Biblioteka - naučna i epska fantastika

* 1995. The Two Georges by Harry Turtledove and Richard Dreyfuss, King George III of Great Britain and George Washington reached a settlement where the 13 Colonies remained within the British Empire with increased autonomy and virtually all of their grievances redressed.

- - - - - - - - - -

* 1996. Attentatet i Pålsjö skog by Hans Alfredson, Swedish communists blow up a German train passing through Sweden, killing Eva Braun who was on board.
* 1996. Celestial Matters by Richard Garfinkle, the physics of this world and its surrounding cosmos are based on the physics of Aristotle and ancient Chinese Taoist alchemy.
* 1996. Pastwatch: The Redemption of Christopher Columbus by Orson Scott Card, in which scientists from the future travel back to the 15th century to prevent the European colonization of the Americas.
* 1996. Voyage by Stephen Baxter. The United States conducts a Mars landing in 1986 as a result of inspiration by John F. Kennedy, who survived the assassination attempt on him in 1963.
* 1997. Back in the USSA by Eugene Byrne and Kim Newman, the United States experienced a communist revolution in 1917 and became a communist superpower, where Russia did not.
* 1997. K is for Killing by Daniel Easterman, Charles Lindbergh is elected president rather than Franklin Delano Roosevelt and a fascist organization calling itself the Amero-Aryan Alliance is brought to power and turns the country into a police state, complete with slavery, concentration camps, and ghettos.
* 1997. Making History by Stephen Fry, set in a parallel world in which Adolf Hitler was never conceived, let alone born.
* 1999. Battle Royale by Koushun Takami. Japan is a police state that terrorizes the populace by forcing children to kill each other in something called "The Program."
* 1999. Resurrection Day by Brendan DuBois, where the Cuban Missile Crisis ended in a brief nuclear exchange between the U.S. and Soviet Union that wiped out several cities and has led to America being under military rule.

- - - - - - - - - -

2000s

* 2000. Fox on the Rhine by Douglas Niles and Michael Dobson, Heinrich Himmler takes over as leader after Hitler is assassinated in 1944 and arranges a cease-fire with the Soviet Union to free German forces. He then appoints Erwin Rommel to command over the German forces in Europe.
o Fox at the Front (2003)
* 2001. After Dachau by Daniel Quinn, Germany wins World War II and eventually all non-whites are killed off.
* 2001. The Children's War by J.N. Stroyar, in World War II Germany does not attack the Soviet Union and develops a nuclear weapons program.
o A Change of Regime (2004)
* 2001. The Haunting of Alaizabel Cray by Chris Wooding, Victorian London is overrun by the wych-kin, demonic creatures that have rendered the city uninhabitable south of the river, and which stalk the streets after dark.
* 2002. Ice by Shane Johnson, the Apollo 19 mission suffers a major system failure, forcing its crew to strike out on their own.
* 2002. The Peshawar Lancers by S. M. Stirling, in 1878 a meteor shower devastates Europe and North America forcing the European empires to relocate their population to their colonies.
* 2002. Ruled Britannia by Harry Turtledove, the Spanish Armada conquers England and forces Shakespeare to write a play about Philip II. At the same time he is secretly writing a play for the English underground resistance.
* 2002. The Years of Rice and Salt by Kim Stanley Robinson, the Black Death of the 14th century kills 99% of the people in Europe and over the next seven centuries, India, China and the Islamic world come to dominate the planet.
* 2003. Collaborator by Murray Davies, set in a Nazi occupied Great Britain centering around a former POW and life in occupied Britain.
* 2003. Conquistador by S.M. Stirling, an inter-dimensional gateway is discovered in California, which gives access to an alternate Earth in which the empire of Alexander the Great flourishes, and where Europeans never discovered America.
* 2003. In the Presence of Mine Enemies by Harry Turtledove, a family of secret Jews hide in Berlin two or three generations after a Nazi victory in World War II.
* 2003. Roma Eterna by Robert Silverberg, the Red Sea did not part before Moses and as a result, the Roman Empire grew and prospered without the influence of Christianity.
* 2004. Airborn by Kenneth Oppel, the airplane is never invented and instead airships are used for travel.
* 2004. The Plot Against America by Philip Roth, Charles Lindbergh is elected President of the United States in 1940 and collaborates with Nazi Germany.
* 2006. 1862 by Robert Conroy, depicts what might have happened if England had entered the American Civil War on the side of the Confederacy due to the RMS Trent incident.
* 2006. Half Life by Shelley Jackson, the atomic bomb resulted in a genetic preponderance of conjoined twins, who eventually become a minority subculture.
* 2007. 1945 by Robert Conroy, depicts what could have happened if the United States had to invade Japan in World War II.
* 2007. Ice by Jacek Dukaj, the First World War never occurred and Poland is still under Russian rule.
* 2007. Mainspring by Jay Lake, a young clockmaker's apprentice, who is visited by the Archangel Gabriel is told that he must take the Key Perilous and rewind the Mainspring of the Earth.
* 2007. Russian Amerika by Stoney Compton, Alaska is still owned by Russia.
* 2007. The Yiddish Policemen's Union by Michael Chabon, during World War II, a temporary Yiddish-speaking settlement for Jewish refugees was established in Alaska in 1941.
* 2008. The Execution Channel by Ken MacLeod, Al Gore is elected president in 2000 and the 9/11 attacks involved different targets.
* 2008. The Man With the Iron Heart by Harry Turtledove, a German insurgency at the end of World War II.
* 2008. Without Warning by John Birmingham, On the eve of the Iraq War in March 2003, an energy field appears in North America, wiping out all human and animal life within it.
* 2009. 1942 by Robert Conroy, A third wave of airstrikes on Pearl Harbor forces the American fleet to abandon the base, opening up the Hawaiian islands to Japanese invasion.
 
Јел читао неко од Мајкла Муркока Сагу о Елрику од Малнибонеа? Где то има да се купи сада и које све књиге припадају тој саги? Ја сам видео да је издала Народна књига давно неколико тих књига,али на њиховом сајту не могу да их пронађем. :)
 
Јел читао неко од Мајкла Муркока Сагу о Елрику од Малнибонеа? Где то има да се купи сада и које све књиге припадају тој саги? Ја сам видео да је издала Народна књига давно неколико тих књига,али на њиховом сајту не могу да их пронађем. :)

Читао сам само прву, одлична вожња, може да се нађе половна по антикварницама или код уличних продаваца књига, а сад ће и Сајам наравно па покушај тамо.
 
Videla sam na vockama da prodaju Aberkrombija po povoljnoj ceni.
Pa ko je zainteresovan, zna sta mu je ciniti.

Davno sam citala jednu knjizicu naucne fantastike, ljudi su bili u ratu sa nekim biljkama-ubicama, da li mozda neko zna naziv romana i autora?
Dosta davno je izdata, ali ne mogu da se setim naslova...
Ako neko zna, molim za pomoc.
 
Јел читао неко од Мајкла Муркока Сагу о Елрику од Малнибонеа? Где то има да се купи сада и које све књиге припадају тој саги? Ја сам видео да је издала Народна књига давно неколико тих књига,али на њиховом сајту не могу да их пронађем. :)

Ја сам читала две, Елрик од Мелнибонеа и Морнар на мору судбине док сам ишла у школу. Позајмљивала сам из библиотеке, сећам се да је едиција Плава птица. Било је њихових књига раније у Беоизлогу, половних, наравно (тамо сам нашла Баскервилског пса), али је то било давно (пре бар 5 година). Једино да тражиш по сајтовима типа Лимундо и слично, ипак је тешко изводљиво лично обићи све продавце половних књига у граду.
 
Videla sam na vockama da prodaju Aberkrombija po povoljnoj ceni.
Pa ko je zainteresovan, zna sta mu je ciniti.

Davno sam citala jednu knjizicu naucne fantastike, ljudi su bili u ratu sa nekim biljkama-ubicama, da li mozda neko zna naziv romana i autora?
Dosta davno je izdata, ali ne mogu da se setim naslova...
Ako neko zna, molim za pomoc.
Jedino sto mogu da se sjetim jeste Dan Trifida od Djona Vindama
 
Roman Mars, Prva ekspedicija, koji pripada tvrdom žanru naučne fantastike, je objavljen kao digitalno izdanje za Android i Apple tržište. Izdavač je New look entertainment doo iz Beograda koji izdaje knjige za ceo svet na srpskom jeziku preko aplikacije e-knjižara.
Promotivna ponuda obuhvata podelu 20 besplatnih promo kodova za iBooks Store koja omogućava besplatno skidanje pune verzije romana (250 stranica, 35 poglavlja) sa iBooks marketa na ajfon, ipad tablete ili ipod uredjaje. Takođe promocija romana obuhvata i sniženu cenu knjige na Google Play i iBooks Store na samo 2,99 dolara do 31. 12. 2016. Na autorskom blogu marsprvaekspedicija.blogspot.rs su prezentovana prva dva poglavlja romana i pdf verzija sa prvih nekoliko poglavlja kao promotivna verzija. Punu verziju romana Mars, Prva ekspedicija možete čitati na vašem Android, iPad, iPod, iPhone, uredjaju preko Google Play i iBookstore.
Ideja je da čitaoci koji dobiju promo kodove nakon čitanja knjige daju svoj komentar, ocenu, šta im se dopalo, kakav su utisak na njih ostavili likovi da li bi preporučili knjigu prijatelju i slično. Komentari čitalaca biće objavljeni na autorskoj stranici pisca.
Ponuda važi narednih 14 dana jer su promo kodovi vremenski ograničeni i nakon tog perioda nisu upotrebljivi. Za detalje i promotivne kodove pišite na dristorija1980@gmail.com.


Opis knjige

Radnju romana uporedio bih sa planinarom koji treba da ode na vrh nepoznate planine. Ne poznaje put kojim treba da korača, brojna iznenađenja i opasnosti vrebaju ga dok prolazi kroz nepoznate predele uspinjući se ka dalekom odredištu. Priroda je ravnodušna prema njemu, a on je samo delić nje, kao prašina na vetru. Dok se penje ka vrhu spoznaje sebe, svoje strahove i slabosti, ali ne odustaje. Uporno se trudi da stigne do vrha, ma koliko mu se on činio dalek i nepristupačan. Na svom putu doživljava promene, sve se u njemu menja, njegov karakter, sopstvena spoznaja i mogućnost dokle je spreman da ode ka svom cilju. Kada konačno stigne na vrh planine, umoran je i nije mu ni do čega, ali ga tamo čeka nagrada. Pogled sa planine otkriva dokle je stigao i šta je postigao, a novi horizonti i nove mogućnosti se otvaraju pred njim. I junaci romana, kao i planinar, treba da dostignu taj cilj, da obave najtežu misiju koju im je istorijski trenutak nametnuo. Sa kakvim izazovima će se suočiti članovi naučne ekspedicije na opustošenoj, smrznutoj planeti, i kakvim moralnim dilemama ce biti zaokupljeni, saznaćete ako se upustite u avanturu čitanja. Knjiga otvara neke neobične moralne dileme na horizontu nauke. Počevši od pitanja da li svesne mašine treba posmatrati kao živa bića i izjednačiti ih zakonski sa ljudima do pitanja da li čovek treba da krene neispitanim stazama transhumanizma.

view
 
Drugari, kako vam se svidja:) Ideja je da od ovih priča (dnevnika) kasnije nastane roman.

15. avgust 2133. godine

Dan dosadan i prazan, kao i svaki drugi. Ipak osećam neko unutrašnje zadovoljstvo zbog toga što počinjem da pišem ovaj dnevnik. Ne verujem da će neko doći u priliku da ga čita, s obzirom na okolnosti, a čak i da se to kojim čudom desi, ne verujem da će ta osoba naći ovde nešto zanimljivo. Ipak, imam neverovatnu potrebu da se izrazim na ovaj način, da pišem o tome šta ovde vidim i šta mi se dešava. Ne znam koliko će me ta želja držati, ali voleo bih da potraje, jer sada osećam da imam nešto što drugi nemaju, malu tajnu koja mi vreme čini ispunjenijim.
Zovem se Sergej Denitch. Rođen sam na svemirskom brodu "Argo" 17. januara 2116. godine, dakle sada imam 17 godina. Moj otac, Alesander, je jedan od najvažnijih ljudi na brodu. On ima najviše tehničkog znanja i s toga, uz još nekoliko prijatelja, naviše radi na održavanju funcionalnosti broda. Ipak, mislim da on tim svojim radom i posvećenošću zapravo beži od samoće i prihvatanja činjenice da je sve to što radi, besmisleno i da je ceo njegov život besmislen. Jer čak i da nam se na ovom beskonačnom putovanju ništa fatalno ne desi, da stignemo do cilja (životnog cilja svih nas), zvezdanog para Alfa Kentauri, biće nam potrebno još oko 100 godina, pa onda dakle još 100 godina da se vratimo na Zemlju. Dakle ni deca nas, koji smo rođeni na brodu, kao ni njihova deca, neće to dočekati.
Sa druge strane, ne vidim ni da bi život na Zemlji bio nešto drugačiji. I tamo ljudi moraju da izmisle neki cilj kome će da streme kako bi pobegli od sebe, bilo da je to novac, porodica, nauka, ili kao moji roditelji, odlazak na međuzvezdano putovanje sa kojeg se neće nikada vratiti. Mi mladi, koji smo rođeni na brodu, barem smo iskreniji prema sebi. Za razliku od naših roditelja direktno se suočavamo sa beznađem.
Moja majka, Nadja, nije mogla ni da se suoči s beznadjem, niti da pobegne od njega. Ubila se kada sam imao 5 godina. To se moglo i očekivati, videlo se da je ludila. Sećam se da je često imala histerične napade, ili periode kada nije ustajala iz kreveta. Stalno mi je pričala o Zemlji, o prelepim mestima, livadama, o kiši, o rekama, životinjama, nebu, pticama, slobodi. Pričala mi je o svom rodnom gradu, Moskvi, o svojim prijateljima, roditeljima, pozorištu, koncertima. Govorila je da joj najviše nedostaju banalne stvari, kao recimo udaranje kišnih kapi o prozor, fijukanje vetra, šuštanje lišća. Govorila je da u tome ima mnogo više magije nego u istraživanju svemira.
Nakon njene smrti, otac se još više posvetio radu na brodu. Ja i on smo se prilično udaljili. Naravno da se trudio da mi prenese obrazovanje (na brodu su roditelji bili dužni da obrazuju svoju decu, od najosnovnijeg opismenjavanja, do visokog obrazovanja). Međutim ubrzo je postao isfrustiran mojom potpunom nezainteresovanošću za prirodne nauke. Na kraju se pomirio sa činjenicom da neću postati veliki astronaut, bez koga brod neće moći da funkcioniše. Ja mislim da ću najverovatnije postati psihijatar i zameniti našeg psihijatra, Krisa, koji mora prvo da pronađe način da pomogne sebi.
Osim što učim, imam obavezu da obavljam pojedine poslove na brodu. Kao što sam rekao, imam slaba tehnička znanja, tako da u kontrolnoj sobi nemam šta da tražim. Oh, kako se samo prave važni i tajanstveni oni koji tamo ulaze i tobože nešto rade. Za razliku od njih, ja uglavnom održavam higijenu na "Životnom prostoru" (prednji deo broda u kojem živimo). Takođe obilazim farmu (tako je zovemo iako nema životinja). Farma se nalazi sprat iznad onog gde stanujemo. Tu su zasađene razne kulture, uglavnom povrće. Iako je održavanje biljaka potpuno automatizovano, ja kontrolišem da li je sve u redu i kad je potrebno naberem povrće. Takođe, kad je potrebno idem u ostavu, koja se nalazi na spratu iznad farme, da donesem potrepštine.
U slobodno vreme, koga imam na pretek, volim u fiskulturnoj sali da igram fudbal i košarku. Međutim, nemam mnogo drugova sa kojima bih mogao da igram, budući da mnogi od nas rođeni na brodu nemaju nikakva interesonja za sport, pa svoje vreme provode igrajući video igrice, ili jednostavno izležavajući se. Takođe, dosta čitam i gledam filmove. Imamo na memoriji gotovo sve filmove, sve knjige i svu muziku nastalu na Zemlji do početka putovanja. Međutim i pored toga, strašno se dosađujem. Imam i jednog prijatelja, Čenga. Dosta je sličan meni, mada ga više interesuju prirodne nauke i tehnika. On smatra da nema šanse da na brodu preživi i sledeća generacija, ali da će olupina broda jednog dana svakako stići do zvezdanog para. On takođe ne veruje da tamo ima inteligentnih i tehnološki naprednih živih bića i da bi najpametnije bilo da okrenemo brod i vratimo se nazad na Zemlju, dok još možemo...
Kako bilo, najbolje da se sada zaustavim jer sam počeo da skačem sa teme na temu, a imam još toliko toga da kažem. Lepo sam počeo sa pisanjem, probio sam led i zadovoljan sam.
 
Drugari, kako vam se svidja:) Ideja je da od ovih priča (dnevnika) kasnije nastane roman.

15. avgust 2133. godine

Dan dosadan i prazan, kao i svaki drugi. Ipak osećam neko unutrašnje zadovoljstvo zbog toga što počinjem da pišem ovaj dnevnik. Ne verujem da će neko doći u priliku da ga čita, s obzirom na okolnosti, a čak i da se to kojim čudom desi, ne verujem da će ta osoba naći ovde nešto zanimljivo. Ipak, imam neverovatnu potrebu da se izrazim na ovaj način, da pišem o tome šta ovde vidim i šta mi se dešava. Ne znam koliko će me ta želja držati, ali voleo bih da potraje, jer sada osećam da imam nešto što drugi nemaju, malu tajnu koja mi vreme čini ispunjenijim.
Zovem se Sergej Denitch. Rođen sam na svemirskom brodu "Argo" 17. januara 2116. godine, dakle sada imam 17 godina. Moj otac, Alesander, je jedan od najvažnijih ljudi na brodu. On ima najviše tehničkog znanja i s toga, uz još nekoliko prijatelja, naviše radi na održavanju funcionalnosti broda. Ipak, mislim da on tim svojim radom i posvećenošću zapravo beži od samoće i prihvatanja činjenice da je sve to što radi, besmisleno i da je ceo njegov život besmislen. Jer čak i da nam se na ovom beskonačnom putovanju ništa fatalno ne desi, da stignemo do cilja (životnog cilja svih nas), zvezdanog para Alfa Kentauri, biće nam potrebno još oko 100 godina, pa onda dakle još 100 godina da se vratimo na Zemlju. Dakle ni deca nas, koji smo rođeni na brodu, kao ni njihova deca, neće to dočekati.
Sa druge strane, ne vidim ni da bi život na Zemlji bio nešto drugačiji. I tamo ljudi moraju da izmisle neki cilj kome će da streme kako bi pobegli od sebe, bilo da je to novac, porodica, nauka, ili kao moji roditelji, odlazak na međuzvezdano putovanje sa kojeg se neće nikada vratiti. Mi mladi, koji smo rođeni na brodu, barem smo iskreniji prema sebi. Za razliku od naših roditelja direktno se suočavamo sa beznađem.
Moja majka, Nadja, nije mogla ni da se suoči s beznadjem, niti da pobegne od njega. Ubila se kada sam imao 5 godina. To se moglo i očekivati, videlo se da je ludila. Sećam se da je često imala histerične napade, ili periode kada nije ustajala iz kreveta. Stalno mi je pričala o Zemlji, o prelepim mestima, livadama, o kiši, o rekama, životinjama, nebu, pticama, slobodi. Pričala mi je o svom rodnom gradu, Moskvi, o svojim prijateljima, roditeljima, pozorištu, koncertima. Govorila je da joj najviše nedostaju banalne stvari, kao recimo udaranje kišnih kapi o prozor, fijukanje vetra, šuštanje lišća. Govorila je da u tome ima mnogo više magije nego u istraživanju svemira.
Nakon njene smrti, otac se još više posvetio radu na brodu. Ja i on smo se prilično udaljili. Naravno da se trudio da mi prenese obrazovanje (na brodu su roditelji bili dužni da obrazuju svoju decu, od najosnovnijeg opismenjavanja, do visokog obrazovanja). Međutim ubrzo je postao isfrustiran mojom potpunom nezainteresovanošću za prirodne nauke. Na kraju se pomirio sa činjenicom da neću postati veliki astronaut, bez koga brod neće moći da funkcioniše. Ja mislim da ću najverovatnije postati psihijatar i zameniti našeg psihijatra, Krisa, koji mora prvo da pronađe način da pomogne sebi.
Osim što učim, imam obavezu da obavljam pojedine poslove na brodu. Kao što sam rekao, imam slaba tehnička znanja, tako da u kontrolnoj sobi nemam šta da tražim. Oh, kako se samo prave važni i tajanstveni oni koji tamo ulaze i tobože nešto rade. Za razliku od njih, ja uglavnom održavam higijenu na "Životnom prostoru" (prednji deo broda u kojem živimo). Takođe obilazim farmu (tako je zovemo iako nema životinja). Farma se nalazi sprat iznad onog gde stanujemo. Tu su zasađene razne kulture, uglavnom povrće. Iako je održavanje biljaka potpuno automatizovano, ja kontrolišem da li je sve u redu i kad je potrebno naberem povrće. Takođe, kad je potrebno idem u ostavu, koja se nalazi na spratu iznad farme, da donesem potrepštine.
U slobodno vreme, koga imam na pretek, volim u fiskulturnoj sali da igram fudbal i košarku. Međutim, nemam mnogo drugova sa kojima bih mogao da igram, budući da mnogi od nas rođeni na brodu nemaju nikakva interesonja za sport, pa svoje vreme provode igrajući video igrice, ili jednostavno izležavajući se. Takođe, dosta čitam i gledam filmove. Imamo na memoriji gotovo sve filmove, sve knjige i svu muziku nastalu na Zemlji do početka putovanja. Međutim i pored toga, strašno se dosađujem. Imam i jednog prijatelja, Čenga. Dosta je sličan meni, mada ga više interesuju prirodne nauke i tehnika. On smatra da nema šanse da na brodu preživi i sledeća generacija, ali da će olupina broda jednog dana svakako stići do zvezdanog para. On takođe ne veruje da tamo ima inteligentnih i tehnološki naprednih živih bića i da bi najpametnije bilo da okrenemo brod i vratimo se nazad na Zemlju, dok još možemo...
Kako bilo, najbolje da se sada zaustavim jer sam počeo da skačem sa teme na temu, a imam još toliko toga da kažem. Lepo sam počeo sa pisanjem, probio sam led i zadovoljan sam.


Врло занимљиво делује. Уколико имаш идеју шта ћеш писати касније требало би са писањем и да наставиш.
 
Јел читао неко од Мајкла Муркока Сагу о Елрику од Малнибонеа? Где то има да се купи сада и које све књиге припадају тој саги? Ја сам видео да је издала Народна књига давно неколико тих књига,али на њиховом сајту не могу да их пронађем. :)

Elrik od Melnibonea.Naravno da jesam jos fantasticna stara izdanja Plave ptice.

Jesi uspeo da nadjes i kupis,koliko para su trazili?

To su bile sjajne knjige ali danas ih nije lako naci.
 
Drugari, napisite mi neku kritiku :) Radi se o astronautu rodjenom na svemirskom brodu koji pise svoj dnevnik.

21. avgust 2133. godina
Završio sam sve poslove na farmi. Sa Vangom, biologom, inače Čengovim ocem, pregledao sam svaku biljku. Vang je odgovoran za održavanje farme, a ja sam mu neka vrsta fizičke pomoći. Moram priznati da volim farmu jer me rad sa biljkama smiruje. Nisu bez razloga stari Rimljani govorili da je zemljoradnja najplemenitije zanimanje.
Posebno volim da obilazim farmu kada sa nama ide i moj prijatelj Čeng. Sada međutim Čeng se nije osećao dobro, pa sam išao samo sa njegovim ocem. Nekako se osećam neprijatno kad sam sam sa njim. Čengov otac je vrlo ljubazan, ali ja sa njim ne mogu ništa da pričam, toliko smo različiti. Ta različitost nije posledica različitih interesovanja, ona postoji na jednom mnogo dubljem, duhovnom nivou. Kao da nam se energije ne samo ne poklapaju, nego se i sukobljavaju. Osećam da me kroz tu svoju ljubaznost zapravo, na neki apstraktan način osuđuje i to ne iz nekog određenog razloga, već upravo zbog toga što sam takav kakav jesam. Kao da je u stanju da mi uđe u mozak, pročita sve moje ideje i misli, sagleda celo moje stanje duha i zbog toga da me mrzi. Idući tako za njim i pregledajući biljke, kao da sam osećao krivicu zbog toga što ništa ne pričamo, pa bih s vremena na vreme rekao neku glupost čisto da razbijem tišinu. To bi neprijatnost još više povećalo, zato što bi me on tada čudno pogledao i nešto reda radi, mrzovoljno odgovorio.
Sve u svemu završili smo (verovatno na obostrano zadovoljstvo) naš zajednički posao, Vang je uzeo uzorke nekih biljaka za analizu, a ja sam produžio u ostavu. Trebalo je da naberem nešto pečuraka i donesem brašna i vode. Prilično je zastrašujuće kada hodate sami po ostavi. Osećate prolazeći tim sablasno praznim i gluvim hodnicima, potpunu odvojenost od bilo kakvog živog sveta. Tako nešto ne može da se opiše nekom ko je stalno okružen ljudima i uopšte, životom. Kao da ste na najhladnijem i najudaljenijem mestu, mnogo hladnijem i udaljenijem nego što ljudski um može da zamisli, ili reči da opišu. Zaustavio sam se kod kaseta za posmrtne urne. Tu je sada samo urna sa pepelom moje majke. Nije pravedno što se nalazi na ovakvom mestu. Njoj je uvek falio život i toplina sa Zemlje. Bolje bi joj bilo dole, sa nama. Doduše, neću uvek biti sama. Na kraju ćemo svi ovde da joj se pridružimo.
Poneo sam šta je trebalo i vratio se u stambeni prostor. Hranu sam ostavio u kuhinju, pa sam produžio do sale. Pošto tamo nije bilo nikog meni zanimljivog, svratio sam da vidim kako je Čeng. Ležao je na krevetu i igrao neku igricu. Pre 12 sati je povraćao i imao temperaturu. Sada kaže da mu je bolje, ali da i dalje ima temperaturu. Pitao sam ga šta njegov otac misli o meni. „Misli da si mnogo stidljiv.“, odgovorio je. „Šta, samo to?“, nastavio sam. „Ma ti ne umeš sa ljudima, posebno sa starijim. I sam to znaš.“, zaključio je. Istina. Čeng je sa te strane bio fleksibilniji, mada ni on nije bio previše društven. Nastavio sam da mu pričam o tome kako je ostava strašna i kako se tamo čovek oseća usamljeno. Složio se sa mnom, rekavši da naš um nije navikao na savršenu prazninu i beskonačnost i zato osećamo prestrašenost kada je ugledamo. Uopšte, smatra da živimo u neprirodnim uslovima za našu ljudsku vrstu i da smo zbog toga nesrećni i da ćemo biti još nesrećniji.
Prijaju mi razgovori sa Čengom. On za sve ima razumno objašnjenje. Svakom problemu, bilo tehničke, materijalne, ili duhovne prirode, analitički prisupa i poput naučnika razlaže ga na osnovne stavke, a onda ga zajednički rešavamo. Može se reći da smo razvili neku vrstu sopstvene filozofije i da je još uvek razvijamo. O svim pitanjima na brodu imamo veoma kritički stav. Naše ideje su gotovo po pravilu u suprotnosti sa opšteprihvaćenim stavovima. Takođe, analiziramo svakog stanovnika broda (namerno nisam rekao člana posade, ili astronauta). Većinu ne cenimo previše, i zbog toga nas ostali smatraju prepotentnim. Dosta nas interesuju književnost i muzika. Umetnost nam je nepresušno polje za diskusije. A za njih barem imamo vremena na pretek.
 
U septembru 2016 iz štampe je izašla knjiga "Komarac sa drvenom nogom" autora Aleksandra Demaja. Knjigu je izdao Mali nemo iz Pančeva. Komarac je avanturistički roman sa elementima fantastike uz nezaobilazan humor i erotiku koji daju poseban doživljaj romanu. Dvojica glavnih junaka nadahnuta i inspirisana pričama o pronalasku džinovskih lignji u svetskim morima kreću da izvedu sopstvenu potragu za neobičnim bićima i dokažu njihovo postojanje u vodama Jadranskog mora. Radnja je dinamična sa čestim izmenama geografskih lokacija, priča je vedra i jurnjavi nikad kraja pa se junaci kreću po Beodgradu, Splitu, udaljenim jadranskim ostrvima Visu i Palagruži. Radnja priče se odigrava u sadašnjosti, sa povremenim putovanjima u davne osamdesete i detinjstvo glavnog junaka kada je isti i čuo za postojanje džinovskih mekušaca u vodama Jadrana. U romanu vlada orvelovska atmosfera jer Jugoslavija u kojoj je radnja ismeštena, nikad nije prestala da postoji. Vlast je preuzela vojska u državnom udaru, a tajanstvene mekušce koristi na misteriozan način kako bi održala vlast i zemlju u celini. Interesantna priča i tema do sada ne eksploatisana u našim krajevima.
 
Јел читао неко од Мајкла Муркока Сагу о Елрику од Малнибонеа? Где то има да се купи сада и које све књиге припадају тој саги? Ја сам видео да је издала Народна књига давно неколико тих књига,али на њиховом сајту не могу да их пронађем. :)

Mornar na moru sudbine, Zla kob Belog vuka...I jos jedna...sad ne mogu da se setim nalslova...a citao sam daaavno 80tih godina i to se vodilo onda kao decja fantastika :)(kao nekad i ospodari Prstenova bdw :))
 
Јел читао неко од Мајкла Муркока Сагу о Елрику од Малнибонеа? Где то има да се купи сада и које све књиге припадају тој саги? Ја сам видео да је издала Народна књига давно неколико тих књига,али на њиховом сајту не могу да их пронађем. :)

Ja počeo čitati Kradljivca duša, ali u epubu,na engleskom. Ja u Sarajevu nikada nisam našao nigdje nikakvo izdanje na domaćim jezicima, što ne znači da nema kod antikvara. Ali meni ne smeta čitati na engleskom :)
 

Back
Top