- Poruka
- 853
Brat i sestra Demiri: Tukli nas specijalci
15 maj 2012 Izmijenjeno 06:39 CEST
Albanac u redovima Vojske Makedonije Ćezmedin Demiri i njegova mlađa sestra Kimet tvrde da ih je policija pitala o vjeri, udarala, zvala šiptarima..
Ćezmedin Demiri pokazuje mjesto i način na koji je bio vezan u svojoj kući [Al Jazeera]
Piše: Edin Krehić
Prvomajska zora rudila je iznad Aračinova, sela 15-ak minuta vožnje od centra Skoplja, kada je naoružana i maskirana jedinica specijalne makedonske policije upala u kuću porodice Demiri, gdje su Ćezmedina (30) i Kimet (21), brata i sestru, svezali i pritvorili pod optužbom za terorizam, nakon ubistva petorice ljudi kod obližnjeg Smilkovskog jezera.
Pustili su ih nakon dva dana u kojima su, tvrde brat i sestra, prošli brutanu policijsku torturu, uključujući batinanje.
„Ovo je sve urađeno pred samita NATO-a u Čikagu (19. maja op. a) kako bi se prikazalo da Makedonija pomaže Americi protiv vehabista i da bi postala članica“, kazuje Ćezmedin.
Ministrica unutrašnjih poslova Gordana Jankulovska rekla je na dan hapšenja brata i sestre Demiri, da su počinioci ubistva izvršenog 12. aprila, sljedbenici radikalnog islama koji su se borili u Afganistanu i Pakistanu protiv međunarodne koalicije koju predvodi NATO.
Etiketa terorista
Ćezmedin podsjeća na ranije montirane procese, poput slučaja "Raštanski lozja" iz 2002. godine kada su makedonski specijalci ubili sedam pakistanskih imigranata, predstavljajući ih teroristima koji su spremali napad na ambasade zapadnih zemalja u Skoplju.
Policija je tvrdila da ima dokaze protiv ubijenih, ali ih nije predstavila. Dvije godine kasnije, MUP je priznao namještaljku.
Brat i sestra Demiri tvrde da su i oni žrtve policijskog podmetanja koje im je potpuno promijenilo živote.
Dvije sedmice nakon hapšenja njih dvoje ne izlaze pretjerano na ulicu.
„Znamo da nas slijede“, kaže Ćezmedin.
Ne idu ni kod drugih, kao nekada, kako te porodice ne bi doveli u situaciju da ih policija stavi na svoju listu.
Uslov razgovora za Al Jazeeru je bio da im se ne fotografišu lica, kako ne bi bili izloženi napadima Makedonaca ako ih prepoznaju, jer im je nalijepljena etiketa terorista.
Njih dvoje su vjernici, a Ćezmedin nema bradu niti bilo kakvo obilježje koje se prišiva tzv. radikalnom islamu.
O svemu tome govore pod tačnim i punim identitetom.
„Molim Vas da zovnemo i sestru da ispriča, prošla je što i ja“, tražio je Ćezmedin.
Aračinovo u sumrak. Tu, u selu, bilo je čvrsto uporište albanske Oslobodilačke nacionalne armije (ONA) ili na albanskom UČK, koja se 2001. godine borila protiv Makedonske vojske. Konflikt je, posredništvom Međunarodne zajednice, okončan Ohridskim mirovnim sporazumom, kojim su Albanci izborili veća prava.
Ćezmedin nije bio u redovima albanskih boraca. Bio je na suprotnoj strani, u Makedonskoj vojsci, gdje je i sada aktivno u službi, na mjestu vodnika. Otuda mu je još više krivo što se našao na udaru.
„Sad mi je žao što nisam bio u UČK-u. Nisam znao s kim imam posla.“
Ćezmedin i njegov prvi rođak Burim dočekuju ispred kuće, tamo gdje su bila parkirana brojna policijska vozila kada su uhapšeni.
Burim se prvi našao na udaru u policijskoj akciji nazvanoj „Monstrum“.
„Burima su prvog udarili“, kaže Ćezmedin.
Bila su četiri sata ujutro kada su, prisjeća se Burim, policajci slomili vrata njegove kuće, misleći valjda da tu žive Ćezmedin i Kimet.
„Pošao sam odmah da smirim djecu, imam dvoje, kada su me udarili nogom u slabinu. Držali su me na nišanu i pitali gdje krijem rođaka.“
Otada su mu, veli, djeca pod stresom.
„Ako nešto šušne, plaču!“
Lisice na rukama
Nekoliko minuta kasnije policajci su bili u kući Ćezmedina i Kimet, gdje su mu, priča njihov otac, uperili oružje u prsa.
„Stavili su nam lisice“, kaže Ćezmedin.
U pretresu nisu našli nikakvo oružje, ali su im oduzeli Kur'an i sve islamske knjige.
„Kada sam im zatražila nalog, rekli su mi - zatvori usta“, kazuje Kimet.
Naglašavaju da su ih policajci najviše ispitivali o vjeri.
„Pitali su me da li sam išao u mekteb.“
Kimet dodaje da su nju pitali zašto zna čitati arapski, da li je išla na Hadždž.
„Pitali su me iz Kur'ana: šta je ovo, šta je ono…“
Policija je, prema njihovim riječima, tražila da im pokažu kako klanjaju.
I tražili su informacije o njihovom bratu Halilu (26) koji je, kažu Ćezmedin i Kimet, prije ubistva otišao raditi u Belgiju. Rekli su im da nije u Belgiji, da je on ubica i da se krije u Makedoniji ili na Kosovu.
„Rekli su mi da je uzeo velike pare za ubistvo… da je vehabist… terorist“, veli Ćezmedin.
Porodica Demiri sada pomišlja i na to da je Halil ranije uhapšen u okviru policijskog scenarija.
„Kažu vi ste svi bili u UČK-u. Ja sam tad bila šesti osnovne, a Halil je imao 15 godina!“
Rekli su joj da joj je brat Halil proveo u Afganistanu sedam mjeseci 2010. i četiri mjeseca 2009. godine.
„Ne znam ni da je sedam dana odsustvovao iz kuće“, kazuje Kimet.
Ćezmedin kaže kako imaju saznanja da policija može izvesti smrtonosnu akciju i protiv njegovog brata, podmečući mu da je na njih dignuto oružje.
„Zato mu poručujem: Idi što dalje, ne vraćaj se ovamo!“
Kimet dodaje:
„Kad su mene tukli, kako bi muškarca!“
No, prvo su joj, ističe, tražili kafu:
„Uhvatio ih je san, neki su spavali, odmarali. Tražili su kafu i sok.“
„Ako hoćete da vam pravim kafu, odvežite mi ruke“, rekla im je Kimet.
Uz pića su čekali nova naređenja.
U devet sati ujutro, trebali su krenuli ka policijskoj stanici.
Na sudu
„Neću da idem bez abdesta sa ćafirima“, rekla im je Kimet.
Uzela je abdest i tada je povedena u policijsku stanicu.
Tamo…
„Govorili su mi: Zašto nećeš da priznaš da je mlađi brat kriv… Bićeš maltretirana…Čitav život ćeš da provedeš u zatvoru… Priznao ti je vjerenik… Digao je ruke od vas… Priznala ti je cijela porodica… Nikad nećete biti rahat… Ti si žensko, znaš šta može da te snađe… Priznaj da ti je brat kriv… Priznaj“, govori Kimet koja je u jednom trenutku pala u nesvijest, a potom dobila injekciju protiv svoje volje.
U drugoj prostoriji lisicama je za sto bio vezan Ćezmedin.
„Govorili su mi: Bićeš 12 godina u zatvoru… Žena će ti se preudati… Ko zna gdje će ti biti dijete", priča Ćezmedin.
I oni nisu bili jedini. Tvrde da su privedeni Halilova vjerenica i još jedna žena od 60-ak godina.
Brat i sestra govore da su odatle prebačeni na sud.
Tamo…
„Rekli su da gledamo u pod, da ne mičemo glavu ni lijevo ni desno, da ne pričamo“, priča Ćezmedin.
Kimet priča da su je na sudu tukli.
„Kad smo ušli u hodnik, rukama su me udarali po glavi… Ne znam kako sam hodala… Govorili su mi – šiptarka!“
Ćezmedin tvrdi da su njega udarali nogama.
Slobodni ste...
„Specijalci EBR-a. Imali su maske. Dvojica su me držala, a drugi me udarali i u noge da padnem, sve dok jedan nije rekao da je dosta.“
Gotovo 48 sati nakon hapšenja, ušao je stražar i rekao im da su slobodni.
„Govorili su mi: Zašto nećeš da priznaš da je mlađi brat kriv… Bićeš maltretirana…Čitav život ćeš da provedeš u zatvoru… Priznao ti je vjerenik… Digao je ruke od vas… Priznala ti je cijela porodica… Nikad nećete biti rahat… Ti si žensko, znaš šta može da te snađe… priznaj da ti je brat kriv… Priznaj“, govori Kimet.
Ćezmedin se dan kasnije zaputio na radno mjesto, u Vojsku Republike Makedonije. Vidio je da su mu stvari za koje je bio zadužen ispreturane. No, njegove kolege makedonske nacionalnosti su mu dale podršku.
„Rekli su mi - znamo da nisi kriv!“
No, čuo je da mu spremaju prekomandu u drugi grad, koju neće prihvatiti. To znači da će ostati bez službe.
Kimet Demiri sada vrijeme provodi u kući, brinući o bolesnom ocu.
Izvor: Al Jazeera
15 maj 2012 Izmijenjeno 06:39 CEST
Albanac u redovima Vojske Makedonije Ćezmedin Demiri i njegova mlađa sestra Kimet tvrde da ih je policija pitala o vjeri, udarala, zvala šiptarima..
Ćezmedin Demiri pokazuje mjesto i način na koji je bio vezan u svojoj kući [Al Jazeera]
Piše: Edin Krehić
Prvomajska zora rudila je iznad Aračinova, sela 15-ak minuta vožnje od centra Skoplja, kada je naoružana i maskirana jedinica specijalne makedonske policije upala u kuću porodice Demiri, gdje su Ćezmedina (30) i Kimet (21), brata i sestru, svezali i pritvorili pod optužbom za terorizam, nakon ubistva petorice ljudi kod obližnjeg Smilkovskog jezera.
Pustili su ih nakon dva dana u kojima su, tvrde brat i sestra, prošli brutanu policijsku torturu, uključujući batinanje.
„Ovo je sve urađeno pred samita NATO-a u Čikagu (19. maja op. a) kako bi se prikazalo da Makedonija pomaže Americi protiv vehabista i da bi postala članica“, kazuje Ćezmedin.
Ministrica unutrašnjih poslova Gordana Jankulovska rekla je na dan hapšenja brata i sestre Demiri, da su počinioci ubistva izvršenog 12. aprila, sljedbenici radikalnog islama koji su se borili u Afganistanu i Pakistanu protiv međunarodne koalicije koju predvodi NATO.
Etiketa terorista
Ćezmedin podsjeća na ranije montirane procese, poput slučaja "Raštanski lozja" iz 2002. godine kada su makedonski specijalci ubili sedam pakistanskih imigranata, predstavljajući ih teroristima koji su spremali napad na ambasade zapadnih zemalja u Skoplju.
Policija je tvrdila da ima dokaze protiv ubijenih, ali ih nije predstavila. Dvije godine kasnije, MUP je priznao namještaljku.
Brat i sestra Demiri tvrde da su i oni žrtve policijskog podmetanja koje im je potpuno promijenilo živote.
Dvije sedmice nakon hapšenja njih dvoje ne izlaze pretjerano na ulicu.
„Znamo da nas slijede“, kaže Ćezmedin.
Ne idu ni kod drugih, kao nekada, kako te porodice ne bi doveli u situaciju da ih policija stavi na svoju listu.
Uslov razgovora za Al Jazeeru je bio da im se ne fotografišu lica, kako ne bi bili izloženi napadima Makedonaca ako ih prepoznaju, jer im je nalijepljena etiketa terorista.
Njih dvoje su vjernici, a Ćezmedin nema bradu niti bilo kakvo obilježje koje se prišiva tzv. radikalnom islamu.
O svemu tome govore pod tačnim i punim identitetom.
„Molim Vas da zovnemo i sestru da ispriča, prošla je što i ja“, tražio je Ćezmedin.
Aračinovo u sumrak. Tu, u selu, bilo je čvrsto uporište albanske Oslobodilačke nacionalne armije (ONA) ili na albanskom UČK, koja se 2001. godine borila protiv Makedonske vojske. Konflikt je, posredništvom Međunarodne zajednice, okončan Ohridskim mirovnim sporazumom, kojim su Albanci izborili veća prava.
Ćezmedin nije bio u redovima albanskih boraca. Bio je na suprotnoj strani, u Makedonskoj vojsci, gdje je i sada aktivno u službi, na mjestu vodnika. Otuda mu je još više krivo što se našao na udaru.
„Sad mi je žao što nisam bio u UČK-u. Nisam znao s kim imam posla.“
Ćezmedin i njegov prvi rođak Burim dočekuju ispred kuće, tamo gdje su bila parkirana brojna policijska vozila kada su uhapšeni.
Burim se prvi našao na udaru u policijskoj akciji nazvanoj „Monstrum“.
„Burima su prvog udarili“, kaže Ćezmedin.
Bila su četiri sata ujutro kada su, prisjeća se Burim, policajci slomili vrata njegove kuće, misleći valjda da tu žive Ćezmedin i Kimet.
„Pošao sam odmah da smirim djecu, imam dvoje, kada su me udarili nogom u slabinu. Držali su me na nišanu i pitali gdje krijem rođaka.“
Otada su mu, veli, djeca pod stresom.
„Ako nešto šušne, plaču!“
Lisice na rukama
Nekoliko minuta kasnije policajci su bili u kući Ćezmedina i Kimet, gdje su mu, priča njihov otac, uperili oružje u prsa.
„Stavili su nam lisice“, kaže Ćezmedin.
U pretresu nisu našli nikakvo oružje, ali su im oduzeli Kur'an i sve islamske knjige.
„Kada sam im zatražila nalog, rekli su mi - zatvori usta“, kazuje Kimet.
Naglašavaju da su ih policajci najviše ispitivali o vjeri.
„Pitali su me da li sam išao u mekteb.“
Kimet dodaje da su nju pitali zašto zna čitati arapski, da li je išla na Hadždž.
„Pitali su me iz Kur'ana: šta je ovo, šta je ono…“
Policija je, prema njihovim riječima, tražila da im pokažu kako klanjaju.
I tražili su informacije o njihovom bratu Halilu (26) koji je, kažu Ćezmedin i Kimet, prije ubistva otišao raditi u Belgiju. Rekli su im da nije u Belgiji, da je on ubica i da se krije u Makedoniji ili na Kosovu.
„Rekli su mi da je uzeo velike pare za ubistvo… da je vehabist… terorist“, veli Ćezmedin.
Porodica Demiri sada pomišlja i na to da je Halil ranije uhapšen u okviru policijskog scenarija.
„Kažu vi ste svi bili u UČK-u. Ja sam tad bila šesti osnovne, a Halil je imao 15 godina!“
Rekli su joj da joj je brat Halil proveo u Afganistanu sedam mjeseci 2010. i četiri mjeseca 2009. godine.
„Ne znam ni da je sedam dana odsustvovao iz kuće“, kazuje Kimet.
Ćezmedin kaže kako imaju saznanja da policija može izvesti smrtonosnu akciju i protiv njegovog brata, podmečući mu da je na njih dignuto oružje.
„Zato mu poručujem: Idi što dalje, ne vraćaj se ovamo!“
Kimet dodaje:
„Kad su mene tukli, kako bi muškarca!“
No, prvo su joj, ističe, tražili kafu:
„Uhvatio ih je san, neki su spavali, odmarali. Tražili su kafu i sok.“
„Ako hoćete da vam pravim kafu, odvežite mi ruke“, rekla im je Kimet.
Uz pića su čekali nova naređenja.
U devet sati ujutro, trebali su krenuli ka policijskoj stanici.
Na sudu
„Neću da idem bez abdesta sa ćafirima“, rekla im je Kimet.
Uzela je abdest i tada je povedena u policijsku stanicu.
Tamo…
„Govorili su mi: Zašto nećeš da priznaš da je mlađi brat kriv… Bićeš maltretirana…Čitav život ćeš da provedeš u zatvoru… Priznao ti je vjerenik… Digao je ruke od vas… Priznala ti je cijela porodica… Nikad nećete biti rahat… Ti si žensko, znaš šta može da te snađe… Priznaj da ti je brat kriv… Priznaj“, govori Kimet koja je u jednom trenutku pala u nesvijest, a potom dobila injekciju protiv svoje volje.
U drugoj prostoriji lisicama je za sto bio vezan Ćezmedin.
„Govorili su mi: Bićeš 12 godina u zatvoru… Žena će ti se preudati… Ko zna gdje će ti biti dijete", priča Ćezmedin.
I oni nisu bili jedini. Tvrde da su privedeni Halilova vjerenica i još jedna žena od 60-ak godina.
Brat i sestra govore da su odatle prebačeni na sud.
Tamo…
„Rekli su da gledamo u pod, da ne mičemo glavu ni lijevo ni desno, da ne pričamo“, priča Ćezmedin.
Kimet priča da su je na sudu tukli.
„Kad smo ušli u hodnik, rukama su me udarali po glavi… Ne znam kako sam hodala… Govorili su mi – šiptarka!“
Ćezmedin tvrdi da su njega udarali nogama.
Slobodni ste...
„Specijalci EBR-a. Imali su maske. Dvojica su me držala, a drugi me udarali i u noge da padnem, sve dok jedan nije rekao da je dosta.“
Gotovo 48 sati nakon hapšenja, ušao je stražar i rekao im da su slobodni.
„Govorili su mi: Zašto nećeš da priznaš da je mlađi brat kriv… Bićeš maltretirana…Čitav život ćeš da provedeš u zatvoru… Priznao ti je vjerenik… Digao je ruke od vas… Priznala ti je cijela porodica… Nikad nećete biti rahat… Ti si žensko, znaš šta može da te snađe… priznaj da ti je brat kriv… Priznaj“, govori Kimet.
Ćezmedin se dan kasnije zaputio na radno mjesto, u Vojsku Republike Makedonije. Vidio je da su mu stvari za koje je bio zadužen ispreturane. No, njegove kolege makedonske nacionalnosti su mu dale podršku.
„Rekli su mi - znamo da nisi kriv!“
No, čuo je da mu spremaju prekomandu u drugi grad, koju neće prihvatiti. To znači da će ostati bez službe.
Kimet Demiri sada vrijeme provodi u kući, brinući o bolesnom ocu.
Izvor: Al Jazeera
..razimsli malo..pre rasistickih komentara
