... Od tih više djelova koji su korišteni za LJPD jedno je takozvana "Travunijska hronika" koja je pisana za Vukana Nemanjića - i ona je ukljopljena u rad i u većem djelu je fantastična. Na "Travunijsku hroniku" pop Dukljanin kalemi "Žitije svetoga Vladimira"- taj dio se u LJPD jasno razaznaje i stilom pisanja, i morfološkim oblicima korišćenog teksta ali i istorijskim pripovjedanjem koje nam istorijski izvori potvrđuju kao istinito. Ovo žitije počinje priču o Hvalimiru koji je imao 3 sina - Petrislava, Dragimira i Miroslava. Miroslav se utopio za vrijeme oluje na Skadarskom jezeru i otac državu djeli na dva djela - starijem Vladimiru ostavlja vlast nad državom i daje mu centralnu zemlju Duklju i Podgorje, dok mlađem Dragimiru daje Travuniju i Zahumlje. Upravo i ovi podaci nam pružaju jednu realniju sliku - umjesto do tada fantastične priče o ogromnom Kraljevstvu Slovena čiji su djelovi Bijela Hrvatska (Donja Dalmacija), Crvena Hrvatska (Gornja Dalmacija), Raška i Bosna koje čine zajedno Srbiju - sad je Kraljevstvo Slovena odjednom spalo na realne okvire - male oblasti: Duklju, Podgorje (ostavljenio Miroslavu, pa dato Vladimiru) i Travuniju (sa Zahumljem). Stožer to države je Duklja i priča o toj dinastiji potiče iz nje. A to nam potvrđuju i sjedišta ovih vladara i zadužbine koje su podizali (Prapratna, Prečista Krajinska, Oblik). Najvažnije je da izuzev za Hvalimira, za Petrislava, Vladimira, Dragimira i Vojislava imamo potvrde da su stvarne, a ne izmišljene ličnosti u vizantijskim izvorima.
...
Međutim 1040. godine Vojislav se oslobađa iz Carigrada i diže drugi ustanak - uspješan. Sad on više ne vlada malim prostorom Duklje i Travunije, već većim djelom vizantijske oblasti Srbije - i on je sada od vizantijaca po toj oblasti prepoznat kao Srbin. Pošto je iz Travunije - onda je Travunjanin Srbin. Mada se taj podatak može objasniti i na sledeći način - on je legitiman nasljednik trvunijskog trona (otac mu je vladao Travunijom), a nasljednik je i trona Srbije jer je njegova majka bila ćerka srpskog vladara (raškog župana u LJPD), i ako taj vladar nije imao nasljednika, onda je legitiman pretendent i na presto Srbije. Zato je Travunjanin-Srbin. A mogli bi taj Skiličin navod još pravilnije prevesti - on je zapravo "Travunjanin i Srbin" (Tribalin i Srbin).