Slovenski toponimi čine većinu toponima Albanije - ko bi se tome nadao? (Google maps)

Naravno, obavešten sam kako stvari stoje u zvaničnoj istoriji jezika i morfologiji starocrkvenoslovenskog od Vatroslava Jagića na ovamo, ali za nekog ko dovoljno misli svojom glavom dovoljna su i ova tvoja dva citata da se tvoj zaključak, koji ne argumentuješ, isključi. Naime, sve što si napisao do samog zaključka je tačno, ali pre zaključka nedostaje elaboracija koegzistencije dvojstva гражданин, гражданство : горожанин i Рождество, рождение : рожать .

I don't understand what is your question exactly:
1. The word 'гражданин' is attested very early - in the Codex Suprasliensis, in the Codex Assemanius, in Codex Marianus and in Codex Zographensis. A quick look at "Старославянский словарь" of Р. Цейтлин et al. for example will confirm that.

2.That this word is a loan from "church Slavic" can be also confirmed, in Max Vasmer's "Этимологический словарь русского языка" (link).

3. The fact about the duality of some forms in Russian and about the massive influence on South-Slavic (Bulgarian, but also Serbian) on Russian is also well known. Words like гражданин and Рождество have been preserved in Russian because they come/are connected with the Orthodoxy, with the church literature the Russians received and, thus, they have symbolic meaning and belong to the higher end of the linguistic expression.

- Another such example is the pair глава : голова in Russian. Голова is the native Russian word for 'head', whilst глава has higher meanings and is used to denote 'chapter of a book; headman/chief'. (Note that the situation in English is the same! - the native word is 'head', but 'chapter (of a book)' in English comes from the French 'chapitre'.)

- One more example: the pair врата : ворота. Ворота is the native Russian word for 'gate', whilst врата is used in expression like "врата в ад/рай", etc.
In isolated cases the native Russian form has even disappeared, to be replaced by the South-Slavic one: the Russians nowadays say красивый, but 'коросивый' is used very very rarely.
 
Rad je obiman, pa mi je muka da ga postavljam na forumu - ali obavezno pročitati:

Bogumil Hrabak, "Širenje arbanaških stočara po ravnicama i slovenski ratari srednjovekovne Albanije", Zbornik radova sa međunarodnog naučnog skupa održanog na Cetinju 21, 22. i 23. juna 1990. godine:

http://www.rastko.rs/rastko-al/zbornik1990/bhrabak-sirenje_l.php
 
Baric doesn't mention all examples of Selishchev and really skips the treatment of place-names like Κρυοκούκκι, Χουντοκούκκι, Μηλικούκκια, etc. in Albania According to Selishchev these names are not Slavic, but Albanian and, thus: "Нет ни одного слова в средней и южной Албании, которое указывало бы не на шт, жд, как на замены *tj, *dj, а на иную замену" (There is not a single word in central and southern Albania that would point to a change of *tj, *dj other than шт, жд[/I]. I cannot paste extensive quotes from Selishchev as Russian is not recognised on this forum it seems, but anybody interested can read his work on-line.


Naravno da se ne petlja previse i ne navodi sve primjere od Selisceva, Baric je ipak napisao knjigu o istoriji albanskog jezika u kojoj poglavlje "Slovenski uticaji" broji samo 6 stranica. Opet kazem, Baric sam ne negira ovo podebljano (drugi dio), nego samo bugarske toponime prema crnogorskoj granici (sjeverozapadna Albanija). Ako imamo tragove istocnojuznoslovenskih govora u Metohiji, kao sto Loma pise, onda je moguce da ce biti nesto i u sjeveroistocnoj Albaniji, koja je samo par kilometara udaljena, fakticki preko granice.

Pogledaj gore na 44. stranici sto Baric pise:

dok je onaj juznoslovenski elemenat koji se naselio u srednjoj i juznoj Albaniji pripadao makedonslovenskoj jezickoj grupi

I, opet na istoj stranici, ne misli da ima srpskih uticaja prema jugu, najbitnije, slaze se sa Seliscevom i ne preskace "Kruokuki" i ostale navedene nazive, nego sasvim jasno pise da su epirsko arbanaski izrazi, te da ono "kuq" je arb. crven, a ne srpski "kuca".:

Pokusaji da se srp. ć od slov. *tj utvrdi i na jugu Albanije potpuno su promaseni: drugi sastavni deo u epir. arb. Kruokuqi, Hundo-kuqi, koji neki slavisti, povodeci se za Hilferdingom identifikuju sa srp. recju kuca (prasl. *kotja), i ta imena tumace kao Krivokuci, Hudokici, jeste arb. rec "kuq", crven, a za ta cisto arbanaska imena, zapravo, nadimke kao Kryeziu, Kryezez i sl., uporedi Seliscev, o.p. 281.

Nadam se da je sada sve jasno. Problem su toponimi Gradec, Sterber i Buleca povise Skadarskog jezera, znaci na suprotnoj strani, ne previse geografski udaljeni od Kosova i Metohije.

well, I am glad these things are known and discussed in your country. BTW, do you have the whole scans of "Aleksandar Loma, Sloveni i Albanci do XII veka u svetlu toponomastike, Stanovnistvo slovenskog porijekla u Albaniji"? I could convert it into text and it would make a nice edition to my collection of works of A. Selishchev, Vl. Georgiev, Eric Hamp, etc.

What's the magic word, mate? Srebrena je izrazila zelju da pogleda Lomin rad, a Bingo66 putem privatne komunikacije. Pogledacu ako uhvatim vremena preko vikenda, ali najbolje da nista ne obecavam. :mrgreen:
 
Rad je obiman, pa mi je muka da ga postavljam na forumu - ali obavezno pročitati:

Bogumil Hrabak, "Širenje arbanaških stočara po ravnicama i slovenski ratari srednjovekovne Albanije", Zbornik radova sa međunarodnog naučnog skupa održanog na Cetinju 21, 22. i 23. juna 1990. godine:

http://www.rastko.rs/rastko-al/zbornik1990/bhrabak-sirenje_l.php

Pročitao sam još dosta davno; vrlo je dobar rad.

Posebno su mi interesantna Hrapkova razmišljanja o tome da faktički Albanci duguju svoj nastanak/etnogenezu slovenskoj invaziji (odnosno, da nije bilo Slovena, bila bi završena romanizacija). :) Interesantan je i podatak koji donosi a prema kojem su do prije nepunih sto godina i sami kosovski Albanci sebe smatrali potomcima došljaka od prije par vjekova.

Izbacimo samo par nekih djeliće za koje danas znamo da nisu tačni (npr. danas pouzdano znamo da Veneti nisu Iliri, već Kelti; te da se Bitka kod Pločnika nije odvila) i gotovo svaka mu je na mjestu.
 
Poslednja izmena:
Srebrena je izrazila zelju da pogleda Lomin rad...:

Zbog mene nikako ne žuri..našla sam posle Lomin tekst o srodnim rečima albanskog i kurdskog/osetinskog pa sam tako razrešila onu sumnju koju si komentarima stavio na Lominu dušu. Kad dođe red da postavljaš Gopčevića:Gornja Arbanija ili Srbljak sa žitijem Sv.Jovana Vladimira ili, za mene i Vasila, neki rad o zaboravljenim Srbima u zapadnoj Bugarskoj, onda već može da se očekuje i da šenim, ako mi ne uspe pokušaj trampe rad za rad.

Jedan toponim iz Albanije sam, kao slikovnicu, postavila ovde:

Арбанашки Белград
Pulcheriopolis, Antipatrea, Белиград, Belgradum, Bellogradum,Βελλέγραδα, Belligradum, Belgrad, Arnaüd Belgradi, Berat
 
Poslednja izmena:
3. The fact about the duality of some forms in Russian and about the massive influence on South-Slavic (Bulgarian, but also Serbian) on Russian is also well known. Words like гражданин and Рождество have been preserved in Russian because they come/are connected with the Orthodoxy, with the church literature the Russians received and, thus, they have symbolic meaning and belong to the higher end of the linguistic expression.

- Another such example is the pair глава : голова in Russian. Голова is the native Russian word for 'head', whilst глава has higher meanings and is used to denote 'chapter of a book; headman/chief'. (Note that the situation in English is the same! - the native word is 'head', but 'chapter (of a book)' in English comes from the French 'chapitre'.)

- One more example: the pair врата : ворота. Ворота is the native Russian word for 'gate', whilst врата is used in expression like "врата в ад/рай", etc.
In isolated cases the native Russian form has even disappeared, to be replaced by the South-Slavic one: the Russians nowadays say красивый, but 'коросивый' is used very very rarely.

Vasile, da li u ovom što piše Hrabak vidiš neku nelogičnost:

Istočno-južnoslovenska suglasnička grupa "št" i "žd" transformirala se u makedonskom u umekšane konsonante "ť i u "ѓ", slično srpskohrvatskom "ć" i "đ".


:think:
 
Rad je obiman, pa mi je muka da ga postavljam na forumu - ali obavezno pročitati:

Bogumil Hrabak, "Širenje arbanaških stočara po ravnicama i slovenski ratari srednjovekovne Albanije", Zbornik radova sa međunarodnog naučnog skupa održanog na Cetinju 21, 22. i 23. juna 1990. godine:

http://www.rastko.rs/rastko-al/zbornik1990/bhrabak-sirenje_l.php

Postoje četiri osnovne teorije o praporeklu Arbanasa: da su (1) trački ili (2) dački etnos, koji se najpre ne bi obrazovao u sadašnjoj Albaniji, da je reč (3) o potomcima Ilira koji su svojom jezgrom ostali na najstarijim ognjištima ili (4) da se radi o potomcima prastanovnika Balkana, Pelazgima, koji su živeli poglavito u današnjoj Albaniji. U doba nacionalne romantike Arbanasa od poslednjih decenija prošlog stoleća neki patrioti su pokušali da dve poslednje hipoteze spoje
Ako su Arbanasi potomci Pelazga , onda je normalno : *ne da pokusaju' nego se spoju automatski sva ceitire varijante !!.
 
stvarno me mrzi da skeniram i prevodim ali odradicu to u nardenih par dana . Jedni od najboljih istrazivaca tvrde da nema sanse da je ilirski jezik preteca albanskog

Kad zelis samo mi reci :)
Postoji recnik Albanski-Pelazgijski i Etrurski i nisam rekao je nigde da smo Iliri, niti sam cuo za taj ILIRSKI JEZIK negde .. starosedeoci DA ! .
 
TOMORSKA OBLAST.

mapa tomorske oblasti iz knjige Relje Novakovića "Gde se nalazila Srbija od 7-12 veka"
tomorskazupareljanovako.png

http://forum.krstarica.com/showthre...-староседиоци-на-Балкану-мит-или-истина/page4

Uf...znate kako.... ako neko misli da to sto smo nekad naseljavali Albaniju da to sad nama pripada, grdno se vara. Nama pripada ono sto sad drzimo i to je to.
Smenjivali su se inace u Albaniji razne vojske i narodi. Srbi su jedno vreme drzali celu Albaniju, ali da li su Sloveni koji su inace ziveli do Peloponeza bili zaista Srbi tesko je reci. Makedonski Sloveni jednostavno nisu uspeli da se stave pod srpski etnicki korpus...drugo Bugari su drzali takodje ove prostore vekovima, i oni su taj deo stanovnistva bugarizovali dok su vladali njim.
Evo jedne price bas sa tog podrucja Tomora.
Kad su Vizantinci porazili Samuila, nisu se Bugari tek tako predali. Pruzali su se otpor i dalje i bezali su u planine u danasnjoj Albaniji, tada Bugarskoj.

Car Presijam II

Vladislavova udovica Marije je izjavila Vasiliju pokornost,a sa njom je pred Vasilija izašao deo njene dece i Radomirovih potomaka.Međutim tri njena najstarija sina,koja su već stasala za borbu nisu bila u Strumici.Presijam,Alusijan i Aron su se povukli na planinu TOMOR sa nešto ljudi.Tamo je Presijam kao najstariji proglašen za cara Presijama II i otpočeli su sa pripremama za nastavak oružane borbe.

Naravno neko ce misliti sada je ovo Bugarska propaganda.... Pa gledajte .....
I sam Car Dusan je upravo u Albaniji postavio da vlada velikas Jovan Komnen Asen, brat njegove zene Jelene, dakle Bugarin..jer je znao da u to vreme Bugara tamo bilo podosta kao posledica visevekovne vladavine Bugarske u tim krajevima (Simeon , Asen, Samuilo)
Realno Srbi i Bugari su se uvek borili za prevlast u tim krajevima... i na kraju niko nije pobedio... Vreme je pokazalo, a i istorija je dodelila Makedoniju i Albaniju kao nezavisnu drzavu, kao odgovor na srpsku i bugarsku glupost i medjusobne bratoubilacke ratove.
 
Vasile, da li u ovom što piše Hrabak vidiš neku nelogičnost:


Istočno-južnoslovenska suglasnička grupa "št" i "žd" transformirala se u makedonskom u umekšane konsonante "ť i u "ѓ", slično srpskohrvatskom "ć" i "đ".


:think:

Nije nelogicnost u kontekstu vremena o kom se ovdje prica (period od doseljenja Slavena pa do sirenja Bugarskog carstva, kao i slav. toponima po Albaniji, itd.), diferencijacija je pocela u 10. i 11. vijeku, Ivic o tome pise, cak i lijepo kaze da se ukloni svaka nedoumica:

Juzno od granice govora prizrensko-timocke osnovice prostire se oblast makedonskih dijalekata cije je poreklo sasvim odlucno istocnojuznoslovensko.


Srpski narod i njegov jezik, 1986, str. 47.
 
Nadam se da je sada sve jasno. Problem su toponimi Gradec, Sterber i Buleca povise Skadarskog jezera, znaci na suprotnoj strani, ne previse geografski udaljeni od Kosova i Metohije.

it is not just the "odd" reflex -ec (instead of -ac) in northern Albania/eastern Montenegro. Selishchev finds an example of -e- instead of -a- (from old Slavic -ь-) in the stem of a word: a certain Andrea Deniza was the head of a family that lived in AD 1416 in "San Nicolo de Chacharichi overo Blinisti" below Scoder („Деница" instead of „Даница"?). Plus, a pattern of family names ending in -ov:
- in the Scoder district (Novacho Triboff, Pop Radosclavo Triboff in the village of Copenico/Koplik (but also Ivan Sudichi, Dimitri Boghichi from the same village) (again from AD 1416), but also extending to:
- eastern Montenegro (the southern part of the Podgorica district): Savo Milov (village of Vukovci), Jako Kovachev (Laikovich), Petko Simov (Golubovac), Jako Blagov (Bjelo pole),Kreto Javov (Grbavci), Javo Zhivov (Srbski), Simo Netov (Mahala), Tseko Mirov (Matakush) (from AD 1871);
- in Scoder itself, in 1889: both -ov and -ich: Mitro Tolev, Marko Dragov, Vangeli Kumev + Stepo Stanich, Dzhuro Vuchinich etc.

Selishchev doesn't go futher as he has no knowledge/explanation for the local dialects in Mongenegro, but is there an explanation nowadays?

What's the magic word, mate? Srebrena je izrazila zelju da pogleda Lomin rad, a Bingo66 putem privatne komunikacije. Pogledacu ako uhvatim vremena preko vikenda, ali najbolje da nista ne obecavam. :mrgreen:

the magic word was "please", now "thank you". If successfull in putting a text version, I will mention one Tandoori Masala as the originator of this document.
 
Vasile, da li u ovom što piše Hrabak vidiš neku nelogičnost:

http://www.rastko.rs/rastko-al/zbornik1990/bhrabak-sirenje_l.php
Istočno-južnoslovenska suglasnička grupa "št" i "žd" transformirala se u makedonskom u umekšane konsonante "ť i u "ѓ", slično srpskohrvatskom "ć" i "đ".

this is the opinion of the majority of scholars - that к', г' in the literary Macedonian are later in origin, under Serbian influence. With the proviso that "literary Macedonian" is not representative of the southern and, especially, of the south-eastern Slavic in the geographic Macedonia. There is a hypothesis of Vladimir Georgiev and Blagoj Shklifov that к', г' were the result of internal processes inside the Mac. dialects, with no outside influence, but it is not supported widely. The point is that beside the к', г' (*tj, *dj) there are simultaneously other changes in the XIV-XV cc. in the reflex of the "jat", in the verbs - and these processes took place not just northern Macedonia but also western Bulgaria and in Wallachia (in the language of the Vlach chronicles). There must have been influences from Serbian or, at least, new processes that affectied all neighbouring regions.

BTW, Hrabak is not quite right about the vowels, in: "Naime, makedonski govori su se od X i XI stoleća razlikovali od bugarskih. Stari jat je u makedonskom dao "e", a u bugarskom "ja", ...". - The jat was initially "ja" in Macedonia as well.
 
One of the problems with the Slavic toponyms in the Balkans is that the isogloss dividing the South Slavic language into two groups, the Bulgarian on the one side and Serbo-Croat, Slovenian on the other side, form this very odd shape, because the Western branch dents the Eastern. Dialects which are spoken in West Bulgaria (Belogradchik and Trn) and North Macedonia (Kumanovo, Tetovo, Skopska Crna Gora, Kriva Palanka, Kratovo and Ovce Pole) actually belong to the Western Branch, because they have typical West South Slavic characteristics like tj that became soft k and dj that became a soft g, as well as “u” change for the original Slav “ǫ” or “u” for the word “in”, instead of “v” which is used in Bulgarian, as well as “njega” instead of “nego” and “mi” instead of “nie”. On the other hand, archaic toponyms testify that East South Slavic dialects were spoken in South Kosovo and Metohija and as far as Pirot, where West South Slavic dialects are spoken now, which shows that Slavs speaking Western Dialects migrated into this region. The prominent Serbian Linguist Pavle Ivic explained this problem and the fact that the West/East isogloss forms an unexpected geographical shape, as a consequence of a long divide between the two branches of the South Slavic ethnos, who were separated by Vlachs and Albanians that lived in that area, for the first couple of centuries after the Slavs settled in the Balkans; professor Ivic goes on to say, that once the Vlachs migrated to Romania and elsewhere, and the Albanians to Albania, Slavs speaking Western dialects moved into this area, and thus this “dent” was formed

But West/East isogloss divide has no impact on National or Ethnic conciseness, because the speakers of the Western dialects both in Macedonia (at least the Egzarhists until 1945) and in West Bulgarian, as well as the South Slavs east of the Juzna Morava (which some use to call B’lgarska Morava) until they were integrated into the Serbian state during the second half of the 19th century, regarded themselves as B’lgari. One also has to keep in mind that the Early Serb principality bordered Bulgaria in the 9th century near the town of Ras, close to today’s Novi Pazar, West South Slavic dialects were already spoken by the Slavic tribes on the Bulgarian/Eastern side of that border; as the early Serb state expanded towards the East, into the region of Ras, Ibar and Toplica, as well as Lepenica (todays Sumadija), and Kosovo, during the 11th and 12th century, the local South Slav population stopped calling themselves B’lgari, a name which was imposed on them by the Slavicised Turk-Bulgars during the 10th century, with the name Srb. On the other hand this process was never achieved in other South Slavic regions that the Medieval Serb state controlled, like Macedonia and the region east of the Juzna Morava, where the local South Slavic population continued to use the Bulgarian ethnonym, regardless of the dialect which they spoke, Western or Eastern. Despite this, Bulgarian historians hold that the Eastern South Slavs in symbiosis with the Proto-Bulgars became Bulgarians, although this is false, because both branches of the South Slavs under Bulgar rule became the Superstratum of the Bulgarian ethnos. Bulgarian historians tend to propagate an ancient ethnic division between the Serbs and the Bulgarian Slavs, on the basis of this isogloss, but at the same time they don’t take into account that fact that the Eastern South Slavs were more closer to their Western South Slavs kin, in language, origin, race, beliefs and culture, then they were to the Turkic non-Indo-European Bulgars.

how were the migrating Vlachs, who settled the territories of today’s Romania between most probably 11th and 13th century, able to assimilate a compact Bulgarian-Slav population in such a short period of time?
 
Poslednja izmena:
Sloveni i Albanci do XII veka u svetlu toponomastike,

Знала сам да ће бити друга прича кад видимо цео текст изједна. Хвала тебиz:bv:
Nemoj samo da mi neko sad deformiše ime Srebrena u Fahretu- PodBrenu (Sub Breno) posle str 306 ovo teksta :zelenko3:

Ovo mi se dopalo mnogo:

lomabitnoraban.gif


Loma lepo primećuje:
1.etnonim albanaca nastaje po mestu doseljenja
2.na teritoriju slovenskog imena dolaze "albanci"
i od "Raban"-a nastaje naziv.

Taj srednjevekovni "Raban" je mnogo manja teritorija nego što ima danas Albanija :
04svevladalbanija.gif


Ali ja tu vidim jedan problem:
Loma pokušava (ovom likovnom metatezom) da poveže Albance i Arbance, Albanase i Arbanase..dakle, smešta ih isključivo na teren Rabana , uz mudru opasku da su po gradu koji su naselil dobili ime. Njewmu je jasno da Arbanasi nemaju veze sa antičkim gradom "Albanopolisom" i to ostavlja status quo, mada i on pravi previd kad Ptolomejev Albanopolis povezuje sa Krojom.

Ja, naravno, ne tvrdim da je arbanaški Beopgrad/Berat nekadašnji Albanopolis i da su "Albanci" dobili ime "Belgradjani" (albaniensis) po istom arbanaškom Beogradu, jer , osim Miloša Milojevića još niko ne zapisa da je Belgrad bio srpska prestonica u 10. veku...ali po "Zgarištu" u Kruji svakako nisu.

U svakojakim enciklopedijama i starijim i savremenim provalači se stalno jedna te ista stvar i to potpuno pogrešna:

Albanopolis (Albanian: Albanopoli, Greek,"Ἀλβανόπολις")[1] was a city in ancient Roman Macedon specifically in Epirus Nova.
OK. Idemo dalje:

The editors of the Barrington Atlas of the Greek and Roman World locate Albanopolis at the modern-day village of Zgërdhesh, near Krujë, Albania
OK, Kruja postoji- kontinentalni grad u severnoj Albaniji
http://en.wikipedia.org/wiki/Krujë
.Sve je to lepo, ALIIIIIIIIIIIIII....... KRUJA nije bila u sastavu Novog Epira, zar ne?

ALI
Ptolomejev "Beligrad" je u regionu to the E. of the Ionian sea; i, s obzirom na imena naselja sa kojima je "Beligrad" povezan, jasno je da se nalazio u
the S. part of the Illyrian territory,
Dictionary of Greek and Roman Geography (1854)William Smith, LLD, Ed.,:

Ptolemy mentions (3.13.23) a town ALBANOPOLIS (Ἀλβανόπολις), in the region lying to the E. of the Ionian sea; and from the names of places with which Albanopolis is connected, it appears clearly to have been in the S. part of the Illyrian territory, and in modern Albania.

I sad vi kažite meni, je li ova Kruja (identifikovana) kao Ptolomejev Beli grad
na istoku Jonskog mora,?
istočno od Jonskog mora?
da li je uopšte blizu Jonskog mora ili nekog drugog????????

I ko koga pravi šašavim??????????:zblesav:
Moglo bi biti reči o Sarandi, Flori..ako smo kod Jonskog mora,

ALI, opet
"nalazio se u južnom delu ilirske teritorije", a to je mnogo južnije od Kruje..to je do arbanaškog Belgrada

01beogradepirusoldmap.jpg


Ako ko ima što stariji prevod Ptolomejeve opaske o gradu Belogradu na Balkanu, bolje latinski nego grečeskii, neka stavi ovde.
Moja potraga je bila uzaludna.

Prilog jezikoslovcima:
Ta "slovenska" imena i ti "Sloveni" (što napomenu leki1 "ali da li su Sloveni koji su inace ziveli do Peloponeza bili zaista Srbi tesko je reci." juče) pišu ovako:
Koja je ova vrsta "slovenskog" i koji su "Sloveni " u Rabanskom Tomorištu?

snovvladzitije46slovens.jpg


U 14.veku pri obnavljanju crkve Sv.Jovana Vladimira (srpskog kralja iz 10. veka ) Topija je stavio trojezični natpis, pa uočite slova i termin "raban" ..radi se o terenu nadomak Elbasana (naselje iz 15.veka inače), verovatno je Topija zidao na Konjuhu, taj se toponim pominje pre Elbasana
forumraban.jpg

Obe su strane iz knjige Stojana Novakovića o Arbaniji
 
Poslednja izmena:
Jednomad je Lesandar naveo nekolike srpske toponime po Albaniji:...Ovako, u prolazu, Lesandrovom spisku dodajem, , ..., svi oni koji nađu vremena neka pogledaju kartu Albanije na Google maps pa neka dodaju mesta slovenskog naziva jer ima ih još mnogo:


Prilog iz knjige Stojana Novakovića, Legenda o Vladimiru i Kosari, državna štamparija Kraljevine Srbije, 1893.g.
snovarbanija2beograd.jpg


snovarbanija3toponimi.jpg


snovarbanija4beogradepa.jpg


snovarbanija5beogradito.jpg


snovarbanija7korcatopon.jpg


snovarbanija8toponimi.jpg


snovarbanija9leskovacto.jpg


snovarbanija10toponimis.jpg


snovarbanija11toponimik.jpg


snovarbanija12ilirskoep.jpg


snovarbanija13vrtopbeog.jpg


snovarbanija14beogradto.jpg


snovarbanija18elbasan2t.jpg
 
Poslednja izmena:

Znam da ti se najviše dopala ova fusnota "Legende o Vladimiru i Kosari"z;)

snovarbanija10toponimis.jpg


Napiši mi.Arberi na albanskom kako se kaže SREBRO a kako pridev SREBRNI
To pitam zbog onog grada na jugu Djirokastra. meni naziv zvuči vlaški, a ne grčki

I, otkrij mi tu tajnu svetsku o Kruji, zašto je to mesto bivši Albanopolis kad nije ni blizu Jonskog mora, nije ni u Epiru a nije ni na jugu ilirskih plemena?
Od tri karakteristika nema nijednu:zcepanje::zcepanje:
 
Leskovac albanski toponim? Je l se to neko sprda? Izvorno ime Leskovca je Dubočica (Glbočica) i taj naziv i danas postoji za jedno naselje.

Albanci je l vi znate šta znače reči les i leska? Leska jednako lešnik, les nastaje kada listovi i drvo istrule, to sve popada na zemlju i postane braon masa. Ponekad se i za zdravo žbunje kaže les ako je u pitanju divlji planinski predeo koji je nepristupačan. O ovom -ac i -ov kao tvorbenim jedinicama u srpskom i drugim slovenskim jezicima mislim da je nepotrebno govoriti.

Hrvatski: leska
Makedonski: leska
Slovenski: leskov grm
Češki: lískový ořech
Poljski: orzech laskowy
Slovački: lieskový orech
Ruski: лесной орех

Ne znam kome pade napamet da proglasi ovu reč za albansku kad su albanci vekovima okruženi slovenskim narodima i pre će biti da su sloveni izvršili veći uticaj na albanski nego obratno. Nego da ja vas uputim na kritike UN o obrazovanju u Albaniji? Možda vam neke stvari postanu jasnije počev od toga da Aristotel i Aleksandar Makedonski nemaju nikakve veze sa Albancima. Lingvistika nije kao istorija pa da možeš da izmišljaš bajke, to je najpreciznija od svih društvenih nauka jer ima najrazvijeniju metodologiju a primenjuje i neke naučne metode.
 

Back
Top