Utilitarizam

Utilitarizam (lat. utilitas = korist) je pravac u filosofiji morala, prema kome je osnovni cilj ljudskog života i kriterijum ponašanja – korist. Može biti individualni i socijalni (,,maksimalna sreća maksimalnog broja ljudi“). Najpoznatiji predtsavnici, u teoriji: Džeremi Bentam i Džon Stjuart Mil. Utilitarizam je podložan prigovorima, jer zanemaruje druge bitne motive moralnog postupanja.
Osnovne zamisli utilitarizma potiču već od Francisa Bekona. Sistematski su ih razradili prije svega Džeremi Bentam i Džon Stjuart Mil. Sa svojim empirijskim polazištem i svojom pragmatičkom postavkom utilitarizam je prije svega raširen u anglosaksonskom prostoru, ali i izvan ovog prostora ima mnoge privrženike. Utilitarizam je pozicija u etici prema kojoj su zapovjeđene one radnje koje u dato vrijeme obećavaju da će dovesti do najveće moguće koristi (ili najveće moguće sreće, najveće moguće ugodnosti) za najveći broj onih kojih se to tiče. Utilitarizam je time teološki, tj. ciljno usmjereni oblik etike. Utilitaritam je etička teorija koja smatra da je cilj moralnosti povećati ukupnu sreću u svijetu tj. promicati opšte dobro. Ova teorija je u sukobu sa tzv. deontološkom etikom koja smatra da se pri djelovanju uvijek trebamo držati pravila.
Prema utilitarizmu, ,,jedino što je po sebi dobro jeste sreća, sve ostalo dobro je samo u vjeri u kojoj vodi sreći“. Dakle, jedino što ima intrinizičnu vrijednost jeste sreća, ostale stvari mogu biti samo instrumentalno vrijedne i to u mjeri u kojoj dovode do sreće. ,,Jedino što je po sebi loše jeste bol ili patnja, sve ostalo loše je samo u mjeri u kojoj dovodi do boli ili patnje“. Stoga sva velika pitanja kao što su: Šta je dobro? , Šta trebam činiti? , Kako trebam živjeti? , Šta je smisao života? , Čemu trebam težiti? , za utilitariste imaju jednostavan i očit odgovor, to je Sreća! Sasvim je jasno u čemu se sastoji etički ispravno djelovanje: u maksimiziranju sreće. Utilitarizam je naprosto izraz nastojanja da ljudima bude bolje, da bolje žive i da budu srećni...

Frensis Bekon je jedan od najinteligentnijih ljudi koji su kročili ovom planetom.
Ali je i pokazatelj da veoma umni ljudi ne treba da se bave politikom jer njihov doprinos može u naukama i drugim oblastima biti veći.
Tek pred kraj života se bavio filozofijom...
Tada su nastale i prve utilitarne etičke ideje,ali i naučni metod logička indukcija. Zahvaljujući tom
logičkom metodu,nauke na ostrvu doživljavaju prosvat i pokreću prvu industrijsku revoluciju...
U ovim vremenima,takođe bi valjao mislilac tog kalibra da pokrene novo doba...

e da, kad bi ljudi znali šta su sve englezi izmislili, u dupe bi ih ljubili

ranjeni Zoro:

e da, kad bi ljudi znali šta su sve englezi izmislili, u dupe bi ih ljubili

Kliknite za proširenje...

Perkinsi stari 200 godina koji rade na petroleum-još uvek drng,drng...Švabe tog vremena kao Japanci Amere-
sve skinuli...

ma ajde perkinsi i mašine bre, al - konac bre, konac

Slazem se sa tobom Fisherman1, Frensis bekon jeste bio ne toliko, ali ipak malo ,,opasan lik". On je vrlo bitan za empirizam. ustanovio je osnovno načelo empirizma... pa onda ono ,,znanje je moc" I naravno da se oslonimo na Bentama, kada je u pitanju utilitarizam..... drago mi je da se bilo ko ukljucuje, hvalaaaa......

Džeremi Bentam je bio engleski filozof prava, otac utilitarizma. On je bio uvjeren da je moguće izmjeriti i izračunati količinu sreće do koje neki postupak dovodi. Za Bentama, sreća nije neki subjekt, koji će zauvjek izbjegavati egzaktni i znavstveni pristup, već potpuno objektivna činjenica u svijetu kojem se može i mora kvantitativno zahvatiti. Stoga je i dao tačnu uputu za mjerenje sreće, to je poznati utilitaristički račun sreće. Budući da utilitarizam dobro izjednačava sa srećom, a ispravno s onim što uvećava sreću, račun sreće predstavlja uputu za mjerenje i računanje etičke ispravnosti postupka. Stoga kada procjenjujemo koliko će sreće proizvesti neki postupak, moramo uzeti u obzir sledeće elemente ili dimenzije: intezitet, trajanje, izvjesnost ili neizvjesnost, bliskost ili udaljenost, plodnost, čistoća opseg. Intezitet sreće je naprosto jakost ili sanga sreće: postupak koji dovede do dvostruko jačeg osjećaja sreće dvostruko je bolji postupak. Trajanje sreće: postupak koji proizvede pet sati sreće, pet je puta bolji od postupka koji proizvede jedan sat sreće. Izvjesnost ili neizvjesnost da će postupak doista dovesti do sreće: postupak koji s vjerovatnošću od 50 % dovodi do neke količine sreće dvostruko je bolji od postupka koji dovodi do iste količine sreće s vjerovatnošću od 25 %. Bliskost ili udaljenost u vremenu: bolji je postupak koji brže dovodi do sreće, što prije dovede do sreće to je bolji. Plodnost je vjerovatnost da će neki postupak u više navrata dovesti do sreće: postupak za koga je vjerovatnije da će ponovo dovesti do sreće, bolji je od postupka za kojeg je to manje vjerovatno, što će više puta dovesti do sreće to je bolji. Čistoća je mjera sreće i boli do kojeg dovodi neki postupak: od dva postupka koji dovode do jednake količine sreće bolji je onaj koji uz to dovodi do manje količine boli, što je sreća do koje dovodi čišća to je postupak bolji. Opseg je broj ljudi na koje se održava neki postupak: postupak koji usreći sto ljudi, sto je puta bolji od postupka koji usreći jednog čovjeka.....

Postoje različiti nivoi sreće i zadovoljstva kao i različiti nivoi i vrste nesrećnosti i bola.
Čak se i ne mogu kategorizovati bez poravnavanja koje uopštavanje i generalizovanje čini.
Mislim da je ovo bolje proučavati psihološki jer sociološki imamo samo spoljašnji pristup dok nam je radi
razumevanja potreban i unutrašnji koji prethodi pojavi...Čak ne bih rekao "uzrokuje"već po algoritmu
društvenog obrasca i obrasca superega...
Mogu i ponoviti da je utilitarni ugao posmatranja samo jedan od mogućih rakursa...
Jer smo pred ozbiljnim raskršćima do kojih uskoro treba da stignemo odgovarajući na mnoštvo pitanja:Šta ako...?

Ma uvijek postoje razlicita gledista na ovaj ili bilo koji pravac, bilo filozofska, socioloska ili psiholoska. Sada malo ko se upusta u tako dublje razmatranje same srece, pitanje kako doci do te srece. Odlutah malo i od teme ***....

da.
znaci, selo "utvrdi" da je neka zena vestica.
sudija zna da nije, jer vestice ne postoje
ako spali zenu, usrecice ce sto ljudi, celo selo, i sebe, jer ce mu ostati glava na ramenima
ako oslobodi zenu, usrecice samo nju, a nece ni nju ,. jer ce je rulja spaliti.
pa dobro, ondak da je spalimo..procenat je vazan..

koto:

da.
znaci, selo "utvrdi" da je neka zena vestica.
sudija zna da nije, jer vestice ne postoje
ako spali zenu, usrecice ce sto ljudi, celo selo, i sebe, jer ce mu ostati glava na ramenima
ako oslobodi zenu, usrecice samo nju, a nece ni nju ,. jer ce je rulja spaliti.
pa dobro, ondak da je spalimo..procenat je vazan..

Kliknite za proširenje...

Taj smajli na kraju kaže da nisi za politiku...
A rezonovanje o Bantamovim opservacijama-da možeš u etičare...

Milanzvezda:

Slazem se sa tobom Fisherman1, Frensis bekon jeste bio ne toliko, ali ipak malo ,,opasan lik". On je vrlo bitan za empirizam. ustanovio je osnovno načelo empirizma... pa onda ono ,,znanje je moc" I naravno da se oslonimo na Bentama, kada je u pitanju utilitarizam..... drago mi je da se bilo ko ukljucuje, hvalaaaa......

.....

Kliknite za proširenje...

Eksperti,psihoforezničari,ustanovili da su Leonardo da Vinči , Frensis Bekon i Baruh Spinoza bili ljudi s IQ oko 200...Dakle najpametniji ljudi
do današnjih dana...Interesantno bi mi bilo zaviriti u tu studiju da vidim parametre i reperne tačke...

Odlutasmo od teme, ja sam kontao da ovde nesto ljudi napisu konkretno o datoj temi, ali izgleda pogresan sajt, ***.

Milanzvezda:

Utilitarizam (lat. utilitas = korist) je pravac u filosofiji morala, prema kome je osnovni cilj ljudskog života i kriterijum ponašanja – korist. Može biti individualni i socijalni (,,maksimalna sreća maksimalnog broja ljudi“). Najpoznatiji predtsavnici, u teoriji: Džeremi Bentam i Džon Stjuart Mil. Utilitarizam je podložan prigovorima, jer zanemaruje druge bitne motive moralnog postupanja. Osnovne zamisli utilitarizma potiču već od Francisa Bekona. Sistematski su ih razradili prije svega Džeremi Bentam i Džon Stjuart Mil. Sa svojim empirijskim polazištem i svojom pragmatičkom postavkom utilitarizam je prije svega raširen u anglosaksonskom prostoru, ali i izvan ovog prostora ima mnoge privrženike. Utilitarizam je pozicija u etici prema kojoj su zapovjeđene one radnje koje u dato vrijeme obećavaju da će dovesti do najveće moguće koristi (ili najveće moguće sreće, najveće moguće ugodnosti) za najveći broj onih kojih se to tiče. Utilitarizam je time teološki, tj. ciljno usmjereni oblik etike. Utilitaritam je etička teorija koja smatra da je cilj moralnosti povećati ukupnu sreću u svijetu tj. promicati opšte dobro. Ova teorija je u sukobu sa tzv. deontološkom etikom koja smatra da se pri djelovanju uvijek trebamo držati pravila. Prema utilitarizmu, ,,jedino što je po sebi dobro jeste sreća, sve ostalo dobro je samo u vjeri u kojoj vodi sreći“. Dakle, jedino što ima intrinizičnu vrijednost jeste sreća, ostale stvari mogu biti samo instrumentalno vrijedne i to u mjeri u kojoj dovode do sreće. ,,Jedino što je po sebi loše jeste bol ili patnja, sve ostalo loše je samo u mjeri u kojoj dovodi do boli ili patnje“. Stoga sva velika pitanja kao što su: Šta je dobro? , Šta trebam činiti? , Kako trebam živjeti? , Šta je smisao života? , Čemu trebam težiti? , za utilitariste imaju jednostavan i očit odgovor, to je Sreća! Sasvim je jasno u čemu se sastoji etički ispravno djelovanje: u maksimiziranju sreće. Utilitarizam je naprosto izraz nastojanja da ljudima bude bolje, da bolje žive i da budu srećni...

Kliknite za proširenje...

I sad bi mogli, komotno, da smislimo da podgrana, podgrane filozofije ili mozda podgrana podgrane religije ili podgrana podgrane umetnosti daje smisao oblasti koju je neko nazvao filozofija, jer iz nje bi mogla da prosistekne prakticna korist opet ne za sve ljude nego za vecinu i to samo onu koja u sreci nalazi smisao zivota. Traljavo cak i za humaniste.

E joj......