Blues rock
Primećen član
- Poruka
- 585
copy/paste sa jednog rh foruma
odlican kriticki osvrt na srpsko drustvo
odlican kriticki osvrt na srpsko drustvo
Mislim da će Srbiji trebati još dosta dosta godina političkog i društvenog otrežnjenja. Postoji jedan nesrazmjer između nacionalnih težnji, ideja o samodostatnosti, ideja o poželjnom stilu života, ideja o tome da je cijeli svijet protiv njih.
Srbin mrzi Europsku uniju, no Srbin bi životni standard iz Europske unije. Srbin mrzi ljudska prava, no Srbin se poziva na ljudska prava kada se njemu krše. Srbin mrzi Njemačku, no Srbin rado u Njemačku ide tražiti posao. Srbin mrzi Ameriku, no Srbin uredno sluša amričku muziku, gleda filmove, i koristi kompjutor što ga pokreće američki software. Srbin obožava Rusiju, no između Vladivostoka i Miamia bira Miami. Srbin želi neutralnost, no želi i politički savez s Rusijom. Srbin se protivi odcjepljenju Kosova, no ne protivi se odcjepljenju Repubike Srpske. Srbin želi protjerati Albance s Kosova, no protivi se na ideju o protjerivanju Srba iz Hrvatske ili Bosne. Srbin mrzi Hrvate i Bošnjake, no želi biti "lider u regionu".
Itd. Primjeri su navedni figurativno.
Mislim da srpsko društvo boluje od dubokog komplekssa inferiornosti u odnosu na iluziju o vlastitoj dominaciji. U sebi su svi svjesni koliko su nebitni, mali, sitni, slabi, no na van se jednostavno moraju prikazati kao supersila. Tipično komunističko društvo. Europski ekvivalent društvu Sjeverne Koreje. Srbija je slon na staklenim nogama koje pucaju, a pad će biti bolan. Taj pad će uslijediti unutar 10 godina kada će se Srbija konačno morati opredijeliti za jednu od opcija- europskih integracija ili izolacija po modelu Envera Hodže. Iluzije o neutralnosti i samodostatnosti naprosto nisu moguće za državu poput Srbije. Unutarnji društveni pritisci bi to slomili kad tad. Društvo nije slijepo, društvo gleda što se događa u susjedstvu. Društvo želi napredak, društvo želi stabilnost, društvo želi životni standard ma kakve mu nacionalne fiksideje bile. Kosovo u zadnjih 10 godina im je ispušni ventil vlastitih frustracija. Nevezano za uspjeh, bitno je da psotoji politički problem Kosova na kojem će svi moći orgijati i krivit ga za stagnaciju i propadanje društva.
Srbija mora izabrati put, ne govorim sada tu o političarima, već o samom narodu, o raji. Ova sadašnja situacija ih dovodi do ludila, za sve krive političare, za sve krive EU, NATO, masone, Židove, ustaše, Šiptare. Mladi Srbin danas simpatizira nekakve Dveri, a u subotu sjeda u autobus i jurica prema Gracu kako bi kupio nove Air max jer ih je vidio na MTV-u. Jedna totalna konfuzija uma i društva.
A da paradoks bude veći, ljude koji otvoreno kažu "da, ja sam za EU, ja hoću takav životni standard, ja priznaem Kosovo" prozivaju izdajicama i stranim agentima. S druge strane, ljude koji u potpunosti prihvaćaju ideje o neutralnosti i samodostatnosti prozivaju čudacima. Primjerice Kusturica koji je izgradio svoje selo koje je reprezentativni primjer Srbije za 50 godina ukoliko se ode tim putem.
Odlučite se više i krenite. Naporni ste sa tim osobnim kompleksima vaše nacije, treba vam kolektivno jedan psihijatar da vam na najbezbolniji način objasni koliko ste nebitni, isto kao što su i Bugarska, Makedonija, Češka, Slovačka, Mađarska itd. nebitni.