Takmičarski duh

a karakter je materijalan..pfft..
iebote duh, karakter, svejedno

šta ljude nagoni da vaspitavaju svoju decu da uče bolje, da trče duže, skaču više, bolje, brže, najbrže, najviše ?

otkud potreba da se bude naj-naj?
da bi mu se svi divili?
da bi tako dobio "ljubaf", koju nema?

ili nešto treće..

postoji li neki "gen" koji je terao ljude da se usavršavaju kako bi i vrsta opstala, ili je neki lik svom sinu u pećini slučajno rekao "deder idi vidi šta je to napolju puklo i kakav je ono dim.."?
 
ja ne vaspitavam tako a drugi i njihovo vaspitanje me ne zanimaju

opet pitas isto... niko ne moze da dosegne nebo genijalnosti ako je nema rodjenjem u sebi, ma koliko radio. rad samo moze da tu klicu oslobodi.

ljubaF :lol: se od drugog bica ne dobija tekmicenjem vec prostom fizickom reakcijom oponenta npr. ako imas tuzan pogled ili ti iz gaca nesto viri ili umes da nasmejavas druge do padanja pod sto....

postoji gen i znam tacno kako se zove... ali necu da ti kazem.. zinat :rotf:
 
kakav poraz?

život se završava smrću, zatrpavanjem u zemlju
Zemlju će da proguta Andromeda i crna rupa..al smo "pobedili" ako preskočimo motku od 2 metra?

:lol:

delom je u pitanju reaktivno zadovoljstvo (iliti, da se izrazim kako dolikuje jednom forumasu - attention-whoring) jer se drugi pale na moc, narocito devojke, fizicku ili intelektualnu (mogo bih da bacim neki izgovor iz evolucione psihologije, al me mrzi)
pa je s tim zadovoljstvo u tome sto gledas (ili pak samo zamisljas lol) kako ti se drugi dive

a valjda to reaktivno zadovoljstvo (kao i svako drugo reaktivno, kontam) vodi da povisenog samopouzdanja
 
aj malo da damo ekvilibrijum...takmichenje je sjajana stvar...inache bi svi bili prosechni i umirali od dosade...ne bi bilo boljih i najboljih...a ni loshih i josh loshijih...ovako lepo ima svega u Rajskom vrtu:lol:
 
aj malo da damo ekvilibrijum...takmichenje je sjajana stvar...inache bi svi bili prosechni i umirali od dosade...ne bi bilo boljih i najboljih...a ni loshih i josh loshijih...ovako lepo ima svega u Rajskom vrtu:lol:

znas kako, po pitanju reaktivnog zadovoljstva sam paaaa skoro pa neutralan, ali ne moze se poreci da je ono unutrasnje zadovoljstvo zakon
e sad, ako je napredak povezan i sa unutrasnjim zadovoljstvom a ne samo sa reaktivnim (a jeste, znam licno) onda ce biti napretka svejedno te s tim i "boljih" i "losijih"
to po meni nije takmicarski duh

ali ono, ako ti je biti najbolji u necemu doslo samo zato sto ti je bitno da si najbolji (reaktivno zadovoljstvo) onda mi je to bezveze
al sta ces, ljudski mozak je izbagovan svim ti evolucijskim sranj ima
 
Šta je to?
Kako nastaje?
Čemu služi?
Kao prirodna selekcija, ostalo u ljudima...
Spretniji,brži, sposobniji su nosili više mesa u pećinu, imali bolje krzno za umotavanje, samim tim i šanse za reprodukciju su bile veće, kao i za opstanak potomstva.
Tako nešto je i danas slično.
Mada, navijam za to da čovek ostvaruje maksimum u okviru sopstvenih sposobnosti ( to je ono 90% rad, 10% talenat...Mada je neko zaboravio i faktor sreće da uračuna u ovaj reciprocitet :)
 
znas kako, po pitanju reaktivnog zadovoljstva sam paaaa skoro pa neutralan, ali ne moze se poreci da je ono unutrasnje zadovoljstvo zakon
e sad, ako je napredak povezan i sa unutrasnjim zadovoljstvom a ne samo sa reaktivnim (a jeste, znam licno) onda ce biti napretka svejedno te s tim i "boljih" i "losijih"
to po meni nije takmicarski duh

ali ono, ako ti je biti najbolji u necemu doslo samo zato sto ti je bitno da si najbolji (reaktivno zadovoljstvo) onda mi je to bezveze
al sta ces, ljudski mozak je izbagovan svim ti evolucijskim sranj ima
...unutrashnje zadovoljstvo dobijesh ako si po sopstvenoj proceni u nechemu uspeo.dakle vec stremish boljem jer prethodno nije bilo ok.chim idesh napred:)a kad uspesh a josh i okolina to vidi e onda ide ono bolji i loshiji...naravno ima hiljadu stvari koje chovek uradi tj. nadogradi se i nikad niko ne sazna za to osim njega samog a kroz lichno zadovoljstvo se ec uchini da je eto malo bolji nego shto je bio...dakleM takmichenje je bilo al sa samim sobom:lol:
 
kakav poraz?

život se završava smrću, zatrpavanjem u zemlju
Zemlju će da proguta Andromeda i crna rupa..al smo "pobedili" ako preskočimo motku od 2 metra?

kakav poraz..recimo u kartama..fudbalu..zmurke..od kad znam za sebe i neke takve bio sam im trn u oku i uvek su imali potrebu da se dokazu..jer dok su se slepali uz maminu suknju ja sam joj pozajmljivao novac da prehrani razmazene retarde..a onda dodje trenutak da pokazu svoju ''velicinu'' kad su sve vreme bili gubitnici pa zaradili prvi novac i pustili muda..kao da sve gubitke mogu naplatiti kurcenjem al vraga
 
...i danas kao i nekad u st.Rimu za zabavu mase...zar skoro ne gledasmo jedno takmichenje za moc...i u nedelju cemo uchestvovati masovno u takmichenju,a ulog niposhto nije mali shtavishe...biti li ne biti pitanje je sad...:lol:
Shvatila sam da je tema takmičarski duh, a ne bolesno podvaljivački ( to u nedelju,) msm, ja ne ne videh zdravog sportskog duha u megalomanskim potrebama ,,naših" političara.
I kao sad se inače, nešto femkate, nemate takmičarskog duha ni na jednom životnom, onda su vam izumrli instinkti.
 
...unutrashnje zadovoljstvo dobijesh ako si po sopstvenoj proceni u nechemu uspeo. dakle vec stremish boljem jer prethodno nije bilo ok.chim idesh napred:)a kad uspesh a josh i okolina to vidi e onda ide ono bolji i loshiji...naravno ima hiljadu stvari koje chovek uradi tj. nadogradi se i nikad niko ne sazna za to osim njega samog a kroz lichno zadovoljstvo se ec uchini da je eto malo bolji nego shto je bio...dakleM takmichenje je bilo al sa samim sobom:lol:

kad vozim bicikl i hocu da vozim sto brze cilj mi je da osetim brzinu zajedno sa svim onim fizioliskim procesom koji se odvija tokom takve radnje
e sad, tu se radja zelja za vecim unutrasnjim zadovoljstvom, tako da ako recimo trenutno vozim 25 km/h mogu sebi da postavim cilj od 30 ili 40 km/h, ne zato sto zelim da oborim neciji ili pak sopstveni rekord, vec zato sto zelim da osetim vecu brzinu, zato sto imam utisak da ce mi veca brzina doneti vece zadovoljstvo

to, iako moze da se svede na takmicenje sa samim sobom, ne opisuje "takmicarski duh" adekvatno, jer takmicarski duh cesto zahteva da se ignorise unutrasnje zadovoljstvo

naravno, takmicenje vodi do veceg napretka nego rekreacija, tu nema sta da se spori, ali sta je toliko bitan napredak sam po sebi, to ne razumem
 
kad vozim bicikl i hocu da vozim sto brze cilj mi je da osetim brzinu zajedno sa svim onim fizioliskim procesom koji se odvija tokom takve radnje
e sad, tu se radja zelja za vecim unutrasnjim zadovoljstvom, tako da ako recimo trenutno vozim 25 km/h mogu sebi da postavim cilj od 30 ili 40 km/h, ne zato sto zelim da oborim neciji ili pak sopstveni rekord, vec zato sto zelim da osetim vecu brzinu, zato sto imam utisak da ce mi veca brzina doneti vece zadovoljstvo

to, iako moze da se svede na takmicenje sa samim sobom, ne opisuje "takmicarski duh" adekvatno, jer takmicarski duh cesto zahteva da se ignorise unutrasnje zadovoljstvo

naravno, takmicenje vodi do veceg napretka nego rekreacija, tu nema sta da se spori, ali sta je toliko bitan napredak sam po sebi, to ne razumem
pa opet je takmichenje u pitanju sa samim sobom a nagrada je vece zadovoljstvo...msm svako ima razlichite motive,jednima je to slava,moch uspeh sam po sebi u nechemu,novac i ima puno toga...vec si ostvario napredak time shto si povecao brzinu znachi vishe i brze:lol:pa si onda napredovao jer si povecao paznju zato shto vozish brze...msm takmichenje samo po sebi vodi napretku kad pobedish...i jachanju samog sebe ako nisi...vishe srece sledeci put:lol:
 
Takmicarski duh je urodjeni instinkt. On je jadan od najvaznih za razvoj coveka i civilizacije. Da nemamo takmicarski duh civilizacija ne bi dogurala ovde gde je dogurala vec bi ostali na nivou pecinaca.

Taj takmicarski duh vec vidimo kod male dece koja se bore za paznju roditelj. Da zanemarimo sada sportska takmicenja. Ja mislim da se mi takmicimo jer smo na to prinudjeni, primorala nas je konkurencija. Takmicimo se da bi opstali i napredovali.

To se jos vidi u Biljnom svetu gde se biljke takmice medjusobno za resurse. To se vidi i u zivotinjskom svetu, zivotinje se takmice za hranu i za razmnozavanje.
Ali je taj takmicarski duh je u najvecem obliku kod ljudi.

Ljudska priroda je takva da jos od pecinskog doba, covek stremi za vaznoscu i moci jer zna da ta dva nose sa sobom ispunjenje svojih potreba u svakom aspektu.

Covek da bi se istakao od gomile (konkurencije) on mora da se borbeno takmici sa svojim suparnicima a ponekad i protiv samog sebe.
 

Back
Top