Zaljubljenost protiv ljubavi

etotako

Domaćin
Banovan
Poruka
3.568
Ovo je tema posvećena razlikama između zaljubljenosti i ljubavi...

Evo, počeću ja...
Zaljubljenost je stanje u kojem projektujemo osobine našeg Nesvesvesnog (Anime/Animusa) na objekat.
Zaljubljenost je iluzija.
Mi ne vidimo stvarno osobu u koju smo zaljubljeni, mi smo začarani... kako je moguće objasniti onako snažne emocije prema nekom koga uopšte ne poznajemo. Zaljubljujemo se u sopstvenu projekciju.
...
nastaviće se
 
divlja-u-srcu:
Pa to smo do sada doktorirali, valjda... :roll:
Možda jesi ti, možda jesam ja... ali izgleda drugi nisu još dovoljno sazreli. Kažu da izdiferencirana i zrela ličnost gubi sposobnost zaljubljivanja. Ona može da voli, ali ne i da se zaljubi. Takođe, kažu da se ljubav jako retko rodi iz zaljubljenosti... koja obično donese samo razočarenja.
 
etotako:
Ovo je tema posvećena razlikama između zaljubljenosti i ljubavi...

Evo, počeću ja...
Zaljubljenost je stanje u kojem projektujemo osobine našeg Nesvesvesnog (Anime/Animusa) na objekat.
Zaljubljenost je iluzija.
Mi ne vidimo stvarno osobu u koju smo zaljubljeni, mi smo začarani... kako je moguće objasniti onako snažne emocije prema nekom koga uopšte ne poznajemo. Zaljubljujemo se u sopstvenu projekciju.
...
nastaviće se
Moje misljenje i stav na bazi dozivljenih dogadjaja iz gore pomenute teme je da je prelomni trenutak upravo onda kada zaljubljenost posustaje i covek se nalazi na prekretnici da dalje definise svoja osecanja, podrazumeva se da je odredjeni vremenski deo prosao i koliko toliko si upoznao osobu i uporedio svoju projekciju sa datim stanjem. E upravo tada svesno ili nesvesno covek meri kolicinu emocija i to ili predje u ljubav i nadogradjuje se dalje ili jednostavno se gasi. Smatram sebe izuzetno srecnim jer imam iza sebe tri vrhunske ljubavi a to je priznaces dar sa neba, neko je uskracen po tom pitanju i nikada ne dozivi to uzviseno stanje ziveti za nekog i sa njim.
 
etotako:
divlja-u-srcu:
Pa to smo do sada doktorirali, valjda... :roll:
Možda jesi ti, možda jesam ja... ali izgleda drugi nisu još dovoljno sazreli. Kažu da izdiferencirana i zrela ličnost gubi sposobnost zaljubljivanja. Ona može da voli, ali ne i da se zaljubi. Takođe, kažu da se ljubav jako retko rodi iz zaljubljenosti... koja obično donese samo razočarenja.


:shock: :shock: :shock:

Sorry,ondak!
 
Gazdarica:
etotako:
Kažu da izdiferencirana i zrela ličnost gubi sposobnost zaljubljivanja. Ona može da voli, ali ne i da se zaljubi.
E, sad mi je bez veze da napisem ono sto sam posla... :?
Nedavno sam se zaljubila :lol:
ne ubrajam sebe... ne još uvek... u one zrele ličnosti
ali to ne znači da ne treba da diskutujem o razlikama... možda baš zbog toga :)
 
hitotsuki:
Kada nam se neko dopada, u koga smo zaljubljeni, taj neko nam se dopada zbog svojih pozitivnih osobina. Kada volimo, volimo mane izabrane osobe.
Ne znam da li je ovo tačno. Uopšte ne volim mane ljudi koje volim i ne glumim da je to slučaj...

Da li su samo očigledno dobre i privlačne osobe mogući predmet zaljubljenosti :?:
Ne mora objekat zaljubljenosti biti idealan, samo treba da bude "pravi". Inače, ko bi se zaljubljivao u kriminalce, ružne, ćelave, glupe i slično...
 
Meni se čini da je zaljubljivanje zapravo bežanje od stvarnosti. Bežanje od života. Jer ulazimo u neki svoj imaginarni svet, začarani smo... zapostavljamo sve svoje obaveze, zaboravljamo na ljude koji su nam itekako bitni, upadamo u patološko stanje.
Jung: "Psihološko stanje zaljubljenosti se može opisati kao opsesivni kompleks."

Svaki put kada bih se našla pre nekim težim životnim problemom nekim čudom sam se zaljubila... Zašto da se borim kada mogu da zabijem glavu u pesak i zaljubim se?
 
Supertajni:
Ne mora objekat zaljubljenosti biti idealan, samo treba da bude "pravi". Inače, ko bi se zaljubljivao u kriminalce, ružne, ćelave, glupe i slično
Molim te objasni mi samo KAKO SE TI TO DODJAVOLA ZALJUBLJUJES GLAVOM A NE SRCEM?......... 8)
pa ne razumem tvoje pitanje... kao i svaka druga zaljubljenost i moja počinje idealizacijom
 
etotako:
Meni se čini da je zaljubljivanje zapravo bežanje od stvarnosti. Bežanje od života. Jer ulazimo u neki svoj imaginarni svet, začarani smo... zapostavljamo sve svoje obaveze, zaboravljamo na ljude koji su nam itekako bitni, upadamo u patološko stanje.
Jung: "Psihološko stanje zaljubljenosti se može opisati kao opsesivni kompleks."

Svaki put kada bih se našla pre nekim težim životnim problemom nekim čudom sam se zaljubila... Zašto da se borim kada mogu da zabijem glavu u pesak i zaljubim se?
Zar tebe ljubav a i zaljubljenost ne motivise na borbu pa i laksi nacin da se izboris sa problemima koji te okruzuju jer si onda poletnija, vedrija i lakse se nosis sa njima. Tako bar to utice na mene, Jos jedno pitanje, zasto jednistavno ne probas malo da uzivas u zivotu, vec sve to meris na grame? :?:
 
Gazdarica:
Ma, ja sam bas htjela da napisem kako mislim da volim nekog u koga bas i nisam bila zaljubljena... :roll:
I da, cini mi se da se vise ne mogu zaljubiti kao nekad... A, to me ne cini bas pretjerano srecnom...
Zaljubljenost je moćno osećanje... ali ne, hvala... ne želim to. Hoću da idem korak po korak do svog cilja... ne želim iluzije, nego prave stvari. Ne želim nikad više da se zaljubim... Više nikad ne želim da zatvorim oči pred problemom, želim uspešno da ga rešim.
 
Supertajni - ti si očigledno zaljubljen i kao takav disvalifikuješ sebe za diskusiju... normalno da ćeš do poslednjeg daha braniti svoju iluziju jer si je sam napravio da bi se zaštitio od nečeg neprijatnog sa čim ne želiš da se suočiš.
I nemoj mene da napadaš. Ja ne diram tebe i tvoju zaljubljenost... zašto je ti braniš od mene?
Da li si možda prepoznao istinu u mojim rečima i sada navuko kondom na svoju iluziju.
 
Uhh, strasno, bezanje od problema zaljubljivanjem...Ne smem da mislim o tome na taj nacin...

Mene drmne jednom u dve-tri godine, ali tako da ne znam gde se nalazim.

I obicno ako dobro ispadne, ako budemo zajedno, postane ljubav, mada, ni to se ne zavrsi uvek srecno.
Prava ljubav, bi trebala da bude ne savrsena ali trajna i jaka.
 
etotako:
Supertajni - ti si očigledno zaljubljen i kao takav disvalifikuješ sebe za diskusiju... normalno da ćeš do poslednjeg daha braniti svoju iluziju jer si je sam napravio da bi se zaštitio od nečeg neprijatnog sa čim ne želiš da se suočiš.
I nemoj mene da napadaš. Ja ne diram tebe i tvoju zaljubljenost... zašto je ti braniš od mene?
Da li si možda prepoznao istinu u mojim rečima i sada navuko kondom na svoju iluziju.
Hej, prvo zaljubljenost me je prosla tako da sam ravnopravan sagovornik, drugo uopste te ne napadam cak sta vise simpaticno mi je tvoje bezanje od neceg tako lepog a mlada si i u isto vreme zelis da delujes mnogo radikalnije nego sto u stvari jesi. Hej, sorry ako je izgledalo da te napadam samo se prvi put mogu da kazem srecem sa nekim ko ima totalno iskljuciv stav prema jednoj od stvari koja je izmedju ostalih smisao zivota. ......... 8)
 
Ne razumem šta je tu strašno, to je normalna faza razvoja ličnosti.

Zaljubljenost je falsifikovanje objekta... jer mi ne poznajemo osobu u koju smo zaljubljeni i upravo ova činjenica omogućava ovo snažno osećanje koje guši sva druga. Sve pada u drugi plan... mi smo potpuno uvučeni u to stanje iluzije. Ono nas ispunjava svakog momenta... ovo je pravo ludilo.

Možda se ne čini tako osobi koja je zaljubljena, ali svakom sa strane je jasno. Objekat zaljubljenosti je uvek ono što ste tražili čitavog života, ona prava osoba koja će vas usrećiti i ispuniti u potpunosti. Predstava o pravom partneru se poklopila sa onim što zaljubljena osoba vidi... a ona ne vidi ništa jer je slepa. Vidi sopstvenu projekciju.

citat:
"Zaljubljenost je stanje, a ne proces. Dok je stvarna interakcija sa drugom osobom uvek proces, relacija koju uspostavlja zaljubljena osoba je u svojoj osnovi stanje. Ovo stanje zaljubljenosoti osoba doživljava kao preokupiranost mislima, fantazijama i sećanjima na osobu u koju je zaljubljena: ona veruje da je preokupirana objektom svoje zaljubljenosti. Ono što je, međutim, opseda nije sama druga osoba, nego sopstvena nesvesna predstava o "pravom" partneru i o "pravoj" ljubavi koja je samo personifikovana u liku osobe u koju je zaljubljena. Upravo zbog te opsednutosti sopstvenim psihičkim sadržajem, zaljubljenost ima kvalitet prisile i gubitka slobode u upravljanju sopstvenim postupcima."
 
Žao mi je, ne mogu da prihvatim iluziju kao smisao života.
A gde bi me to odvelo? Bežanje od života ima samo jedan rezultat - smrt :!:
Ima još puno stvari koje želim u svoje vreme da obavim i ne želim da okončam, da zatvorim oči... nego želim da se borim i suočavam svaki dan sa svojim strahovima. Dobro, možda sam sada malo preterala... ali nebitna sam ja sada, pričamo o zaljubljenosti protiv ljubavi.

zaljubljenost je iluzija, a ljubav je stvarnost
glasam za ljubav, zaljubljenost je dosadna
svaka je ista
 
etotako, moram da te pitam o tvom licnom misljenju na ovu temu a da nisi inspirisana kojekakvim psiholoskim profilima i citatima mozda i uvazenih psihologa. Znaci zanima me sta je tebe dovelo u poziciju da razmisljas na taj nacin, kakvo kobno razocarenje moze da te nagna na takav stav i da to jos obrazlazes "fazom u zivotu"?
p.s. A ljubav, da li ona prolazi jos gore od zaljubljenosti po tvojoj definiciji?
 
Supertajni:
sta je tebe dovelo u poziciju da razmisljas na taj nacin, kakvo kobno razocarenje moze da te nagna na takav stav i da to jos obrazlazes "fazom u zivotu"?
da, razočarala sam se u sebe što sam bežala od problema tako što sam upadala u drugi
da, zaljubljenost obično završava razočarenjima...
ako mi se desi da se par godina za redom zaljubljujem i razočaravam vreme je da postavim sebi neka pitanja
i postavila sam ih...
nisam bila blaga u svojim ocenama
sklona sam da stvari nazovem pravim imenom
da, to je bila faza... odbijanje sopstvene odgovornosti
budući da ovaj model ne rešava probleme, samo ih gomila odlučila sam da to promenim
ne vidim ništa kobno u tome... samo pozitivno

nisam se lišila ljubavi, samo ludila
a kako ja umem da volim nije na tebi da sudiš jer ti to nisi osetio
i zato se suzdrži od komentara!
 
I ja glasam za ljubav! :D
I za zaljubljenost, takodje! :D
Mislim zaljubljenost pociva na iluzijama, to nije sporno, ali takvo stanje je samo po sebi pokretacko, puno nadahnuca, pozitivnog ludila. Kao umetnicka dusa ne mogu da odbacim zaljubljenost, oduvek sam iz takvih stanja izvlacila samo najbolje, pa i kad se nije zavrsavalo kako treba!
Kakva je to glupost, uopste negirati stanje koje je van nase svesne kontrole? :?
 

Back
Top