Oprpstiti uvredu?

ariela

Aktivan član
Poruka
1.483
Svakom coveku dodje "zuta minuta"...vise puta mi se desilo da sam nekog "nasla" bas kad je nervozan kad mu nesto nisu sto kaze nas narod "koze na broju"...pocne tako neki poviseni ton svadja ali posle nekog vrmena ja sam ta koja popusti i kaze: Ok znam da si malopre bio bila neraspolozena zaboravimo to i obicno se sve izgladi...medjutim uzasno sam tvrdoglava po pitanju popustanja kad su uvrede u pitanju...posle takvih reci koje mi povrede dusu ja vise sa tom osobom ne mogu da budem ok ne mogu ni u oci da je pogledam...jednostavno je pokopam i ne pomazu nikakva izvinjenja...Neko kaze da sam tvrdoglava da bi trebalo da popustim ali to osecanje je od mene jace i cini mi se da bi totalno izgubila samopostovanje ako bi presla preko svega...kako se nositi sa tim...ako je osoba koja vas je uvredila uvek tu kraj vas... vas prijatelj ...jednostavno vidjate je svaki dan i trenutno nema sanse da se to promeni...zid cutanja osoba kojoj je jezik duzi od pameti se oseca tuzno i jadno... vidm to ali ne mogu da popustim pa se i ja osecam grozno...:dash:
 
Svakom coveku dodje "zuta minuta"...vise puta mi se desilo da sam nekog "nasla" bas kad je nervozan kad mu nesto nisu sto kaze nas narod "koze na broju"...pocne tako neki poviseni ton svadja ali posle nekog vrmena ja sam ta koja popusti i kaze: Ok znam da si malopre bio bila neraspolozena zaboravimo to i obicno se sve izgladi...medjutim uzasno sam tvrdoglava po pitanju popustanja kad su uvrede u pitanju...posle takvih reci koje mi povrede dusu ja vise sa tom osobom ne mogu da budem ok ne mogu ni u oci da je pogledam...jednostavno je pokopam i ne pomazu nikakva izvinjenja...Neko kaze da sam tvrdoglava da bi trebalo da popustim ali to osecanje je od mene jace i cini mi se da bi totalno izgubila samopostovanje ako bi presla preko svega...kako se nositi sa tim...ako je osoba koja vas je uvredila uvek tu kraj vas... vas prijatelj ...jednostavno vidjate je svaki dan i trenutno nema sanse da se to promeni...zid cutanja osoba kojoj je jezik duzi od pameti se oseca tuzno i jadno... vidm to ali ne mogu da popustim pa se i ja osecam grozno...:dash:

veruj da ces naiebati ako oprastas i ako te neko opet i uvek uvredi i povredi na isti nacin i ne oseca grizu savesti..ne pokazuje kajanje i ponavlja isto..cak ne bi ni vredelo posle par puta da se promenis prema toj osobi i pokazes stav..vratis istom merom..nema sanse uvek ce znati slabu tacku i sujetno ce tu gadjati
 
Svakom coveku dodje "zuta minuta"...vise puta mi se desilo da sam nekog "nasla" bas kad je nervozan kad mu nesto nisu sto kaze nas narod "koze na broju"...pocne tako neki poviseni ton svadja ali posle nekog vrmena ja sam ta koja popusti i kaze: Ok znam da si malopre bio bila neraspolozena zaboravimo to i obicno se sve izgladi...medjutim uzasno sam tvrdoglava po pitanju popustanja kad su uvrede u pitanju...posle takvih reci koje mi povrede dusu ja vise sa tom osobom ne mogu da budem ok ne mogu ni u oci da je pogledam...jednostavno je pokopam i ne pomazu nikakva izvinjenja...Neko kaze da sam tvrdoglava da bi trebalo da popustim ali to osecanje je od mene jace i cini mi se da bi totalno izgubila samopostovanje ako bi presla preko svega...kako se nositi sa tim...ako je osoba koja vas je uvredila uvek tu kraj vas... vas prijatelj ...jednostavno vidjate je svaki dan i trenutno nema sanse da se to promeni...zid cutanja osoba kojoj je jezik duzi od pameti se oseca tuzno i jadno... vidm to ali ne mogu da popustim pa se i ja osecam grozno...:dash:

a shta je pitanje:think:
 
Svakom coveku dodje "zuta minuta"...vise puta mi se desilo da sam nekog "nasla" bas kad je nervozan kad mu nesto nisu sto kaze nas narod "koze na broju"...pocne tako neki poviseni ton svadja ali posle nekog vrmena ja sam ta koja popusti i kaze: Ok znam da si malopre bio bila neraspolozena zaboravimo to i obicno se sve izgladi...medjutim uzasno sam tvrdoglava po pitanju popustanja kad su uvrede u pitanju...posle takvih reci koje mi povrede dusu ja vise sa tom osobom ne mogu da budem ok ne mogu ni u oci da je pogledam...jednostavno je pokopam i ne pomazu nikakva izvinjenja...Neko kaze da sam tvrdoglava da bi trebalo da popustim ali to osecanje je od mene jace i cini mi se da bi totalno izgubila samopostovanje ako bi presla preko svega...kako se nositi sa tim...ako je osoba koja vas je uvredila uvek tu kraj vas... vas prijatelj ...jednostavno vidjate je svaki dan i trenutno nema sanse da se to promeni...zid cutanja osoba kojoj je jezik duzi od pameti se oseca tuzno i jadno... vidm to ali ne mogu da popustim pa se i ja osecam grozno...:dash:


...........
 
samo sam boldovao tvoje pitanje jer je neko pitao šta je pitanje

inače, kao i uvek, kida se tamo gde je najtanje.
tako i ti
ako već imaš strah od gubitka samopoštovanja, onda vidi šta ti je na toj vagi važnije: da budeš sama i samopoštovana ili sa prijateljima i osetljiva.
 
Svakom coveku dodje "zuta minuta"...vise puta mi se desilo da sam nekog "nasla" bas kad je nervozan kad mu nesto nisu sto kaze nas narod "koze na broju"...pocne tako neki poviseni ton svadja ali posle nekog vrmena ja sam ta koja popusti i kaze: Ok znam da si malopre bio bila neraspolozena zaboravimo to i obicno se sve izgladi...medjutim uzasno sam tvrdoglava po pitanju popustanja kad su uvrede u pitanju...posle takvih reci koje mi povrede dusu ja vise sa tom osobom ne mogu da budem ok ne mogu ni u oci da je pogledam...jednostavno je pokopam i ne pomazu nikakva izvinjenja...Neko kaze da sam tvrdoglava da bi trebalo da popustim ali to osecanje je od mene jace i cini mi se da bi totalno izgubila samopostovanje ako bi presla preko svega...kako se nositi sa tim...ako je osoba koja vas je uvredila uvek tu kraj vas... vas prijatelj ...jednostavno vidjate je svaki dan i trenutno nema sanse da se to promeni...zid cutanja osoba kojoj je jezik duzi od pameti se oseca tuzno i jadno... vidm to ali ne mogu da popustim pa se i ja osecam grozno...:dash:


Ako ti je osoba vazna onda oprostiti. Belezi uvredu u pesak a dobra dela u mermer(Benjamin Franklin) a ako ti osoba bas i nije vazna, oprosti opet jer kada se nekome sve oprosti, onda smo sa njime gotovi (rekao Sigmund Freud).

:) ... i ja sam u svakom pogledu za oprascanje - oprascanje je pozitivan potez, otkriva plemenitost!
 
Poslednja izmena:
hehe ja hocu ali oni ne zele..mazohisti su to..ne priznaju greske iako ih ponavljaju nonstop..oni trebaju naci prave reci i pokazati kajanje a ne vrteci isto u krug da im je zao i da nece vise uz jedva izvuceno izvinjenje..koje je obicno tralala izgovoreno reda radi
 
sve zavisi od pojedinca, i s jedne i s druge strane, imas ljudi koji mogu da istrpe te uvrede(najcesce oni koji svoje frustracije drze u sebi, sto i nije bas najbojlja opcija, kad se nagomila :mafijas:) dok drugi to drugacije resavaju, bitno je koliko poznajes drugu stranu, ako dopustis da se na tebi neko istresa non stop, predje im u naviku, i za najmanju sitnicu ce se izdr*avati na tebi, treba ih upozoriti na vreme, ono, enough is enough...a ako su to bas retke situacije, onda ebi ga, precutis(a i ne moras:rtfm:)
 
Ariela, ti moraš da razgraničiš neke stvari u sebi. Generalno, postoje dobri i loši ljudi. Postoje oni koji nas poštuju a postoje oni koji nas nikada nece ceniti, ma šta god im ti radila i popuštala. Partner koji te istinski voli, ceni poštuje i vrednuje, ti nikada neće izreći reči koje kasnije ni pas sa maslom ne bi pojeo.Isto je i sa prijateljima. Slazem se da svakom čoveku, dodje žuta minuta ali i tada pametni i razumni ljudi ne skaču u vatru i ne pričaju bujicu uvreda nakon kojih nema nazad. Jednostavno nema. Ne možeš da izvredjaš nekoga najstrašnije moguće, da ga pospeš jednostavno gov*ima i da posle kazes jaoOj izvini, nisam tako mislila, jer jesi brate mili tako mislila, da nisi , ne bi tako rekla. Razumem ja tebe, druga stvar je biti neUrozan/a pa u trenutku nešto bzv kazes, ali ako govorimo o onim klasičnim uvredama, kao što i tema kaze, onim najžešćim vredjanjima, tu oprosta nema. Jer ti time vredjaš i ponižavaš nečije biće, nečiju ličnost. Omalovažavaš i obezvredjuješ ono šta taj čovek ili žena istinski jeste. Druga stvar, svi mi imamo probleme ali nisi ti niciji otirac da se neko istresa na tebi, znaci i tebi kada nesto nije po ćefu, jer ti je komšija ili prodavačica nešto kriva pa da iskalis bes na neduznom coveku? Naravno da ne. Tu se generalno slažem sa tobom, oko uvreda. Ne pomaže nijedno izvinjenje i nikada ne bi ni pomoglo. Znam po sebi i ja. Jednostavno taj neko umire onda u tebi, kao osoba. Jer reči kosti nemaju ali kost lome, i to je živa istina. Neko može da odsmeje i da bude pljuni pa zalepi, ja ne mogu isto , kao ni ti, da se smejem, kada bih plakala od uzasa tog. Zbog toga mogu da razumem način tvog reagovanja. Negde uvrede više govore o ljudima što povredjuju nego o onome kome su upućene. Zaista. Nije to tvrdoglavost, to ej samo poštovanje, osećaj da ceniš i vrednuješ sebe. Da ne daš na sebe. Znači po takvim osobama ti si super ako predjes preko uvrede a ako se zauzmes za sebe ti si onda sta, po njiam tvrdoglava ? Svasta. Ako sama sebe ne ceniš, neće te ni drugi ceniti. A ljudi su veruj mi, kao ajkule, cim namirisu strah i da ne ceniš sebe, ima da te ugaze najstranije. Sto ne znaci da treba ici djonom na ljude, nikako da tebe neko ne bi dirao, ne to ni slucajno, samo jednostavno biti smirena i ok osoba. Ne mozes naravno odsmejati ali gledaj an te ljude kao na slabe ljude, jer vredjanje je odraz slabosti karaktera i nedoličnosti vaspitanja kucnog. Kao na labilne licnosti koje ne mogu da se iskontrolisu i savladaju svoj bes. A sto se tice te reči, da ne ozes da predjes preko toga i da sve bude i nadalje kao ok, to se slazem sa tobom...Kada covek izgubi i svoju reč i obraz, šta mu drugo preostaje? Ništa. Jer tada nula je. Šta god i koga imao, nema. Posedovao. Voleo. Tada sve...Dzaba je. Za neke reči ne postoji oproštaj. Nikada. ♥
 
Da, ovo zaboravih da napišem...Smatram da sve što se čoveku dešava i dogadja, čak i da te neko najstrašnije popljuje, uvredi, izbljuje ili pokuša da obezvredi uvredama, treba ostati postojana i smirena ličnost. Jednostavno u životu sve udarce podnositi dostojanstveno. Što ne znači i nije ekvivalent zavaravanju. Ne, ne to. Mislim da je to vrlo važno, primati dostojanstveno sve životne udarce. Dobro kazu, u dobru se ne uzvisi u zlu se ne ponizi. Jer krotost strpljenja ko je naučio, i moć trpljenja, taj je naučio zaista sa dosta stvari da se nosi u životu. A uvek će biti ljudi isfustriranih, nezadovoljnih i jednostavno lošeg uma, kojima ćeš smetati zbog ovoga ili onoga, slučajno ime se namestiti da iskale svoje frustracije zbog ovoga ili onoga , tvoje je da ne dozvoliš da ti to ikada pomeri veru u tebe, u ono šta jesi karakterom. Jer ne daj Boze radeci isto nekome, postaješ tada neko od njih, ako ne još i gori čovek spustajuci se na jedan nivo, koji je loš i ne priliči ljudima svetle duše . ♥
 
e jeste to su one narodne..ko tebe kamenom ti njega lebom..kako sejes tako zanjes..al nema vajde od toga prodje zivot ne sme se dozvoliti da te misevi naprave istim..oni na nas nivo ne mogu..a mi se mozemo sputiti i postaviti ih na mesto

Uf...Ne slažem se. Ajmo, ovako. Tebi nije ispod časti da se raspravljaš, nastavljaš sa primitivcima, nedokazanima, nevaspitanima i ljudima poganog jezika? Jer to je to, šta trebaš raditi u komunikaciji sa njima. Isterivati. Objasnjavati sve od Kulina bana. Meni jeste, majke mi mile. Znači, zaista tako mislim. Jer ne želim da ikome ko lupam prisustvuje takvom serijalu idiotizma, pomisli ko je u toj priči idoit a ko obrazovan i pametan čovek. Jer upravo ulazecu u nepotrebnu komunikaciju sa takvima, i dokazajući sta nikada ne možeš dokazati u odnosu sa takvima, ti si negde srozan od strane njih a ne onrnuto. Shvatas? Jednostavno, kada neko krene da prosipa kojekave koještarije, lepo odmahneš i ko veli ma samo ti pričaj. Čemu trošiti i rasipati energiju dragocenu na debilitete? :) Veruj mi, takvi da znaju svoje mesto, samim tim se ne bi na takav način ponašali a odraslog čoveka koji nema to neko poštovanje i mrvu onoga ste mu je i gde mesto, ne možeš nikako niti odučiti niti ga trebaš tome "(na)učiti" . ♥
 
Poslednja izmena:
Oprastanje treba da bude iz ljubavi, kao da se uvreda nikad nije ni desila, pa ko ume... Ne iz nekakvih obzira, zato sto moramo ili nemamo kud...
Prijatelju treba uvek oprostiti. Samo je caka u tome sto treba znati ko ti je prijatelj...
 
Oprastanje treba da bude iz ljubavi, kao da se uvreda nikad nije ni desila, pa ko ume... Ne iz nekakvih obzira, zato sto moramo ili nemamo kud...
Prijatelju treba uvek oprostiti. Samo je caka u tome sto treba znati ko ti je prijatelj...
prijatelji ne mogu da me uvrede,obzirni su i izmedju ostalog su mi zato prijatelji...ako se ipak desi neshto slichno brzo se odljutim,mada usput vratim loptu onako prijateljski...a ne prijatelji, pa zna se...kompletan arsenal je u upotrebi...:evil:
 
Uf...Ne slažem se. Ajmo, ovako. Tebi nije ispod časti da se raspravljaš, nastavljaš sa primitivcima, nedokazanima, nevaspitanima i ljudima poganog jezika? Jer to je to, šta trebaš raditi u komunikaciji sa njima. Isterivati. Objasnjavati sve od Kulina bana. Meni jeste, majke mi mile. Znači, zaista tako mislim. Jer ne želim da ikome ko lupam prisustvuje takvom serijalu idiotizma, pomisli ko je u toj priči idoit a ko obrazovan i pametan čovek. Jer upravo ulazecu u nepotrebnu komunikaciju sa takvima, i dokazajući sta nikada ne možeš dokazati u odnosu sa takvima, ti si negde srozan od strane njih a ne onrnuto. Shvatas? Jednostavno, kada neko krene da prosipa kojekave koještarije, lepo odmahneš i ko veli ma samo ti pričaj. Čemu trošiti i rasipati energiju dragocenu na debilitete? :) Veruj mi, takvi da znaju svoje mesto, samim tim se ne bi na takav način ponašali a odraslog čoveka koji nema to neko poštovanje i mrvu onoga ste mu je i gde mesto, ne možeš nikako niti odučiti niti ga trebaš tome "(na)učiti" . ♥

ok jasno ipak si ti zensko i trebas drzati do sebe..i da hoces opet ce se naci neka budala i ugroziti te na naki neverbalni nacin..ako muskarac ne pokaze stav i dopusti da ga misevi gaze nece stati..osetice nadmoc i napadace uvek..nema tu objasnjavanja samo dresiras nevaspitane sarkazmom i njihovim oruzjem
 
Kazu da je mnogo teze zaboraviti da si oprostio nego sam oprost...
inace...sta imam da prastam..ako je to vec neko uradio...uradio je to
zato sto je to hteo..zeleo..smisljao i imao potrebu da me svojom uvredom
povredi..ili ponizi..tako da je mnogo veca uvreda za mene ocekivati posle toga oprastanje...
 
Svakom coveku dodje "zuta minuta"...vise puta mi se desilo da sam nekog "nasla" bas kad je nervozan kad mu nesto nisu sto kaze nas narod "koze na broju"...pocne tako neki poviseni ton svadja ali posle nekog vrmena ja sam ta koja popusti i kaze: Ok znam da si malopre bio bila neraspolozena zaboravimo to i obicno se sve izgladi...medjutim uzasno sam tvrdoglava po pitanju popustanja kad su uvrede u pitanju...posle takvih reci koje mi povrede dusu ja vise sa tom osobom ne mogu da budem ok ne mogu ni u oci da je pogledam...jednostavno je pokopam i ne pomazu nikakva izvinjenja...Neko kaze da sam tvrdoglava da bi trebalo da popustim ali to osecanje je od mene jace i cini mi se da bi totalno izgubila samopostovanje ako bi presla preko svega...kako se nositi sa tim...ako je osoba koja vas je uvredila uvek tu kraj vas... vas prijatelj ...jednostavno vidjate je svaki dan i trenutno nema sanse da se to promeni...zid cutanja osoba kojoj je jezik duzi od pameti se oseca tuzno i jadno... vidm to ali ne mogu da popustim pa se i ja osecam grozno...:dash:
da li si ikada razmišljala o tome da ne prihvatiš uvredu?
jer uvreda je dobila na značenju onog trenutka kada si ti to izgovoreno vezala uz svoje "Ja".
bez obzira da li ćeš ti tu uvredu oprostiti ili nećeš, tvoje psihičko stanje se neće ni za dlaku izmeniti dokle god postoji vezanost za tu izgovorenu reč koju si oblikovala u uvredu.
svaka osuda, u isto vreme, bilo da je oproštaj ili ne, kreira konflikt u našem umu, a svaki konflikt dovodi do daljnjeg nereda.
jedini izlaz, da bi se nered doveo u red, je da prestane bilo kakvo vezivanje, odnosno, u ovom slučaju, da ne prihvatiš uvredu.
u tom slučaju uvreda će izgubiti na vrednosti i kod onog koji je uvredu izgovorio i kod onog kome je uvreda upućena.
tako bar ja radim. :whistling:
 
da li si ikada razmišljala o tome da ne prihvatiš uvredu?
jer uvreda je dobila na značenju onog trenutka kada si ti to izgovoreno vezala uz svoje "Ja".
bez obzira da li ćeš ti tu uvredu oprostiti ili nećeš, tvoje psihičko stanje se neće ni za dlaku izmeniti dokle god postoji vezanost za tu izgovorenu reč koju si oblikovala u uvredu.
svaka osuda, u isto vreme, bilo da je oproštaj ili ne, kreira konflikt u našem umu, a svaki konflikt dovodi do daljnjeg nereda.
jedini izlaz, da bi se nered doveo u red, je da prestane bilo kakvo vezivanje, odnosno, u ovom slučaju, da ne prihvatiš uvredu.
u tom slučaju uvreda će izgubiti na vrednosti i kod onog koji je uvredu izgovorio i kod onog kome je uvreda upućena.
tako bar ja radim. :whistling:

... ah to :whistling: pokazati se kao cooool, bas ne verujem da uspeva a i ne treba. Uvredjena osoba treba da pokaze gde su granice.
Ima razlicitih uvreda, onih od sitnijih gde je ok da se ignorise :brus: i onih drugih, veceg kalibra, koje mogu da odvedu i pred sud - tolerancija treba da ima granicu.
 
... ah to :whistling: pokazati se kao cooool, bas ne verujem da uspeva a i ne treba. Uvredjena osoba treba da pokaze gde su granice.
Ima razlicitih uvreda, onih od sitnijih gde je ok da se ignorise :brus: i onih drugih, veceg kalibra, koje mogu da odvedu i pred sud - tolerancija treba da ima granicu.

bojim se da nisi upotpunosti razumela šta sam hteo da kažem.
nije reč o ignorisanju kako ga mi obično shvaćamo već o svesnom uvidu u problem koji stvara vezivanje za reč koju doživljavamo kao uvredu.
 

Back
Top