Predlozite strip za citanje !

Arlington Road

Iskusan
Banovan
Poruka
6.496
Ako ste procitali neki strip, za koji smatrate da je vredan paznje, mozete podeliti svoje impresije i expresije !
Ja cu poceti sa Alan Fordom. Kultni strip, koji je imao svoje padove i uspone, odavno presao broj 500. i 40.godina izlazenja.
Alan Ford - 31.decembar 2097
af343s.jpg

Original broj (italijanski) 343. izasao januara 1998, crtac-Dario Perucca. U Hrvatskoj je taj broj izasao pre nekoliko godine, a u Srbiji prosle godine, tako da ga nije tesko nabaviti.
Pricao o putovanju kroz vreme,a ako su u to ukljuceni clanovi grupe TNT, prica obecava.
Alan Ford i Bob Rock odlaze kod profesora Ikskape po zadatku da vide na kom projektu radi, i to bas pred docek Nove godine. Profesor Ikskapa je napravio dvostruki bickli koji je ustvari vremenska masina,radi na sledecem principu-kada se okrecu pedale , bicikli proizvodi energiju vremena i prostora, ako se vozi u napred ide se u buducnost, ako se vozi u nazad ide se u proslost. Profesor ih upozorava da ne diraju nista da ne bi upali u nevolje....
Narvno da ga Alan Ford i Bob Rock nece poslusati, i od 31.12.1997. stizu 31.12.2097...posle sto godina svet je totalno promenjen...Da ja ne prericava dalje i ne kvarim uzbudjenja koji se mogu ocekivati prilikom ovog stripa, samo da kazem da su Alan i Bob dosli do njivove baze tj. cuvene cvecare 2097, da je Visost broj 1 i dalje zivi i zdrav i dalje vodi grupu TNT, a ko su jos clanovi grupe tnt u 2097. otkricete u stripu. Uz dobar zaplet i jos bolji rasplet Alan i Bob uspevaju da se vrate u dobru staru 1997...
Mnogi fanovi AF, imaju misljenje da je strip vise nije ono sto je bio, procitaj te epizodu 31.decembar 2097, prijatno ce te se iznenaditiz:poz:
p.s.Ja dajem 4-, jako sam subjektivan kada je ovaj Alan Ford u pitanju.
 
Bluberi - "Gvozdenkonj"

BS_7.jpg
ST_738.jpg



Ovo je epizoda koja jebitačno spaja fikciju sa stvarnim činjenicama. Vreme heroja & velikog rivalstva koje je pratilo izgradnju transkontinentalne železnice. Amerika (država) - je postojala u šačici nastanjenih teritorija, van toga se protezala pustoš “Wild West”-a. To saznajemo već iz prvih kadrova stripa gde se vidi da su ubistva radnika na pruzi svakodnevna pojava. A da ne govorimo o suzbijanju raznih usijanih glava koje su izrađivale samu prugu. Zapravo celokupna mašinerija koja je gradila prugu, svi ljudi i svi njihovi doživljaji- bili su putujući mozaik života Divljeg zapada, sa sve Indijancima – koji su garantovali svakodnevnu zabavu & žutim i crnim radnicima na čijim leševima “Trans-Atlantic” je uglavnom izgradjen(činjenica koje se ameri rado i često sećaju).
Priča počinje prelepim kadrom železnice u izgradnji (završni kadrovi -“Bilo jednom na divljem zapadu” & Leone su jasna asocijacija). Problemi s Indijancima koji ne gledaju blagonaklono na izgradnju železnice zahtevaju vrsnog pregovarača koji razume probleme i jedne i druge strane, pa general Dodž(stari prijatelj & lik koji je u stvarnosti zaslužan za najveće tamanjenje “crvenih”) poziva Bluberija da reši stvar. Poručnika srećemo u "prirodnom" okruženju.U zatvoru Fort- Navaja, osuđenog zbog tuče. Nakon što je zapovednik utvrđenja jedva dočekao da ga se ratosilja, on kreće u susret novoj pustolovini.
Nailazi na petokolonaše & strane plaćenike u redovima kompanije Union pacific, likove koji na sve moguće načine pokušavaju da uspore napredovanje njihove trase & ne biraju sredstva pritom.
Ko su ti ljudi? Likovi sjajno okarakterizovani, nisu crno – beli, imaju svoju podlogu, a tu je i uber-negativac - Džetro Stilfinger. Lik je čisto zlo. Brez moralnih skrupula, željan samo moći & novca. U borbi sa Sijuksima je izgubio ruku pa mu je napravljena čelična proteza čime je dodatno dobio na šmeku. Ipak ,reč je o inteligentnom čoveku čime Bluberi dobija realnog protivnika, spremnog na apsolutno sve kako bi ostvario svoj cilj. Ipak, on biva (delimično) razotkriven, a Bluberi - kod Indijanaca dobija još jednu šansu da izgladi stvar. Naravno, sve odlazi u tri lepe...

Epizoda je odlična, jedna od antologijskih. Crtež je već uhodan i zreo, mada Bluberi još uvek vuče na Belmonda.U nekoliko kadrova -Mebjus promalja svoju glavu iz generičkog Žiroa, oni mogu komotno na zid .
Ovo je prvi nastavak ove sage, i sadrži sve elemente odlične radnje. Brza, nepredvidljiva, jebozovna, a opet sa gomilom sjajnih dijaloga & karaktera.
 
Poslednja izmena:
Nik Rajder, poslednji junak Sergia Bonellia , sto se pojavio u SFRJ. U Italiji je izaslo 200 epizoda,plus 10 specijalaca i 12 almanaha. U ex-Yugoslaviji je izaslo 39 brojeva, posle rata Maverick iz Kraljeva je objavio jednu epizodu, u Hrvatskoj su krenulu sa dve epizode i stali, kasnije su poceli da objavljuju od prve epizode u luksuznom izdanju. Nik Rajder je policajac za krvne delikte u NY. Ima svoje kolege sa posla, a njegov Gruco, je njegov kolega crnac Marwin Brown. Ima devojke, ali je daleko od DD. Njegov svet je mnogo suroviji od sveta Zagora,Bleka, Teksa...jer su negativci mnogo gori -mafija : jakuze,trijade,ulicne bande, teroristi,serijske ubice,psihopate koji seku delove tela, producenti filmova decije pornografije....Nik Rajder je policajac u sluzbi zakona koji mora da postuje propise, ali nekad radi i na svoju ruku.
Autor je CLAUDIO NIZZI , scenarista za Tex Willer-a.

originalslika-5247961.jpg
 
Aster Blistok - Axel Moonshine, Le vagabond des limbes


1073_i.jpg


Teško je preciznije proceniti u kojoj meri specifičnost crtačkog stila Julija Ribere izvire iz tradicije španskih uličnih pučkih igara, a kasnije i pozorišne burleske. Mnogo je lakše utvrditi konstantnost satiričnog stila koji je Ribera zadržao kako u svom autorskom projektu Drakuleta (Dracurella), tako i u zajedničkom radu na Asteru Blistoku (Axel Moonshine, Le vagabond des limbes) sa scenaristom Christianom Godardom. Po rečima Brada Balfoura, Ribera koristi klasičniji stripovni jezik, ali ga uzdiže do vizuelne parodije tradicionalnog pripovedačkog pristupa u stripu. Dodao bih da u Asteru Blistoku nije reč samo o netradicionalnom korišćenju tradicionalnih sredstava kreiranja stripa nego i o netradicionalnim i nekonvencionalnim razmišljanjima o aporijama čovekove egzistencije.

Julio Ribera rođen je 1927. godine u Barseloni. Bio je devetogodišnjak kada je izbio španski građanski rat. U Španiji je živeo sve do 1954. godine radeći kao ilustrator (jedno vreme je bio i bubnjar u noćnim džez klubovima). Tada se preseljava u Pariz. Ne mali broj godina radio je dnevne stripove. Šezdesetih godina sarađuje u “Pilotu” gde se upoznaje sa Christianom Godardom. Njihova tadašnja saradnja bila je kratkotrajna. Ribera 1973. godine samostalno započinje Drakuletu koja će se tri godine kasnije pojaviti kao album.

Christian Godard rođen je 1932. godine u Parizu. Ni njegovo detinjstvo nije zaobišao rat i period nemačke okupacije Francuske. Deo njegovog neposrednog iskustva bio je i alžirski rat. Godard se ogledao u raznim delatnostima. Bavio se crtanjem stripova i ilustracijom, da bi se krajem šezdesetih godina, ohrabren podrškom Renea Goscinnyja, upustio u pisanje scenarija za stripove, što mu je ubrzo postalo primarna delatnost. Pored stripa, pisao je tekstove za televiziju i pozorište i objavio nekoliko novela.
1974. godine Godard i Ribera počinju rad na Asteru Blistoku. Prva dva albuma pojavljuju se već sledeće godine. Aster Blistok je 1976. godine dobio nagradu “Alfred” kao najbolji naučnofantastični strip godine. Od 1980. godine povremeno ga objavljuje američki “Heavy Metal”, a od 1983. godine američki i kanadski čitaoci mogli su da ga čitaju i u albumima. Jugoslovenska publika prvi put se srela sa ovim stripom decembra 1977. godine u “EKS almanahu”. Do 1980. godine “EKS almanah” izdaje svake godine po jednu epizodu (prve dve bile su objavljene u koloru). Počev od 1983. godine, Astera Blistoka objavljuje “Stripoteka” preskočivši prve četiri epizode.


Od medijske pažnje koja je kod nas obraćena na Astera Blistoka treba pomenuti osvrt Pede Vukovića u tekstu Kosmičke opere (“YU strip magazin” br. 63–64. mart–april 1984) i tekst Aleksandra Boškovića Vitez beskraja pred vratima snova (“Reporter” br. 924, 11. 12. 1984). Vredi pomenuti da je već sredinom osamdesetih Aster Blistok iskrsnuo na listi stvari koje su “in” u Skoplju (“Intervju” 20. 01. 1984), a da se Aleksandar Tijanić z:mrgreen: poslužio aluzijom na lik Maskija (Musky) govoreći o Michaelu Jacksonu u tekstu Kriza i seksualna kontrarevolucija (“NIN”, 11. 08. 1985).

Riberin pomenuti satirični stil primetan je već u Drakuleti. To je priča o dogodovštinama usvojene kćeri grofa Dracule koji bezuspešno pokušava od svoje usvojenice da stvori valjanog monstruma i krvoloka, dakle da je socijalizuje u zajednicu spodoba. Drakuleta je, međutim, opčinjena uređajima za domaćinstvo, čarima sveta potrošnje i ljubavnim pričama na TV-u, jednom rečju ona je devojka zlatnog srca. Uz to se još druži sa potpuno bezazlenim, zaljubljenim zmajem koji, naravno, bljuje vatru. Ribera ovu priču crtački stilizuje u rasponu od zašećerene bajke do zašećerenog horora, blago ironizirajući ovaj raspon.

Christianu Godardu bio je očigledno, neophodan Riberin neobičan crtački temperament da bi se zajedno upustili u realizaciju krajnje osobenog projekta u svetu stripa, koji izmiče površnijim pokušajima žanrovskog klasifikovanja. Kao što rekoh, Aster Blistok je dobio nagradu kao naučnofantastični strip. U potrazi za podvrstom žanra, a sledeći formalne karakteristike, ovom stripu mogu pripisati postavku spejs–opere. Međutim, već su prethodni klasifikatori primetili da je u pitanju tvorevina koja je izgubila svoju žanrovsku nevinost, a koja je naučila da se smeje na svoj račun. Stvarajući neuporedivo svrsishodniji okvir priče i snažniju motivisanost likova Aster Blistok počinje da pokazuje osobine oprečne žanrovskim konvencijama kosmičke opere. Ovaj strip se pokazuje kao lažna spejs–opera, samo prividno zaodeven u žanrovsko ruho, što je deo njegove mnogo ozbiljnije strategije opsene. Ova, pak, strategija približava Astera Blistoka formi “bildungromana”.

Od presudne je važnosti struktura odnosa između tri glavna lika. Trougao Maski–Aster–Himera.

maski.jpg

Maski je viševekovno trinaestogodišnje dete neopredeljenog pola koje će nastaviti normalan razvoj i sazrevanje kada bude našlo razlog i osobu koja će mu dati želju za polnošću i starenjem.
Aster je tridesetogodišnjak, zreli avanturista koji još jedino žudi da pronađe Himeru, opsesivni lik žene koja mu se javlja u snovima. Asterova svakodnevica je, međutim, Maski. Maski se podsmeva svetu vrednosti i želja odraslih, sve više zavirujući u njegove tajne. Himera je, pak, san. Kao ostrašćena projekcija, ona daje pokretačku snagu Asterovom traganju, ali zadržava element apstraktnosti.

srebrni_delfin.jpg

San, bizarnost i ironija sačinjavaju TRAGANJE

U prvoj epizodi jedan prijatelj kaže Asteru: “Tako mi bogova, veliki si put prešao...”, a Maski, sedeći iza njih, na izgled nezainteresovano dodaje: “Ali se ipak sve vrli u krug i uvek se vraćamo na početku tačku.” Naravno, ono što ni Aster, a dugo vremena ni Maski ne slute je da je centar kruga u njima samima. Zajedničko putovanje Astera i Maskija pokazuje se kao traganje za sopstvenim identitetom. Niz lažnih dosezanja Himere praćeno je Maskijevom postepenom metamorfozom.

Najdragocenija su mesta gde situacija koja izgleda da će završiti u sladunjavosti odjednom gubi svoju samorazumljivost. Iz zešećerenosti sledi skok u mučno. Ovaj skok ne bi sam po sebi vratio težinu stvarima da ne poseduje snažnu motivisanost. Upravo u ovim tačkama preokreta Aster Blistok dostiže svoju najveću vrednost. Na liniji transsupstancijacije, preokretanja kiča u autentičnost, odvija se ispitivanje i prevrednovanje mnogih drugih graničnih situacija u Asteru Blistoku.

Godard i Ribera u Asteru Blistoku primenjuju postupak “pozajmljivanja” i “variranja” tema koja su deo kulturne tradicije različitih medija i žanrova. Otud nije teško prepoznati varijacije tema iz naučnofantastične književnosti kao što su Lemov Solaris, Orwelova 1984, Barjavelov Neoprezni putnik i Dickovi romani, zatim iz Carrollove Alise u zemlji čuda, Chaplinovog filma Veliki diktator itd.

Osim variranja i parodiranja tema iz postojećih tvorevina kulture, u Asteru Blistoku postoji čitav niz referencijalnih aspekata koji vrlo izoštreno povezuju svet stripovne fikcije sa stvarnošću. Ribera i Godard stvorili su imaginarne svetove u kojima su mnoge aporije ljudskog života preterano zaoštrene i ispoljene. Međutim, ovi imaginarni svetovi imaju ili puštaju duboko svoje korene kako u svakodnevnoj realnosti, tako i u istoriji. Elementi politike, izokrenute ekonomije i reklame svaki čas bleskasto provejavaju. Erotika je takođe, nestandardna. Pomenuti Brad Balfour kaže da njihovi monstrumi ozbiljno preokreću konvencionalne pojmove o seksualnosti. Epizoda Vrhovni alhemičar je, pak, bizarna, ali svakako i slojevita teološka rasprava.

Ništa manje upečatljiva je epizoda U svetu varki u kojoj, usled učinka zglavkara koji se hrani Asterovom krvlju, dolazi do ukrštanja različitih istorijskim perioda odraženih u filmskoj industriji Holiwooda. Prepliću se nacizam, srednji vek, ratovanje sa Indijancima, okršaji motociklističkih bandi... Ovo komešanje izgleda kao noćna mora, san koji gubi ma kakav smisao. Međutim, pri završnici suluda igra zadobija opori ukus rekapitulacije dosadašnje istorije na planeti Zemlji. Bumerang groteske igranja sa elementima uzetim iz istorije Godard i Ribera vraćaju istoriji samoj. Aster Blistok se pokazuje kao jedna od izuzetno specifičnih i do sada retkih zamisli u svetu stripa.

Ribera opsenarsku zamisao Astera Blistoka grafički pojačava kontrastnim efektom koji nastaje primenom dveju oprečnih crtačkih tehnika. U prvim albumima prisutna je tehnika “senčenja” putem otiska različitih vrsta tkanina i sunđera koji zamenjuju klasičnu ulogu rastera. Ovome Ribera često kontrastira prozračan crtež naglašeno tanke linije. Bizarnost poetike Astera Blistoka otelovljuju i neverovatna arhitektonska rešenja redovno asimetričnih konstrukcija, kao i niz totala koji imaju funkciju pre da zbune nego da načine pojavu preglednom.

Za Julija Riberu ne bih mogao reći da je crtač ranga velikih majstora stripa. Riberi, doduše, nije teško otkriti nedostatke. Primetna je povremena ukočenost figura, pa i opšta neujednačenost crtačke vrednosti. I pored toga on uspeva da, sredstvima kojima raspolaže, oživi svet osobene poetičnosti. Štaviše, teško da bi drugi, zanatski dosledniji crtač uspeo da dočara magiju i opsenu Astera Blistoka.


Autor Teksta: Zoran Đukanović
Preuzeto iz knjige: Tomas Man ili Filip K Dik
 
Poslednja izmena:
KP_LMS_784.jpg

Recenzija je iz knjige o Ken Parkeru, koju se izdali Vidici. Ken Parker, nikada nije imao popularnost Zagora ili Bleka, ali za razliku od njih imao je ''dubinu''...
Priča bi u najkraćem obliku izgledala ovako: Parker se zapošljava u tkačnici J. Trosta u Bostonu. Čitalac prati težak fizički rad i obespravljeni socijalni položaj tkača. Istovremeno teče i proces uključivanja Parkera u radničku sredinu. Paralelno, autori stripa prikazuju surovi svet liberalnog tržišta rada i robe; ovlašno, Trostov porodični život i, pažljivo njegov sukob sa nezavisnom štampom odnosno saradnju sa policijom na gušenju sindikata i radničkog bunta. U drugoj polovini priče čitalac spoznaje da je Ken Parker, taj večiti borac za pravdu, sada špijun Istražnog biroa Grej Smita za kojeg je ranije, u strip kreacijama drugih crtača rešio nekoliko komplikovanih krimi slučajeva. Parker je svojevrsna "krtica" ubačena u radničke redove da bi denuncirala vođe sindikalnog pokreta. U finalu stripa kada se Ken Parker odlučuje između službe i svog osećanja suštine sukoba radnika i kapitalističkog establišmenta, u vreme radničkih demonstracija, on neuspešno pokušava da zaustavi zaraćene strane. U želji da spase nevinu devojčicu iz meteža, Parker ubija policajca. To ga stavlja sa druge strane zakona i on postaje begunac. Na zadnjoj sličici Ken se oprašta sa ukućanima i beži na Divlji zapad sa koga je došao, pokušavajući da se smiri u "mirnim" okvirima civilizacije. Ispod te sličice čitamo posvetu "Davidu Morandu u spomen na njegovog oca i brata, stradale u požaru jednog torinskog bioskopa". Posvetom, Berardi i Milazzo, po svemu levičarski nastrojeni, autori signaliziraju neprekinutost klasnih sukoba ni posle veka od vremena dešavanja priče Špijun. Nijedan od junaka nikada nije došao u sličan sukob ili situaciju s onima u kojima je Parker u Špijunu.
Već prvom stranom stripa koju čini šest sličica podjednake veličine, Berardi i Milazzo krupnim planovima pojedinih fragmenata "ukupne slike" bez oklevanja počinje da grade tamnu atmosferu tkačnice iz XIX veka. Na prvoj sličici čitalac vidi plitke cipele u blatu, na drugoj pocepana kolena radničkih pantalona, na trećoj je bedna radnička torbica, na četvrtoj šake koje se trljaju jedna o drugu u pokušaju da se zagreju. Na petoj sličici stripa vidimo zapušteno Parkerovo lice pod radničkim kačketom. Peta slika povezuje sve prethodne i čitalac rekonstruiše da svi prikazani krupni planovi pripadaju Parkeru. Na šestoj sličici čitalac vidi još i tablu na kojoj piše: "J. Troust & Co. Textille Mill". Na svih šest sličica prve strane vidi se da pada kiša i da je polumrak. Šake sa četvrte sličice i podignuta kragna na petoj signaliziraju da je hladno. Minimum elemenata, ali veoma ekspresivno Milazzo je označio najamničku situaciju i locirao mesto dešavanja – što će se sve sasvim nedvosmisleno otkriti na drugoj stranici gde na dve velike slike panoramski vidimo zgradurinu tkačnice i najamnički red nezaposlenih pred njom, a na drugoj sličici isključivo red u kome je Parker drugi u nizu. Ljudi koje stoje u redu pred tkačkom fabrikom su sirotinjskog izgleda, loše obučeni, neobrijani, uglavnom u poznijim godinama života. Na trećoj stranici Parkerov sused koji je u redu iza njega, od iscrpljenosti pada u blato, ali se niko od nezaposlenih, sem Parkera, ne trudi da mu pomogne. No i Parkerov altruistički pokret če prekinuti fabrički stražar povikom koji "razotkriva" suštinu ljudskih odnosa u ovom svetu: - Ostavi ga! Potrebni su nam ljudi koji mogu da rade. Jesi li ti novi? - Jesam, mister. U težnji da njihova fikcija stekne što seriozniji status, autori stripova o Kenu Parkeru, Berardi i Milazo, s puno kreatorske veštine funkcionalizuju žanrovske stereotipe. To se očitava kako u kancepciji likovnog izgleda pojedinih likova tako i u oznaka,a njihovog ponašanja ili karaktera (koji su posledica pretpostavljenog socijalnog ili klasnog statusa).
Lik Kena Parkera, oko koga se formira čitav serijal, u epizodi "Špijun" se nalazi u sasvim neočekivanoj poziciji glavnog junaka negativca. Budući da Berardi i njegovi crtači prate biografiju glavnog protagoniste, priče imaju samostalnost mada se povremeno insitira na vezama (situacija ili epizodista) iz različitih perioda Parkerovog života. On relativno često menja svoj grafički imidž, uniformu (za razliku od strip heroja iz "otvorenih" serijala Popaj se nije presvlačio već skoro šest decenija, Talični pet, itd.). Tako je Parker nosio vojničku uniformu, trapersko odelo, kaubojski "dres" i detektivsko odelo. U "Špijunu" on će uglavnom biti u radničkom odelu. Te promene odela u neposrednoj su vezi sa žanrovskim laviranjem samog stripa. Za vestern priče karakterističan je jedan grafički izgled, za priče s presudnim elementima detekcija, u krimi miljeu, drugi. I dok su mene Parkerovog izgleda uslovljene dubinskom strukturom samih strip storija, likovi epizodista, variraju iz potrebe italijanskog tandema da se ostvari što ekspresivnija, ubedljivija atmosfera fikcija. I epizodni likovi u epizodi koju "čitamo" nisu izuzetak.
Lik službenika koji prima nezaposlene radnike u Trostovu fabriku, bez milosti odbacujući nesposobne, Milazzo crta kao sitnog birokratskog pacova. Njegovo azijatsko lice simbolizuje ne samo da je stripovska radnja situirana u Americi zemlji ukrštanja mnoštva kultura, nego i pokazuje da se upotreba stereotipa o Azijatima, "žutim", kao vrednim i beskompromisnim službenicima u stripu (pokušava da) funkcionalizuju na estetski relevantan način. Serijal o Kenu Parkeru neprekidno nastaje na obrascima žanrova koje koristi, a vrednosti se prepoznaju kako u izneveravanjima, iznenažujućim "iskoracima" u žanru, tako i u striktnom poštovanju stereotipa. Prvo je karakteristično za makro-plan, dugo za mikro-plan. Lik fabričkog stražara sa psetolikim buldoškim licem je u direktnoj funkciji njegove kerberske uloge. Sveštenik koji se trudi da pomogne gradskom lumperproleterijatu je plavokos kao i Parker. Njegovo asketsko lice uz odgovarajuće odelo doprinosi realističnosti lika. Njegova nespretnost (muke sa hlebom koji vadi iz peći, recimo) uliva dozu simpatičnosti i životnosti. Troust (i prezime je tipično!) sed, glatko izbrijan, u kućnom halatu ili u skupocenom odelu je ostvaren kao lik strog, prekaljenog nemilosrdnog bogatuna. S jednakom odlučnošću, koje se ocrtava na markantnom, lavovskom anfasu, suzbija radnički štrajk ili rešava nepoželjnu ljubavnu aferu neposlušnog sina. Ni u jednom trenutku preko njegovog lica ne prelazi strah ili izrazitije uzbuđenje. Vlasnik nezavisnog lista "Worker" (obratite pažnju kako Milazzo crta logo ove novine!) je lik mladog, ambiioznog liberala. On se bori za radnička prava, ne prezajući ni od senzacija, plašeći se da bude "savet javnosti" ali, pre svega, trudeči se da proda novine. Milazzo ga oblači u mladalačko karirano konfekcijsko odelo. On je kao pripadnik novog vremena bez brkova ili brade (sem njega bez brkova i brade je radnički vođa O’ Banion, svi ostali su ili brkati – kao predstavnici vlasti, Trostovi službenici, policajci itd. ili zapušteni, bradati, neuredni – tkački radnici). Trostovi "doglavnici" – direktor tkačke fabrike i sekretar "čitač novina" – su u crnim odelima, brkati, u poznijim godinama života. Ni u jednom trenutku nijedan od njih dvojice ne pokazuje znake neposlušnosti. Sekretar, koji svakog jutra iščitava novi broj "Worker"-a Trostu i sa njim komentariše uređivačku politiku liberalnog lista će u finalu stripa ubiti smionog vlasnika i glavnog urednika novine. Milazzo i Berardi pomoću ovog lika simbolički označavaju prirodu odnosa u buržoaskim vrhovima. Dok je predradnik u tkačnici koji upućuje Parkera u posao star, debeo, iskusan radnik s cilindrom na glavi i sakoom bez rukava, drugi, kontrolor proizvodnje, koji ucenjuje radnice i siluje jednu, je crnpurast s uskim lisičijem licem. On nosi belu košulju i pantalone sa tregerima. Iznad glave mu je šešir oštrih ivica koji se slaže sa njegovim ukupnim kicoškim izgledom. Po svim likovnim karakterisitikama podseća na tipičnog negativca. Milazzova brižljivost u kreiranju likova ide toliko daleko da će i berberina, koji se pojavljuje na dve sličice stripa, brijući Trosta, nacrtati kao "tipičnog" predstavnika tog zanata. Tu je i bela, čista košulja zavrnutih rukava i leptir mašnica i štitnik iznad očiju i lepo negovani sedi brkovi. Milazzov berberin prosto miriše na berbersku radnju.
 
Brižljivost u crtačkom postupku, uz atribuciju odgovarajućih oznaka socijalnog i klasnog položaja odnosno karaktera ogleda se u "Špijunu" i u izboru onoga što pojedini od protagonista puše. Tako Trost puši skupi tompus, a šef detektivske agencije, a Parkerov nadređeni lulu sa savijenim piskom. Radnici puše obične cigarete, a Parkerov kolega, stari radnik nekakvu sklepanu lušu. Za razliku od njega predradnik u zubima drži cigaretu koju je sam savio, a kontrolor – siledžija puši na dugu, tanku muštiklu. Kao i obično, poštujući svoju realističku poetiku, Milazzo vodi računa o eksterijerima i interijerima. U tome, on, tokom pojedinih epizoda ide toliko daleko da se mogu jasno uočiti razlike između ulice burdelja u Dodž Sitiju (iz epizode "Jednog leta") i ulice crvenih fenjera iz epizode koja se zbiva u San Francisku ("Živi u plamenu"). Iako sledi realističku poetiku Milazzo ne insistira na strogo mimetičkoj obradi nacrtanih objekata. Njemu je pre svega stalo do jasne naznake oblika, do utiska koji će crtežom izazvati kod čitaoca, utiska koji će osnažiti fikciju ne površnim prenošenjem realnosti nego ekspresivnim, snažnim uticajem poteza, grafičkog "zračenja" onoga što kao oznaku nacrta. Izrazite su razlike između bogatačke Trostove kuće – zamka od tri četvorospratne zgrade u anglosaksonskom stilu – okružene parkom i travnjacima, sa stazama koje se račvaju i plinskim svetiljkama pored njih, i recimo, robovlasničke južnjačke kućerine u pseudoantičkom stilu, sa pročeljem i tremom ispod pseudoklasičnih stubova s kapitelima ("Dnevnik Adah"). Treba makar i ovlaš pogledati kako Milazzo crta detektivsku kancelariju i zgradu u kojoj se nalazi (od drveta je i s prozorima na kojima je ispisano ime firme), a na koji način crtački predstavlja masivnu grdosiju zgrade tkačke fabrike, Trostove blagovaonice, detektivskog biroa, burdeljskog salona, tkačnice (sa haosom mašina, kalemova, niti, zupčanika, piskova sirena), štamparije i uredništva Worker-a, prulučkih ulica i magacina... Kao što se ne zadovoljava realističkim crtežom, tako Milazzo često čini i drugačije medijske "iskorake" iz nečeg što bi nazvali tradicionalnim stripovskim izrazom. Recimo, samo će pažljiv čitalac primetiti da urednik Worker-a i prijateljica nesretno poginule devojke Trostovog sina izlaze iz mrtvačnice u ulici Morgue što je duhovita aluzija na oca krimi priče Edgara Alana Poa. Dok je u ranijim epizodama Parker čitao Šekspira, samoobrazujući se, u "Špijunu" ga vidimo kako duboko zamišljen čita Marksov Kapital, što je, mnogo više od autorskog motivisanja Parkerovih stavova, želja italijanskog tandema da istaknu okvire sveta (ideološke) u kojima je situirano zbivanje stripa. Ali se Parkerovo "gustiranje" Kapitala spasava njegovom izjavom "Nisi pogrešio kada si rekao da je ovu knjigu teško čitati. Moram ti priznati da nisam baš sve razumeo." Posle čega će mu radnički aktivista O’Banion održati kratak kurs iz teorije o višku vrednosti. Tipičnija "upotreba" duhovitih referenci desiće se u kasnijoj prilici, kada čitalac među licimademonstranata može prepoznati Marksa, Lenjina, Trockog, Staljina, Kastra,... Ovakve i slične smicalice čine serijal o Ken Parkeru izuzetnim u svetu devete umetnosti. No, one nisu i jedine, ni najvažnije.
Za epizodu "Špijun" karakteristično je da se prilikom prikazivanja tkačke fabrike, za vreme proizvodnje između slika (između redova) nalaze upisana slovakojima Milazzo označava buku "tum-tutum-ta-tum-tutum...". Veličina ovih krupnih slova je jednaka i njome se signalizira i bučnost i monotonost šuma. U vreme krvavog obračuna policije s demonstantima, ponovo se pojavljuju ovako označene onomatopeje, ali sada Milazzo postepeno povećava slova. Ona su najmanja u momentu dok demonstranti marširaju prema gradu, a uvećavaju se u vreme njihovog ulaska u centar Bostona, još su veća kada iz Quincy St. Ulaze u Washington St. (Još jedna Milazzova šala!). Kulminiraju pre nego što se demonstranti i policajci na konjima nađu jedni naspram drugih kada tišinu prekine komanda "Nišani!". Svojevrsno zavođenje čitaoca, poznato iz krimića, na nivou priče, bitni je element strukture "Špijuna" (prikrivenost Parkerove negativne uloge, oklevanje da se obznane njegove eventualne denuncijske akcije). Naknadnim čitanjem opaziće se, recimo, neobičnost Parkerovih oštrih pogleda ili njegova neuobičajena radoznalost. Jedan od najvrednijih trenutaka priče je onaj u kojima on ne mogavši da odoli želji posećuje svoju porodicu i njegov sinčić uzvikuje da je njegov otac najveći detektiv "Najveći u Bostonu", a usvojenik dodaje "Na svetu!". Što se crteža tiče, čini nam se da iz epizode u epizodu Milazzov crtež evoluira, lagano, gotovo neprimetno, sledeći logiku priča i utisak koji italijanski crtač želi da ostvari. On od jednog zasićenog crnog grafizma stiže do sve labavijeg stilizovanijeg crteža, tanke, drhtave linije, približavajući se čudesnoj jednostavnosti Pratove poetike. Ta veza se, između ostalog, da naslutiti i na stranicama bez teksta gde Milazzo "govori" isključivo crtežom, montažom table, kadriranjem, izborom motiva, odgovarajućim grafizmom. Gledajući stranicu 84. u "Špijunu" gde Parker zbunjeno i s gorčinom stoji u bostonskoj luci posmatrajući galebove iznad vode. Jedan od njih grabi ribu i odleće. Bez ikakvog vidljivog pokreta Ken posmatra taj prizor. Na jednoj sličici, kao najočitiju oznaku duševne borbe i odluke, vidimo u gro planu njegovu stegnutu desnu šaku. To je ne slučajno prvi detalj u gro planu posle prve (analizirane) stranice stripa. Jasna je opozicija koju su na ovaj način italijanski autori označili. Ta crna šaka je istodobno i u opoziciji prema lirskom ugođaju belog crteža na svim ostalim slikama ove prelomne stranice bez reči. Napominjem da bi samo ove table zasluživale posebnu analizu, time bi i veze sa lirskom poetikom Huga Prata sa stranica Korta Maltezea postale izrazitije.
 
Alan Ford (original broj 350, oh-oh Strabalda) epizoda Srcana,crtac Dario Perruca.
Epizoda koja se odnosi na sestru Broja 1. U broju 217. original italijanski broj- Prudy,Prudy saznali smo da Visost ima sestru ( a u broju 100. original Crne planine Juzne Dakote, upoznali smo deda od Broja 1).
Epizoda pocinje, panika u cvecari, Debeli Sef i Jeremija leze mrtvi na stolu, vlada vandredno stanje. Sestra Srcana zeli da se osveti svom bratu Broju 1, unajmljuje placenog ubicu.Ubica je dobio slike i red kojim treba da ubija clanove grupe TNT. Iza citave prica stoji osveta, zbog nacinjene nepravde iz detinjstva...Tako da mozemo da vidimo njegovu Visost kako je izgledao kada je bio mali. Humora kao iz starih vremena AF, kada Visost govori sestri - Licis na mosnstruma, ili monstrum lici na tebe. Sestra Broja 1, pojavljiva ce se i kasnije u serijalu prica oko Holivuda,rezisera Bila Mikovskog...jedan od boljih likova. Epizoda koju morate procitati. ako zbog niceg drugog, onda da vidite kako je izgledao Broj 1 kada je bio mali i sta je radio.

srcana.jpg
 
Teks Viler, izlazi od 1948. strip broj 1 u Italiji.
Teks je poverenik za indijanska pitanja Navaho Indijanaca, a i poglavica sa imenom Nocni Orao,rendzer, udovac,ima sina Kita i dvojicu prijatelja Kit Karsona i Tigera Dzeka, koji su nerazdvojni u avanturama. Teks se bori protiv nepravde od Severnog pola do Kube, bori se protiv mocnika koji misle da im niko ne moze, dok ne nalete na Teksa.
Fenomenatna prica iz tri epizode, izasla kod nas u zs. 1014. Atentat u Vasingtonu,1015.Sangaj Strit i 1016.Priznanje, crtac Leteri (rip), scenario Nizzi.
Posto mocnici zele da naprave prugu kroz Severnu Arizonu ( gde je texov rezervat), on dolazi u Vasington, da bi kao expert izneo svoje misljenje koliko ce biti stete ako se izgradi pruga. Cim su stigli Teks i Kit Karson u Vasington, na njih je pokusan atentat, neuspesan. Neko jako mocan hoce da ih ukloni. Drugi atentat treba da izvrsi kinesko podzemlje, uz pomoc dresiranih zivotinja. Prica od pocetka da kraja, ide savrseno logicna i kraj savrsen. Napeto, neizvesno, ali Teks resava situaciju u korist pravde, koristeci svoje metode.
Negativac :Optuzicu vas za besprvno lisavanje slobode ! Teks:Koga to ? Ja samo vidim jednog majmuna sa brkovima, a majmuni imali brkove ili ne nisu gradjani.
Negativac:Igrate se vatrom,imam prijatelje koji...Tex:Budalo ( udara ga , tup,kras) .....dizi se mekusce, vasa igra je otkrivena i niko od vas lupeza, ne moze da se izvuce !
A+


tex0324.jpg
 
Podzemna Carica - Andrija Maurovic, objavljeno 1935. u dnevniku Novosti.
Preduzeto iz knjige Maurovic Veljko Krulcic.
Sa jedne starne pokazuje nam Maurovica u punoj formi: majstora koji vec besprekorno vlada elementima jezika stripa (montazom,kadriranjem...) kojem su crtacka resenja uvek u skladu sa tekstovima...,a u drugom dl sa druge strane je rec o nedvosmislenom angaziranom stripu posebice za vreme u kojem su nastali,koji tekstom i crtezom jasno izrazavaju autorove napredne ideje, odnosno simpatije prema socialistickom pokretu.
Podzemna Carica govori o spustanju troje ljudi celicnom kuglom u srediste zemlje. I dok je prva polovica stripa usredredjena na sam put i sukobe junaka sa biljkama mesozderima,cudovistima iz praistorije,ljudima sisimisima sto je omogucilo Maurovicu da pusti mastu na volji,u drugom delu, kada pronalaze cudesni podzemni grad Avankaran, gde vlada zlobna carica Trimena, i upozanaju se sa tamosnjim prilikama. Podzemna Carica postaje socio-utoisticko vidjenje drustva, gde je sve zajednicko....

691798226fe6a8359698e5ea9d2dcb40_700x550.jpg
 

...Mort Cinder


http://2.***************/_ro2jOfHUgZE/S31Mohd4OKI/AAAAAAAAAlE/Ka60yEkMbOk/s400/mort+cinder+tapa.jpg


Bez imalo preterivanja, ono što veliki romani toka svesti znače za književnost 20. veka, to Mort Cinder scenariste Hectora Germana Oesterhelda i crtača Alberta Breccie znači za posleratni strip zapadnog kulturnog kruga. Radi se o serijalu izvorno objavljenom u argentinskim revijama Misterix i Supermisterix od 1962. do 1964. godine.
U to je vreme Oesterheld, najveći argentinski, pa i južnoamerički strip scenarista, na vrhuncu svoje karijere. Uopšte, od ranih 50-ih pa do početka 70-ih, argentinski strip postaje temelj modernog načina pripovedanja i vizuelnog izražavanja, te se njegov uticaj na kasnije epohe u razvoju stripa ne može preceniti. To je, naravno, zasluga Oesterhelda i grupe genijalnih crtača, a među njima su, osim Breccie, i Arturo del Castillo, Francisco Solano Lopez, te Hugo Pratt, koji u to vrijeme deluje u Argentini. Iz stripa u strip, od Bulla Rocketa i Erniea Pikea, do Poručnika Kirka i Eternauta, ova grupa autentičnih stvaralaca prevrće i ruši konvencije žanrova nastale na zastarelim severnoameričkim modelima, te uporno demistifikuje dosadašnju ulogu strip junaka, pronalazeći inspiraciju ne u oprobanim stereotipima, već u životu oko sebe. Junak postaje realističan – on više ne poseduje natprirodne osobine, nije svemoćan, a pustolovina nije nešto za čime žudi (a stripovi ovog razdoblja su i dalje pustolovni stripovi, u najboljem smislu te reči), već situacija u koju preko svoje volje uvek iznova upada. Može se reći da su Oesterheldovi junaci (a Oesterheld je napisao scenarije za sve bitne stripove tog razdoblja) obični ljudi u neobičnim situacijama, koji u ekstremnim uslovima moraju dokazati svoju vrednost u odnosu s drugim ljudima. Danas ovakav pristup priči u stripu zvuči samorazumljivo, no tada nipošto nije bio tipičan, te su Oesterheldovi scenariji predstavljali ključnu inovaciju i prekretnicu u razvoju argentinskog i svetskog stripa. Njegovi su junaci prolazni svedoci istorije ili sadašnjosti, mali ljudi svesni svoje beznačajnosti, ali odlučni kada je to potrebno, bilo hrabro ili kukavički, zavisno od situacije i njihovog karaktera kako ga je Oesterheld zamislio. Upravo Mort Cinder predstavlja vrhunac takvog pripovednog pristupa i jedan od vrhunaca Oesterheldovog, ali i Breccinog opusa.

1063a.jpg

...I sa pedesetogodišnje distance Mort Cinder je neobičan lik. Ovde možda više nema smisla govoriti o junaku ili anti-junaku – Mort Cinder je ono što jeste, zaokružena ličnost koja živi pred našim očima, a njegovo je junaštvo relativan pojam. On je pre svega čovjek, mada neobičan, i kao takav on greši, pobeđuje, gubi i iskupljuje se. Njegov lik ni u kom slučaju nije jednoznačan. U biografskom smislu o njemu saznajemo malo. On je pobunjenik, uvek u opoziciji, suprotstavljen vladajućem načinu mišljenja, no mi zapravo ne saznajemo ko je on i za šta se zalaže.
On je buntovnik, ali njegova pobuna se u okviru stripa ne ostvaruje. Živeo je i umirao hiljadu puta, te se može proglasiti besmrtnim, osobom poput Večnog Jevrejina, ali mi ne saznajemo razloge takvog njegovog egzistencijalnog stanja. On je naprosto uvek tu – nemi svjedok, koji tek tu i tamo progovori onima koje smatra prijateljima, te svojim moralom, svojom setom i mudrošću nataloženom tokom godina nužno stoji po strani od osnovne matice življenja.
Mladolik je, snažan i vitalan, ali zahvaljujući Breccinom umeću u njegovim očima čitalac neprekidno nazire prohujala stoleća i nagomilana sećanja, do te mere da je ono što Morta definiše prvenstveno tuga – čemu besmrtnost, ako sve oko tebe propada i prolazi? Mort ima odgovor na svaku repliku, mudru izreku kojom završava svaku priču, ali vidi se da bi mu bilo draže ne znati sve odgovore.

mort_cinder.jpg

Istoriija je učiteljica života, a Mort Cinder je živi svedok kako je znanje i svest o svim menama sveta uglavnom gorko.

U uvodnom delu stripa (koji dramaturški nije najuspeliji, ali služi prvenstveno kao temelj za ono što će doći), Mort Cinder se na fantastičan način povezuje s londonskim antikvarom, ostarelim Ezrom Winstonom (kome je Breccia pozajmio svoj lik), te nakon što njih dvojica otkrivaju i eliminišu zaverenike koji Morta žele još jedanput ubiti, Mort se zapošljava u Ezrinoj antikvarnici te mu priča priče iz prošlosti, velike događaje kojima je bio svjedok.
Na njih ga uvek asociraju prastari predmeti koji slučajno padnu u Ezrine ruke. Redjaju se priče o Vavilonskoj kuli, iskopavanju egipatskih grobnica, Drugom svetskom ratu, trgovini robljem, begu iz modernog zatvora, i tako dalje. Zahvaljujući ovako genijalno postavljenom dramaturškom okviru, Oesterheld slobodno pripoveda o bilo čemu, te interpretira prošlost i sadašnjost (ali i budućnost) na vlastiti, originalan način. A u središtu njegovog zanimanja uvek je čovjek, mali čovek kojeg je službena istorija previdela, bilo zato što u ključnom trenutku nije bio dovoljno hrabar i odlučan da bi se upisao u istorijske knjige, bilo zato što je njegovo junaštvo bilo tako malo i lično da je moralo biti zaboravljeno.
Mort Cinder je pun razumevanja za ovakve obične ljudske sudbine, te fasciniranom Ezri priča i priča o događajima koje je proživeo, a Oesterheld i Breccia to beleže tako savršeno, da i čitalac mora biti fasciniran. Nakon poslednje priče čitaocu je zaista žao što je strip završen, tim više što se poslednjom pričom radnja ne zaokružuje, ne stavlja se tačka na i, te je kraj zapravo potpuno otvoren, baš kao i istorija koja se uvijek nastavlja i odmotava...


O crtežu Alberta Breccie još je teže govoriti nego o Oesterheldovom pisanju. Mogao bih unedogled nizati epitete poput – originalan, dinamičan, eksperimentalan, ekspresivan, virtuozan, grafički fascinantan, i tako dalje. Breccia savršeno koristi liniju, ravan, ton, kontraste, rastere i mnoge druge tehnike i elemente kompozicije, kojom vlada besprekorno. Sve te sastojke on ujedinjava u duboko ličan, beskompromisan stil koji se ne može uporediti ni sa čim drugim u stripu, pa i u široj vizualnoj umjetnosti. Breccina vera u medij stripa tim je više dirljiva što je on svoje majstorske table crtao za jeftin, loš tisak, i za časopis koji se prodavao u ogromnom tiražu, u vremenu kada svest o stripu kao o autentičnom mediju umetničkog izražavanja nipošto nije bila široko rasprostranjena.
Postojala je, međutim, u dušama velikih scenarista, crtača i hrabrih izdavača, a Mort Cinder i danas je živ i stvaran dokument njihovih stremljenja.

MortCinder.jpg



-Bojan Krištofić
 
Poslednja izmena:
55016705028084d650131c2aee.jpg

Cudesni Svet Djordja Lobaceva
Remek-delo !!!!!!!
Djorje Lobacev (1909-2002), predranta elita Jugoslovenskog stripa. Rus po rodjenju, ostavio je dubokog traga u stripu na ovim prostorima. Stripovi su mu izlazili u Politici,Miki Misu,Mikijevo Carstvu,Politikinom Zabavniku...Objavio je prvi strip u SSSR.
Cudesni Svet Djordja Lobaceva su teme nacionalnog folklora, teme iz riznice epskih pesama i pripovedaka. Prva verzija ovih stripova je izasla pre i za vreme rata, a druga verzija 1976.
Knjiga se sastoji iz pet prica
1.Zenidba Dusanova -Car Dusan je isprosio Lepu Roksandu iz Ledjan, ali kada je dosao po nju nastaju problemi. Da bi dosao do svoje neveste cekaju ga tri zadatak,nimalo laka...Da spomenem samo aktere ove price Dusan Vojinovic ( sestric od Dusana), Troglavi Balacko-Vojvoda.
2.Bas-Celik - Bio jednom jedan car, imao sina i dve kceri...kada mu dodje smrti cas...Sine daj svoje sestre za onoga ko ih prvi zaiste ! Podaj ih,kako te ne bi pratila moja kletva... Carevic Milos,Brka njegov pratilac,Miroslava i Dragoslava miloseve sestre,Bas-Celik,Biserka,Egl Orlujski Car,Dragen Zmijski Car,Dzinovi,Azdaje...
3.Cardak ni na nebu ni na zemlji- Milos,Biserka i Brka se vracaju kuci, zanocili su, a utoku noci ...Iznenada, neba se zamraci i jak vetar pocne da se kovitla iznad logora nasih prijatelja...razbesnela stihija razveja kolibu gde je bila Biserka..i povuce u nebo... Milos povice - Biserka...HAHAHA- snazan, ludacki smeh dopire iz crnog oblaka ,kao jedini odgovor...Milos skoci na svoga konja-Brze Brko,to nije bila oluja...
4.Propast grada Pirlitora- U XIV veku na visokoj steni iznad Tare, uzdizao se tvrdi zamak Pirlitora...Gopodar zamka Vojvoda Momcilo, a mlada i lepa ljuba Vojvodina Vidosava koja ima hleba, ali nema igara...
5.Biberce-U ona davna ,srecna vremana jos dok su ljudi verovali u bajke, zivljese mali pastir koga su nazvali Biberce...Kada se rodio bio je malo veci od zrna bibera, zato su ga nazvali Biberce. Samo jedan detalj, kada je Biberce isprobavao svoj topuz pridje jednoj steni,odmeri je pogledom...,raskoraci se... Udarac potrese celo brdo ! Stena se bese raspala u hiljadu komada.. Biberce se obraca kovacu - Sta trazis za ovaj topuz ? Kovac Janko- Takvog junaka u zivotu nisam video...Uzmi topuz kao dar od Janka - Kovaca...
Remek-delo. Ja sam imao ovu knjigu, nosio sam je u zabaviste onda nam vaspitacica sita, a posle mi igramo Bas-Celika, ja sam doneo knjigu ja sam Carevic Milos, moj najbolji drug Brka, e onda ostali biraju likove, dvojicu koju niko nije voleo, mogli su da se igraju ali samo da biraju ba budu Dzinovi ili Azdaje koje su ubijene u prici. Knjigu sam pozajmio nekom da procita i vise nikada nisam dobio nazad. Posle nekoliko godina, ukazala mi se prilika da ja trazim ovu knjigu od Lobaceva da pozajmim, i vremenom je knjiga postala moja. Posle sam dobio ponuda da je menjam za stare Zagore ,Teksove bilo je i Alan Fordova kartonaca..., gde je jedan od nudjenih stripova bio cuveni Zagor prica i Teks u tamnici, ali nije bilo pregovora, knjiga se ne menja i ne prodaje.
Zatvorim ocim i vrtim stranice u glavi, znam napamet i minimum jedanput godisnje je procitam. Malo teze se nabavlja, ali mislim da moze da se procita u nekoj biblioteci.
KO NIJE CITAO - OBAVEZNO CUDESNI SVET DJORDJRTA LOBACEVA !!!!
 
Jedan od temelja stripa Walt Disney, Miki Maus.
Dve fantasticne knjige:
1.Zlatne godine Miki Mausa
a.Plutonova Trka
b.Miki Izdaje novine
c.Nasledstvo gospodjice Belke
d.Miki i njegov dvojnik ( inace ova epizoda je bila zabranjena u Kraljevini Jugoslaviji, zbog slicnosti stripa i desavanja na Jugoslovenskom dvoru, prica je reprizirana posle rata, gde su citavi kaisevi bili izbacivani, a kraj skroz ideoloski promenjen u odnosu na originila)
e.Miki i Silja lovci na kitove
f.Miki i kradljivac foto-aparata
g.Mikijev gost Cetvrtko
h.Miki u Zacaranom hotelu
2.Kad je Miki bio mlad
a.Miki postanski pilot
b.Vilenjak Mikijev trkac
c.Miki i Silja kao detektivi
d.Miki protiv krijumcara
e.Miki i Silja u zemlji Kalifa
f.Miki spasava ladje
g.Mikijev noj Oskar
h.Miki ,Silja i sedam duhova
i.Miki ,Silja i leteci automobil
j.Miki i Sila u Africi
k.Miki na novom poslu
l.Miki na Robinzonovom ostruvu
m.Miki i Aladinova carobna lampa
n.Miki i Silja protiv bandita
Predratni strip, ali kvalite. Ko nije citao, obavezno da procita. Izbor stripova je jako zadovoljavajuci, ali je propustena epizoda ''Mikijeve pustolovine u Africi'',gde je Miki sa Hromim Dabom u Legiji stranaca, inace prica je izlasla u Mikijevim Novinama 1936.

548812013234234d64cd108d236.jpg
 

Back
Top