sruseni svet

Lilala

Početnik
Poruka
15
U braku sam 27 ,a poznajemo se 30 godina.Bilo je i leph i ruznih trenutaka kao i u svakom braku.Imamo odraslu decu koja imaju svoje zivote i ne zive sa nama.Poslednjih par godina dosla je na red briga o starim roditeljima (njegovim).Rodilji su umrli i eto ostali smo sami ,nas dvoje, da se brinemo jedno o drugom.Napravili smo mnogo planova za zivot u dvoje kako bi docekali starost.
Znala sam da je ljubav,strast i zanos odavno prosla,ali bila sam sigurna da se ljubav pretvorila u neku novu vrstu ljubavi,u neraskidivo prijateljstvo,postovanje i neke vise zajdenicke ciljeve.
Odjednom i bez najave moj suprug je resio da zivi sam.Bez mnogo objasnjavanja,rekao mi je da je resrio da menja zivot i otisao.
Pitam se kako nastaviti dalje?Kako nastaviti zivot sa ovakovim bolom u dusi?Kako poceti novi zivot u pedestoj?
 
Imam majku vasih godina i pokusacu da vam odgovorim na pitanje kako dalje.Vidite moj otac je umro u 49 sasvim iznenada a onda smo majka i ja ostale sasvim same.Prijateli,rodbina sta to bese?Svako je imao svoj zivot,niko se bas nije potrudio da nam pomogne/osim prvih dana/.Bile smo izgubljene,ucveljene,neutesne...ali...zivot je isao dalje.Stvari vremenom dodju na svoje,zamislite da se to vama nedaj boze dogodilo i da morate dalje.Kako?Tesko je,pogotovo kad ljudi provedu toliko vremena zajedno pa to je citav moj zivot/30god./ali evo da vam predlozim.Pokusajte da vise mislite o sebi.Nadjite neku zanimaciju,citajte,setajte,kupite sebi nesto lepo,druzite se sa svojim prijateljicama,placite,sto da ne,kad god pozelite.Drugo kazete imate decu,a unucicie?Posvetite se njima.Idite u pozoriste,bioskop,setajte po internetu,sta god,samo da skrenete misli.Bice vam tesko pogotovu u pocetku ali se trudite da manje razmisljate o tome zasto je otisao jer ce te samo sebi otezati,hteo je tako i razlog nije bitan.Otisao je,mozda zauvek a mozda se i vrati.U svakom slucaju opredelite se za novi pocetak,mozda bolji.Srecno!
 
blizance:
Imam majku vasih godina i pokusacu da vam odgovorim na pitanje kako dalje.Vidite moj otac je umro u 49 sasvim iznenada a onda smo majka i ja ostale sasvim same.Prijateli,rodbina sta to bese?Svako je imao svoj zivot,niko se bas nije potrudio da nam pomogne/osim prvih dana/.Bile smo izgubljene,ucveljene,neutesne...ali...zivot je isao dalje.Stvari vremenom dodju na svoje,zamislite da se to vama nedaj boze dogodilo i da morate dalje.Kako?Tesko je,pogotovo kad ljudi provedu toliko vremena zajedno pa to je citav moj zivot/30god./ali evo da vam predlozim.Pokusajte da vise mislite o sebi.Nadjite neku zanimaciju,citajte,setajte,kupite sebi nesto lepo,druzite se sa svojim prijateljicama,placite,sto da ne,kad god pozelite.Drugo kazete imate decu,a unucicie?Posvetite se njima.Idite u pozoriste,bioskop,setajte po internetu,sta god,samo da skrenete misli.Bice vam tesko pogotovu u pocetku ali se trudite da manje razmisljate o tome zasto je otisao jer ce te samo sebi otezati,hteo je tako i razlog nije bitan.Otisao je,mozda zauvek a mozda se i vrati.U svakom slucaju opredelite se za novi pocetak,mozda bolji.Srecno!
Draga gospođo!
Poslušajte ove mudre savjete jer tu se stvarno nema šta dodati.Ne postoji savjet koji može ublažiti vašu bol,koja je sigurno strašna i svaka riječ je suviše laka za težinu vašeg problema.
Zato okrenite se sebi(ne zatvorite se u sebe),drugoj strani života i ljudima koji su oko vas,a ima ih sigurno dovoljno vrijednih samo se dobro okrenite i nastavite dalje.
Život zna biti vrlo okrutan ali i lijep,ovisi o nama koju ćemo stranu odabrati.
Svako dobro.
 
Prvo da vam se zahvalim na dobronamernim savetima i lepim zeljama.
Vasi prelozi su sasvim na mestu,i nije ih tesko prihvatiti,ali ih je tesko realizovati..
Kako misliti na samo na sebe kad sam naviknuta da mislim na druge.Pokusavam da citam,ali koncentracija je nikava,misli lete na sve strane.Prijateljice imaju obaveze i prosto se ustrucavam da ih "uznemiravam" i gnjavim mojim problemima i tako redom..
Znam da vreme sve leci i da ce mi samo ono pomoci da se snadjem i organizijem "novi zivot".Jos jednom hvala na datoj podrsci.
 
Najteza stvar na svetu je promeniti zivot iz korena.Kad nestane os oko koga se vreteo nas zivot, jedino sto nam preostaje je da pronadjemo novi...DA ZAVIRIMO DUBOKO U SVOJU DUSU, DA SPOZNAMO DA SMO SPOSOBNI DA ZIVIMO I FUNKCIONISEMO SAMI...Da sagledamo zivot iz novog ugla, pronadjemo srecu u sebi i svetu oko sebe...Prolece je stiglo, izadjite napolje, setajte pored reke, druzite se sa ljudima...Znam da je to lako reci, a mnogo teze uciniti...Potrebno je vreme da se zalecite od gubitka i razocarenja, da se vratite sebi...Nemojte se predavati, ima toliko toga sto moze da vam ispuni zivot...
Pozdravljam vas, i zelim vam sve najbolje :wink:
 
Lilala:
U braku sam 27 ,a poznajemo se 30 godina.Bilo je i leph i ruznih trenutaka kao i u svakom braku.Imamo odraslu decu koja imaju svoje zivote i ne zive sa nama.Poslednjih par godina dosla je na red briga o starim roditeljima (njegovim).Rodilji su umrli i eto ostali smo sami ,nas dvoje, da se brinemo jedno o drugom.Napravili smo mnogo planova za zivot u dvoje kako bi docekali starost.
Znala sam da je ljubav,strast i zanos odavno prosla,ali bila sam sigurna da se ljubav pretvorila u neku novu vrstu ljubavi,u neraskidivo prijateljstvo,postovanje i neke vise zajdenicke ciljeve.
Odjednom i bez najave moj suprug je resio da zivi sam.Bez mnogo objasnjavanja,rekao mi je da je resrio da menja zivot i otisao.
Pitam se kako nastaviti dalje?Kako nastaviti zivot sa ovakovim bolom u dusi?Kako poceti novi zivot u pedestoj?
Draga Lilala, jeste li se uopste zapitali ko je covek koji Vas je napustio? Zbog cega je odlucio da ode tek kada Ste podigli decu i odnegovali njegove stare roditelje a ne ranije? Da li Vas je na neki nacin iskoristio? Da li je to covek zbog koga patite i na koga Ste mogli da se oslonite u starosti? Ako objektivno sebi date odgovor na ova i jos mnoga druga pitanja videcete da je mozda bolje sto je to ucinio sada a ne kasnije kada bi Vam, mozda, bio jos potrebniji.
A sto se tice prijateljica...prava prijateljica sama oseti kada Vam je potrebna i tu je, ako se do sada ni jedna nije pojavila znaci da nema pravih i ne zovite ih, nista gore od jeftine patetike i licemerja, neki ljudi se prosto hrane tudjim suzama pa zato ne dozvolite da ih vide.
Neke zene Vasih godina tek razmisljaju o buducnosti i imaju velike planove, zasto ne i Vi? Ono sto Vas ne ubije samo Vas ojaca, verujte tako je! Zato glavu gore i dostojanstveno napred, niko Vam ne moze pomoci ako to ne ucinite sami.
Puno srece, volje i snage...trebace od svega po malo!!! :wink:
 

Back
Top