Ideje za epsko fantastične filmove ili knjige

mladjo11

Zainteresovan član
Poruka
178
Malo sam tražio nešto slično ovome i nisam našao, pa rekoh da ja postavim.
Ljubitelji epske fantastike, da li ste ikad pokušali sami nešto napisati? Imate li nekakve ideje? Da li biste uveli nešto novo u epsku fantastiku?
Ja pokušavam nešto, nešto sitno, možda uspijem. Hoću da napišem nekakav "scenario" odnosno upute za scenario, prvo. Ali se ne mogu odvojiti od onih klasičnih ideji poput magičnog predmeta koji štite čarobnjaci bijele magije, crni čarobnjaci ga žele oteti sebi, a ništa mi nema smisla! Ni zašto ga štite ni zašto ga ovi drugi žele! z:lol:
Pa me zanimaju vaša razmišljanja da i sam malo obogatim maštu!
 
U pravu si. Poštujem :D
Šta misliš ovako, centar radnje je omanja družina. Neki stariji čarobnjak bijele magije, neki ratoborni dečko i po mogućnosti neka vilenjakinje, po potrebi još nekoliko njih. To bi bilo na početku, javljaju se u službu kralju nekog grada koji sa još nekoliko sličnih kraljeva brani teritoriju i nekakav predmet od, evo sad mi pade na pamet, nekog crnog bratstva koje ima uticaj među nekim kraljevima na istoku neke izmišljene zemlje. Kad te pitam zašto crno bratstvo i ti istočnjački kraljevi napadaju (kažem istok jer kažu da je pakao na istoku :D ) ove druge i šta im svima znači taj predmet koji brane, šta ti pada na pamet? Ako "uzmogneš" odgovori, a ja navedem u zahvalnici na kraju filma (ako jednog dana uradim ovo, a idem ka tome da promijenim tematiku naših filmova, i to da je preokrenem do temelje) i navedem te kao co-writer :)
 
Šta kažeš na predmet kojim je donet život i smrt na naš svet pa samim tim osoba koja ga koristi može da prizove život i u istoj sekundi da ga ugasi... Tek tako... Mislima samo dok poseduje taj predmet... Zbog toga su "the good guyz" odlučili da ga sakriju i nikada ne dođu u kontakt sa njim jer niko nema pravo da upravlja životom i smrću... Ali naravno zloće ne misle tako... I naravno pišem još nešto ako se setim jer sam napisao zatečen zahtevom... Nisam imao vremena za inspiraciju ali ako smislim nešto better javljam naravno...
 
Wow! Ti si genijalac? Baviš li se profesionalno pisanjem? Eto, nisam te stigao ni pitati do sada! Čovječe, ti prštiš od ideja! Ovo je genijalno! Hvala ti puno.
Btw, sad sam pomislio... Nisi ti valjda Dušan Kovačević??? :D

Pa hvala, hvala... Ne bavim se profesionalno...pišem samo za sebe... Jesam Dušan Kovačević ali ne The Dušan Kovačević... ako razumeš...
Uostalom, ako još nešto treba rad sam da pomognem... Ionako već duže vreme ništa ne pišem za sebe, imam neke ispite da otarasim...
 
Koji je vama pa se svi redom ložite na epsku? Dok nisu izašli filmovi Gospodari prstenova, retko ko je i čuo za epsku. Nakon toga, prava lavina serija, filmova i ubij-bože literarnih uradaka.

Mislite da je dovoljno ubaciti nezaobilaznog čarobnjaka, nekoliko patuljaka, junačinu i lepojku u lonac, to smučkati i gustirati dobitni koktel?

Karakterizacija likova, bajpasovanje suvislih objašnjenja i smaranja, scenosled radnje i struktura iste (logika), pa još književni ispis bez suvišnih prideva, infinitiva, sveznajučeg naratora koji prepričava umesto da pripoveda i ostalih gizmoa koji vašem produktu garantuju let sa uredničkog astala u recycle bin su samo nekoliko sitnih detalja koje morate da svarite pre nego što započnete pisaniju.

Da, da... svi imate po nekoliko ideja za roman veka u glavama, ostaje samo ona sitnica fizikanisanja, tj, ispisa istog. Sitnica, naravno, odradite 500 šlajfni za jedno popodne :) Šteta što urednicima ne možete da pošaljete glave umesto word dokumenta, da vas spase zamornog lupkanja po tastaturi.

Nemojte me pogrešno shvatiti, volim entuzijazam, interes za pisaniju, ali ljudi, ako boga znate odakle vam pada na um da ćete sesti i napisati roman tek tako?
I to još epske fuj fantastike?

Jeste da je to sada svetski trend koji se čita (i pare donosi) ali ima toliko lepših, sadržajnijih, imaginarnijih i uopšte širih podžanrova fantastike.

Urbana, steampunk (koji se, uzgred, sjajno meša sa epskom (Filip Pulman), vamp ljub ljub (tu je sada keš -Majerova trpa lovu u džakove!), uvek aktuelni horor (sa primesom erotike uvek ima prolaz), i što da ne -bajke pa onda klasična naučna... svi ti podžanrovi daju veći radijus vašoj imaginaciji negoli šablonizirana i do zla boga dosadna epska fantastika.


Ako zaista misliš da se baviš pisanijom, javi mi se na PP da ti pošaljem link online književne radionice gde se dosta piskaraju minijature i ocenjuju uz kritike i komentare stručnih ljudi.

Ni tamo ne mirišu epsku :)
 
Prvo, zašto uopšte takav komentar na temi... Ja recimo nikada ne bih objavio ono što pišem... Sada pitaj što onda pišem... Zašto neko uopšte ide na pecanje, u lov, skuplja umetnička dela... Ništa nema značaj za drugoga ali znači nešto osobi koja to radi...
Uostalom, ja lično gotovo da ne pišem ništa "epsko"... I sam to ne volim previše jer je to žanr koji se jako teško piše (a još teže ekranizuje) a da liči na nešto i da drži pažnju... Zapravo više pišem sve drugo neko epsko... Šta uopšte podrazumevaš pod "epskim"... Zar taj žanr uopšte postoji u tom smislu...
 
Postoji, kako da ne. Da bi nešto nosilo naziv epsko, mora imati određenu strukturu radnje i događaj u njoj.
Komentar je bio dobronameran, nikako zlonameran, a i da se povede malo ova ucvala diskusija.

Pisanje epske fantastike uzaludan posao; tržište je prezasićeno. Teško je tu nešto novo izmisliti. Jedini uspeh koji se može ostvariti u epskoj je lepotom ispisa. Svaka prežvakana tema može da ima uspeh ako se dobro ispripoveda.

Čovek je društveno biće i sve što radi, radi zbog socijalne interakcije. Motivi za to su ponaosob lični. Nikada ne bi pisao da nisi nešto čitao (a to je neko već napisao) i pomislio kako bi ti to bolje, ili drugačije. Eto, pitao sam te i odgovorio zašto pišeš :)

Grešiš kada kažeš da je epsku teško pisati.
Svaki žanr gde nema pripreme ili određenog predznanja je lako napisati. Za pisanje naučne fantastike ti treba podosta tehničke potkovanosti, opet za horor elementarno poznavanje psihologije (to naravno važi za sve žanrove ako želiš da odradiš karakterizaciju kako valja)

Epskoj ne treba mnogo. Izmisliš svet van alternativne istorije, smešten gde i kada kako ti se ćefne. Takođe i likove (stvorove) koji se ne moraju nužno povinovati određenim društvenim i socijalnim normama, kao ni psihološkim profilima. Šablonizacija iz drugih dela se tu sasvim dobro uklapa.
Zatim, u epskoj je sve crno belo. Nema nijansi sivog. Ako je zmaj ružan, on je zao a ako je lep onda ga jaše princeza sa mačem na leđima koja garant treba da povrati svoje carstvo sveteći se zlim hordama ružnih kreatura.

Zato mislim da je epska fantastika podžanr koji je zapao u sopstveni čorsokak.
 
Poslednja izmena:
Džek, uz dužno poštovanje, bez ljutnje, al epsku fantastiku slabo poznaješ, što je posledica nenačitanosti iste.
Znam da si sf mnogo čitao, ali epske nisi, zato tako i pišeš o njoj, jer da si čitao nikako ne bi rekao to za crno belo
predstavljanje likova.
U poslednje vreme su baš karakteristični autori koji barataju jakom karakterizacijom likova, gde likovi nisu crno beli, apriori
dobri ili zli, već i te kako predstavljeni u nijansama. Tako pišu Martin, Sanderson, Aberkrombi, i niz drugih popularnih autora
ef.
Mislim da je čak i termin pogrešan, bolje bi služio termin ,, žanr mača i magije ''.
Pored serijala Sumrak, i knjiga Steve Kralja, epska fantastika je tamo daleko najprodavaniji žanr fantastike u Srbiji, daleko ispred sf.
Što se tiče inostranstva, znam makar za zemlju gde živi moj brat- epska fantastika je daleko popularnija od sf.

Što se tiče saveta o pisanju, tu podržavam Džeka u potpunosti. Imajte na umu ako ćete pisati po netu i blogovima, da je
većina ljubitelja epske fantastike poprilično načitana, i ako vide neku glupost loše ispisanu budite sigurni da će im se
čitanje završiti u roku od par minuta.
 
He he he, znao sam da ćeš se javiti Loki :)
Upravo navedeno mi ne da da mirišem epsku. Kao da je zatvorena u malu kutiju i ne može da izađe iz nje.
Ne možeš, recimo, napisati psihološku dramu kmeta ili dvorske lude pa to smestiti u okvir epske fantastike. Ona je, mislim, najpreciznije definisan podžanr.
Ali zato tu istu psihološku dramu možeš da smestiš u svaki drugi okvir i podžanr fantastike. Od Sajberpanka do horora.

Lep primer toga je Le Gvinova Leva ruka tame, čista naučna fantastika. A sva fantastika u tom delu se svodi na društvene nauke, nikako prirodne. Psihološka drama koja se odvija unutar glavnog junaka je ono što se nikad ne može uklopiti kao glavna priča u EF, jer zasigurno ne postoji drama epskih razmera, kamoli još u nečijoj tintari. A eto, baš ta drama donese Levoj ruci nobelov nagradu.

Takvih primera ima sijaset.
Dakle, nije problem u samoj priči i u koje je okvire smeštena, nego je fol u tome što u epskoj moraju biti ispoštovana neka pravila da bi se zvala epska, a svako nametanje, ograničavanje, donosi zagušenje i sakačenje iskaza, tj, priče.
 
Имам ја идеју. Рецимо да 1000 година после Рата за Прстен на Арди овога пута Западно краљевство жели искористити силу Мордора за контролу над, а чиме би другим него... целим светом. И онда се други, јасно, организују против тога.
Само што је идеја искоришћена :)
 
Па Џеку, или Џече...

Nemojte me pogrešno shvatiti, volim entuzijazam, interes za pisaniju, ali ljudi, ako boga znate odakle vam pada na um da ćete sesti i napisati roman tek tako?

Пут од хиљаду миља почиње једним кораком.
И ја сео па написао. Први роман (после десетак прича) трилогија. Наставак Господара Прстенова.
После још три, који нису епска. Променио жанр.
Ако ништа друго, бар ми честитају на ефикасности. "Кад пре, свака част..." и слично.
Чак сам чуо нечију идеју да више није најбитнија креативност, него воља да се нешто уради.

I to još epske fuj fantastike?

Укуси су различити.
Како рекох, сам се више тиме не бавим.
Но, ипак мислим да је природан пут до езотерије (култова) преко егзотерије (митова).
 
Apsolutno podržavam pisanje... Bilo čega... Romana, priča, pesmica, pesama pa i scenarija za filmove... Ništa loše u tome nema... Uostalom, ta dela su uvek bolja i kvalitetnija od ovih gluposti koje svaka budala u našoj zemlji piše samo zato što je (nazovi) poznata... Tu naravno mislim na glumce, glumice, pevačice (užas), novinare (alo, kurir...ostala bolesna lažljiva kompanija...) kao i sve naše načitane i jako pametne i kulturne (malo sutra) voditeljke... Većina njih plati nekoga da im napiše... Sve nešto mislim da sami imaju talenta... Nažalost, u našoj državi se svakakve gluposti čitaju... Stvarno šteta...
 
Први роман (после десетак прича

Upravo na to sam mislio. Za iole ozbiljniji pristup pisanju romana treba se imati određeno predznanje, ili vežba. Rekao si da si pre toga napisao nekoliko priča;

Nisi jednostavno seo i napisao roman, imao si predznanje i kakvo takvo iskustvo.

Ja imam oko 30 kratkih priča, pet od toga u objavljenoj zbirci a jopš dve se spremaju za objavljivanje i još se ne usuđujem da napišem roman.
Mada, pre će biti nedostatak orginalne ideje negoli strah od samog koncepta romana naspram kratke priče (novelete, mislim da idu do stotinjak šlajfni)
 
Можда је тема малко погрешно схваћена, па да се вратимо на кључна питања на почетку.
Ljubitelji epske fantastike, da li ste ikad pokušali sami nešto napisati? Imate li nekakve ideje? Da li biste uveli nešto novo u epsku fantastiku?

Ипак не бих рекао да је ово "ај дај идеју па ја да правим роман" (намерно не "да пишем"z:lol: )
Има љубитеља који пишу "за своју душу", или их мрзи да се прегањају са издавачима... не морамо све знати шта се ради, исл.
Последње питање ми је без везе. Као и "увођење" било чега. Пустиш ствари да се развијају, или створиш нешто па си увео.
 
Davanje ideja za roman je skroz bezveze i ne vodi ničemu a evo zašto.

Dok pišem, imam određene slike u glavi koje naravno treba preneti čitaocu. Retko kada uspevam u tome jer da bi se to postiglo, trebalo bi trošiti papir (Word) na kilometarska objašnjenja, koja bezmalo puta skliznu u prepričavanje koje odbija čitaoca. Pripovedanje je ono što ga veže za delo. Sad, imam ideju i recimo da sma voljan da je poklonim.
Prepričam ti je (prepričavanje -nabrajanje golih činjenica) i uprkos preciznosti u izrazu, ti opet nećeš imati te slike u glavi. I neće ti se svideti ideja. Kada bih ja napisao taj roman, ispao bi sasvim drugačije nego onda, kada sam ti prepričao radnju.


Drugar i ja učestvujemo u jednoj književnoj radionici. Svaki mesec se zada tema, i ograničenje u karakterima.
Jednom me drugar pitao šta ću da naškrabam za radionicu i ja mu prepričam svoju ideju. Nije mi se činilo da je bio oduševljen
Posle toga sednem i napišem mini priču. I ta mini priča bi najbolja među petnaestak ili dvadesetak pristiglih radova čiji su autori mahom objavljivani pisci.
Sada će je objaviti jer je po sudu drugih veoma dobra, ali kada bih vam je prepričao ne bi vam se učinila nešto specijalno.

Zato, iz iskustva sa tim a i iskustva u pisanju, mislim da se ideja ne može tek tako pokloniti ili tražiti.
Svako od nas ima različitu percepciju.

Ako nemaš ideju za priču, nemoj je ni pisati. Opusti se i ne misli o tome, ideja će već nadoći.
 
Ja ne znam da li je to do mene samo ali ja mogu bilo šta da napišem samo kada sednem za komp da kucam... Ideje same kuljaju iz glave... Bez prestanka i jedina granica su bolovi u prstima ili pospanost... Bukvalno...
Sada sam izgubio volju jer mi nešto hard crkao pa sam izgubio (zamalo) sve ranije radove ali ipak su svi na njemu ali trenutno ne mogu da im pristupim jer mi crkao čip na matičnoj pa je nemoguće bilo šta povezati na komp ali ću nešto još pisati čim povratim sve to od pre....
 

Back
Top