Muskarac RAK?

Vidim da je ovo mrtva tema,ali eto,mozda se neko zajebe pa procita ovo sto pisem.Cak i da neki savet ili reci utehe,ili pak pozove na dejt(ali cisto sumnjam nakon svega sto sam procitao ovde posto sam rak :D ) Pronasao sam se u dosta toga..emocije(najvise svoje)koje bez problema ispoljavam bile tuzne ili srecne(ugglavnom prve,.Totalna sam flegma u najludjim situacijama.A mogu i da trpim do nekih nerealnih granica da se stvarno zapitam dal sam normalan.Ljubav ka zivotinjama(psima najvise).Imam ruku za umetnost tj.tetoviranje,crtanje.Hrana(radim kao kuvar),obozavam muziku.Rejv mi je omiljena aktivnost pored kreveta, haha.Mogu satima da igram na takvim dogadjajima koliko se opustim(i to na samo par piva,jer je danasnja gudra sranje,i cisto bacanje para ;) )Volim da provodim sate gledajuci filmove,serije.U sustini moj ceo je*eni zivot se svodi na posao, a nakon njega na gubljenje vremena.Imao sam par dugih veza,sa jako dobrim devojkama,i nisam nasao srecu ni u jednoj.Umeo sam da budem jako romantican i pravim situacije u kojima se nikad nisu nasle.Pokloni koje su dobijali od mene su proizlazili iskljucivo iz moje kreativnosti,u njih je ulozeno samo vreme i da kazemo ljubav.Jer sam u sustini bio srecan kad sam gledao njihovu reakciju dok ga otvaraju.Sto se tice poruka i razgovora telefonom tu sam mrtva trka.Nekad se ne javim po par dana,nit poruku posaljem.Ali nije zato sto zaboravim,ili ne mislim na nju.Kako tako emotivna osoba poput mene moze da bude tako ravnodusna kad su u pitanju osobe kojima znacim nesto?Svaki raskid me je boleo samo zato sto nisam verovao da cu naci drugu.Mnogo mi tesko pada to sto sam bezdusan prema osobama koje to ne zasluzuju.Pobogu ni majci kojoj dugujem sve,se ne setim da pustim poruku za nedelju dana.Ali kad su finansije u pitanju,ne zakasnim ni jedan mesec da joj posaljem koji dinar,koliko mogu s obzirom da placam stanarinu i radim za mizeriju u ovoj jebenoj drzavi.Kad je u pitanju posao,nema odgovornije i vrednije osobe od mene.Ali sto sam lenj da popravim sebe i svoje mane,to je cudo!Sto se tice situacija poput upoznavanja novih ljudi,izbegavam ih...Nije zato sto se plasim nepoznatog,nego sto ne znam sta bih rekao,a i pitao..mogu da razgovaram bukvalno o cemu god..al jednostavno mi razgovor sa nepoznatom osobom ne ide spontano.Jos ako ona nije brbljiva,eto one neprijatne tisine u kojoj pozelim da me udare kola kako bih se zavrsila.Doduse na poslu me uglavnom kolege gotive(bar odaju takav utisak).Desi se da sam u smeni raspolozen iz nekog meni nepoznatog razloga pa bacam neke fore,ili imam ispade koji vode do suza :) ali samo to.Neki poduzi razgovor sa bilo kim od njih se nije dogodio.
Kako sam procitao postove ove teme,malo citao po netu,skapirao sam da sam rak kome je sopstveni oklop zatvor iz kojeg ne znam kako da izadjem.Samo se nadam da ce da naleti neka devojka sa kljucem ili cekicem,i to brzo..jer me emocije pocinju ubijati u pojam.Daleko od toga da se zelim roknuti,volim da zivim,al vreme je da se ne svodi na prezivljavanje i usamljenost.Nisam dosta toga pokrio ovim tekstom al jeb*ga.mislim da je dovoljno.
P.s Ovim putem se izvinjavam i divim svakoj od mojih bivsih sto su me trpele kroz godine veze.:)
 
Poslednja izmena:
Vidim da je ovo mrtva tema,ali eto,mozda se neko zajebe pa procita ovo sto pisem.Cak i da neki savet ili reci utehe,ili pak pozove na dejt(ali cisto sumnjam nakon svega sto sam procitao ovde posto sam rak :D ) Pronasao sam se u dosta toga..emocije(najvise svoje)koje bez problema ispoljavam bile tuzne ili srecne(ugglavnom prve,.Totalna sam flegma u najludjim situacijama.A mogu i da trpim do nekih nerealnih granica da se stvarno zapitam dal sam normalan.Ljubav ka zivotinjama(psima najvise).Imam ruku za umetnost tj.tetoviranje,crtanje.Hrana(radim kao kuvar),obozavam muziku.Rejv mi je omiljena aktivnost pored kreveta, haha.Mogu satima da igram na takvim dogadjajima koliko se opustim(i to na samo par piva,jer je danasnja gudra sranje,i cisto bacanje para ;) )Volim da provodim sate gledajuci filmove,serije.U sustini moj ceo je*eni zivot se svodi na posao, a nakon njega na gubljenje vremena.Imao sam par dugih veza,sa jako dobrim devojkama,i nisam nasao srecu ni u jednoj.Umeo sam da budem jako romantican i pravim situacije u kojima se nikad nisu nasle.Pokloni koje su dobijali od mene su proizlazili iskljucivo iz moje kreativnosti,u njih je ulozeno samo vreme i da kazemo ljubav.Jer sam u sustini bio srecan kad sam gledao njihovu reakciju dok ga otvaraju.Sto se tice poruka i razgovora telefonom tu sam mrtva trka.Nekad se ne javim po par dana,nit poruku posaljem.Ali nije zato sto zaboravim,ili ne mislim na nju.Kako tako emotivna osoba poput mene moze da bude tako ravnodusna kad su u pitanju osobe kojima znacim nesto?Svaki raskid me je boleo samo zato sto nisam verovao da cu naci drugu.Mnogo mi tesko pada to sto sam bezdusan prema osobama koje to ne zasluzuju.Pobogu ni majci kojoj dugujem sve,se ne setim da pustim poruku za nedelju dana.Ali kad su finansije u pitanju,ne zakasnim ni jedan mesec da joj posaljem koji dinar,koliko mogu s obzirom da placam stanarinu i radim za mizeriju u ovoj jebenoj drzavi.Kad je u pitanju posao,nema odgovornije i vrednije osobe od mene.Ali sto sam lenj da popravim sebe i svoje mane,to je cudo!Sto se tice situacija poput upoznavanja novih ljudi,izbegavam ih...Nije zato sto se plasim nepoznatog,nego sto ne znam sta bih rekao,a i pitao..mogu da razgovaram bukvalno o cemu god..al jednostavno mi razgovor sa nepoznatom osobom ne ide spontano.Jos ako ona nije brbljiva,eto one neprijatne tisine u kojoj pozelim da me udare kola kako bih se zavrsila.Doduse na poslu me uglavnom kolege gotive(bar odaju takav utisak).Desi se da sam u smeni raspolozen iz nekog meni nepoznatog razloga pa bacam neke fore,ili imam ispade koji vode do suza :) ali samo to.Neki poduzi razgovor sa bilo kim od njih se nije dogodio.
Kako sam procitao postove ove teme,malo citao po netu,skapirao sam da sam rak kome je sopstveni oklop zatvor iz kojeg ne znam kako da izadjem.Samo se nadam da ce da naleti neka devojka sa kljucem ili cekicem,i to brzo..jer me emocije pocinju ubijati u pojam.Daleko od toga da se zelim roknuti,volim da zivim,al vreme je da se ne svodi na prezivljavanje i usamljenost.Nisam dosta toga pokrio ovim tekstom al jeb*ga.mislim da je dovoljno.
P.s Ovim putem se izvinjavam i divim svakoj od mojih bivsih sto su me trpele kroz godine veze.:)

Najdosadniji znak,kao i vecina Rakova koje poznajem "Ja ovo...", "Ja ono..." a nista se ne vrti oko Rakova,Rakovi se vrte oko drugih.
 

Back
Top