Život u Kanadi - pitanja i odgovori

Magično pitanje je .. kako preneti keš sa računa iz Beograda za Kanadu?
Kapiram da skoro niko nema otvoren nikakav račun u Kanadi pre nego što stigne da bi bio u mogućnosti da uradi wire transfer ... Ukoliko bi da zaobiđemo varijantu "podigni sav keš sa računa i fizički ponesi sa sobom" ... kako onda poneti pare tamo? :)
 
Magično pitanje je .. kako preneti keš sa računa iz Beograda za Kanadu?
Kapiram da skoro niko nema otvoren nikakav račun u Kanadi pre nego što stigne da bi bio u mogućnosti da uradi wire transfer ... Ukoliko bi da zaobiđemo varijantu "podigni sav keš sa računa i fizički ponesi sa sobom" ... kako onda poneti pare tamo? :)

Mislio sam da transferwise radi iz Srbije ali ilgleda da samo prihvataju Hrvatsku. To bi ti bilo najbolje i naj jeftinije resenje - da moze :(



Jeli mozes reci koliko od prilike novca zelis da preneses? Ako je koverta gde mozes da stavis u torbu pores sebe u check in (na primer do $20,000) ja big preneo kesh, Preko toga wire.
 
Veliki pozdrav forumasi,nov sam na forumu pa bih imao par pitanja za vas.
Zavrsio sam gimnaziju informaticki smer nakog cega sam odradio prekvalifikaciju za fizioterapeuta u trajanju od 2 godine u drzavnoj srednjoj skoli. Odradio sam volonterski rad trajanju preko godinu dana (moj izbor).
Interesuje me da li je moguce zaposlenje sa mojim smerom u Kanadi i koje mi oblasti i gradove preporucujete. Takodje sam profesionalni cuppingtherapist al to otom potom :)
Da li mi preporucujete da upisem neku visu skolu tamo ili mogu sa mojim poslom da radim pa eto nakon par meseci bi upisao nesto. Engleski mi je veoma dobar ali nemam sertifikat,nemacki govorim skoro pa perfektno ali verovatno je to nebitno u CAD. Ako moze neko detaljno da mi odgovori na sva pitanja bio bi mu mnogo zahvalan. VELIKI POZDRAV!!!
 
Dobro veče forumaši.Imam par pitanja i unapred se zahvaljujem na odgovorima.Suprug i ja živimo u Beogradu a cela njegova familija je u Kanadi(Ontario).Mi ne želimo da emigriramo ali imamo ponudu njegovog ujaka koji je Kanadski pezioner da on i ja sklopimo brak(suprug i ja smo samo crkveno venčani) formalni brak, da bismo mi nasledili njegovu penziju.Ono što me zanima je:Koliko je potrebno minimum da budemo u braku i kolikii deo od njegove ukupne penzije se isplaćuje kao porodična penzija?Drugo pitanje je da li i posle koliko vremena ja kao njegova supruga mogu da se prijavim za boravak u Kanadi i državljanstvo?Ukoliko postoji ta mogućnost da li zaista moram da tamo živim ili samo da se pojavim na svakih par meseci,6 ako se ne varam?Hvala puno na odgovorima unapred
 
Poslednja izmena:
Nesto nisam siguran da penzija moze da se nasledi osim ako prezivela osoba nije muz ili zena. Ako re rec o RRSP onda u godini njegove smrti drzava ce prodati taj RRSP, naplatiti debele takse (ako je suma velika) I vi cete dobiti ostatak.

Ja mislim da tako ide.

Hvala na odgovoru.Da,penziju nasledjuje živi supružnik zato on i predlaže da se venčamo.To nije problem samo me zanima kako se tamo obračunava ta nasledna porodična penzija da ne komplikujemo ako ne vredi.U Nemačkoj supruga prima 80 posto suprugove penzije.Moja mama je tako nasledila tatinu penziju i to je korektno jer je do smrti primala nekih 800e. U Kanadi i vanbračni partner ima pravo nasledjivanja ali je komplikovana procedura dokazivanja.Ovako jedan papir nam ne predstavlja problem.Mi svakako ne verujemo u gradjanski brak.
 
Mislim da u kanadi to nije tako jednostavno. Rrsp je iznos koji on odvaja dok radi i ne plaća porez na taj novac. I ogromnu ulogu igra kolika je porezna stopa kad krene da se isplaćuje.. uopste ne znam na koju foru mogu da ti isplaćuju njegov rrsp ako sama nisi kanadski državljanin ili bar pr, tj ako ne placas porez u kanadi. A on sada moze da napiše bilo koga da nasledi ukupnu cifru te "penzione ustedjevine". Cak i tvog muza. i sto neko gore reče, u godini smrti oni će da uzmu trećinu iznosa za porez a nasledniku da isplate ostatak. To se izbegne samo ako je naslednik zena.. ona može da preuzme njegov rrsp bez poreza, tj da ga prebaci u svoj. A vraćamo se onda na priču- da bi to uradila ti sama moras da živiš radis i uplacujes u svoj rrsp u kanadi. I onda ce kad dodje vreme za tvoju penziju oni računati poreznu stopu u skladu sa primanjima u tom trenutku i odbijace ti manje za porez.
 
16.12.2016.

SRPKINJI SE SMUČILO: Otišla, videla, probala život u Kanadi a onda se VRATILA!


Kada kažem da se vraćam iz Kanade u Srbiju, ljudi me gledaju sa nevericom.

“Da je nebo što je list ‘artije, da je more što je mastilo…”

Pre nešto manje od decenije sam pobegla sa Balkana, kao i mnogi, u potrazi za boljim životom. Iako me je muž ubeđivao da Severna Amerika nije kontinent za mene, ja sam bila ta koja je insistirala na odlasku. On je već živeo u Kanadi veoma dugo i jako se protivio tome da odemo.

Nisam mogla da razumem o čemu priča, zbog čega je toliko ubeđen da čitav jedan kontinent ne pripada mom sentimentu. Na neki način, to me je vređalo jer sam sebe smatrala više nego prilagodljivom. Radila sam amaterski kao prevodilac engleskog jezika, to sam takođe brojala u svoje velike pluseve. Za odlazak, naravno. Njegovi argumenti protiv napuštanja Srbije tada su mi delovali bledo i neuverljivo. Njega sam počela da smatram paranoičnim. Sve se svodilo na moju ljubav prema životu i sentiment koji sam gajila prema drugim ljudima. Sebe sam, inače, doživljavala kao samostalnu, čak i samoživu osobu koja bi mogla bez svih i svega ceo život da provede. Verovala sam da sam iznad tih svakodnevnih stvari, prijateljstava i rodbinskih odnosa, u onom smislu da ću lako iskulirati po godinu dana neviđanja. Možda čak i duže.

Svog prvog preletanja preko okeana se ni ne sećam, jer sam popila pet bromazepama kako bi mi let što pre prošao. Sećam se samo turobnog sletanja i slike kanadske prerije od koje mi se prevrtao želudac, čak i iz ptičije perspektive. Vojvodina je ravna, ali je divna. Plus, pod oranicama je. Alberta, s druge strane, ima nepregledne prerije samonikle polužive travuljine koja baca u depresiju i ljude koji su progutali pet ekstazija. Inače je tamo popularno baš to. Valjda od muke ti klinci, malo da se razbude.

Radila sam amaterski kao prevodilac engleskog jezika, to sam takođe brojala u svoje velike pluseve. Za odlazak, naravno. Njegovi argumenti protiv napuštanja Srbije tada su mi delovali bledo i neuverljivo. Njega sam počela da smatram paranoičnim.

Dakle, već pri sletanju, shvatila sam da nešto debelo nije u redu. Osim što sam stigla u neku kaubojsku preriju, probudila sam se devet hiljada kilometara daleko od svih. Od svog života, koji sam gradila 27 godina.

Prvo što sam primetila na ulicama je da su konstantno prazne. Nema ljudi, ali ima more automobila. Stekla sam utisak kao da nešto opasno grešim time što hodam po asfaltu. Stekli su verovatno isti utisak i ovi što su se vozikali oko nas kolima.

I na moje pitanje: “Gde ćemo sad?” postojala su samo tri odgovora.

Prvi je bio da se vozimo kroz planine. Drugi da idemo u šoping centar. A treći smo jedva iščupali, kao mogli bi na neki bazen. I to je bilo tako “cela” tri meseca. Dok nije počeo stampedo, to im je atrakcija koja se dešava jednom godišnje. Kao vegetarijanac i neko ko zaista razume patnju životinja (svih), na tu istu manifestaciju mogla bih da odem da pucam u učesnike i publiku.

Dakle, već pri sletanju, shvatila sam da nešto debelo nije u redu. Osim što sam stigla u neku kaubojsku preriju, probudila sam se devet hiljada kilometara daleko od svih. Od svog života, koji sam gradila 27 godina.

Samo zbog njihove bezumne obezglavljenosti i pene koja im ide na usta od sreće dok gledaju te sirote životinje kako se pate. Inače, kad vidim te debele Kanađane sa pudlicama na lancu a usta puna hamburgera od govečeta koje je tri puta pametnije i emotivnije od tog psa i tog Kanađanina, dođe mi da se obratim preko nacionalne frekvencije čitavoj naciji. Čitavoj planeti, radije. Ali ‘ajde.

Shvatam da je opsesija hranom bolest i to ona koju kanadski sistem tako rado servira. Od malih nogu se deca treniraju da budu samoživi individualci, pa kad dođu u određene godine, ne preostaje im ništa drugo nego da jedu. Najjeftinija zabava. Koja je bezbedna. Seks mu dođe previše rizičan. Druženje je veoma površno i proračunato.

Jeste, nema ni toliko neprijatnosti među “prijateljima”, ali daleko je bilo kakvo značajnije i upečatljivije iskustvo proživljeno sa prijateljima. Družeći se s Kanađanima više nego sa našim ljudima, došla sam do zaključka da niko od njih nema niti jednog prijatelja iz srednje, ili, ne daj Bože, osnovne škole. Oni su inertni zombiji koji svojim površnim lifestyle-om omogućavaju sebi jednostavan prelazak iz života u Alchajmera, pa u smrt. Sve ih čeka slična sudbina. Jer su životi koje su vodili tako imbecilno isti.

Kuća – škola – soba – krevet dok su mali, kuća – posao – tv – krevet u odraslom dobu.

Shvatam da je opsesija hranom bolest i to ona koju kanadski sistem tako rado servira. Od malih nogu se deca treniraju da budu samoživi individualci, pa kad dođu u određene godine, ne preostaje im ništa drugo nego da jedu. Najjeftinija zabava. Koja je bezbedna. Seks mu dođe previše rizičan. Druženje je veoma površno i proračunato.

Vikendom šoping centar i izbezumljujuće bauljanje po istom. Putovanja su preskupa i malo Kanađana može sebi da ih priušti. Zato je garderoba “made in China” uveliko dostupna.

Ne, ne žale se na svoju državu prvi. Ali kad ja počnem da pričam o visini poreza i troškovima života, oni se otvaraju i svi su nezadovoljni. Grcaju u dugovima i ne mogu da mrdnu nigde od svojih hipoteka i silnih kreditnih kartica, koje troše na nepotrebne stvari ne bi li sebi u životu baš nešto lepo priuštili. Da, i ovde sam čula mame koje nemaju dovoljno para da plate zubare svojoj deci. A jasno je i zašto. Za četiri karijesa mom četvorogodišnjem detetu dali su mi predračun od 3.200 dolara… I tako, to nije zabavno. Standard je samo velika kuća i kola – i to na kredit. Za sve ostalo zvrlje prazni džepovi.

Lekari… Specijalistu videti – ravno je mogućnosti da zemlju pogodi neki asteroid. Kad i stigneš do željenog lekara, očekuješ armagedon. Čeka se za sve po hiljadu godina. Kanađani koji imaju puno para na CT i magnetnu rezonancu idu u USA jer se ovde čeka i po dve godine na red. Plomba za odrasle u proseku staje 700 dolara, implant između pet i 15.000. Prosečna godišnja plata za Kanađane je oko 50.000 dolara. Porez za kuću je oko 4.000 dolara godišnje. Od tih 50 – porez bude oko 13.000, a od 37.000 dolara godišnje, ne možeš ni da jedeš priganice tokom cele godine…

Dosadni brojevi, ali sam morala da pomenem. Mesečno za hipoteku i lizing za kola – puno, obdanište 1.200 dolara MESEČNO, ko to sve može da plati, stvarno je car. Najnormalniji život da se otputuje negde i živi bez kreditnih kartica, koštao bi između 150 i 200.000 dolara godišnje. Ahahahah, ali stvarno je tako.

Vikendom šoping centar i izbezumljujuće bauljanje po istom. Putovanja su preskupa i malo Kanađana može sebi da ih priušti. Zato je garderoba “made in China” uveliko dostupna.

Multikulturalnost je najveća od svih provala. Belci anglosaksonci ne podnose nikoga u najvećem broju slučajeva. I svaka rasa ponaosob za sebe misli da je superiorna. Svako je doneo svoje j… selo i tako živi nekim šizofrenim životom. Svi smo mi ovde, a suštinski i dalje živimo u svojim matičnim zemljama. Puno je nesrećnih. Hoće kući. Ne ide se onima kojima je svejedno da li su živi ili mrtvi, ko im decu i kako vaspitava i onima koji nisu imali tekuću vodu u kući.

Uh, a grtalice i jeleni. To ništa nije izmišljena priča, kanadska klima je zaista paklena.

A grtalica kad ujutru nanese sneg na parking… Napolju minus 40… Kopaj, Miško, razvaljuj.

Specijalistu videti – ravno je mogućnosti da zemlju pogodi neki asteroid. Kad i stigneš do željenog lekara, očekuješ armagedon. Čeka se za sve po hiljadu godina. Kanađani koji imaju puno para na CT i magnetnu rezonancu idu u USA jer se ovde čeka i po dve godine na red.

Kafane bezlične, ulice puste. U glavnom gradu Kanade, u kom živim, letnji program na nekom izmišljenom trgu već sedam godina popunjava jedan te isti akrobata. Njegovo sumorno bordo-crno odelo, prašnjavi šešir i anoreksična devojka “iz publike”. Njih kad vidim, 7 dana ne mogu da spavam. Dobijem anksiozni napad, tripujem da sam u Danu mrmota. Zato sam prestala da pušim. Otvorim ujutru garažu kad zapalim, a ono stalno ista slika. Svako jutro “dobro jutro, kamperi.. good morning campers”. Volela bih bar da se pojavi Bill Murray, ali njega nema. Slika je nepodnošljiva.

Jednog takvog jutra ošišala sam pola metra plave kose na keca. Mašinica dragog muža obrijala je moju glavu. Ovo je samo mali segment onoga što me vraća nazad. Ah, da, sloboda da dišeš, misliš i prdneš je neprikosnovena na Balkanu. Volim ga svim srcem. Eto me, moja bedo i jade, stižem nazad u Srbiju, da opet budem slobodna i živa.

Omiljeni čovek mog života je govorio: “Mako, svugde ti je isto, nosiš sebe sa sobom, ali je, zapamti, ipak najbolje među svojima!”.

Srbijadanas
 
^

Mogu reci da je ovaj clanak manje vise spot on. Ja sam svestan da u ovakvim clancima bude i malo preterivanja ali treba obratiti paznju na drustveni zivot koji je u Kakadi zaista fejk i jako povrsan.

Ja kada sam se uclanio u ovaj forum bio sam veliki pljuvac kanade ali sam se u medjuvremenu omeksao a jedan veliki razlog je to sto ipak za razliku od mnogih zemalja ipak postoji jedan humanitarni deo...na primer zemlja vas nece pustiti da krepate ako se razbolite ili ako ste siromasni (kao sto svakodnevno vidim u Aziji).

Ali sto jest...jest. zemlja je uzasno depresivna, ljudi su jako povrsni i ne znaju da zive. Evo dosao sam u posetu kanadi bas pre nedelju dana i mislio sam da ostanem zato sto imam zdravstvene probleme. Medjutim ni besplatan healthcare niti otplacen stan u centru Toronta ne moze da me zadrzi ovde. Ali zaista je depresivno....bas kao opisano. Radije bih krepao nego da provedem godinu dana ovde.
 
То је богами прилично јефтино.. У којој си провинцији?

У Онтарију, снимање, лечење зуба, вађење живца и пломба коштало $1200 прошле године (осигурање је покрило, али опет...)
 
То је богами прилично јефтино.. У којој си провинцији?

У Онтарију, снимање, лечење зуба, вађење живца и пломба коштало $1200 прошле године (осигурање је покрило, али опет...)

da .. to je vec skuplja stvar ... btw. u Ontariju sam :)
 
KANADA OMILJENA DESTINACIJA ZA PRANJE NOVCA
Toronto, 13. septembar 2018.
Novine Toronto, broj 1554

Institut Houv u svom izveštaju tvrdi da je Kanada jedna od omiljenih destinacija za sve koji žele da ‘operu’ novac i tako prikriju krivična dela. Procenjuje se da je, zahvaljujući blagom režimu, ‘oprano’ između 5 i 100 milijardi dolara.

Naglašava se da su na ovim prostorima mnogo blaži propisi za sumnjive vlasnike spornih korporacija, nego oni koji se primenjuju za građane u svakodnevnom životu.

Napominje se, na primer, da je za dobijanje izvoda iz matične knjige rođenih, za člansku kartu biblioteke ili za dobijanje bankovnog računa, potrebno mnogo više podataka za identifikaciju, nego što ima pravila koja uređuju korporacije.

Posebne kritike se upućuju zbog izuzimanja brokera sa tržišta nekretnina i drugih da identifikuju vlasnike nepokretnosti, čime se još više uvećava rizik od pranja novca na vrlo prometnim tržištima, kakva su u Torontu i Vankuveru.

Izveštaj poziva da se stvori centralni, svima dostupan i na državnom i provincijskim nivoima usaglašen registar, sa informacijama o stvarnom vlasništvu nad korporacijama.

Vlada najavljuje da će od 2021. godine propisi biti pooštreni.

Originalni izvor: http://policyoptions.irpp.org/magaz...-international-anti-money-laundering-efforts/
 
Cao svima,

Imam par pitanja vezanih za zivot u Torontu pa bih Vam bio zahvalan kada biste mi odgovorili. :)
Zeleo bih da odem u Kanadu (Toronto) da radim i da studiram (kurs ili koledz). Da li je moguce priustiti skolovanje radeci obican posao? (Ucio bih za Web Developera)
Da li godine predstavljaju problem odlaska tamo? (Imam 21 godinu)

Hvala Vam unapred na odgovorima. :)
 
Cao svima,

Imam par pitanja vezanih za zivot u Torontu pa bih Vam bio zahvalan kada biste mi odgovorili. :)
Zeleo bih da odem u Kanadu (Toronto) da radim i da studiram (kurs ili koledz). Da li je moguce priustiti skolovanje radeci obican posao? (Ucio bih za Web Developera)
Da li godine predstavljaju problem odlaska tamo? (Imam 21 godinu)

Hvala Vam unapred na odgovorima. :)

Sta je za tebe "obican posao" ? Ajde da pocnemo od toga jer za nekog obican posao je za nekog "premija na lotou"
 
Sta je za tebe "obican posao" ? Ajde da pocnemo od toga jer za nekog obican posao je za nekog "premija na lotou"

Nisam sigurno mislio na posao u kancelariji ili nesto slicno, vec poslove tipa: rad u supermarketu, prodavnici, pekari.. :) Uglavnom, hocu reci, radio bih bilo sta tamo, kakva god prilika za posao da mi se ukaze, prihvaticu je. I sad, vracam se na isto pitanje kao iz prethodne poruke. Da li je moguce priustiti jednog dana skolovanje radeci ove, gore navedene poslove? :)
 

Back
Top