Slověnsko-mitološka toponomastika „Balkana”

Има појединачних написа, али нико није тако студиозан као Сретен Петровић.

Perunsko, Perun i Perunić.
http://sms.zrc-sazu.si/Si/Supplementa/Perun_Vinscak.html

Планина Перун (predavanje istraživača Tonija Petkovića "Tragovi slavenske mitologije na tlu Bosne i Hercegovine")
http://www.javno.ba/bih/staroslavenska-vjerovanja-iz-srednje-bosne.html

Перун у Истри
(ETNOLOG VITOMIR BELAJ U KNJIZI »HOD KROZ GODINU« OTKRIVA TRAGOVE PRASLAVENSKOG BAJOSLOVLJA U SVIJETU OKO NAS)
http://www.labin.com/web/neobavezna.asp?id=1792&idkat=50

Јово Бајић: Перунов траг на Лупоглавском језеру
http://www.svevlad.org.rs/toponimi_files/bajicj_perunov.html

"Malo tko će, primjerice, Perast dovesti u vezu s Perunom, ali ako se zna da se taj gradić, u Boki Kotorskoj, nalazi na podanku Ilijinog brda, onda se tu zaključak sam nameće"....(Анто Зирдум)
http://bhfantasy.wordpress.com/2011/02/24/anto-zirdum-bozanstva-vezana-za-pojave-u-drustvu/
 
www.ogorje.net/prezime/rukavina/1431.html


Najviše je časnika i plemića bilo s pridjevkom «Vidovgradski», a pridjevak je dobio ime po staroj utvrdi Vidovgrad iznad Karlobaga, a prvi zapovjednik ove utvrde bio je Jerko Rukavina, koji je doveo Bunjevce u Karlobag, a poslije su se naselili u Liku i Primorje.​



http://www.unizg.hr/rektorova/upload..._rektorova.pdf

Zmija koja se pretvara u djevojku predstavlja motiv predaje zabilježene u Vidovcu Cesaričkom, zaselku nedaleko Karlobaga. Braća Kovačević navode kako na mjestu „starog Vidovca“ ima još i sada osam rimskih bunara, za kojih se zna, za deveti se ne zna jer je pun zlata, a i zmija na njemu. [Božo Kovačević, Čokin, r. 1940., Vidovac Cesarički]

U nekim slučajevima, pričanja o zakopanom blagu vežu se uz evidentirane arheološke lokalitete, što je najbolje vidljivo na primjeru vidovačke predaje, koja je smještena na prostor „starog Vidovca“, kako kazivači nazivaju ostatke kasnoantičkog lokaliteta nadomak Karlobaga na kojem će u ranom srednjem vijeku nastati slavenski Vidovgrad.


Dakle, imamo priličan broj pokazatelja da su "Vlasi katolici iliti Bunjevci" bili slovenski pagani i da je upravo zato pradomovina tog dela srpskog naroda u srednjem veku nazivana Paganijom.
 
У долини реке Неретве морали би бити Световидов храм, вероватно се по тамошњим топонимима мањих места и локација то може делимично реконструисати.Они, из те ПАГАНИЈЕ, како их назваше у 10 веку, последњи су примили нову веру на нашем (илирском, односно југословенском) тлу.

Одакле су подаци за овај закључак Уроша Папеша , баш бих волела да знам:
Код паганских Срба на Балкану Световидов култ је био најјачи код Неретљана (Марјана), који су се такође дуго опирали хришћанству попут њихове браће из Полабља. Зато су их хришћани звали Пагани, а њихову земљу Паганија. На Световидовим киповима Неретљани су приказивали сва три древна света кроз које досеже његова свевидост, а то су Ириј (духовни свет), Јав (земаљски свет) и Нав (адски свет)

http://serbum.com/?p=2111
 
A. Loma je uveo u igru još jednu formu pomenutoga lika "Vida" koja se sreće u našoj toponimiji, a to je Vidogošte ili Vigošte. "Ime brda Vigošti u selu Strmovu u užičkom Podrinju moglo bi se dovesti u vezu sa češ., slvč. vyhostiti 'izgnati', češ. vyhost,-i m., slvč. vyhost, i, φ. 1) 'izgnanje'; 2) (u feudalnom pravu) 'dozvola podaniku da se odseli sa poseda', da nije sazvučnog toponima u Moravici Vigošte koji je u defterima XV - XVI veka zabeležen u obliku Vid(o)gošte; prema tome, i podrinski oronim pre bi bio pridev na -/ь od ličnog imena Vid(o)gostb, up. u toponimiji el. zemalja: češ. Vidhošt, Vidhoštice, polj. Wydgoszcz, starolu- žičkosrpski Widogosti, možda i ime starobosanske župe Vidgossa (Vid-gošta ?)" (Loma, 1985: 109-110). Da li bi se pomenuti stav mogao sagledati iz mitološkog konteksta, naime, da se "stranac" - gost nalazi u nekoj motivskoj vezi sa "vidom", sa Svetovidom, da je, može biti, njegova epifanija u liku gosta. O tome videti u analizi odrednice Radogost.
 
Župa Vidogošća ili Vogošća

Jedini relativno cjelovit popis starih bosanskih župa, koji predstavlja i jedino direktno svjedočanstvo o njihovoj egzistenciji je darovnica ugarsko-hrvatskog kralja Bele IV iz 1244. godine, kojom su potvrđeni stari posjedi bosanske biskupije.

Cjelovit tekst odgovarajućeg dijela povelje kralja Bele IV, koji se danas čuva u Vatikanskom tajnom arhivu, u kojemu je sadržan izvod iz ranije povelje bana Ninoslava, glasi:


“Ceterum idem Nanizlaus banus cum fratribus suis et baronibus confessi sunt et recognouerunt possessiones infrascriptas ad ius et proprietatem ecclesie Boznensis pertinere, quarum nomina sunt hec: in supra Vrhbozna Burdo cum omnibus suis pertinenciis, ubi ipsa ecclesia cathedralis sancti Petri est fundata. Item Bulino. Item Knesopole. Item, Vrudchy, ubi est ecclesia sancti Stephani Prothomartiris. Item in supa Neretua Bulino. Item in supa Lepenica Rocil, ubi est ecclesia sancti Michaelis. Item in supa Vydogossa Lubinchi apud ecclesiam Beate Virginis. Item in Mell apud ecclesiam Cosme et Damiani. Item in supa Losoua apud tres ecclesias. Item in supa Vozcopla apud ecclesiam beati Johannis. Item in supa Bored Bolinapola. Item in Comitatu Beroz Pracha Byscupina uocata.”


U tekstu se kaže kako se jedan dio posjeda bosanske biskupije nalazio “in supa Vydogossa Lubinchi, apud ecclesiam beate Virginis”. Kako se u tekstu vidi ovdje se govori o župi pod imenom Vydogossa, mjesto (selo?) Lubinchi i za crkvu posvećenu djevici Mariji. Iz teksta je vidljivo postojanje župe Vydogosse, bar do polovine XIII vijeka. Ovo svjedočanstvo je, za sada, jedini direktni podatak pisanih izvora o postojanju župe Vydogossa-e u srednjem vijeku.





Nekoliko autora bavilo se ubikacijom ove župe. Samo ime Vydogossa identificiralo se kao neka Vidgona, Viduša ili Vidoši. Lubinchi, odnosno Lubnichi su se poistovjećivali sa Ljubuncima, Ljubunčićima i Ljubnićima. Odgovarajući biskupski posjed tražio se u okolini Livna, u Rami, u Viduši kraj Bosne, izmedu današnjeg Kaknja i ušća Lašve, te u selu Ljubnićima kod današnjeg Ilijaša.



Arkeolog Pavao Anđelić, koji je boravio u našim krajevima i bavio se istraživanjem stećaka i ostataka srednjovjekovnog grada Dubrovnika, a i niz drugih autora, smatra da se radi o župi Vogošća jer ne postoji ni današnji ni povijesni toponim Vidogošća, koji bi kao takav mogao poslužiti kao direktan oslonac za ubikaciju ove župe. Pravu teškoću predstavlja otkrivanje slavenskog naziva koji je transkribiran latinskim slovima, a odnosi se na ime župe. Vydogossa – Vidogosa nema analogije u slavenskoj onomastici. Kako dvojno ”s” (ss) potencijalno ukazuje na glas ”š” može se pomišljati i na oblik Vidogoša, ali i takve forme rijetko susrećemo u onomastici i leksici uopće. Daleko se bolje uklapa u onomastiku ako se glas ”ss” čita kao ”šć”, odnosno kao staro ”š”. U tom slučaju dobivamo ime Vidogošća, a to je riječ sastavljena od dva dijela: vlastitog imena ”Vid” i osnove ”gost”; takve kombinacije vrlo su česte u slavenskoj onomastici.

Očito je da se ovdje radi o ”našoj” Vogošći – cjelini izmedju slivova rijeka Vogošća i Ljubine, desnih pritoka Bosne. Teritorij obuhvaća dvije stare seoske općine – Gornju i Donju Vogošću i proteže se od samog ruba Sarajevskog polja do ušća Misoče u Bosnu (u današnjem Ilijašu). Jedna od ovih općina je i u dubokoj starini nosila ime Vogošća (porječje istimene rječice) dok je druga vjerovatno imala i drugi naziv (Ljubina ili slično), a svijest o pripadnosti Vogošći očito podsjeća na neku širu teritorijalnu zajednicu, veću i jaču od općine. U domaćim izvorima srednjega vijeka termin Vogošća nikada se ne spominje, ali ga ima u formi Vogošta i Godošta već u najstarijim turskim defterima polovinom XV vijeka.

Kartaiz1905.godine-medium-init-.jpg


U toponomastici Bosne i Hercegovine poznate su bliže analogije sa toponimima istoga ili sličnoga korijena: zaselak Vogošćica u selu Čajnu kod Visokog, Ljubogošća kod Sarajeva, Delegošća kod Srebrenice, Dobrigošće kod Jablanice, Radogost kod Vareša i slično. Ni toponomastika sa osnovom Vid u ovom kraju nije rijetka. Tako u selu Krivoglavcima postoji brdo sa imenom Vid ili Vit. U porječju Ljubine je selo Vidotina, a u Zupči kod Breze –zemljište Vidonja (M.S. Filipović, Visočka nahija, 363).

U ranijim stoljećima srednjega vijeka ovdje je funkcionirala župa pod imenom Vidogošća ili Vogošća. Jedan dio njezina teritorija i danas čuva uspomenu na to staro ime. Župska organizacija je egzistirala svakako do prve polovine XIII vijeka, a vjerojatno i duže. Politički centar župe vjerojatno se nalazio u dolini Stavnje.
U toku XIV vijeka politički centar se pomakao u porječje Misoče, u utvrđeni grad Dubrovnik. Stara župa postala je knežija (comitatus) ali, kako izgleda, njezin teritorij nije nimalo izmijenjen. Takav zaključak se nameće iz bolje poznate situacije turskog doba.

U prvim stoljećima turske uprave politička organizacija ovoga područja ima status nahije sa sjedištem u gradu Dubrovniku. Tek negdje u XVIII vijeku dolazi do snažnije polarizacije prema jačim centrima u Sarajevu, Visokom i Varešu, a zatim i do političke dezintegracije čitavog područja. U to doba formira se i novi predioni pojam Nadvisoki, dok se istočni dio nekadašnje župe počinje osjećati sastavnim dijelom sarajevskog regiona.

Etnolog M. S. Filipović je zabilježio da je prema predanju u Misoči bila katolička crkva, a na brijegu Crkvicama iznad Vrbovika, bila je crkva koja je prešla u Ljubniće, na lijevu obalu Bosne, jer je neka žena stavila na crkvenu strehu dječije pelene da se suše. O karakteru Ljubnića kao lokalnog (općinskog) centra govore još neki toponomastički i arkeološki podaci. Tako sam Filipović piše da je "stranom iznad Ljubnića i Čekrčića bilo jedno ogromno muslimansko groblje, pa su mu nišani većinom uklonjeni i upotrijebljeni. Po toj strani bilo je i grčkih grobova ali su svi stećci razneti". Budući da selo Ljubnići spada u teritorij koji je identičan sa posjedom bosanske biskupije XIII vijeka, a u XIII vijeku je pripadalo župi Vidogošći ili Vogošći, to treba zaključiti da se teritorij dubrovačke nahije, odnosno knežije poklapa sa teritorijom župe Vidogošće – Vogošće.

http://forum.krstarica.com/entry.php/21016-Vla%C5%A1ka-odgonetka-01/page2


- - - - - - - - - -

Prema Petru Šimunoviću imena Trebevit, Dragovit, Dobrovit sufiks dobijaju prema slovenskom bogu Svantovitu - Svetovitu. Prema tome bi planina Trebević (Trebevit) nadomak Sarajeva mogla bi predstavljati trebište - žrtvenik Sv. Vida (Svantovita).

http://forum.krstarica.com/entry.php/21016-Vlaška-odgonetka-01/page2
 
Selo Vid smješteno je pet kilometara zapadno od Metkovića, na putu koji iz Neretvanske doline vodi prema Ljubuškom. Nastalo je na razvalinama Narone, drugoga po veličini antičkoga grada u Dalmaciji. Usprkos opravdanim pretpostavkama da je na temeljima porušene Narone postajalo znatnije starohrvatsko naselje, o tome nemamo izravnih dokaza. Spona je između antike i srednjovjekovlja crkva Sv. Vida, nastala na temeljima starokršćanske bazilike iz 5. st. (M. Vidović 1998:134). U štovanje se Sv. Vida pretočio kult poganskoga hrvatskog božanstva Svantevida te su stare crkvice posvećene Svetome Vidu počesto i spomenici pokrštavanja hrvatskog stanovništva u našim krajevima. Ime je sela nastalo transonimizacijom od imena spomenutoga svetca, a njegovim imenom motiviran je i čitav niz toponima na širem području. U Neretvanskoj dolini to su Vidonje (župa u Zažablju te zaselak sela Plina na desnoj obali Neretve), a na stolačkome području Vidovo polje, Vidoštak te Bitunja (usp. Bitoie < Vidoje < Vitus; ime zabilježeno u Trogiru 1322.1). Neki povjesničari sa svetačkim imenom Vid povezuju i ojkonim Svitava u obližnjem Hutovu blatu.
Prve sigurne dokaze o mogućem postojanju naselja nastala na temeljima Narone nahodimo u 14. st. Tada Juraj Radetić, umro u Neretvi 1348., ostavlja crkvi Sv. Vida legat od 80 dukata; crkva Sv. Vida ponovno se spominje 1405., a makarski biskup Lišnjić 1670. spominje crkvu Sv. Vida i Modesta (M. Vidović 1998:132).

Dalje: http://www.matica.hr/kolo/309/Stanovništvo sela Vid od srednjovjekovlja do danas/
 
Spekulisu arheolozi da je hram, čiji su delići pronađeni na Pešteru, bio vezan za Vida.


Ovo je iz teksta:
Temelji četiri građevine kvadratnog oblika opisane savršenim kružnim zidovima jasno se vide na snimcima iz satelita...
Visoravan na 1.150 metara nadmorske visine okružen je bedemima sedam gora: Golijom, Javorom, Zlatarom, Jadovnikom, Ozrenom, Giljevom i Žilindarom. Pod jakim suncem po celoj Pešteri blistale su misteriozne srednjovekovne kamene humke, ostaci staroslovenskih paganskih kultnih mesta, koje Muzej Ras istražuje još od 1997. godine..


Zna li neko korelate sa Žilinim darom u drugim slovenskim jezicima?
Ne postoji staro Božanstvo Žila ali pominjese Živa, zato pitam.

9Dragicai_620x0.jpg

http://www.novosti.rs/vesti/naslovn...tml:461911-Staroslovenski-hram-na-srpskom-Tib
 
Poslednja izmena:

Kada je reč o slovenskim=vlaškim mnogobožačkim svetilištima koja su ostavila nebrojene tragove u toponomastikonu Slovenskog Juga (tzv. Balkana), bitno je troje:

1. primetiti da je pokrštavanje Slovena praktično usledilo toliko brzo po njihovom navodnom doseljavanju na Slovenski Jug (vulgarno zvani Balkan), da je nemoguće da su za tih nekoliko generacija mogli da razviju tako bogat i upečatljiv pagansko-slovenski onomastikon koji će preživeti narednih milenijum i kusur vekova;

2. primetiti apsurdnost vladajućeg istoriografskog stava da je 2- 3% došavših Slovena nametnulo tako impozantan toponomastički panteon 97-98% neslovenskog stanovništva

3. primetiti sam toponimski panteon:

a) Trebišta: Trebaljevo, Trebesinj, Trebotin, Trebović (istočno od Peći), Trebinac, Trebjesa, Tribanj (Karlobag), Tribalj, Trebinje, Trepča, Trebljevina,Trebević (trebište tj. žrtvenik Sv. Vida), Trebiće (planina zapadno od Jarinja), Trebinje (planina u zapadnom delu opštine Kuršumlija), Trepča (Kopaonik; u izvorima se njeno ime javlja u oblicima Трѣбьча i Трепча na ćiriličnom pismu odnosno Triepza,Trepza,Tripza,Trepca,Trebza i Tripca, na latiničnom pismu), Trepčanski potok (Kopaonik), Donja Trepča (selo, Čačak), Gornja Trepča (selo, Čačak), Banja Trepča (Čačak), Donja Trepča (naselje, severoistočno od Nikšića), Gornja Trepča (naselje, severno od Nikšića), Trebjesa (brdo iznad Nikšića), Perun (biciklistički klub iz Nikšića), Trepča (na magistralnom putu Andrijevica–Berane), Trepča (naseljeno mesto u opštini Vrginmost) itd.


b) Sveti Vid: Vidova gora, sa vrhom Sutvid (708m), Vidovo (selo, Neretva), Vidovo polje (Radmilja, Stolac), Vidovsko (utvrđenje, Stolac), Trebovit, Trebević (trebište- žrtvenik Sv. Vida nadomak Sarajeva), Trebovitići (u južnoj Metohiji), Trebović (istočno od Peći), Vidovgrad (staro utvrđenje iznad Karlobaga čiji je prvi zapovednik bio Jerko Rukavina, koji je doveo Bunjevce u Karlobag), Vidovac Cesarički (zaselak nedaleko Karlobaga), Vogošćica (zaselak u selu Čajnu kod Visokog), Vid ili Vit (brdo u selu Krivoglavcima),Vidotina (selo u porječju Ljubine), Vidonja (zemljište u Zupči kod Breze), Vigošte (južno od Arilja [vidi članak Vidogošća-Vogošća]), Vitina (jugoistočno od Gnjilana), Vitinica (zaselak zapadno od Zvornika) itd.

c) Perun: Perunić (Poljica), Perunsko (Poljica), Perunsko (Brač, koji je u sastavu srpske Paganije-Neretve), Porun (brdo u severnoj Albaniji), Perućica (prašuma u sastavu nacionalnog parka Sutjeska), Perun (brdo na Učki), Perun, Perunac, Perunovac, Perunika, Perunička Glava, Peruni Vrh, Perunja Ves, Peruna Dubrava, Perunuša, Perušice, Perudina i Perutovac (danas uglavnom imena planinskih vrhova; u srednjem veku veliki hrastovi, svete šume te čak cela sela i utvrđenja nazivala su se Perunovim imenom) itd.

d) Veles: Velež (Mostar, planina sa jednim od vrhova Vlačuge!), Velešić (potok), Gornji Velešići i Velešići (sela, danas mesne zajednice u Novom Sarajevu), poluotok Veles (Novi Vinodolski) itd.

e) Triglav: Triglav, Troglav (kod Ibra), Troglav (najviši vrh Dinare, Livno) itd.

f) -gost: Vidogošća ili Vogošća (srednjovekovna župa), Vogošća (rečica, desna pritoka Bosne), Živogošće (mesto kod Makarske), Radogošta (na Drimu, uzvodno od ušća Valbone), Ljubogošća (kod Sarajeva), Delegošća (kod Srebrenice), Dobrigošće (kod Jablanice), Radogost (kod Vareša), Radošte (istočno od Đakovice), Nebregošte (jugoistočno od Prizrena), Vigošte (južno od Arilja [vidi članak Vidogošća-Vogošća]) itd.

Ono što smiren i staložen čovek ovde vidi jeste neraskidivost vlaha (=Srba) od slovenske religije.





Dodajem


g) Mokoš: Mokošica (Mokošnica) kod Dubrovnika

Na primer, problem sa postojećom tezom o slovenskom naseljavanju najvećeg dela jadranske obale i ostrvlja nakon 10. veka komplikuje se brojnim slovensko-paganskim toponimima. Npr. Mokošica i Donja Mokošica kod Dubrovnika, Sevid kod Splita i obližnje tri planine Perun (brdo na Učki), Perunić (Poljica), Perunsko (Poljica), Vidova gora sa vrhom Sutvid (Brač), poluotok Veles (Novi Vinodolski) itd. Tako brojna toponomastika govori u prilog slovenske demografske dominacije. Vlasi koji se tu pominju ne mogu biti romanofoni. Takođe, takva toponomastika snažno ukazuje na značajan kontinuitet slovenske prehristijanizacijske domicilnosti na jadranskoj obali i otočju. Moguće objašnjenje grčke i latinske toponomastike sastoji se u tome da grčka i latinska toponomastika obuhvata pomorsko-kartografski domen te domen trgovačkih središta i orijentacije, tj. onovremeni "GPS" koji obuhvata veća naseljena mesta, veće planine i reke, dok su mala naselja, manje reke i brda ostala nema za latinski toponomastikon. To znači da imamo poziciju imperijalnog kolonizatora (i njegovog jezika) koji ima svoja središta i svoju putnu infrastrukturu čija imena daje ili prilagođava u skladu sa službenim jezikom. Mi znamo za Nju Delhi, pa iako je "nju" engleska reč ne zaključujemo da je to stari engleski grad.


800px-Stara_Moko%C5%A1ica2010.JPG

Stara Mokošica
 
Srpski naziv za februar, veljača, potiče od slovenskog paganskog praznika Velja Noć, koja je padala u februaru i ostala u obliku današnjih poklada, maškara.

Svetkovina kojom se slavio odlazak haosa bile su Velje Noći. Za vreme ovog praznika mladići, koledari, oblačili su se u kapute od ovčije vune i nosili groteskne maske, lutali po selima i pevali pesme o tome kako su dugo putovali i kako su mokri i blatnjavi, verovatno zbog toga što je to aluzija na to da dolaze iz podzemnog sveta, i kom obitava Veles i koji su oni zamišljali vlažnim. Glava kuće koji bi ih primio darivao bi ih.


Pogledajte poklade na Kosovu: U Štrpcu se oženio Kraljević Marko

Z. Lazarević | 17. 03. 2013. - 17:13h | Foto: AFP


U opštini Štrpce na Kosovu danas su obeležene bele poklade, poslednji dan pred veliki uskršnji post. U domovima se danas služila bogata mrsna trpeza, a tražio se oproštaj od svih ukućana kako bi se sutra mogao započeti post. Međutim, danas se odigralo i neobično veselje. Ženio se niko drugi do - Kraljević Marko.

323425_kosovo01apfoto-visar-kryeziu_f-1.jpg

"Mlada" i "Kraljević Marko"

Bele poklade se u Štrpcu proslavljaju na poseban način, jer se tada se, prema običajima, u Štrpcu ženi Marko Kraljević. Na neobičnu svadbu pozvano celo selo. Međutim, nije samo mladoženja neobičan. Svatove čini prava vojska takozvanih "vučara" koji pod maskama, napravljenim od vune i koža, na konjima, magarcima ili pešaka prate mladence. Sa sobom nose mečeve, sablje, koplja i drugo naoružanje kako bi čuvali mladu da je neko ne bi ukrao.

323427_kosovo03apfoto-visar-kryeziu_f-1.jpg

Vučari čuvaju "mladu".
A „mlada" je uvek muško obučeno u narodnu nošnju. Ova dosta čudna svadbena povorka posle šetnje kroz samo naselje, dolazi na trg gde se u prisustvu okupljenog naroda obavlja svečani čin venčanja.
Samom venčanju prethodi prigodan humoristicki program, koji nije napisan samo da bi nasmejao ljude. On služi i da se spomenu značajniji događaji u Štrpcu i ismeju i izvrnu ruglu njihovi vinovnici.
Međutim, završetak venčanja ne znači i završetak manifestacije. Pošto su poklade dan prelaza u post, prema narodnom verovanju, zla bića su tada aktivnija nego drugim danima. Zbog toga u prvi sumrak svi ukućani izlaze iz domova noseći unapred pripremljene "kumbare" koje se prave od smreka i trešnjine kore, koje se pale ne bi li se oterali zli duhovi.

- - - - - - - - - -

veles2-1-1.jpg


- - - - - - - - - -

Slovenija
Kurenti - Ptuj
Danas će u najstarijem slovenačkom gradu Ptuju početi tradicionalno 53. Kurentovanje kako u Sloveniji zovu maškare obučene u ovčija krzna i okićene sa zvoncima ovčijeg stada.

679872111510e2f5959b9b542278362_orig.jpg

Kurenti_v_Ptuju.JPG


- - - - - - - - - -

Mađarska, Mohač

REU-HUNGARY_-739x540-1.jpg
Hungarians wear masks during the traditional Buso Carnival in Mohacs, southern Hungary February 10, 2013. At the Buso Carnival, which lasts for six days, locals bury the winter and party before the start of lent. According to legend the masks helped locals scare away the Turks in the 16th century. (Laszlo Balogh/Reuters)

pb-120221-buso-jm-02photoblog900-1.jpg


bus%C3%B3j%C3%A1r%C3%A1s-buso-walking-moh%C3%A1cs-hungary-thumb18684579.jpg


- - - - - - - - - -



Dalmatinska zagora - Didi, Didići
4022013_358301564-1.jpg
Ma%C5%A1kare%20Didi%20s%20Kame%C5%A1nice.jpg



Makarska
maskare_kastela5-210212.jpg


Sinj
64731147-1.jpg


Grižane (Crikvenica)
y287455772899217.jpg


Mesopust (karneval) - Čavle (Jelenje)
Dondolasi-obahajanjem-Grobniscine-otvori-1.jpg


Dondolaši - Grobnik

0000150902_l_0_uTFabI.jpg


- - - - - - - - - -

Bugarska - "Kukeri"
world-wonders-kukeri-buso_54483_600x450-1.jpg
Sop_kukeri-14-24-95JPG-1.jpg
425-festival-surva-pernik-bulgarien-1.jpg

800px-Kukeri_Rodopi.JPG


path_463-1.jpg
kukeri_12.jpg




- - - - - - - - - -
https://www.google.rs/maps/place/Volos,+Greece/@39.3651676,22.9473555,14z/data=!3m1!4b1!4m2!3m1!1s0x14a76c60e1af6cf1:0x5d6e8e390219aae2

volos.jpg


IpDcDgP-1.jpg


Lepo piše Volos i Lehonija iznad koje je brdo Nevestiki. Oljuštismo Jeline sa Slovenskog Juga (vulgarno zvanog "Balkan"). :ok:
 
Poslednja izmena:
Kada je reč o slovenskim=vlaškim mnogobožačkim svetilištima koja su ostavila nebrojene tragove u toponomastikonu Slovenskog Juga (tzv. Balkana), bitno je troje:

1. primetiti da je pokrštavanje Slovena praktično usledilo toliko brzo po njihovom navodnom doseljavanju na Slovenski Jug (vulgarno zvani Balkan), da je nemoguće da su za tih nekoliko generacija mogli da razviju tako bogat i upečatljiv pagansko-slovenski onomastikon koji će preživeti narednih milenijum i kusur vekova;

2. primetiti apsurdnost vladajućeg istoriografskog stava da je 2- 3% došavših Slovena nametnulo tako impozantan toponomastički panteon 97-98% neslovenskog stanovništva

3. primetiti sam toponimski panteon:

a) Trebišta: Trebaljevo, Trebesinj, Trebotin, Trebović (istočno od Peći), Trebinac, Trebjesa, Tribanj (Karlobag), Tribalj, Trebinje, Trepča, Trebljevina,Trebević (trebište tj. žrtvenik Sv. Vida), Trebiće (planina zapadno od Jarinja), Trebinje (planina u zapadnom delu opštine Kuršumlija), Trepča (Kopaonik; u izvorima se njeno ime javlja u oblicima Трѣбьча i Трепча na ćiriličnom pismu odnosno Triepza,Trepza,Tripza,Trepca,Trebza i Tripca, na latiničnom pismu), Trepčanski potok (Kopaonik), Donja Trepča (selo, Čačak), Gornja Trepča (selo, Čačak), Banja Trepča (Čačak), Donja Trepča (naselje, severoistočno od Nikšića), Gornja Trepča (naselje, severno od Nikšića), Trebjesa (brdo iznad Nikšića), Perun (biciklistički klub iz Nikšića), Trepča (na magistralnom putu Andrijevica–Berane), Trepča (naseljeno mesto u opštini Vrginmost) itd.


b) Sveti Vid: Vidova gora, sa vrhom Sutvid (708m), Vidovo (selo, Neretva), Vidovo polje (Radmilja, Stolac), Vidovsko (utvrđenje, Stolac), Trebovit, Trebević (trebište- žrtvenik Sv. Vida nadomak Sarajeva), Trěbovitići (u južnoj Metohiji), Trebović (istočno od Peći), Vidovgrad (staro utvrđenje iznad Karlobaga čiji je prvi zapovednik bio Jerko Rukavina, koji je doveo Bunjevce u Karlobag), Vidovac Cesarički (zaselak nedaleko Karlobaga), Vogošćica (zaselak u selu Čajnu kod Visokog), Vid ili Vit (brdo u selu Krivoglavcima),Vidotina (selo u porječju Ljubine), Vidonja (zemljište u Zupči kod Breze), Vigošte (južno od Arilja [vidi članak Vidogošća-Vogošća]), Vitina (jugoistočno od Gnjilana), Vitinica (zaselak zapadno od Zvornika) itd.

c) Perun: Perunić (Poljica), Perunsko (Poljica), Perunsko (Brač, koji je u sastavu srpske Paganije-Nerětve), Porun (brdo u severnoj Albaniji), Perućica (prašuma u sastavu nacionalnog parka Sutjeska), Perun (brdo na Učki), Perun, Perunac, Perunovac, Perunika, Perunička Glava, Peruni Vrh, Perunja Ves, Peruna Dubrava, Perunuša, Perušice, Perudina i Perutovac (danas uglavnom imena planinskih vrhova; u srednjem veku veliki hrastovi, svete šume te čak cela sela i utvrđenja nazivala su se Perunovim imenom) itd.

d) Veles: Velež (Mostar, planina sa jednim od vrhova Vlačuge!), Velešić (potok), Gornji Velešići i Velešići (sela, danas mesne zajednice u Novom Sarajevu), poluotok Veles (Novi Vinodolski) itd.

e) Triglav: Triglav, Troglav (kod Ibra), Troglav (najviši vrh Dinare, Livno) itd.

f) -gost: Vidogošća ili Vogošća (srednjovekovna župa), Vogošća (rečica, desna pritoka Bosne), Živogošće (mesto kod Makarske), Radogošta (na Drimu, uzvodno od ušća Valbone), Ljubogošća (kod Sarajeva), Delegošća (kod Srebrenice), Dobrigošće (kod Jablanice), Radogost (kod Vareša), Radošte (istočno od Đakovice), Nebregošte (jugoistočno od Prizrena), Vigošte (južno od Arilja [vidi članak Vidogošća-Vogošća]) itd.

Ono što smiren i staložen čovek ovde vidi jeste neraskidivost vlaha (=Srba) od slovenske religije.





Dodajem


g) Mokoš: Mokošica (Mokošnica) kod Dubrovnika




800px-Stara_Moko%C5%A1ica2010.JPG

Stara Mokošica

Evo da dodam toponime u Sloveniji TREBIŠTA:
Trbinc
Trboje
Trbonje
Trbovlje
Trebanjski vrh
Trebča vas
Trebče
Trebelno
Trebelno pri Palovčah
Trebenče
Trebeše
Trebež
Trebež
Trebež
Trebija
Trebižani
Trebnja gorica
Trebnje
Trebnji vrh
Triban
Tribej
Tribuče


Trbiž (Tarvisio) - Italija. To je Trebež ili skračeno Trbiž.

Etimologija reči tréb -a [SIZE=-1]m[/SIZE] (ẹ̑) 1. trebljenje: dogovoriti se za trebež na skupnem zemljišču / iti v trebež // kar se pri trebljenju odstrani: sežigati trebež po travnikih; uporabljati trebež iz jarkov za kompost 2. [SIZE=-1]nar.[/SIZE] zemljišče, svet, s katerega je odstranjeno drevje, grmovje, zlasti gozd; krčevina: prekopavati trebež; pasti na trebežu 3. [SIZE=-1]nar.[/SIZE] vrhnja rahla plast z ostanki rastlin na iztrebljenem svetu: rodoviten trebež na barju ◊ [SIZE=-1]čeb.[/SIZE] [SIZE=-1]iztrebki čebel pri čistilnem izletu[/SIZE]; [SIZE=-1]vet.[/SIZE] [SIZE=-1]plodove ovojnice, ki se po porodu izločijo iz maternice[/SIZE] (http://bos.zrc-sazu.si/cgi/a03.exe?name=sskj_testa&expression=treb&hs=1)

Znači zemlju na kojoj posećeš šumu, žbunje; istrebiš šumu, žbunje od glagola trebiti.


Ovi toponimi TRIBAN, TRIBANJ a pogotovo TRIBALJ veoma podsečaju na pleme/narod TRIBALE.

На Трибале подсјећају и многи хидроними и топоними.



Late Latin tribulationem (nominative tribulatio) "distress, trouble, affliction" (c.200), from tribulatus, past participle of tribulare "to oppress, afflict," a figurative use by Christian writers of Latin tribulare "to press," also possibly "to thresh out grain," from tribulum "threshing sledge," from stem of terere "to rub" (see throw) + -bulum, suffix forming names of tools.


http://www.etymonline.com/index.php?allowed_in_frame=0&search=tribulation&searchmode=none


"to thresh out grain" znači u prevodu "mlatiti žito da ispadnu zrna", odnosno trebiti žito

"to rub" znači u prevodu "trljati, odstraniti, ukloniti", odnosno trebiti
 
Dalmatinska zagora - Didi, Didići
4022013_358301564.jpg


IpDcDgP.jpg


Lepo piše Volos i Lehonija iznad koje je brdo Nevestiki. Oljuštismo Jeline sa Slovenskog Juga (vulgarno zvanog "Balkan"). :ok:
ćarobnjak. vrač. sluga boga ognja. mudrac. slovenski druid. se zove još:

влъхъ-влхв-VLH

1042x1083x1098x1093x1098.png
-
1042x48x1083x1093x1098.png

Славянское слово «волхвы»(иное написание «волсвы») имеет значение «жрецы Велеса», наиболее почитаемого у славян языческого бога домашнего скота. Кельтский аналог слова«волхв» — «друид».

http://www.krupenichka.ru/raznoe/volhvy.html

000827.jpg


Miinijatura 1340, Moskva. V'lh se klanja u crkvi.

i-2389.jpg

Волхвы

Волхвыособый класс людей, пользовавшийся большим влиянием вдревности. Это были "мудрецы" или так называемые маги, мудрость и сила которых заключалась в знанииими тайн, недоступных обыкновенным людям.
 
Poslednja izmena:
vla i vlaina. muž i žena. težak i težakinja. vlh i vlhinja. mudrac i mudrica. čarobnjak i veštica.:mrgreen: širok pojam. skoro kao srbin i srpkinja.

gledajući pitanje VLAHa iz ovoga volšebnoga kuta:mrgreen: pojam VLA- VLH je izvorno, osim što je slovenski i PIE, i paganski . a to znači da nije baš bio u milosti hrišćanske crkve. a posebno vlasatele koja je moć crpela baš iz simbioze s crkvom. a vlahi kao suprotnomisleći nebi im delovali baš poslušno.


a opet,činjenica da koegzistiraju pagani i hrišćani svakako je mogla doprineti da ih se u pojmovniku, ondašnjih ljudi, zove bitnim obeležjem. te bi tako zvanje vlh ostalo i po primanju hrišćanstva. i u narodu i u posmatrača.

najviše se ovaj drevni pojam VLH-VLA mogao zadržati u srpske pravoslavne crkve zbog njene tolerancije prema običajima praotaca. uključujući belu magiju.
pa i katolička crkva je na našem podneblju takodje "morala" biti malo mekša prema ostacima paganizma upravo zbog svoje konkurencije. pa tako imamo vlahe katolike ili Bunjevce ( vs hrvate). i oni dan danas svetkuju mnoge običaje dalekih didova.

no da skratim. sudbina i istorija slovenskog paganizma i VLHa bi bila lepa tema.
 
Poslednja izmena:
gledajući pitanje VLAHa iz ovoga volšebnoga kuta:mrgreen: pojam VLA- VLH je izvorno, osim što je slovenski i PIE, i paganski . a to znači da nije baš bio u milosti hrišćanske crkve. a popsebno vlasatele koja je moć crpela baš iz simbioze s crkvom.
činjenica da su pagani svakako bi doprinela da u pojmovniku zovu bitni imenom svoga kulta. te bi tako zvanje vlh ostalo i po primanju hrišćanstva. i u narodu i u hroničara.

najviše se ovaj drevni pojam VLH-VLA mogao zadržati u srpske pravoslavne crkve zbog njene tolerncije prema običajima praotaca. uključujući belu magiju.
pa i katoliča crkva na našem je podneblju takodje "morala" biti mekša prema ostacima paganizma upravo zbog svoje konkurencije. pa tako imamo vlahe katolike ili Bunjevce vs hrvate.

no da skratim. sudbina i istorija slovenskog paganizma i VLHa bi bila lepa tema.

Kako ti objašnjavaš doseljavanje Slovena na Balkan u 7. veku kada vidiš ove vlaške običaje (ili "vlaške" običaje) u sklopu pravog slovenskog paganizma?
 
3. primetiti sam toponimski panteon:

a) Trebišta: Trebaljevo, Trebesinj, Trebotin, Trebović (istočno od Peći), Trebinac, Trebjesa, Tribanj (Karlobag), Tribalj, Trebinje, Trepča, Trebljevina,Trebević (trebište tj. žrtvenik Sv. Vida), Trebiće (planina zapadno od Jarinja), Trebinje (planina u zapadnom delu opštine Kuršumlija), Trepča (Kopaonik; u izvorima se njeno ime javlja u oblicima Трѣбьча i Трепча na ćiriličnom pismu odnosno Triepza,Trepza,Tripza,Trepca,Trebza i Tripca, na latiničnom pismu), Trepčanski potok (Kopaonik), Donja Trepča (selo, Čačak), Gornja Trepča (selo, Čačak), Banja Trepča (Čačak), Donja Trepča (naselje, severoistočno od Nikšića), Gornja Trepča (naselje, severno od Nikšića), Trebjesa (brdo iznad Nikšića), Perun (biciklistički klub iz Nikšića), Trepča (na magistralnom putu Andrijevica–Berane), Trepča (naseljeno mesto u opštini Vrginmost) itd.

Trebišnjica reka. Tribunj kod Šibenika. Zatrijebač, oblast u Crnoj Gori.

d) Veles: Velež (Mostar, planina sa jednim od vrhova Vlačuge!), Velešić (potok), Gornji Velešići i Velešići (sela, danas mesne zajednice u Novom Sarajevu), poluotok Veles (Novi Vinodolski) itd.

Velestovo kod Cetinja a takođe i u Makedoniji. Možda i Veletovo kod Višegrada.



МАПА ЈУЖНОСЛОВЕНСКИХ ТОПОНИМА КОЈИ САДРЖЕ ИМЕНА СЛОВЕНСКИХ БОГОВА (sa sajta rodnovernih Srbije)


1. Перуњи врх, Корушка, Словенија
2. Велесово, село код Крања, Словенија
3. Триглав, планински врх, Словенија
4. Макоше, место у области Рибница, Словенија
5. Перунчевац, брдо у општини Грачишће, Истра, Хрватска
6. Перун, брдо на Учкој код Ријеке, Хрватска
7. Велес, полуоство јужно од Ријеке, Хрватска
8. Вид, село близу Блатног језера, Мађарска
9. Хрсово, место у близини Бјеловара, Хрватска
10. Велешевец, село између Загреба и Сиска, Хрватској
11. Видово, село код Дрвара, Босна и Херцеговина
12. Троглав, врх код Ливна, Босна и Херцеговина
13. Перун, брдо код места Подстрана, Сплит, Хрватска
14. Видова гора, острво Брач, Хрватска
15. Вид, село код Метковића, Хрватска
16. Хрсовац, извор код Мостара, Босна и Херцеговина
17. Мокошица, насеље код Дубровника, Хрватска
18. Макоше, место код Дубровника, Хрватска
19. Перун, планина код Вареша, Босна и Херцеговина
20. Видово, брдо код Тузле, Босна и Херцеговина
21. Видово, брдо у близини Сарајева, Босна и Херцеговина
22. Ладин врх, код Пљеваља, Црна Гора
23. Велестово, насеље у општини Цетиње, Црна Гора
24. Велесница, село код Кладова, Србија
25. Велес, село код Гуче, Србија
26. Троглав, планина код Богутовца, Србија
27. Видово брдо, код Новог Пазара, Србија
28. Видово брдо, у близини Звечана, Србија
29. Перуника, село код Куршумлије, Србија
30. Велес, планински врх, околина Скадра, Албанија
31. Велес, планина, Албанија
32. Велешта, село код Струге, Македонија
33. Велестово, место код Охрида, Македонија
34. Марена, село код Кавадарца, Македонија
35. Велес, град, Македонија
36. Моране, село код Скопља, Македонија
37. Перунска планина, округ Кратово, Македонија
38. Велестино, место код Волоса, Грчка
39. Волос, град, Грчка
40. Хрсово, село, Егејска Македонија, Грчка
41. Хрсово, село, Бугарска
42. Перуника, село, Бугарска
43. Велести, село код Краиова, Румунија
 
Poslednja izmena:
Kako ti objašnjavaš doseljavanje Slovena na Balkan u 7. veku kada vidiš ove vlaške običaje (ili "vlaške" običaje) u sklopu pravog slovenskog paganizma?
srednjovekovni vla(h) je sloven. i jezićki i paganski. oni koji su bili romani su to i ostali. npr. rumuni, ćići,,, i oni svedoče koliko je teško bez "prosvete" promeniti jezik nekom narodu.

nema šanse da je vla sloveniziran pa plus da mu se nametnu slovenski bogovi i čarobnjaci.

e sad. kad je vla došao ili da li je uopšte dolazio?

skloniji sam opciji da je antičko stanovništvo balkana imalo sličan rodovski profil narodima severno i istočno.tj. da je stari evropljanin. pa i da se povlačio na sever i istok pred ekspanzijom helena rimljana.

s druge strane period od 5 do 8) veka je sasvim dovoljan da se promeni etničaka struktura stanovništva. a da se u sedmom veku pobedom samove i horvatove vojske, nad onima koje zovu avarima, odigra i promena dinastija te ustanovi novo plemstvo na helmu.
teza o velikoj seobi slovena u sedmom veku je naivna i nemoguća.
 
Poslednja izmena:
srednjovekovni vla(h) je sloven. i jezićki i paganski. oni koji su bili romani su to i ostali. npr. rumuni, ćići,,, i oni svedoče koliko je teško bez "prosvete" promeniti jezik nekom narodu.

nema šanse da je vla sloveniziran pa plus da mu se nametnu slovenski bogovi i čarobnjaci.

e sad. kad je vla došao ili da li je uopšte dolazio?

skloniji sam opciji da je antičko stanovništvo balkana imalo sličan rodovski profil narodima severno i istočno.tj. da je stari evropljanin. pa i da se povlačio na sever i istok pred ekspanzijom helena rimljana.

s druge strane period od 5 do 8) veka je sasvim dovoljan da se promeni etničaka struktura stanovništva. a da se u sedmom veku pobedom samove i horvatove vojske, nad onima koje zovu avarima, odigra i promena dinastija te ustanovi novo plemstvo na helmu.
teza o velikoj seobi slovena u sedmom veku je naivna i nemoguća.

"Teza o velikoj seobi Slovena u 7. veku je naivna i nemoguca", ovo samo moze izvaliti neobrazovani buzdovan koji nije u zivotu procitao niti jednu knjigu ili rad o tim pitanjima. Savremeni istorijski izvori, paleolingvistika, arheologija, sada i genetika, potvrdjuju dolazak Slovena na ove prostore
 
"Teza o velikoj seobi Slovena u 7. veku je naivna i nemoguca", ovo samo moze izvaliti neobrazovani buzdovan koji nije u zivotu procitao niti jednu knjigu ili rad o tim pitanjima.
ti izgleda sanjaš buzdovane.. šta si. mazohista?
. Savremeni istorijski izvori, paleolingvistika, arheologija, sada i genetika, potvrdjuju dolazak Slovena na ove prostore
osim što si upotrebio izraz "savremeni istorijski izvori i arheologija" imaš li šta drugo dodati?

kako stvari sada stoje samo genetika može dati valjan odgovor i odrediti u kojoj smo meri potomci authtonog antičkog stanovništva helma, a u kojoj onih koji su došli kasnije. njen današnji pogled je drugačiji od toga što ti tako argumentovano bulazniš.

u južnih slovena dominiraju markeri I2a-DINs, E1 a u severnih R1a. Pa da su ova dva došla u nekom sedmom veku sa severa ili istoka morali bi tamo imati neke svoje rodjake tačno rodbinski udaljene onoliko kolena koliko je prošlo od navodne seobe. a nema ih?

takodje kod srba ima, i da, tako kažem, endemski marker, M205 koga nema u tom obimu nigde drugde. očito istorija rodova kod nas je daleko kompleksnija od fratarske povijesti koju zdušno reklamiraš.
 
Poslednja izmena:
"Teza o velikoj seobi Slovena u 7. veku je naivna i nemoguca", ovo samo moze izvaliti neobrazovani buzdovan koji nije u zivotu procitao niti jednu knjigu ili rad o tim pitanjima. Savremeni istorijski izvori, paleolingvistika, arheologija, sada i genetika, potvrdjuju dolazak Slovena na ove prostore


paleolingvistika?

Ti si uporedio ilirski jezik sa slovenskim i zaključio da nema jednakosti? Mašala.
 

Back
Top