Iznad sam dala svoje predloge čoveku koji je otvorio temu (pogledaj ako te zanima). Naravno, da nisam čitala, ne bih mogla da komentarišem.
Moguće je da ne mogu da se setim nekog epizodnog imena (budući da sam Dostojevskog čitala ne tako skoro), ali vrlo dobro poznajem njegov opus, bez lažne skromnosti. Kad nemam šta da kažem - ćutim.
Govorim isključivo o književnosti. I, uvek, samo o književnosti. Hoću reći, loše procenjuješ šta je meni bitno.
Upravo sa tog stanovišta tvrdim da je Dostojevski bitan pisac, ali ništa spektakularniji od nekih drugih na čije delo se huli usled njihovih životnih navika i opredeljenja. Nema razloga da se a priori ispred njegovog imena nižu superlativi (neke zaslužuje, neosporno), da mu se prilazi sa strahom i u rukavicama. Ne treba od njega praviti svetinju samo zato što je Sloven i hrišćanin, a većina komentara se, manje - više na to svodi.
Naravno, ne pada mi na pamet da utvrđujem ko je najveći svetski pisac (sve i kad bih mislila da je tako nešto moguće).
Ima sjajnih, boljih slika duševnih stanja, iako je i Dostojevski u tome vrlo uspešan.
Ima uspelijih pandemonijuma među knjigama, iako su i neke Dostojevskog prilično dobri primeri.
Ja mu ne osporavam ništa, treba da bude deo svačijeg opšteg obrazovanja. Smetaju mi pokušaji kaknonizacije. To su kategorije koje sa umetnošću nemaju veze.
Izjavu da je voleo ljude smatram neozbiljnom (u smislu da se na osnovu toga ništa ne može zaključiti o njemu kao umetniku). Isto koliko i činjenicu (ako je uopšte činjenica) da je on bio osoba sa najtežim mozgom od svih ljudi.
Takođe, ne znam da li je više poštovao one koji su bliži Ivanu ili one kojima se dopada Aljoša. A šta ako je on sam bio Petar Stjepanovič?
Je li Niče unakazio Raskoljnikova ili je on tek kod njega dostigao maksimum?
Koliko je Dostojevski daleko od bogohuljenja u epizodi u kojoj se Ivanu saopštava da je sama pomisao na mogućnost odricanja svoga boga, već odricanje?
Pa, u Bobcu, kad mrtvi poizlaze iz grobova...
Mnogo tu građe ima i zanimljive. Ali, tvrdim, ne zasenjuje druge!
Oko Prusta, Vajlda i Luisa Kerola, na primer, se spekuliše da su bili gay. Treba ih ceniti, mnogo su doprineli.
Džojs je čitavog života bio veoma siromašan. Maestralan književnik.
Ginter Gras je bio nacista (ne znam da li je i dalje). Izuzetno dobar pisac.
Da ne ređam, znaš i sama mnoge primere, sigurna sam.
I, čitaj Igoa. Poslednji dan na smrt osuđenog mi se više dopada od onih koja prvo padaju na pamet pri pomenu njegovog imena.
Polako i bez strasti treba lepiti velike etikete na ma koji proizvod. Iz toga najčešće proizilazi informacija koliko smo sitni i nespretni. Eto, to sve vreme pokušavam da kažem.
Najzad, na kraju svega ovoga, stavljam veliku ogradu u smislu ličnog senzibiliteta, inteligencije, obrazovanja i književnog ukusa svakog čitaoca.