Gde ste bili 24.03.1999god.? Da li vam je porodica bila na okupu? Kako ste ziveli i preziveli i kako ste ostali normalni?
Donji video pokazuje kako da instalirate aplikaciju na početni ekran svog uređaja.
Napomena: This feature may not be available in some browsers.
Tody:Gde ste bili 24.03.1999god.? Da li vam je porodica bila na okupu? Kako ste ziveli i preziveli i kako ste ostali normalni?
Tody:Gde ste bili 24.03.1999god.? Da li vam je porodica bila na okupu? Kako ste ziveli i preziveli i kako ste ostali normalni?
november child:joj, sto me podseti.. nije bilo pola devet, bilo je pola osam uvece kad su prvi put zasvirale sirene...
november child:racunam, ako nas nadje, nek nas nadje sve zajedno..mislim da smo celo bombardovanje proveli trudeci se da svi budemo u istih dva kvadratna metra.. najgora misao na svetu: sta ako se nesto desi i ti jedini prezivis..
joj, to sam zaboravila..kako smo poskakaliWithdrawnWater:Al' da vam kazem: meni je najgore od svega na svetu tokom tih 80 dana bio onaj zemljotres pred kraj - e tad kad nisam umrla....! :? :?
november child:joj, to sam zaboravila..kako smo poskakaliWithdrawnWater:Al' da vam kazem: meni je najgore od svega na svetu tokom tih 80 dana bio onaj zemljotres pred kraj - e tad kad nisam umrla....! :? :?
sta smo preturili preko glava.. jos smo i dobri.. :?
Elpida:Da, cesto imam potrebu da pricam o tome. Sirene se nisu cule kod mene, ali onih 11 mislim, eksplozija raketnog goriva na brdu preko puta moje kuce eksplodirale su cini mi se 3 dana bombardovanja. Napolju se nista ne vidi sve je crveno, pocinje da steze u grlu, na tv javljaju otrovni gasovi – stavite maske, mokre krpe sa sodom bikarbonom, gde sad da je nadjem, detetu ne uspevam da drzim, tek napunila godinu, urlice i provalim da gori od temperature, stokovi i vrata iskocili, polica sa zida pala. Na dnu ulice pvo, svako jutro vatromet, nocu bombe, danju avioni, struje uglavnom nije bilo, nema mleka, hleba, pampersa, benzina. Onda nekoliko bombi na magistrali, gadjali i pumpu, u stvari sve smo osetili sto je van grada padalo. Dolazi komsija jedan dan i donosi dzak brasna i litar ulja – da vam se nadje – kaze, eh, u kuci jos dvoje dece, haos. Prvih deset dana se nisam ni izuvala ni presvlacila, ni jela, ni spavala. Najveci strah – mozda ce mi odvesti muza, a tek moj bata...
Brat mi je bio na Kosovu 13 meseci, 19.god je imao, tek polozio voznju u Beloj crkvi i poslali ga odmah dole. Dva meseca nismo znali da li je ziv jer je njegova kasarna u K.M. davno gadjana. Jedan dan se javlja iz neke kuce u Djakovici- ziv je, vozi sanitet svuda po Kosovu. Zavrsio je na Juniku, planini -granica sa Albanijom, odmah pored minskog polja sa lesevima na njemu gde su mu i poginula 2 druga od mina ili vec cega koje su im dobacili prijatelji iz Albanije. Postadose ljudi brojevi. Vratio mi se moj bata mesec dana posle prestanka bombardovanja, moje dete ga ne poznaje, i otad do danas izmenjene svesti ali eto kobajagi ziv. Hvala Gospodu nije nikoga ubio, nije maltretirao nikoga, ali je i dalje kobajagi ziv.
Molila sam se, ne daj dragi Boze da ubija, da maltretira, ako je volja Tvoja da ga uzmes, neka tako bude, samo da on ne bude taj koji ce da sudi drugima, molila sam se za Siptare, za Albance, za sve ljude – da pronadju trag ljudskosti i ljubavi u sebi i da sve stane...
Nek pocivaju u miru poginuli, a mi zivi i kobajagi zivi uz veru u Gospoda i ljubav koja nam je neminovno i svima u srcima, pa, idemo dalje...
Mene samo interesuje u kom delu Kosova zivis i kako je trenutno tu gde si sada?cupko:Na Kosovu, i jos uvek sam tu.
Potpuno ista situacija i kod mene, samo sto sam ja iz Beograda.cupko:svi prozori na kuci polomljeni, sva vrata odvaljena iz lezista
Sto se nocnih mora tice, imala sam tri potpuno ista sna, samo u razlicitim periodima, a u snu ogroman plamen, gori sve oko mene, moji roditelji, sestra i ja bezimo, a bombe padaju oko nas... Takodje sam cesto sanjala kako je sve mirno, a onda odjednom neko pomracenje, uzvici: „Ponovo nas bombarduju“, ljudi trce, nas hvataju, logori, jauci, mucenja... jednom recju katastrofa. Srecom, u poslednje vreme nemam takve snove.cupko:Prezivela sa manjim psihickim smetnjama poput nocnih mora i trzanja na svaki jaci i cudniji zvuk.
Ni mi se nismo sklanjali u skloniste, ali svako vece sam ’osluskivala’ sta se oko mene desava. Cesto bih zaspala uz ukljucen radio slusajuci vesti. Valjda mi je bilo lakse sto je nas osmoro na jednom mestu... Ma ne znam ni sama... Ulicom sam se preko dana kretala normalno, uz malu bojaznost da ne cujem sirenu kada sam van kuce. Secam se, pisali smo sastav iz srpskog bas na takvu neku temu (vezanu za bombardovanje) povodom velike mature i usred pisanja pocinju sirene da zavijaju, mi u skoli, profesori u blagoj panici, govore nam: „Ko se plasi slobodno neka ide kuci, pisacete neki drugi dan“, ali ostali smo svi do kraja i nadali se da se nista nece desiti. Naravno, svi smo maturirali...Hellen:али смо се после брзо навикли и живели колико толико нормално не склањајући се у склоништа...
Moj malo dalji brat po tetki je takodje bio na Kosovu (policajac) i poginuo je na Veliki petak. Grozan osecaj... Sada sam se setila kada su na vestima objavili da je mala Milica (mislim da se tako zvala, tri godine je tada imala) poginula sedeci na noshi kod kuce, u kupatilu. Katastrofa! Plakala sam kao kisa, mnogo mi je tesko pala ta vest...Elpida:Brat mi je bio na Kosovu 13 meseci...
Pored zemljotresa, ono sto me je bas uplasilo je bila smrt jednog goluba. Cik zore, sirene jos nisu oznacile prestanak, spavamo nas petoro u sobi, ja do prozora i samo se culo jedno ’TRAS’ (uzasan zvuk)!!! Skocili smo svi kao opareni, pomislih: „Bombarduju zgradu“, a ono golub se zaleteo i svom silinom lupio o prozor, polomio prozor, ali usmrtio sebe.WithdrawnWater :Al' da vam kazem: meni je najgore od svega na svetu tokom tih 80 dana bio onaj zemljotres pred kraj - e tad kad nisam umrla....!
Mnogi su poginuli, mnogi su izgubili svoje najmilije, ali i oni koji su preziveli kao da su umrli, jednostavno sve se promenilo i oko njih i oni sami...WithdrawnWater :Boze, jadni momci...
moj drugar je poginuo tada.slucajno,svratio da vidi sta rade drugari iz nocne!i da se ogrebe za prevoz,onaj redovni sto razvozi smenu...gledali su utakmicu neku...slucajno se nasao tamo.iz nocnog zivota.WithdrawnWater:Uh, ja sam plakala zbog novosadskih mostova ko malo dete, to mi je bilo od svega najstrasnije - onako simbolicki, ko da mi je neko pucao u kichmu....strasno. I ono kad su gadjali zgradu RTSa, taj jedan jedini snimak zgrade koje pola nema i ljudi kako vise sa spratova, rasparcana tela, razbacani ekstremiteti...uh, to me je ostavilo bez daha, tu sliku ne mogu da zaboravim nikako...
Elpida:Da, cesto imam potrebu da pricam o tome. Sirene se nisu cule kod mene, ali onih 11 mislim, eksplozija raketnog goriva na brdu preko puta moje kuce eksplodirale su cini mi se 3 dana bombardovanja. Napolju se nista ne vidi sve je crveno, pocinje da steze u grlu, na tv javljaju otrovni gasovi – stavite maske, mokre krpe sa sodom bikarbonom, gde sad da je nadjem, detetu ne uspevam da drzim, tek napunila godinu, urlice i provalim da gori od temperature, stokovi i vrata iskocili, polica sa zida pala. Na dnu ulice pvo, svako jutro vatromet, nocu bombe, danju avioni, struje uglavnom nije bilo, nema mleka, hleba, pampersa, benzina. Onda nekoliko bombi na magistrali, gadjali i pumpu, u stvari sve smo osetili sto je van grada padalo. Dolazi komsija jedan dan i donosi dzak brasna i litar ulja – da vam se nadje – kaze, eh, u kuci jos dvoje dece, haos. Prvih deset dana se nisam ni izuvala ni presvlacila, ni jela, ni spavala. Najveci strah – mozda ce mi odvesti muza, a tek moj bata...
Brat mi je bio na Kosovu 13 meseci, 19.god je imao, tek polozio voznju u Beloj crkvi i poslali ga odmah dole. Dva meseca nismo znali da li je ziv jer je njegova kasarna u K.M. davno gadjana. Jedan dan se javlja iz neke kuce u Djakovici- ziv je, vozi sanitet svuda po Kosovu. Zavrsio je na Juniku, planini -granica sa Albanijom, odmah pored minskog polja sa lesevima na njemu gde su mu i poginula 2 druga od mina ili vec cega koje su im dobacili prijatelji iz Albanije. Postadose ljudi brojevi. Vratio mi se moj bata mesec dana posle prestanka bombardovanja, moje dete ga ne poznaje, i otad do danas izmenjene svesti ali eto kobajagi ziv. Hvala Gospodu nije nikoga ubio, nije maltretirao nikoga, ali je i dalje kobajagi ziv.
Molila sam se, ne daj dragi Boze da ubija, da maltretira, ako je volja Tvoja da ga uzmes, neka tako bude, samo da on ne bude taj koji ce da sudi drugima, molila sam se za Siptare, za Albance, za sve ljude – da pronadju trag ljudskosti i ljubavi u sebi i da sve stane...
Nek pocivaju u miru poginuli, a mi zivi i kobajagi zivi uz veru u Gospoda i ljubav koja nam je neminovno i svima u srcima, pa, idemo dalje...
ops: Kasarnu su gadjali 14 puta a najgore je bilo kada su pogodili toranj sedeli smo svako vece na ULICI na klupici pod tresnjom i navijali e ko klinci ali nemogu zaboraviti pitanje mog sina " TATA KAKO CU GLEDATI CRTACE SADA KADA NEMA TORNJA" ,a komsija iz Kraja kaze ma sagradice cika Rade drugi videces.......Nazalost posle toliko vremena i govorkanja o TORNJU NA AVALI OSTAJE I DALJE SAMO IDEJA I PRICA..... TORANJ JE BIO NESTO POSEBNO ZA NAS NASTANJENJE NA AVALI I U NJENOM PODNOZIJU.....Pozzzdrav komsinici...... ops: ops:Mirjanadz:november child:joj, to sam zaboravila..kako smo poskakaliWithdrawnWater:Al' da vam kazem: meni je najgore od svega na svetu tokom tih 80 dana bio onaj zemljotres pred kraj - e tad kad nisam umrla....! :? :?
sta smo preturili preko glava.. jos smo i dobri.. :?
E kad spomenu zemljotres....heheheheh....Taj dan sam bila na Avali u vikendici.Uvece je gadjan toranj a ujutru je bio zemljotres u gradu....Kad je poceo da mi zvoni telefon kao lud da me pitaju kako sam prezivela drmanje...Zatim je sledilo pitanje " a na koje mislis"...ono na Avali ili ovo u gradu )))))))))
Meni je bilo najgore kad su gadjali kasarnu kod Zuca-posto sam vecinu bombardovanja provela na Avali...Gadjali su je devet ili dvanaest puta za redom.Ne secam se vise..To je bilo uzasno! Iskakali su nam shaloni,geleri leteli na sve strane...Tresla se cela Avala