U braku sam 27 ,a poznajemo se 30 godina.Bilo je i leph i ruznih trenutaka kao i u svakom braku.Imamo odraslu decu koja imaju svoje zivote i ne zive sa nama.Poslednjih par godina dosla je na red briga o starim roditeljima (njegovim).Rodilji su umrli i eto ostali smo sami ,nas dvoje, da se brinemo jedno o drugom.Napravili smo mnogo planova za zivot u dvoje kako bi docekali starost.
Znala sam da je ljubav,strast i zanos odavno prosla,ali bila sam sigurna da se ljubav pretvorila u neku novu vrstu ljubavi,u neraskidivo prijateljstvo,postovanje i neke vise zajdenicke ciljeve.
Odjednom i bez najave moj suprug je resio da zivi sam.Bez mnogo objasnjavanja,rekao mi je da je resrio da menja zivot i otisao.
Pitam se kako nastaviti dalje?Kako nastaviti zivot sa ovakovim bolom u dusi?Kako poceti novi zivot u pedestoj?
Znala sam da je ljubav,strast i zanos odavno prosla,ali bila sam sigurna da se ljubav pretvorila u neku novu vrstu ljubavi,u neraskidivo prijateljstvo,postovanje i neke vise zajdenicke ciljeve.
Odjednom i bez najave moj suprug je resio da zivi sam.Bez mnogo objasnjavanja,rekao mi je da je resrio da menja zivot i otisao.
Pitam se kako nastaviti dalje?Kako nastaviti zivot sa ovakovim bolom u dusi?Kako poceti novi zivot u pedestoj?