ljudi su beznačajni i nevažni, kao bezbroj vrsta koje su postojale prije njih i koje će postojati poslije njih.
i posve je nevažno što si umišljaju i međusobno sugeriraju. oni su, bez iznimke, uvjetovani svijetom pojava,
a s vrlo rijetkim iznimkama reducirani na svijet riječi. ono, za što nemaju riječ, ne postoji, a ono, za što imaju riječ,
u najvećem dijelu također ne postoji, ili ne postoji tako, kako si oni to zamišljaju i mogu razumjeti.
riječi im samo služe za komunikaciju s pripadnicima svog legla,
takorekuč za internu komunikaciju u organizmu grupe jer bez nje, kao mravi, ne mogu opstati.
s riječima mogu se sporazumiti o zapažanjima bliskih pojava koje su relevantne za njihov tip organizma.
to ne utječe na veliku struju, koju (možda, nisam siguran) mogu slijediti ili odbaciti.
nije važno, oni na nju ne mogu utjecati.
svatko je samo iskrica u vječnom previranju - neizmjerno malena, neizmjerno beznačajna
ali neotuđiva, kao svaka najmanja čestica/trenutak svega toga (ako tako nešto uopće postoji),
što možemo samo slutiti
- ako baš hoćemo
. . .
...a hoćemo
(A ja mislio da je rešeno da Zemlja nije ravna ploča-na Krsti još nerešeno...
)
pa ta sila je i dobra i zla, a efikasna je sve dotle dok nije podeljena.
