Da li da vaspitam dete kao sebicnu i podmuklu osobu koja gleda samo svoje d.u.p.e?

Blues rock

Primećen član
Poruka
585
Imam 22 godine i ne pada mi na pamet da imam decu u narednih 10 godina, ali kad to vreme dođe imam ozbiljne dileme kako da ga/ih vaspitam. Iz iskustva znam da su ljudi zlobna, sebična, nadrkana go.vna i da takvi najbolje prolaze u životu.
Mene su moji vaspitali da budem uviđajan, da se stisnem ako treba, da negledam samo sebe, ali znam da je sve to nerealno na planeti životinja u kojem je zakon borbe za opstanak najvažniji :lol:. Pojedi ili ćeš biti pojeden.

Ozbiljno razmišljam o tome da svoju decu vaspitam kao neuviđavnu i sebičnu, da grizu i udaraju prvi gde god mogu, da se sa drugim ljudima povezuju podmuklo radi koristi, da budu agresivni i egoistični sa golemom sujetom, da budu bezobzirna prema drugim ljudima.

Nije me neko razočarao pa da zato pišem ovu temu, nego stvarno sam razmišljao o tome kako je najbolje vaspitati dete.

Mislite li da je bolje ovako vaspitati dete (sa stanovišta borbe za opstanak) ili onako kako su mene moji vaspitali?
 
Poslednja izmena:
Imam 22 godine i ne pada mi na pamet da imam decu u narednih 10 godina, ali kad to vreme dođe imam ozbiljne dileme kako da ga/ih vaspitam. Iz iskustva znam da su ljudi zlobna, sebična, nadrkana go.vna i da takvi najbolje prolaze u životu.
Mene su moji vaspitali da budem uviđajan, da se stisnem ako treba, da negledam samo sebe, ali znam da je sve to nerealno na planeti životinja u kojem je zakon borbe za opstanak najvažniji :lol:. Pojedi ili ćeš biti pojeden.

Ozbiljno razmišljam o tome da svoju decu vaspitam kao neuviđavnu i sebičnu, da grizu i udaraju prvi gde god mogu, da se sa drugim ljudima povezuju podmuklo radi koristi, da budu agresivni i egoistični sa golemom sujetom, da budu bezobzirna prema drugim ljudima.

Nije me neko razočarao pa da zato pišem ovu temu, nego stvarno sam razmišljao o tome kako je najbolje vaspitati dete.

Mislite li da je bolje ovako vaspitati dete (sa stanovišta borbe za opstanak) ili onako kako su mene moji vaspitali?

Kao egoistu, bezobzirnog egoistu, tako ces mu uciniti najbolju uslugu u zivotu i bice uspesan covek kad odraste.
 
Imam 22 godine i ne pada mi na pamet da imam decu u narednih 10 godina, ali kad to vreme dođe imam ozbiljne dileme kako da ga/ih vaspitam. Iz iskustva znam da su ljudi zlobna, sebična, nadrkana go.vna i da takvi najbolje prolaze u životu.
Mene su moji vaspitali da budem uviđajan, da se stisnem ako treba, da negledam samo sebe, ali znam da je sve to nerealno na planeti životinja u kojem je zakon borbe za opstanak najvažniji :lol:. Pojedi ili ćeš biti pojeden.

Ozbiljno razmišljam o tome da svoju decu vaspitam kao neuviđavnu i sebičnu, da grizu i udaraju prvi gde god mogu, da se sa drugim ljudima povezuju podmuklo radi koristi, da budu agresivni i egoistični sa golemom sujetom, da budu bezobzirna prema drugim ljudima.

Nije me neko razočarao pa da zato pišem ovu temu, nego stvarno sam razmišljao o tome kako je najbolje vaspitati dete.

Mislite li da je bolje ovako vaspitati dete (sa stanovišta borbe za opstanak) ili onako kako su mene moji vaspitali?

kad sam ja mojima prebacila to što su me vaspitali da budem dobra i poštena osoba, šta dalje da ti kažem.. samo napred. učinićeš im ogromnu uslugu, bez zezanja.
 
Misli sta hoces, ali ja ti garantujem da ga mozes vaspitati jedino onako kakav si i sam
Mozes do sutra da mu pricas da bude egoista, podguzna muva, manipulator, onaj koji grabi i egoista, ako se ti sam ponasas drugacije, tesko ce ti uspeti
Uostalom, moras imati u vidu da deca nisu racunari i ne mogu se programirati u potpunosti po nasoj zelji
Nekad se desava da od sasvim normalnih roditelja ispadne dete sustinski drugacije od njih
Dakle, sem vaspitanja utice i urodjeni karakter i naravno, uticaj sredine kroz licna iskustva
 
Imam 22 godine i ne pada mi na pamet da imam decu u narednih 10 godina, ali kad to vreme dođe imam ozbiljne dileme kako da ga/ih vaspitam. Iz iskustva znam da su ljudi zlobna, sebična, nadrkana go.vna i da takvi najbolje prolaze u životu.
Mene su moji vaspitali da budem uviđajan, da se stisnem ako treba, da negledam samo sebe, ali znam da je sve to nerealno na planeti životinja u kojem je zakon borbe za opstanak najvažniji :lol:. Pojedi ili ćeš biti pojeden.

Ozbiljno razmišljam o tome da svoju decu vaspitam kao neuviđavnu i sebičnu, da grizu i udaraju prvi gde god mogu, da se sa drugim ljudima povezuju podmuklo radi koristi, da budu agresivni i egoistični sa golemom sujetom, da budu bezobzirna prema drugim ljudima.

Nije me neko razočarao pa da zato pišem ovu temu, nego stvarno sam razmišljao o tome kako je najbolje vaspitati dete.

Mislite li da je bolje ovako vaspitati dete (sa stanovišta borbe za opstanak) ili onako kako su mene moji vaspitali?

:) To misliš sad, ali decu ćeš da praviš kada budeš zaljubljen, a zaljubljeni ljudi su srećni i puni optimizma.
Ako ti se ne sviđa kakav je svet, ili nemoj da praviš decu, ili pokušaj da ih vaspitaš da budu još bolja od tebe. Mora neko da pravi i fine ljude, zbog ravnoteže, kretena je već dosta.
I ne znam kako ti to definišeš uspeh - meni je uspeh voleti i biti voljen, imati punu kuću porodice i prijatelja, a sebična stoka to nema - imaju samo skup nameštaj i kola...
Srećno :bye:
 
Misli sta hoces, ali ja ti garantujem da ga mozes vaspitati jedino onako kakav si i sam
Mozes do sutra da mu pricas da bude egoista, podguzna muva, manipulator, onaj koji grabi i egoista, ako se ti sam ponasas drugacije, tesko ce ti uspeti
Uostalom, moras imati u vidu da deca nisu racunari i ne mogu se programirati u potpunosti po nasoj zelji
Nekad se desava da od sasvim normalnih roditelja ispadne dete sustinski drugacije od njih
Dakle, sem vaspitanja utice i urodjeni karakter i naravno, uticaj sredine kroz licna iskustva

Ето, да не пишем исто.
 
Imam 22 godine i ne pada mi na pamet da imam decu u narednih 10 godina, ali kad to vreme dođe imam ozbiljne dileme kako da ga/ih vaspitam. Iz iskustva znam da su ljudi zlobna, sebična, nadrkana go.vna i da takvi najbolje prolaze u životu.
Mene su moji vaspitali da budem uviđajan, da se stisnem ako treba, da negledam samo sebe, ali znam da je sve to nerealno na planeti životinja u kojem je zakon borbe za opstanak najvažniji :lol:. Pojedi ili ćeš biti pojeden.

Ozbiljno razmišljam o tome da svoju decu vaspitam kao neuviđavnu i sebičnu, da grizu i udaraju prvi gde god mogu, da se sa drugim ljudima povezuju podmuklo radi koristi, da budu agresivni i egoistični sa golemom sujetom, da budu bezobzirna prema drugim ljudima.

Nije me neko razočarao pa da zato pišem ovu temu, nego stvarno sam razmišljao o tome kako je najbolje vaspitati dete.

Mislite li da je bolje ovako vaspitati dete (sa stanovišta borbe za opstanak) ili onako kako su mene moji vaspitali?
HM, kad sam vaspino makljala sina za budalaštine i nepodopštine koje je pravio(a "pravioo ih je, bajo, podebelo)rekao mi je da nikada svoje dete udariti neće, kamoli dići glas na njega "jer hoće da bude različit od nas. roditelja -zlotvora".
Danas, sa 24 godine, urla na svog brata od tetke od10 godina, jer je po njemu"nevaspitan, drčan i bezobrazan".Kad ga pitam, šta je sa njegovom koncepcijom vaspitanja, koju nam je godinama ponavljao, kaže- "ma, pusti, jeo sam go***.
Ti decu vaspitavaj prema svojoj savesti, a oni dalje teraju sami, naravno, koliko se god pravili blesavi., ako si im ugradio neke prave vrednosti, neće ih zaboraviti:D
 
Ја сам имала исту дилему пре него што сам добила дете, а некада је имам и сада - поготово кад пукнем када видим шта се све дешава око мене.
А онда станем и размислим - шта ако сви ми дигнемо руке и васпитавамо децу да буду себични, кретени, лакташи. У каквом ћемо онда свету живети?
Искрено, сада мислим да децу треба васпитавати да буду добри људи, образовани и стручни за свој посао и да се надамо да ће доћи време када ће се то коначно поново поштовати као вредност.
Јер, има нас доста који презиремо лоше људе, када све то помножиш са бројем тако васпитане - наше- деце, можда и има наде за овај свет:think:
 
pa ne, ja derem te nadobudne, sebicne i arogantne sa apetitom i to ih derem jer su takvi kakvi su. neposteni su, sebicni i suvise glupi da se udruze sa nekim a pritom uglavnom cak i ne vide od koga su nahebali. zgaze oni par puta ljude oko sebe, stoji - ali taman dovoljno da svako ima ineteres da odigra ulogu kad dodje vreme da padnu. e kad igras posteno uvek se nadje neko da te upozori, da ti pomogne, da ti se nadje - a ovi drugi na kraju partije ostanu sami jer im svi okrenu ledja. svi koji nesto vrede, ostane samo olos oko njih kakvi su i sami. sad, svako prema svome nahodjenju ali meni je to strasno pogresan rezon, unistices dete tako.
 
kad si mladji to se ne vidi toliko - ali kada dodjes u neke godine, ljudi se okupljaju prema vrlinama i manama koje imaju, prirodno. u grupi u kojoj dominira fer plej, gde se postuju neke vrednosti vredi biti - a ako sam nisi takav ili neces ni uci u nju ili neces opstati.
jedinke koje su stetne se prepoznaju kad tad a onda vise nemaju pristupa mrezi koju bi imali da su drugaciji. postoje i grupe stetocina, ali tu ljudi zive ocekujuci sledeci napad, nemaju poverenja u bilo koga, nije to zivot koji bih pozelela svom detetu.
sad bas prolazim kroz tu fazu, svoje dete ucim kako da pobedi na fer i posten nacin nepostenog i nedostojnog protivnika i mislim da je shvatio poentu iako je mali. ono i tesko je ne shvatiti je kada vidi da mama dobija a da pritom cak i ne mora da vara, dok oni koji varaju gube.
 
Ја сам имала исту дилему пре него што сам добила дете, а некада је имам и сада - поготово кад пукнем када видим шта се све дешава око мене.
А онда станем и размислим - шта ако сви ми дигнемо руке и васпитавамо децу да буду себични, кретени, лакташи. У каквом ћемо онда свету живети?
Искрено, сада мислим да децу треба васпитавати да буду добри људи, образовани и стручни за свој посао и да се надамо да ће доћи време када ће се то коначно поново поштовати као вредност.
Јер, има нас доста који презиремо лоше људе, када све то помножиш са бројем тако васпитане - наше- деце, можда и има наде за овај свет:think:
BRAVO,TAKO JE
Ja sam decu tako vaspitala,sad su odrasla,dobri su ljudi,cerka zavrsila fakultet radi za stranu firmu gde se ceni njeno znanje i trud,dobro je placena, Sin je na kraju studija ,nadam se da ce i on proci kao sestra .A imala sam i ja dilema kako ih vaspitavati ali ne kajem se sto ih nisam vaspitala drugacije jer kakav bi to svet bio u kom ce ziveti oni ,zatim njihova deca,pa deca njihove dece ... ako idemo linijom manjeg otpora .Cvrsto verujem da ce svet biti bolji jednog dana
 
Imam 22 godine i ne pada mi na pamet da imam decu u narednih 10 godina, ali kad to vreme dođe imam ozbiljne dileme kako da ga/ih vaspitam. Iz iskustva znam da su ljudi zlobna, sebična, nadrkana go.vna i da takvi najbolje prolaze u životu.
Mene su moji vaspitali da budem uviđajan, da se stisnem ako treba, da negledam samo sebe, ali znam da je sve to nerealno na planeti životinja u kojem je zakon borbe za opstanak najvažniji :lol:. Pojedi ili ćeš biti pojeden.

Ozbiljno razmišljam o tome da svoju decu vaspitam kao neuviđavnu i sebičnu, da grizu i udaraju prvi gde god mogu, da se sa drugim ljudima povezuju podmuklo radi koristi, da budu agresivni i egoistični sa golemom sujetom, da budu bezobzirna prema drugim ljudima.

Nije me neko razočarao pa da zato pišem ovu temu, nego stvarno sam razmišljao o tome kako je najbolje vaspitati dete.

Mislite li da je bolje ovako vaspitati dete (sa stanovišta borbe za opstanak) ili onako kako su mene moji vaspitali?
Treba naći neku sredinu. Ne treba ih vaspitati da budu potpuno loši bez razloga, već da budu loši samo kada imaju razlog. Treba da budu promišljeni i da se vode po sistemu "oko za oko - zub za zub". Ako budu previše dobri, svi će ih koristiti, ako budu previše loši, neće nikome trebati. A ako nađu neku zlatnu sredinu i ako umeju da balansiraju na njoj, to je onda savršeno rešenje.
Decu treba vaspitati da prevashodno spasu sebe i pomognu sebi, a tek zatim drugome (pritom da sebe ne žrtvuju u velikoj meri). Takođe, po meni je bitno da razmišljaju samostalno i da ne budu zavisni od uticaja okoline koja pokušava da ih promeni.
Toliko za sad...
 
Imam 22 godine i ne pada mi na pamet da imam decu u narednih 10 godina, ali kad to vreme dođe imam ozbiljne dileme kako da ga/ih vaspitam. Iz iskustva znam da su ljudi zlobna, sebična, nadrkana go.vna i da takvi najbolje prolaze u životu.
Mene su moji vaspitali da budem uviđajan, da se stisnem ako treba, da negledam samo sebe, ali znam da je sve to nerealno na planeti životinja u kojem je zakon borbe za opstanak najvažniji :lol:. Pojedi ili ćeš biti pojeden.

Ozbiljno razmišljam o tome da svoju decu vaspitam kao neuviđavnu i sebičnu, da grizu i udaraju prvi gde god mogu, da se sa drugim ljudima povezuju podmuklo radi koristi, da budu agresivni i egoistični sa golemom sujetom, da budu bezobzirna prema drugim ljudima.

Nije me neko razočarao pa da zato pišem ovu temu, nego stvarno sam razmišljao o tome kako je najbolje vaspitati dete.

Mislite li da je bolje ovako vaspitati dete (sa stanovišta borbe za opstanak) ili onako kako su mene moji vaspitali?

Mozes ti da mislis kako ces vaspitavati dete, ali ono ce uvek biti tvoja slika i prilika. Jedino sto mozes je da ga prepustis ulici da ga ona vaspitava, ali ti je to rizik za dete kada odraste kako ce se snaci u svemu.
 
mozes detetu pricati sta god hoces. dete te nekad nece slusati, nekad nece razumeti, ali zato ce uvek videti kako ti to radis i bar u ranim godinama ce se truditi da sve radi i da se ponasa onako kako se ponasaju mama, tata i ostali iz kuce!
dakle, ako hoces da vaspitas dete kao nevaljalo moras se ponasati nevaljalo.
ako hoces da ti dete bude dobro moras i sam postati dobar!
 

Back
Top