Eto mislim sve sam u zivotu prosla nema iznenadjenja a iznenadila samu sebe shvatanjem da nesto nije u redu sa mnom...zasto? Eto recite mi vi sta je to u meni: Resim da odem od coveka koji je poceo da me smara...mislim 6 god veze...ne nije dosadan pa sad ja nesto kao trazim uzbudjenje...ne dobar je covek ali brate nesnosljiv vise u svojoj nesigurnosti...optuzuje me sve cesce da sam ga prevarila..a zna da to nije tacno...pricali smo milion puta o tome...rekla sam mu da ako smo to razjasnili vise ne pominje a on opet..prva svadja optuzbe...zaista smo imali divnu vezu al usao djavo u njega i ja vise ne znam kako cu...pokusavali su i drugi da s njm pricaju ali ne ide...osecam da mi je zdravlje ugrozeno sekirajuci se i pravdajuci se...hocu da odem ali ne znam kako...ima jedna crta u meni sto sazaljevam ljude i ne volim da pate...uvrtela sam sebi u glavu kao i on da ce propasti bez mene...znam da me nije prevario mnogo toga prosli smo zajedno....imali divne trenutke...sad samo lebdi neko nepoverenje koje ne znam kad se izgubilo...kako da odem ni meni nije lako poceti sad ispocetka...zivimo u divnom stanu koji smo zajedno opremili ulozili sve...zao mi da sve to rasturim a on je nedokazan...necu moci jos dugo ovako a cini mi se ako odem i kad ostanem u 4 zida jos vise cu da se zderem misleci da nisam ucinila sve kako bi spasla nasu vezu...to je ono sto mislim da mi fali..odlucnost...