UMETNIČKA ISPOVEDAONICA

stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
Јууу, две године нисам писао на овом форуму.

Но...једно време сам одлично зарађивао од сликања. Не могу рећи да је опало интересовање за мој рад, али је опала куповна моћ на свим нивоима. Сада тренутно нема великог финансијског успеха али има професионалног, тј. излагао сам на неким међународним изложбама.

Немам трипове око уметности. Може да ти дође инспирација да урадиш слику, треба да те воде емоције у раду, али на крају те дочека сурова економија. Слике се раде да би се продале (или поклониле) ако већ свој радни дан посвећујеш уметности.
 
Zanimljivo ti je pitanje ali mi "ispovedna" forma na internetu nekako ne prija. Smatram da dobar covek moze biti samo onaj ko kriticki redovno razgovara sa samim sobom. A umetnik, stvaram/mislim dakle postojim, treba da razgovara ili sto ti rece da se ispoveda samo svojoj umetnosti.

Ne slazem se sa tim tvojim prijateljem koji postavlja stvari tako kao da je umetnik u Srbiji stavljen u poziciju tlacene manjine i to Romske (jer ima i onih koje drze kao malo vode na dlanu). Ali ostavljen je u zadnju rupu zaboravljene svirale zadenutu nekom tamo blesavom posilnom koji je posao po vodu pa zaboravio da se vrati. I onda sad mi treba da uzmemo stvari u svoje ruke i tu sviralu udarimo drustvu o vugla, onako da malo vide zvezde. Svirala ovde moze da bude i iPhone...

Velika je stvar biti nezavisno bice, ziveti dostojanstveno. Licno, u iskaznoj formi i da se izjasnim formalno- ne zalim se. Ali jednostavno ne umem lako da prodam svoju umetnost za novac, nisam jos naucila kako se to radi, jer me mozda nije ni interesovalo. Nek prodaju oni kojima je to posao. Moje je da radim, stvaram. To je sigurno neka anommalija koju mi je socijalizam uvalio, neka prevara na subliminalnom nivou. Prosto mi je nekad nejasno kako neki bre otrcani likovi bez stila i sa manje testosterona nego ja -mogu a ja ne. To se granici sa apsurdnim. Medjutim, ja imam strategiju i od nje ne odustajem i ona radi.

Probala sam te srodne poslove i to mi ide od ruke, imalo se moglo se i to preko svake mere. Medju-tim ja se preispitam - to je taj razgovor sa sobom o kome pricam(o)- i odlucim da okrenem ledja kanibalnom kapitalizmu i da se posvetim umetnosti kao hodac na zici i bez mreze. A vooolim, volim da mi se prinese i odnese i stocicu postavi se i da me niko ne davi pitanjima - a sta je para nego magicna krpa kojom se brisu pitanja i stavljaju tacke na odluke? JA-oj. Medjutim, ko stvara taj i ima, prema tome, prezivecu kapitalizam u ovoj neo-neo-feudalnoj formi, zivim na zapadu i u Srbiji: dupla komplikacija, dupla ostrica ali i dupla nagrada. Kad su mogli moji preci, kad su mogli drugi umetnici, kad je mogao recimo Marsel Dusan, mogu i ja, imamo slicne noseve nije to za zanemarivanje.
I tako to je moja mentalna higijena u digitalnoj formi. Pozdrav
 
Slikaj lepe slike!Kaže mi on..Mislim izvini,dobre su ti slike,ali zašto ne slikaš lepe slike,lepe
da se svima sviđaju.Onda će svi želeti da ih imaju i da gledaju u njih svaki dan..da im odgovaraju
iznad troseda u dnevnoj sobi....i iznad televizora,znaš na šta mislim?Znam!! kažem ..znam.
Ali ja ne umem da slikam ono što mi nije iz duše,iz podsvesti, iz sećanja svake ćelije moga
bića..ne traži to od mene,uzalud je...jer u meni se sve buni protiv te vrste lepote,protiv te slatkoće.
Moram,da naslikam ono što provaljuje iz mene,ono što vrišti..hoće na svetlost dana,a to eto
vidiš nije lepo...a to je deo mene,moj alter ego..to jesam ja.!

e672b310.jpg
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top