Smisao za humor?

Da li postoji neka knjiga da se procita u vezi humora i smisla za humor?
Znam da se sa time radjas, ali cisto neki uputi, i tako nesto...
Pozdrav!


Može da pomogne ako često čitaš viceve i dobre fore, a još bolje ako si u društvu duhovitih osoba.


Ja sam dobila nešto malo smisla za humor tek kad sam počela da radim, ovde sve ludak do ludaka, non stop odvaljuju neke fore, pa tako i ja pokupih po nešto.
 
Ovo što ti naživaš sticanjem može tek da se odnosi na fond
viceva,koje znaš.
Memorija.
A,način kako pričaš je suština humora.
Isti vic te ostavlja hladnokrvnim i zaceni do suza.
Dobri kazivači viceva su nadprosečno inteligentni ljudi....

И иначе особе које поседују смисао за хумор су интелигентне.
 
to da se neko rađa sa osećajem za humor je isto kao da kažemo da se neko rađa sa osećajem za cinizam, ili da se rađa sa osećajem za lepo isl

humor nastaje još u najranijem dobu, tako što dete želi da se "dodvori" (po pravilu strogim) roditeljima i traži način da sazna šta ih nasmejava (čini veselim)

humor je vrsta kupovine pažnje i zahteva brzu kombinaciju mnogo pojmova
Humor je lep cvet i, kao što to sa mnogim lepim cvećem biva, najčešće nastaje iz mraka i niče međ korovom.

kako sam ovo lepo reko..sam sam sebe zadivijo..
 
Paul Acker, Humour et humouristes, 1899.
Charles Baudelaire, Curiosites esthetiques: De l'Essence du rire et generalement du comique dans les arts plastiques (Estetske zanimljivosti: O sustini smijeha te opcenito o komicnom u plasticnim umjetnostima).
Ciceron, De oratore (O govornistvu), 11-54-71 (u razlicitim prevodima s latinskog).
Benedetto Croce, L'Estetica come scienza dell'espressione e linguistica generale (Estetika kao nauka o izrazu i opca lingvistika), 1902.
Rene Descartes, Traite des pasions de l'ame (O strastima duse), 1649.
Sigmund Freud, Le mot d'esprit et ses rapports avec l'inconscient (Dosjetka i njen odnos s podsvijescu), 1905.
Johann Wolfgang von Goethe, Gesprache mit Eckermann (Razgovori s Eckermannom), 1836.
Vladimir Jankelevitch, L'Ironie (Ironija), 1936.
Immanuel Kant, Kritik der Urteilskraft (Kritika moci rasudjivanja), 1790.
Ernst Kris, Ego development and the comic (Razvoj naseg "Ja" i komicno), International Journal of Psychoanalysis, 19, 1938, pp. 77-90.
Henri Wallon, Les Origines de la pensée chez l'enfant.
James Sully, An essay on laughter, its forms, its causes, its development and its value, 1902.
Baruch Spinoza, Oeuvres, Ethique (Djela, Etika), IV.
Stendhal, Racine et Shakespeare, II.
Albert Rapp, A phylogenetic theory of wit and humor (Filogenetska teorija o duhu i humoru), The Journal of Social Psychology, 1949.
Charles R. Gruner, Understanding Humour (1978), The Game of Humour, etc.
Charles Lalo, Esthétique du rire (Estetika smijeha), 1949.
Aristotel, Poetika II, Retorika I, Etika IV.
Danko Grlic, Estetika, I, II.
Marko Ristic, Humor 1932, Nadrealizam danas i ovde, br. 2 januar 1932, Humor i poezija, Politika, 1930.
Bora Cosic, O komicnom na filmu, O komicnom u savremenoj likovnoj umetnosti i o danasnjem smehu uopste
Vlatko Pavletic, Kompenzatorsko delovanje humora
SMIJEH - Uvod u naucnu studiju o smijehu, ljudskom fenomenu, Zagreb, 1961.
Henri Bergson, Le Rire. Essai sur la signification du comique (Smijeh. Esej o znacenju komicnog)
T. G. Andrews, A factorial analysis of reponses to the comic as a study of personality (Faktorijalna analiza reakcija na komicno kao studija o licnosti), Journal of General Psychology, 28, 1943, pp. 209-224.
Raymond Bayer, Esthetique de la grace (Estetika nebeske milosti), Dvije knjige, 1933. g. L'Humour, 1949.
John H. Burma, Humour as a Technique in Race Conflict (Humor kao tehnika u sukobu rasa), American Sociological Review, Vol. 11, No. 6, 1946.
L. Jeantet, De quoi et pourquoi rit-on? Psychologie du rire (Cemu i zasto se smijemo? Psihologija smijeha), Revue Philosophique, 1944.
P. Kambouropoulo, Individual differences in the sense of humor and their relation to temperamental differences (Individualne razlike u smislu za humor i njihova povezanost s razlikama u temperamentu), 1930.
M. Latour, Le probleme du rire et du reel (Problem smijanja i stvarnosti), 1947.
Lillien Jane Martin, Experimental prospecting in the field of the comic (Eksperimentalno istrazivanje na podrucju komicnog), American Journal of Psychology, 1905.
L. Mones, Intelligence and a sense of humour (Inteligencija i smisao za humor), Journal of the Exceptional Child, 5, 1939.
M. Pagnol, Notes sur le rire (Biljeske o smijehu), 1947.
G. Piccoli, Il comico, l'umore e la fantasia (Komika, humor i masta), 1931.
 
Poslednja izmena:
to da se neko rađa sa osećajem za humor je isto kao da kažemo da se neko rađa sa osećajem za cinizam, ili da se rađa sa osećajem za lepo isl

humor nastaje još u najranijem dobu, tako što dete želi da se "dodvori" (po pravilu strogim) roditeljima i traži način da sazna šta ih nasmejava (čini veselim)

humor je vrsta kupovine pažnje i zahteva brzu kombinaciju mnogo pojmova
Humor je lep cvet i, kao što to sa mnogim lepim cvećem biva, najčešće nastaje iz mraka i niče međ korovom.

kako sam ovo lepo reko..sam sam sebe zadivijo..

Ja sam zaprepašćen !
Nikad čudniju definiciju humora nisam čuo .
"Humor je lep cvet,koji nastaje iz mraka...."

A da li može da prođe definicija - "Humor je deset upola sa lukom....kod Hase centarfora !" ?
 
humor jeste na neki način kupovina pažnje
ljudi žele da skrenu pažnju an sebe duhovitošću
humor je proizvod apsurda, cinizma, samoogovaranja
humor je prijatan odgovor na neprijatne stavaeri, borba protiv neprijatnosti
sve u svemu proizvod duha
ne volim kad lju napadno žele da ispadnu duhoviti
sasvim je ok biti prijatan i nekako neutralan
 
Smisao za humor ili imash ili nemash...pri tom ne mislim na prichanje viceva mada i to treba znati...nego da mnoge situacije ocenish kroz humor a narochito sebe:zcepanje:msm to mu dodje kao one reklame za bujnu kosu,pa zene a i mushkarci navale na kojekakve proizvode i potroshe silne pare sve u cilju da im kosa bude bujnija i gushca...a ono kad dune prvi vetar taaaaaaakooooo razveje em kosu em nadu da ce nekad biti bolja...ustvari jeste na oko i to samo po mirnom i lepom vremenu:cool:kao i smisao za humor, ili imash bujnu kosu ili nemash :manikir:
 
Ovo što ti naživaš sticanjem može tek da se odnosi na fond
viceva,koje znaš.
Memorija.
A,način kako pričaš je suština humora.
Isti vic te ostavlja hladnokrvnim i zaceni do suza.
Dobri kazivači viceva su nadprosečno inteligentni ljudi....

uci se i fond, uci se i nacin izrazavanja, uci se i gestikulacija, i govor
sve se to uci, ali nama je nedovoljno poznat proces ucenja te nam se s tim cini kao da je sve do gena lol

ne zaebavajte se s genetikom, to je ozbiljna grana koja treba ozbiljno da se proucava a ne da je razmece okolo ko god stigne

to sto ti govoris da se duhoviti radjaju znaci samo da si ili neuspelo ucio druge kako da budu duhoviti ili si pokusao sam da naucis kako da budes duhovit pa ti nije poslo za rukom
NISTA DRUGO
 
Poslednja izmena:
to da se neko rađa sa osećajem za humor je isto kao da kažemo da se neko rađa sa osećajem za cinizam, ili da se rađa sa osećajem za lepo isl

humor nastaje još u najranijem dobu, tako što dete želi da se "dodvori" (po pravilu strogim) roditeljima i traži način da sazna šta ih nasmejava (čini veselim)

humor je vrsta kupovine pažnje i zahteva brzu kombinaciju mnogo pojmova
Humor je lep cvet i, kao što to sa mnogim lepim cvećem biva, najčešće nastaje iz mraka i niče međ korovom.

kako sam ovo lepo reko..sam sam sebe zadivijo..

Ih, mene baš i nisi zadiviJo, ali si me nasmejao:)
 
Ovo što ti naživaš sticanjem može tek da se odnosi na fond
viceva,koje znaš.
Memorija.
A,način kako pričaš je suština humora.
Isti vic te ostavlja hladnokrvnim i zaceni do suza.
Dobri kazivači viceva su nadprosečno inteligentni ljudi....

Sve potpisujem, i dodajem, najčešće, što se čovek više trudi da bude "vickast" ispadne smor, to je zaista individualno, sad da li se s'tim rađa ili neke okolnosti utiču da takav postaneš, pojma nemam. Moj stariji sin odlično priča viceve, posebno političke, priča ih sasvim ozbiljno kao da deklamuje neku pesmicu i ljudi obavezno umiru od smeha. Inače nije nešto duhovit sem kad su vicevi u pitanju.
Mlađi pak viceve uopšte ne ume da ispriča, svaki vic rastegne, pa nešto doda,nešto i zaboravi i na kraju dok ga ispriča izgubi se smisao. Ali u običnom razgovoru o bilo čemu ume da ubaci neku grimasu, neku banalnu reč da naglasi na poseban način i najčešće se desi da dok priča kako mu se zapušila septička jama i kupatilo plivalo u govnima, hmmmm, pa svi umiremo od smeha:hahaha:
 

Back
Top