jednom njegovom delu sva tri kraka se otvaraju. Poenta? Koplje se zabija neprijatelju u trbuh (na engleskom se kaže stomak), pritisne se poluga, sva tri kraka se otvore i rašire, koplje se okrene u krug - i neprijatelju se izvade creva i sva utroba da bi umro u najgorim mukama. Tarzan, koga je britanski oficir nazvao životinjom, pitao ga je zašto bi to učinio? „Da bi ga pojeo?“ - „Ne“, odgovorio je oficir. „Zato što ga mrzim.“ I tarzan zaključuje: „Ne želim da budem čovek. Više volim da ostanem životinja.“