Zimi mislim na Rusiju.
Na jesen mislim na Crnjanskog i rečenicu koja otvara "Dnevnik o Čarnojeviću".
"Jesen, i život bez smisla.
Proveo sam noć u zatvoru sa nekim Ciganima. Vučem se po kavanama. Sednem do prozora, i zagledam se u maglu i rumena, mokra, žuta drveta. Gde je život?"