Lexa
Buduća legenda
- Poruka
- 30.368
Ovo je, možda, glupo, ali hajde da podelim sa vama
Zbog užasno lošeg spavanja dešava mi se da postanem svesna da spavam :shock:
Kao dete sam to umela kad me, recimo, juri lav duž moje ulice, pa onda zastanem i pomislim: "Čekaj malo, otkud lav usred Srbije? Ili kada se isti san ponavlja po pedeseti put...
Ali danas od premora.
U tom trenutku želim, naravno, da se probudim. Ranije sam umela da brojim u snu od tri do jedan i da se probudim :shock: Ali, to više ne uspeva. U pitanju je jedno užasno mučenje, a nedavno sam imala nešto što mogu da opišem samo kao - gušenje
Nažalost, ne znam da li sam i to sanjala, ali se bojim da nisam. Imala sam utisak da će srce da mi eksplodira, neverovatno realan doživljaj. Pri tom sam savršeno svesna gde ležim, kad sam legla i šta se dešava. Ali, ne mogu da se pomerim, niti govorim. Onda pokušavam da vrištim. Ma, jezivo. Nisam bila na jastuku i mislim da mi je sva krv sjurila u glavu :shock:
Ne bih volela da se to ponovi i znam da je to zbog nespavanja, ali me interesuje da li je ovaj doživljaj "gušenja" bio san ili java?
U snu se, inače, "probudim" po nekoliko, ma bezbroj, puta i shvatim da još spavam. Onda se uplašim da se nikada neću probuditi. Svest o tome da spavam ne nestaje. Šta valja raditi u takvim situacijama, prepustiti se snu? Da li je neko imao slično iskustvo?
Zbog užasno lošeg spavanja dešava mi se da postanem svesna da spavam :shock:
Kao dete sam to umela kad me, recimo, juri lav duž moje ulice, pa onda zastanem i pomislim: "Čekaj malo, otkud lav usred Srbije? Ili kada se isti san ponavlja po pedeseti put...
Ali danas od premora.
U tom trenutku želim, naravno, da se probudim. Ranije sam umela da brojim u snu od tri do jedan i da se probudim :shock: Ali, to više ne uspeva. U pitanju je jedno užasno mučenje, a nedavno sam imala nešto što mogu da opišem samo kao - gušenje
Nažalost, ne znam da li sam i to sanjala, ali se bojim da nisam. Imala sam utisak da će srce da mi eksplodira, neverovatno realan doživljaj. Pri tom sam savršeno svesna gde ležim, kad sam legla i šta se dešava. Ali, ne mogu da se pomerim, niti govorim. Onda pokušavam da vrištim. Ma, jezivo. Nisam bila na jastuku i mislim da mi je sva krv sjurila u glavu :shock:
Ne bih volela da se to ponovi i znam da je to zbog nespavanja, ali me interesuje da li je ovaj doživljaj "gušenja" bio san ili java?
U snu se, inače, "probudim" po nekoliko, ma bezbroj, puta i shvatim da još spavam. Onda se uplašim da se nikada neću probuditi. Svest o tome da spavam ne nestaje. Šta valja raditi u takvim situacijama, prepustiti se snu? Da li je neko imao slično iskustvo?