Javljam se ovde samo da odgovorim na cinjenicu da je pomenuta tema privatnih akademija. Da, odgovaram na temu posle dve godine, al kad me je dokonost naterala da ovde zavrsim, mogu bar i nesto korisno da uradim. Nema razlike u akademijama. Nazalost, dosli smo u vreme gde se akademije dele na to da dajes kovertu s kintom javno (privatne) i da delis istu tajno (drzavne). Dalje razlike, nazalost nema, osim jedne...najbitnije...kvalitet profesora. Na privatnoj akademiji predaju Mirjana Karanovic, Goran Jevtic, Nebojsa Dugalic, dok na akademiji koja je iznedrila stvarno divne umetnike dolaze razni Srdjani Karanovici i njemu (estradno) slicni. Akademija, ljudi, sluzi da naucis teoriju, da naucis pravila zanata, i to je dvadeset posto, sve ostalo je na tebi. Na tebi je da koristis sva predavanja maksimalno, da citas, gledas, pises, glumis, igras se, pleses, mastas i napredujes. Na tebi je da radis na sebi. Pre svega, na tebi je tvoj talenat koji IMAS ili NEMAS i tu sve pocinje i zavrsava se. Teoriju moze svako da nauci. Talenat se ne uci, s talentom se radja. Zato, ne vadite se na privatne i drzavne akademije, veze, bezveze, koverte, ovce, novce, itd... Zavrsila sam bivsi BK kod jako dobrih, iskusnih i renomiranih profesora. Preneli su mi sve sto je trebalo dovoljno da usmere moj talenat koji je dosao ziv i neobuzdan nakon gimnazije. Dovoljno su me usmerili da, pu pu pu
, radim u svojoj profesiji toliko da mogu od toga da iole. Necemo reci da imm za leba da jedem. Ionako leb goji
Ako iko ovo, posle dve godine od poslednjeg posta, vidi, govorim kao neko ko je potekao iz umetnicke porodice i opredelio se za to pored toga sto ima svest o nestalnim prmanjima, kidanju zivaca, sukobu sujeta, itd. Idite u umetnost ako imate sta da kazete, ako umete da iskazete svoj stav, ako zelite i znate kako nesto da promenite, ako ste PISMENI (jer je retkost), ako ste HUMANI (jer je retkost), ako se zelite ovim da se bavite ne zbog para (jer ih nema) i nikako zbog popularnosti (jer je nestalna, prolazna, izvestacena i povrsna).